Vaš Doktor

ŽENSKI SPOLNI SISTEM

E-mail Ispis PDF

Vanjski spolni (genitalni) organi u žene imaju dvojaku ulogu, da omoguće sjemenoj tekućini ulaz u tijelo i da štite unutarnje spolne organe od infekcije. Budući da ženski spolni sistem posjeduje otvor prema vanjskoj okolini, mikroorganizmi koji mogu izazvati bolest (patoge¬ni mikroorganizmi) imaju mogućnost ulaska i izazivanja ginekoloških infekcija. Ovi patogeni uzročnici obično se prenose tokom spolnog odnosa.

 

Unutarnji spolni organi čine jedan cjelovit put (spolni sistem). Ovaj se put proteže od jajnika, iz kojeg se otpušta jajna stanica, kroz jajovode, gdje se može dogoditi oplodnja jajne stanice, preko uterusa (maternice), gdje se embrij razvija u fetus (plod), sve do porođajnog kanala (vagine), kroz koji se napokon porađa potpuno razvijeno dijete. Spermiji se mogu kretati "uzvodno" tim putem, dok jajna stanica putuje "nizvodno".

 

 

VANJSKI SPOLNI ORGANI

 

Vanjski spolni organi (vulva, stidnica) omeđeni su sa labia maiora (što u prevodu sa latinskog doslovce znači velike usne), koje su relativno velike i mogu se usporediti sa skrotumom u muškarca.

 

Velike usne sadrže znojne i lojne žlijezde, nakon puberteta obrasle su dlakama. Labia minora (male usne) mogu biti vrlo malene ali i široke čak i do 5 centimetara. One su smještene sa unutarnje strane velikih usana i okružuju otvore vagine i mokraćne cijevi. Vanjski otvor vagine naziva se introitus, a područje polumjesečasta oblika iza otvora naziva se spojem usana (lat. commisura labiorum, uobičajeni naziv u engleskom govornom području je francuski izraz fourchette). Sitni cjevasti otvori pokraj otvora vagine, Bartolinijeve žlijezde, kada su podražene izlučuju tekućinu (sluz) omogućujući vlaženje tokom spolnog odnosa. Otvor mokraćne cijevi, kojom mokraća izlazi iz mokraćnog mjehura van, nalazi se iznad otvora vagine.

 

Male usne se spajaju na klitorisu, maloj osjetljivoj kvržici koja odgovara spolnom organu kod muškarca. Klitoris je prekriven naborom sluznice (prepucij), slično kožici na vrhu penisa. I klitoris je, kao i muški spolni organ, vrlo osjetljiv na podražaje pa može čak postići erekciju.

 

Velike se usne spajaju na dnu, na perineumu (međici), vezivno-mišićnoj pregradi između vagine i čmara. Koža (epidermis) koja prekriva velike usne i međicu slična je onoj drugdje na tijelu, debela je, suha a može se i perutati. Male usne i vaginu, naprotiv, oblaže sluznica, premda su njezini unutarnji slojevi građom slični koži, njezina je površina vlažna jer u nju neprestano pristiže tekućina iz krvnih žila u dubljim slojevima. Bogata opskrba krvnim žilama daje joj ružičastu boju.

 

Otvor vagine okružen je himenom (djevičnjakom). U djevice, djevičnjak može u potpunosti zatvarati otvor vagine, ali obično ga tek okružuje poput uskog prstena. Kako širina tog prstena nije kod svih žena jednaka, djevičnjak se prilikom prvog spolnog odnosa može razderati, ali može biti i elastičan i podatan, tako da do razdora ne dolazi. U žena koje nisu djevice, djevičnjak se obično vidi poput malih djelića tkiva koji okružuju otvor vagine.

 

 

UNUTRAŠNJI SPOLNI ORGANI

 

Prednji i stražnji zidovi vagine se u normalnim okolnostima dodiruju, tako da vagina ne predstavlja nikakav prostor, osim kada se otvori, npr. tokom pretrage ili spolnog odnosa. U odrasle žene vagina je duga 7,5 -10 centimetara. Donja trećina vagine okružena je mišićima koji joj određuju promjer. Gornje dvije trećine vagine nalaze se iznad tog mišićnog sloja i lako se rastežu. Otvor vrata maternice nalazi se na vrhu vagine. Tokom reproduktivnih godina žene, sluznica koja oblaže vaginu nabranog je izgleda. Prije puberteta i nakon menopauze (ukoliko žena ne uzima estrogene), sluznica je glatka.

 

Uterus (maternica) je kruškoliki organ na vrhu vagine. Ona leži iza mokraćnog mjehura a ispred završnog dijela debelog crijeva, rektuma a na mjestu je drži šest ligamenata. Maternicu dijelimo na dva dijela: vrat i tijelo (corpus). Donji dio maternice, vrat, otvara se u vaginu. Na mjestu na kojem se vrat spaja sa tijelom, uterus je obično malo savijena prema naprijed. Tokom reproduktivnih godina, tijelo je dvostruko dulje od vrata. Tijelo maternice je mišićni organ koji se može povećati u tolikoj mjeri da sadrži fetus. Njegovi se mišićni zidovi tokom trudova stežu kako bi izgurali dijete kroz vezivno tkivo vrata i vagine.

 

Kanal kroz vrat omogućuje sjemenu da uđe u maternicu a menstrualnoj krvi da izađe. Osim tokom razdoblja menstruacije ili ovulacije, vrat maternice obično je djelotvorna prepreka bakterijama. Kanal u vratu maternice je uzak, preuzak da bi tokom trudnoće fetus kroz njega izašao, ali se tokom poroda rasteže kako bi dijete moglo izaći. Tokom vaginalne pretrage, doktor može vidjeti onaj dio vrata maternice koji strši u gornji kraj vagine. Kao i vagina taj je dio vrata maternice prekriven sluznicom, ali je ona glatka.

 

Kanal vrata maternice obložen je žlijezdama koje izlučuju sluz. Ova je sluz gusta i neprolazna za spermije sve do neposredno pred izbacivanje jajne stanice iz jajnika (ovulaciju). U doba ovulacije, sluz se mijenja tako da omogućuje prolaz spermijima i oplodnju. Istodobno, žlijezde vrata maternice koje izlučuju sluz zadobivaju sposobnost pohrane živih spermija tokom 2-3 dana. Ovi se spermiji kasnije mogu pokrenuti prema tijelu maternice i u jajovode kako bi oplodili jajnu stanicu, prema tome spolni odnos dan ili dva prije ovulacije može dovesti do trudnoće. Kako u nekih žena nije ovulacija uvijek u isti dan menstrualnog ciklusa, do trudnoće može doći u različito doba nakon posljednje menstruacije.

 

Sluznica koja oblaže tijelo maternice (endometrij) zadebljava se svakog mjeseca nakon

menstruacije (mjesečnice). Ako žena tokom tog ciklusa ne zatrudni, većina sluznice se odljušti te dolazi do krvarenja što se očituje kao mjesečno krvarenje.

 

Jajovodi se protežu 5-7,5 centimetara od gornjeg ruba maternice prema jajnicima. Završetak svakog jajovoda proširuje se poput cijevi čime pruža jajnoj stanici širi ulaz u koji ona upada nakon izbacivanja iz jajnika. Jajnici nisu povezani sa jajovodima nego vise u njihovoj blizini na ligamentima. Jajnici su obično sedefasto bijele boje, duguljasti i nešto manji od tvrdo kuhanog jajeta.

 

Trepetljike ili cilije (tanki izdanci poput dlačica koji trepere) koji oblažu jajovode i mišići u zidu jajovoda tjeraju jajnu stanicu niz jajovod. Ukoliko jajna stanica u jajovodu sretne spermij i oplodi se, oplođeno jajašce počinje se dijeliti. Nakon razdoblja od 4 dana, maleni embrij se neprestano dijeli dok polako putuje kroz jajovod u maternicu. Embrij se hvata za zid maternice u koju se ukopava, ovaj se proces naziva implantacija (ugnježđenje).

 

Svaki ženski fetus u 20. sedmici trudnoće ima 6-7 miliona oocita (jajnih stanica u razvoju)

a rađa se sa oko 2 miliona oocita. U pubertetu, preostaje samo 300.000 do 400.000 koje započinju sazrijevati u jajašca. Mnoge hiljade oocita koje ne dovršavaju taj proces sazrijevanja postepeno propadaju. U doba menopauze sve propadaju.

 

 

GINEKOLOŠKI PREGLED

 

Za svog ginekologa, žena bi trebala izabrati doktora sa kojim bez nelagodnosti može raspravljati i o najosjetljivim temama poput spolnih odnosa, kontrole rađanja i trudnoće. Ginekolog je obrazovan u smislu raspravljanja o obiteljskim problemima, poput tjelesnih i psihičkih, kao i ovisnostima, te će zadržati sve podatke povjerljivima. Neke države, npr. SAD imaju zakone po kojima roditelji moraju dati saglasnost za liječenje maloljetnica (što je obično manje od 18 godina).

 

Tokom ginekološkog pregleda, doctor-ginekolog, spreman je odgovoriti na pitanja u vezi reprodukcije, spolnosti i anatomije kao i sigurnih načina za vođenje ljubavi.

 

Ginekološka istorija bolesti

Ginekološki pregled započinje nizom pitanja (ginekološka anamneza), koji se odnose na razlog dolaska doktoru. Ukupna ginekološka istorija bolesti obuhvaća pitanja o dobi nastupa prve menstruacije (menarhe), učestalosti, redovitosti, trajanju i količini krvarenja, također i datumima dvaju (kod nas obično jedne) posljednjih menstruacija. Žena može očekivati i pitanja o nenormalnim krvarenjima, obilnim, oskudnim ili u vrijeme izvan normalne menstruacije.

 

Doktor može pitati o spolnoj aktivnosti kako bi utvrdio ginekološke infekcije, ozljede i mogućnost trudnoće. Žena se pita da li koristi, ili bi željela koristiti sredstva za kontrolu rađanja te da li je zanima kakav savjet ili neko drugo saznanje. Bilježi se broj trudnoća, doba kada su uslijedile, ishode i komplikacije. Doktor ženu pita i ima li bolne menstruacije, snošaje ili bol u nekim drugim okolnostima, kako je ona jaka kao i što je sprječava da uživa u snošaju. Postavljaju se pitanja i o može bitnim problemima vezanim za dojke, boli, izraslinama, područjima osjetljivosti ili crvenila te iscjetku iz bradavice. Žena se pita izvodi li samopregled dojke, kako često te da li joj treba još kakva uputa ili način pretrage.

 

Doktor razmatra prošle ginekološke bolesti žene ali i cjelokupnu medicinsku i hiruršku istoriju bolesti koja uključuje i neginekološke zdravstvene tegobe. Doktor mora dobiti uvid u sve tvari koje žena uzima, lijekove koji se daju samo na recept, kao i one koji se kupuju bez recepta, zakonom zabranjene tvari, pušenje i uzimanje alkohola, zbog toga što mnoge od njih mogu utjecati na spolnu funkciju kao i zdravlje općenito. Važna su i pitanja o tjelesnom, psihičkom ili spolnom zlostavljanju u sadašnjosti i prošlosti. Neka od pitanja usmjeravaju se na mokrenje, kako bi se utvrdilo ima li žena infekciju mokraćnog sistema ili je inkontinentna (ne može kontrolirati mokrenje).

 

Pregled ginekologa

Nekim je ženama ginekološki pregled neugodan. Ukoliko žena to da na znanje doktoru prije pretrage, on može osigurati dulje vrijeme i pripremiti se da odgovori na sva moguća pitanja.

Žena se obično zamoli da prije tjelesnog (ginekološkog) pregleda isprazni mokraćni mjehur i da uzme uzorak za laboratorijsku pretragu.

 

Pretraga dojke može se obaviti prije ili nakon ginekološke pretrage. Dok je žena u sjedećem položaju, doktor pregledava dojke kako bi otkrio nepravilnosti, uvučenja kože, izbočenja kože, kvržice i iscjedak. Žena zatim ili ostaje sjedeći ili zauzme ležeći položaj ili jedno za drugim, podbočivši se rukama na bokove ili s rukama iznad glave dok doktor opipava (palpira) svaku dojku otvorenim dlanom te pregledava svaku pazušnu jamu tražeći povećane limfne žlijezde.

 

Doktor također opipava vrat i štitnu žlijezdu tražeći čvoriće (kvržice) i odstupanja od normale.

Doktor pažljivo opipava čitavo područje između rebara i zdjelice tražeći abnormalne izrasline ili povećane organe, osobito jetru i slezenu. Premda žena može osjetiti izvjesnu neugodnost pri dubokom opipavanju, pretraga ne bi smjela biti bolna. Kuckanje prstima (perkusija) u potrazi za granicom između područja šupljog i punog zvuka omogućuje utvrđivanje veličine jetre i slezene.

 

Kako bi utvrdio poremećaje koji se ne mogu napipati, doktor može poslušati slušalicom ili stetoskopom rad crijeva kao i abnormalne šumove koje stvara krv koja teče kroz sužene krvne žile.

 

Tokom ginekološkog pregleda spekulima, žena leži na leđima sa nogama savinutim u kukovima i koljenima a bedra su joj na rubu stola za pregled. Većina stolova za pregled ima podupirače za pete ili koljena koji pomažu ženi da se održi u ovom položaju. Ukoliko žena želi promatrati ginekološki pregled tokom izvođenja, doktor joj to može omogućiti uz pomoć ogledala. Želju za ovakvom pretragom treba izraziti na vrijeme.

 

Doktor započinje ginekološki pregled promatranjem vanjskih spolnih organa, zapažajući raspored dlakavosti i svaku abnormalnost, promjenu boje, iscjedak ili upalu. Ova pretraga može potvrditi kako je sve uredno ili ukazati na hormonske poremećaje, rak, infekciju, ozljedu ili tjelesno zlostavljanje.

 

Doktor širi velike usne prstima u gumenoj rukavici kako bi pregledao otvor vagine. Koristeći zagrijani, vodom ovlaženi spekulum (metalni ili plastični instrument kojim širi zidove vagine, (ginekološko ogledalo), doktor pregledava dublja područja vagine i vrat maternice. Vrat maternice pobliže se pregledava tražeći znakove iritacije ili raka.

 

Za izvođenje Papanicolaou (Papa) testa doktor struže površinu vrata maternice malenom drvenom špatulom, nalik na one kojima se potiskuje jezik kod pregleda grla. Nakon toga, koristi se malom četkicom (ili dugačkim štapićem čiji je vršak omotan vatom, poput dugačkog štapića za uši) kako bi dobio uzorak stanica iz kanala vrata maternice. Ovi postupci se osjećaju, ali nisu bolni. Stanice uzete pomoću špatule ili štapića razmazuju se na predmetno stakalce, poprskaju sredstvom za očuvanje i šalju u laboratorij gdje se pregledavaju mikroskopom tražeći znakove raka vrata maternice.

 

PAPA testom, najdjelotvoranijom metodom za otkrivanje raka vrata maternice, otkriva se 80% do 85% stanica raka, čak i u njegovom najranijem stadiju. Test je najtačniji ako žena ne koristi ispiranje vagine ili vaginalete barem 24 sata prije uzimanja uzorka.

 

Ukoliko doktor sumnja na druge poremećaje, mogu se izvesti dodatne pretrage. Ako, npr. postoji sumnja na infekciju, doktor uzima bris vagine i vrata maternice čime dobiva manju količinu iscjetka koji se šalje u laboratorij za uzgoj mikroorganizama i mikroskopsku pretragu.

 

Procjenjuje se i jakost i potporna sposobnost zida vagine. Doktor pretražuje na bilo kakav oblik izbočivanja mokraćnog mjehura (cistokela)kroz prednji zid vagine, izbočivanje rektuma kroz stražnji zid vagine (rektokela) ili izbočivanje crijevnih vijuga blizu samog vrha vagine (enterokela).

 

Nakon što ukloni spekulum, doktor radi pregled uz pomoć dvije ruke, uvodeći kažiprst i srednji prst jedne ruke u gumenoj rukavici u vaginu a stavljajući prste druge ruke na donji dio trbuha, iznad stidne kosti. Između ruku, uterus se obično osjeti kao kruškolika, glatka, čvrsta tvorba, a mogu se utvrditi i njezin položaj, veličina i čvrstoća, kao i bolnost, ako postoji. Nakon toga doktor pokušava opipati jajnike pomičući ruku na površini trbuha više u stranu i pritišćući nešto jače. Budući da su jajnici maleni i da ih je teže napipati nego maternicu, potrebno je pritisnuti snažnije; ovaj dio pretrage ženi može biti neugodan. Doktor utvrđuje koje su jajnici veličine, te jesu li osjetljivi. Doktor također opipavajući traži izrasline ili bolna područja unutar vagine.

 

Napokon, doktor izvodi rektovaginalni pregled, uvodeći kažiprst u vaginu a srednji prst u završni dio debelog crijeva, rektum (ukoliko se za tim ukaže potreba, ili ukoliko je žena djevica ili kod djevojčica kod kojih je djevičnjak još očuvan). Na taj način može se ispitati stražnji zid vagine na postojanje abnormalnih izraslina ili zadebljanja. Osim toga, doktor pregledava završni dio debelog crijeva na postojanje hemeroida, fisura (rascjepa sluznice koji mogu biti vrlo bolni i krvariti), polipa (prstolikih izraslina obično dobroćudne naravi) i kvržica te može testirati stolicu na, prostim okom nevidljivo,(okultno) krvarenje. Ženi se može dati i komplet za testiranje stolice na ovu vrstu krvarenja kod vlastite kuće.

 

Ponekad su potrebne opsežnije pretrage. Kako bi pregledali unutarnje organe, doktori se koriste različitim dijagnostičkim metodama, uključujući i fiberoptičke instrumente. Radi se o tankim, savitljivim cijevima od plastike ili posebne vrste stakla koji provode svjetlost. Fiberoptički kabel povezan sa cijevi kroz koju se gleda zvan laparoskop, može se koristiti za pregled maternice, jajovoda ili jajnika bez potrebe izvođenja velikog hirurškog reza. Uz pomoć laparoskopa izvode se hirurški zahvati u spolnom sistemu.

 

Pretraga

Home Category Table ŽENSKI SPOLNI SISTEM