Vaš Doktor

TRUDNOĆA

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Začeće • Implantacija i razvoj posteljice • Razvoj embrija • Određivanje trajanja trudnoće

• Otkrivanje trudnoće • Tjelesne promjene u trudnoći • Zdravstvena njega tokom trudnoće

 

Uvod

Trudnoća je stanje pri kojem se unutar tijela nosi fetus (plod), od začeća do poroda.

 

 

ZAČEĆE

 

Začeće (oplodnja) je početak trudnoće, kad spermij oplodi jajnu stanicu.

 

U dijelu normalnog menstrualnog ciklusa, jedna jajna stanica (ovum) izbacuje se iz jajnika oko 14 dana prije slijedećeg menstrualnog krvarenja. Jajna stanica biva uvučena u cjevasti kraj jednog od jajovoda, gdje može doći do oplodnje, te se prenosi u maternicu.

 

Ako do oplodnje ne dođe, jajna stanica propada i izlazi iz maternice zajedno sa slijedećim menstrualnim krvarenjem. Međutim, ako spermij prodre u jajnu stanicu, ona je oplođena te započinje rasti u embrij nizom dioba.

 

Ako je izbačeno i oplođeno više od jedne jajne stanice, dolazi do višeplodne, obično blizanačke (dvojke) trudnoće. Identični (jednaki, jednojajčani) blizanci nastaju kada se oplođena jajna stanica podijeli u dvije odvojene stanice čim se započne dijeliti.

 

U vrijeme ovulacije, sloj sluzi u grliću (vratu) maternice (najnižem dijelu maternice koji se otvara u vaginu) postaje tekućiji, omogućujući spermijima da brzo uđu u maternicu. Spermiji odmiču od vagine prema cjevolikom kraju jajovoda, uobičajenom mjestu oplodnje, unutar 5 minuta. Stanice koje oblažu jajovod olakšavaju oplodnju i kasniji razvoj oplođene jajne stanice (zigote).

 

Zigota se brzo dijeli za vrijeme dok se pomiče niz jajovod, u maternicu stiže nakon 3-5 dana, i postaje blastocista, okrugla nakupina stanica koja je iznutra šuplja (nalik na loptu).

 

 

IMPLANTACIJA I RAZVOJ POSTELJICE

 

Implantacija (ugnježđenje), je pričvršćivanje blastociste za zid maternice, u koju se ukopava.

 

Blastocista se obično ugnjezdi blizu gornje strane maternice, na prednjem ili stražnjem zidu. Zid blastociste čini jedan sloj stanica, osim u jednom području gdje se nalaze tri do četiri sloja stanica. Unutrašnje stanice na tom zadebljanom mjestu blastociste razvijaju se u embrij, a vanjske stanice se ukopavaju u zid maternice oblikujući posteljicu. Posteljica stvara hormone koji potpomažu održavanje trudnoće i omogućuju izmjenu kisika, hranjivih tvari i otpadnih tvari između majke i fetusa. Ugnježđenje započinje između 5-8 dana nakon oplodnje i završeno je oko 9-10. dana.

 

Zid blastociste postaje vanjski sloj ovoja (horion) koji okružuju embrij. Unutrašnji sloj ovoja (amnion) se razvija oko 10-12-og dana, tvoreći amnionsku šupljinu. Amnionska šupljina se ispunjava bistrom tekućinom (amnionskom tekućinom, plodovom vodom) i proširuje unutar sluznice maternice granajući se sve više i više poput stabla. Ovakav oblik jako povećava dodirnu površinu između majke i posteljice, omogućujući hranjivim tvarima da u većoj količini prelaze od majke prema fetusu a otpadne tvari da prelaze od fetusa prema majci. Posteljica je potpuno oblikovana sa 18-20 sedmica ali nastavlja rasti tokom cijele trudnoće, u doba poroda njezina je težina oko 500 g.

 

 

RAZVOJ EMBRIJA

 

Embrij se po prvi puta raspoznaje unutar blastociste oko 10 dana nakon oplodnje. Ubrzo potom počinje se razvijati područje koje će postati mozak i kičmena moždina (neuralni greben) a srce i glavne krvne žile započinju sa razvojem oko 16-17 dana.

 

Srce započinje tjerati tekućinu kroz krvne žile oko 20-tog dana a prve krvne stanice se pojavljuju slijedećeg dana. Nakon toga, krvne se žile nastavljaju razvijati unutar embrija i u posteljici. Organi su potpuno oblikovani sa 12 sedmica trudnoće (prema gruboj procjeni 10 sedmica nakon oplodnje), osim mozga i kičmene moždine koji nastavljaju sazrijevati za cijelog trajanja trudnoće.

 

Većina nakaznosti razvija se tokom prvih 12 sedmica trudnoće, dobi oblikovanja organa, kada je embrij najosjetljiviji na djelovanje lijekova ili virusa, poput onog koji uzrokuje rubeolu. Zbog toga, trudnica se tokom prvih 12 sedmica ne bi trebala cijepiti protiv nikakvih bolesti, niti uzimati bilo kakve lijekove osim ukoliko oni nisu neophodni za održanje njezinog zdravlja. Lijekovi za koje se zna da uzrokuju nakaznosti moraju se tokom ovog razdoblja najstrože izbjegavati.

 

Isprva je embrij u razvoju smješten ispod sluznice maternice na jednoj strani šupljine maternice, ali oko 12-te sedmice, fetus, kako ga nazivamo sada, nakon 8 sedmica trudnoće, je narastao već toliko da se sluznica obje strane šupljine maternice sljepljuje, jer fetus ispunjava cijelu maternicu.

 

 

ODREĐIVANJE TRAJANJA TRUDNOĆE

 

Trajanje trudnoće prema tradiciji se određuje u sedmicama, počevši od prvog dana zadnjeg menstrualnog krvarenja. Budući da se ovulacija obično zbiva oko 2 sedmice nakon početka ženinog menstrualnog krvarenja a da se oplodnja događa ubrzo nakon ovulacije, embrij je otprilike 2 sedmice mlađi nego što je uobičajeno računanje trajanja trudnoće u sedmicama.

Drugim riječima, žena koja je "4 sedmice trudna" nosi embrij star 2 sedmice.

 

Ako su ženine menstruacije nepravilne, prava razlika može biti veća ili manja od 2 sedmice.

Sa praktičnog gledišta, kada ženino menstrualno krvarenje zakasni 2 sedmice, ona se smatra trudnom 6 sedmica.

 

Trudnoća traje prosječno 266 dana (38 sedmica) od dana začeća ili 280 dana (40 sedmica) od prvog dana zadnjeg menstrualnog krvarenja. Datum poroda se otprilike može izračunati odbijajući 3 kalendarska mjeseca od prvog dana zadnjeg menstrualnog krvarenja i dodavajući 1 godinu i 7 dana.

 

Samo 10% trudnica ili manje rađaju na izračunati datum, ali 50% rađa unutar 1 sedmice te skoro 90% unutar 2 sedmice, prije ili nakon toga datuma. To je i razlog što se porod 2 sedmice prije ili nakon izračunatog datuma smatra normalnim.

 

Trudnoća se dijeli na tri 3-mjesečna razdoblja, nazvana prvim tromjesečjem (1-12 sedmica), drugim tromjesečjem (13-24 sedmice) i trećim tromjesečjem (od 25 sedmica do poroda).

 

 

OTKRIVANJE TRUDNOĆE

 

Ako ženi, koja inače ima menstrualna krvarenja u pravilnim vremenskim razmacima, menstruacija kasni sedam dana ili dulje, moglo bi se raditi o trudnoći. U ranim mjesecima trudnoće žena može osjetiti nabreknuće dojki i mučninu sa povremenim povraćanjem. Nabreknuće dojki je uzrokovano povećanim nivoima ženskih hormona, prvenstveno estrogenom ali i progesteronom.

 

Mučnina i povraćanje mogu biti uzrokovani estrogenom i humanim horionskim gonadotropinom (hCG). Ova dva hormona, koja pomažu održavanju trudnoće, stvara posteljica počevši od 10 dana nakon oplodnje. Rano u trudnoći, mnoge žene osjećaju neuobičajeno umaranje, a neke osjete i nadutost trbuha.

 

Ako je žena u drugom stanju, vrat maternice je mekši nego obično a uterus je nepravilno razmekšan i povećan. Vagina i vrat maternice postaju plavkasti do ljubičasti, očito zato što su prepunjeni krvlju. Tokom vaginalne pretrage doktor može otkriti ove promjene.

 

Da li je žena trudna obično može otkriti test na trudnoću iz krvi ili mokraće. ELISA testom (engleski akronim od enzyme-linked immunosorbent assay) na trudnoću mogu se otkriti još niži nivoi humanog horionskog gonadotropina u mokraći, brže i lakše.

 

Neki od najosjetljivijih testova na trudnoću koji koriste ovaj postupak mogu otkriti izuzetno nizak nivo humanog horionskog gonadotropina koje se nalaze nakon jednu i pol sedmicu po oplodnji a traju samo oko pola sata. Ostali, još i više osjetljivi testovi, koji također otkrivaju humani horionski gonadotropin, mogu otkriti je li žena trudna nekoliko dana nakon oplodnje, prije nego što izostane menstrualno krvarenje. Tokom prvih 60 dana normalne jednoplodne trudnoće, nivo humanog horionskog gonadotropina se podvostručava otprilike svaka 2 dana.

 

Uterus se tokom trudnoće povećava. Sa 12 sedmica, maternica se izdiže izvan zdjelice u trbušnu šupljinu te se obično može osjetiti prilikom pretrage donjeg dijela trbuha. Povećana maternica doseže nivo pupka sa 20 sedmica a donji rub rebara sa 36 sedmica.

 

Ostali načini otkrivanja trudnoće obuhvaćaju slijedeće:

•           Otkrivanje rada srca fetusa posebnom (porodničkom) slušalicom ili Doppler UZ-čnim instrumentom. Srčana se akcija može porodničkom slušalicom otkriti sa 18-20 sedmica trudnoće a UZ-om sa 12-14 sedmica.

•           Osjećanje pokreta fetusa. Majka uvijek osjeti pokrete prije doktora, u pravilu sa 16-20 sedmica. Žene koje su već bile u drugom stanju općenito osjećaju pokrete ranije od onih kojima je to prva trudnoća.

•           Otkrivanje povećane maternice UZ pregledom. Povećani uterus može se vidjeti sa oko 6 sedmica. Rad srca fetusa može se vidjeti sa 6 sedmica a sa 8 sedmica vidljiv je u više od 95% trudnoća.

 

 

TJELESNE PROMJENE U TRUDNOĆI

• Uvod • Srce i krvotok • Bubrezi • Pluća • Probavni trakt • Koža • Hormoni

 

Uvod

Trudnoća uzrokuje mnoge promjene čitavog tijela, od kojih većina nakon poroda nestaje.

 

Srce i krvotok

U trudnoći, količina krvi koju srce ispumpa svake minute (minutni volumen) se povećava za 30% do 50%. Povećanje započinje sa 6 sedmica i doseže vrhunac između 16 i 28 sedmica, obično oko 24 sedmice. Kako se minutni volumen povećava, puls se u mirovanju povećava od normalnih 70 udaraca u minuti na 80-90 udaraca u minuti. Nakon 30 sedmica, minutni se volumen srca može malo smanjiti kako povećani uterus pritišće na vene koje vode krv iz nogu natrag u srce.

 

Tokom poroda se međutim, minutni volumen povećava za daljnjih 30%. Nakon poroda, minutni volumen isprva se naglo smanjuje, na oko 15% - 25% više od nivoa prije trudnoće, a zatim sporije sve dok se ne vrati na nivo od prije trudnoće, oko 6 sedmica nakon poroda.

 

Povećanje minutnog volumena tokom trudnoće vjerojatno nastaje zbog promjena u krvnoj opskrbi maternice. Kako fetus raste, više se krvi usmjerava prema majčinoj maternici. Krajem trudnoće uterus prima jednu petinu cjelokupne količine majčine krvi.

 

Tokom tjelesne vježbe minutni volumen, puls i brzina disanja u trudnica povećavaju se više nego u žena koje nisu u drugom stanju. Rtg i EKG pokazuju niz promjena na srcu a mogu se pojaviti i određeni šumovi i povremene nepravilnosti ritma rada srca. Sve su ove promjene normalne u trudnoći, ali neke nenormalnosti ritma rada srca mogu liječiti.

 

Krvni pritisak se tokom drugog tromjesečja obično smanjuje ali se u kasnom trećem tromjesečju može vratiti na normalu.

 

Količina krvi u krvotoku tokom trudnoće se povećava za 50%, ali se broj crvenih krvnih stanica, koje raznose kisik po tijelu, povećava za samo 25% - 30%. Iz još nedovoljno razjašnjenih razloga, broj bijelih krvnih stanica koje se bore protiv infekcije, tokom trudnoće se povećava blago a tokom poroda i prvih nekoliko dana po porodu izrazito.

 

Bubrezi

Kao i srce, tokom trudnoće i bubrezi jače rade. Oni filtriraju povećanu količinu krvi, čak i 30% do 50% više, dosežući vrhunac između 16-24 sedmice trudnoće sve do neposredno pred po¬rod, kada pritisak povećane maternice može blago smanjiti njihovu krvnu snadbjevenost.

 

Rad bubrega se normalno povećava kada je osoba u ležećem položaju a smanjuje kada ustane. Ova razlika je u trudnoći naglašenija, što je jedan od razloga da trudnica prilikom pokušaja da zaspi osjeća pojačanu potrebnu za mokrenjem. Kasno u trudnoći, povećanje aktivnosti bubrega još je izrazitije kada žena leži na boku nego kada leži na leđima. Ležanje na boku smanjuje pritisak povećane maternice na vene koje odnose krv iz nogu i tako poboljšava protok krvi, povećavajući rad bubrega i minutni volumen.

 

Pluća

Prostor koji zauzima povećana uterus i povećano stvaranje hormona progesterona uzrokuje drugačiji rad pluća tokom trudnoće. Trudnica diše brže i dublje, jer treba više kisika za sebe i za fetus. Opseg ženinog prsnog koša blago se povećava. Sluznica disajnog sistema prima više krvi i u njoj dolazi do krvnog zastoja.

 

Ponekad, zbog krvnog zastoja (i otoka sluznice) nos i grlo mogu biti djelomice zatvoreni, što može dovesti do začepljenja nosa i zatvaranja Eustahijevih tuba (cijevi koje povezuju srednje uho sa stražnjim zidom grla). Visina i osobine ženina glasa mogu se malo promijeniti. Praktički svaka trudnica prilikom tjelesnog naprezanja ostaje pomalo bez daha, osobito krajem trudnoće.

 

Probavni trakt

Kako trudnoća napreduje, pritisak povećane maternice na završni i donji dio debelog crijeva može dovesti do zatvora stolice. Zatvor stolice može se još pogoršati jer su automatski valovi mišićnih stezanja crijeva (crijevna peristaltika) a koji inače potiskuju hranu sve niže, usporeni visokim nivoom progesterona u trudnoći.

 

Žgaravica i podrigivanje su česti, vjerojatno zbog toga što hrana u želucu ostaje dulje i jer se sfinkter (prstenasti mišić) na donjem dijelu jednjaka opušta, omogućujući želučanom sadržaju povratak prema natrag u jednjak. Čirevi na želucu su tokom trudnoće rijetki, a oni koji postoje od prije često se poboljšavaju jer se stvara manje želučane kiseline.

 

Povećava se opasnost od bolesti žučnog mjehura. Čak i kasnije tokom života, žene koje su bile trudne imaju više poteškoća sa žučnim mjehurom nego žene koje nisu bile u drugom stanju.

 

Koža

Maska trudnoće (melazma) je mrljasta, smeđkasta pigmentacija koja se može pojaviti na koži čela i obraza. Pigmentacija se također može pojačati na koži oko bradavica dojki (areole). Često se pojavljuje tamna crta na donjem dijelu trbuha u središnjoj liniji.

 

Na koži se mogu pojaviti sitne(razgranate) krvne žilice, nalik na pauke (spider angiomi), obično iznad struka, a također i proširene kapilare tankog zida, osobito na potkoljenicama.

 

Hormoni

Trudnoća utječe praktički na sve hormone u tijelu. Posteljica stvara nekoliko hormona koji pomažu tijelu da održi trudnoću. Glavni hormon koji stvara posteljica, humani horionski gonadotropin, sprječava jajnike da izbacuju jajne stanice i potiču ih na stalno izlučivanje visokih nivoa estrogena i progesterona, potrebnih za održanje trudnoće.

 

Posteljica također stvara hormon koji uzrokuje jači rad ženine štitne žlijezde. Aktivnija štitna žlijezda često uzrokuje ubrzani rad srca, neugodno osjećanje srčanog lupanja (palpitacije), pojačano znojenje i promjene raspoloženja a štitna se žlijezda može i povećati. Međutim, hipertireoza, poremećaj kod kojega je štitna žlijezda uistinu pretjerano aktivna, javlja se u manje od 1% trudnoća.

 

Posteljica također stvara hormon koji stimulira melanocite a koji uzrokuje da koža postane tamnija a može stvarati i hormon koji povećava nivo hormona nadbubrežne žlijezde u krvi. Povećanje hormona nadbubrežne žlijezde vjerojatno uzrokuje ružičaste pukotine površnog sloja kože koje nastaju osobito na trbuhu i bedrima (strije).

 

U trudnoći je potrebno više inzulina, a stvara ga gušterača. U trudnica koje imaju šećernu bolest, dijabetes se zbog toga može pogoršati. Osim toga, šećerna bolest može započeti u trudnoći, a to stanje nazivamo gestacijskim dijabetesom.

 

 

ZDRAVSTVENA NJEGA TOKOM TRUDNOĆE

 

Idealno bi bilo da žena prije nego ostane u drugom stanju posjeti doktora kako bi se učinio skrining na moguće bolesti i raspravilo o opasnosti od duhana, alkohola i drugih tvari uzimanih u trudnoći. Istodobno se može raspraviti pitanja poput prehrane, društvenih ili zdravstvenih problema.

 

Osobito je važno obaviti pregled između 6-8 sedmice trudnoće (kada menstrualno krvarenje kasni 2-4 sedmice), kako bi se mogla procijeniti duljina trudnoće te predvidjeti datum poroda što je tačnije moguće.

 

Prvi tjelesni pregled tokom trudnoće je obično vrlo detaljan. Mjere se težina, visina i krvni pritisak. Pregledavaju se vrat, štitna žlijezda, dojke, trbuh, ruke i noge, slušalicom se pregledavaju srce i pluća, a očna pozadina (fundus) pregledava se oftalmoskopom. Doktor također izvodi vaginalnu i rektalnu (ako je potrebno) pretragu, bilježeći veličinu i smještaj maternice i sve nenormalnosti zdjelice poput deformiteta nastalih zbog preloma. Određivanje veličine koštanog dijela zdjelice pomaže doktoru u procjeni kako lako će dijete kroz nju proći tokom poroda.

 

Uzorak krvi uzima se za kompletnu krvnu sliku, za laboratorijske pretrage na sifilis, hepatitis, gonoreju, infekciju klamidijom i drugim spolno prenosivim bolestima, za određivanje krvne grupe i skrining na Rh antitijela. Preporučuje se pretraga na HIV (uzročnika AIDS-a). Uzorak se također testira na znakove prethodnog izlaganja rubeoli.

 

Također je uobičajena detaljna pretraga uzorka mokraće i Papanicolaou (Papa) test na rak cerviksa. Crnkinje i žene mediteranskog porijekla testiraju se na anemiju srpastih stanica (drepanocitozu) ili sklonost na nju.

 

Ako u žene postoji velika mogućnost začeća djeteta sa genetskom nenormalnošću, izvode se genetske pretrage. Kožne pretrage na tuberkulozu savjetuju se ženama iz Azije, Južne Amerike i mnogih urbanih okolina, gdje je opasnost od razvoja bolesti veća nego normalno.

 

Samo ukoliko je poznato da žena ima bolest srca ili pluća, izvodi se Rtg, u drugim okolnostima Rtg slikanje treba izbjegavati, osobito tokom prvih 12 sedmica trudnoće jer je fetus izuzetno osjetljiv na štetne utjecaje zračenja. Ako je Rtg potreban, fetus se mora zaštititi stavljajući olovnu pregaču preko donjeg dijela ženinog trbuha tako da je uterus pokriven.

 

Žene koje su imale krupnu djecu ili neobjašnjene spontane pobačaje, koje imaju šećer u mokraći ili koje imaju bliskog rođaka sa šećernom bolešću moraju se podvrći skriningu na šećernu bolest ubrzo nakon 12 sedmica trudnoće. Sa 28 sedmica, sve žene se moraju podvrći skriningu na šećernu bolest.

 

Između 16 i 18 sedmica, nivo alfa-fetoproteina, bjelančevine koju stvara fetus, može se mjeriti u krvi žene. Ako je nivo visok, možda žena nosi fetus sa spinom bifidom ili više od jednog fetusa. Visok nivo može također ukazivati da je loše izračunat datum začeća. Ako je nivo nizak, fetus može imati hromosomske nenormalnosti.

 

UZ pretraga je najbezopasnija metoda prikazivanja. Dokazivanje trudnoće može se vidjeti već četvrte ili pete sedmice nakon ovulacije a rast fetusa može se pratiti sve do rođenja djeteta.

UZ pretraga pruža slike visoke kvalitete, uključujući i prikaz fetusa pri gibanju. Ove slike pružaju doktoru korisne podatke a mogu smanjiti i strepnju majke. Mnogi doktori smatraju da tokom svake trudnoće treba napraviti barem jednu pretragu UZ-om kako bi se osiguralo da trudnoća odgovarajuće napreduje i da potvrde očekivani datum poroda.

 

Prije izvođenja UZ pretrage trbuha, osobito rano u trudnoći, žena mora popiti veliku količinu vode, jer pun mokraćni mjehur potiskuje maternicu izvan zdjelice tako da se može dobiti jasnija slika fetusa. Kada se koristi vaginalna sonda, mokraćni mjehur ne treba biti pun a doktor može otkriti trudnoću čak i ranije nego putem trbušnog zida.

 

Ako žena i njezin doktor ne mogu utvrditi datum začeća, UZ pretraga je najtačniji način da se taj datum odredi. Određivanje je najtačnije kada se učini tokom prvih 12 sedmica trudnoće, te ponovi sa 18-20 sedmica.

 

UZ pretragom može se utvrditi raste li fetus uobičajenom brzinom. Ona se također koristi za bilježenje rada srca fetusa ili pokreta disanja, kako bi se vidjelo nosi li žena više od jednog fetusa te za utvrđivanje niza nenormalnosti, poput lošeg smještaja posteljice (placenta previa) ili nenormalnog položaja fetusa.

 

UZ pretraga pomaže pri navođenju igle tokom uzimanja uzorka plodove vode (amniocenteze) za genetske pretrage ili dokazivanje zrelosti fetalnih pluća (kasna amniocenteza), kao i tokom fetalne transfuzije krvi (intrauterina transfuzija).

 

Prema kraju trudnoće, doktor može UZ koristiti za utvrđivanje ranih (prijevremenih) trudova ili prijevremenog pucanja plodovih ovoja (vodenjaka), kada se tekućinom ispunjena vreća omotana ovojima isprazni prije početka trudova. UZ pretraga može pružiti podatke koji pomažu doktoru da odluči hoće li izvesti carski rez.

 

Nakon prve pretrage, trudnica bi trebala posjećivati doktora svake 4 sedmice sve do 32 sedmice trudnoće, zatim svaka 2 sedmice do 36-te sedmice a zatim jednom sedmično do poroda. Pri svakom pregledu obično se bilježe ženina težina i krvni pritisak, a mjere se veličina i oblik maternice kako bi se odredilo da li se fetus normalno razvija i raste. Mali se uzorak mokraće uzima za određivanje šećera i bjelančevina. Šećer u mokraći može ukazivati na šećernu bolest a bjelančevine mogu ukazivati na preeklampsiju (visoki krvni pritisak, bjelančevine u mokraći i nakupljanje tekućine tokom trudnoće). Provjerava se postoji li otok (edem) oko skočnih zglobova.

 

Ako majka ima Rh negativnu krv, ona se pretražuje na Rh antitijela. Ako majka ima Rh negativnu krv a otac ima Rh pozitivnu krv, fetus može imati Rh pozitivnu krv. Ako fetusova Rh pozitivna krv uđe u majčin krvotok u bilo koje doba trudnoće, majka može stvoriti Rh antitijela koja mogu preći u krvotok djeteta i uništiti njegove crvene krvne stanice, dovodeći do žutice, mogućeg oštećenja mozga ili smrti fetusa.

 

Žena prosječne visine trebala bi dobiti na težini sveukupno oko 12-15 kilograma, oko 1 do 1,5 kilogram svakog mjeseca. Dobivanje više od 15-17 kilograma oblaže masnim tkivom i fetus i majku. Budući da je nadziranje tjelesne težine teže kasnije tokom trudnoće, žena bi trebala izbjegavati debljanje tokom prvih mjeseci trudnoće. Međutim, nedobivanje na težini je nepovoljan znak, osobito ako je sveukupan dobitak manji od 5 kilograma te može ukazivati da fetus ne raste dovoljno brzo, stanje poznato kao zastoj rasta fetusa.

 

Ponekad je dobitak na težini uzrokovan zadržavanjem tekućine zbog slabog kolanja krvi u nogama, kada žena stoji. Žena obično može razriješiti ovu poteškoću tako da legne na bok, po mogućnosti lijevi, tokom 35-40 minuta dva do tri puta dnevno.

 

Tokom trudnoće, većina žena trebala bi svojoj dnevnoj prehrani dodati oko 250 kalorija kako bi omogućila prehranu fetusu u razvoju. Premda bi većina ovih kalorija trebala potjecati od bjelančevina, prehrana bi trebala biti dobro uravnotežena, uključujući svježe voće, žitarice i povrće. Izvrsne su cerealije bez šećera sa visokim udjelom vlakana. U umjerenim količinama se može koristiti sol, po mogućnosti jodirana, mada bi trebalo izbjegavati namirnice koje su izrazito slane ili koje sadrže konzervanse.

 

Držanje redukcijske dijete u smislu smanjenja tjelesne težine tokom trudnoće se ne preporučuje, čak niti za debele žene, jer je izvjesno dobivanje na težini nužno za pravilno razvijanje fetusa a držanje dijete smanjuje dopremu hranjivih tvari fetusu. Premda je fetus taj do kojeg hranjive tvari dopiru prve, majka mu mora osigurati da ima nešto vrijedno za odabrati.

 

Lijekovi se u osnovi ne preporučuju. Trudnica ne bi smjela uzimati nikakav lijek, uključujući i one koji se izdaju bez doktorskog recepta, poput acetilsalicilne kiseline (aspirina), bez da prvo provjeri kod svog doktora smije li to, osobito tokom prva 3 mjeseca trudnoće.

 

Tokom trudnoće uveliko se povećava potreba za željezom, kako bi zadovoljila potrebe i fetusa i majke. Obično je potrebno uzimati dodatno željezo, osobito kod slabokrvnih žena, jer prosječna žena ne upija dovoljno željeza iz hrane da bi joj to omogućilo zadovoljenje povećanih potreba u

trudnoći, čak niti u kombinaciji sa zalihom željeza već pohranjenom u njezinom tijelu. Pripravci željeza mogu uzročiti blage želučane tegobe i zatvor stolice. Potrebe za željezom postaju još veće tokom druge polovice trudnoće. Ako je prehrana odgovarajuća, drugi pripravci vitamina ne moraju biti potrebni, premda većina doktora preporučuje svakodnevno uzimanje pripravka prenatalnih vitamina koji sadrže željezo i folnu kiselinu.

 

Mučnina i povraćanje se mogu ublažiti promjenama načina prehrane, poput čestog uzimanja malih količina hrane i pića, jedenja prije pojave gladi i uzimanja mekane hrane (npr. bistre juhe, riže i tjestenine), umjesto jakih i začinjenih jela. Mučninu može ublažiti uzimanje najobičnijih prhkih krekera uz pijuckanje gaziranog pića.

Cijenjena je metoda, koja pomaže pri jutarnjoj mučnini, držanja krekera kraj kreveta te uzimanja jednog ili dva prije samog ustajanja. Uprava za hranu i lijekove u SAD trenutno nije odobrila još nijedan lijek protiv jutarnje mučnine. Ako su mučnina i povraćanje tako izraženi ili trajni da žena postaje dehidrirana, mršavi ili se razviju druge tegobe, možda će se morati privremeno smjestiti u bolnicu, gdje će infuzijom dobiti tekućinu.

 

Oticanje (edem) je često, osobito na nogama. Proširene vene nogu i oko područja otvora vulve i vagine su također česte i mogu izazvati tegobe. Odjeća oko nogu i struka ne bi smjela stezati. Nošenje elastičnog pojasa za pridržavanje trbuha ili često odmaranje u položaju sa podignutim nogama, po mogućnosti na lijevom boku, obično smanjuje otoke nogu.

 

Česti su problem hemoroidi koji se, ukoliko su bolni, mogu liječiti sredstvima za omekšavanje stolice, anestetičkim gelovima ili toplim kupkama.

 

Česta je krstobolja različite izraženosti. Olakšanje može donijeti smanjenje pretjeranog naprezanja leđa i nošenje laganog pojasa za pridržavanje trbuha. Ponekad se javlja bol u stidnoj kosti na donjem dijelu zdjelice (simfiza stidne kosti).

 

Žgaravica, obično uzrokovana vraćanjem želučanog sadržaja u jednjak, se može olakšati uzimanjem malih obroka, izbjegavanjem sagibanja i ležanja na ravnoj podlozi tokom nekoliko sati po obroku te uzimanjem antacida (osim sode bikarbone).

Umaranje je uobičajeno, osobito u prvih 12 tjedana te ponovno u kasnoj trudnoći.

 

Trudnice često imaju pojačan vaginalni iscjedak, što je obično normalno. Trihomonijaza (infekcija trihomonas vaginalis) i kandidijaza (infekcija gljivicama) su česte infekcije vagine u trudnoći i lako se mogu liječiti. Bakterijska vaginoza, bakterijska infekcija, može uzročiti prijevremene trudove i mora se pravovremeno liječiti.

 

Može se razviti želja za pojedinim vrstama hrane ili drugih tvari, poput škroba ili gline. Ona može predstavljati podsvjesnu prehrambenu potrebu. Ponekad, pretjerano stvaranje pljuvačke može izazvati uznemirenost.

 

Često su trudnice zabrinute u pogledu podešavanja svojih aktivnosti, međutim, većina žena može nastaviti sa uobičajenim aktivnostima i tjelesnim vježbama tokom trudnoće. Plivanje i drugi, umjereno naporni sportovi su dozvoljeni. Trudnice se mogu baviti i živahnijim aktivnostima, poput jahanja, ukoliko su oprezne.

 

Spolna želja se tokom trudnoće može povećati ili smanjiti. Spolni odnos je dozvoljen tokom cijele trudnoće, ali ga u svakom slučaju treba izbjegavati ukoliko žena ima vaginalno krvarenje, bol ili curenje plodove vode te osobito, ako ima stezanja maternice. Neke trudnice su umrle nakon što im je u vaginu upuhan zrak tokom oralnog seksa (od zračne embolije).

 

Sve trudnice trebaju znati što predstavlja početak poroda. Glavni znakovi su stezanja u donjem dijelu trbuha u pravilnim vremenskim razmacima, te bol u krstima.

 

Žena koja je u prethodnim trudnoćama imala ubrzani porod, treba obavijestiti svog doktora čim misli da joj trudovi počinju. Pred kraj trudnoće (nakon 36 sedmica) doktor može izvesti vaginalni pregled kako bi pokušao predvidjeti kada će porod započeti.

 

Simptomi zbog kojih se odmah trudnica treba javiti doktoru:

•           Glavobolja koja ne prestaje

•           Mučnina i povraćanje koji ne prestaju

•           Omamljenost

•           Poremećaji vida

•           Bol ili grčevi u donjem dijelu trbuha

•           Stezanja

•           Krvarenje na vaginu

•           Otjecanje plodove vode (pucanje vodenja)

•           Oticanje šaka ili stopala

•           Smanjeno ili povećano stvaranje mokraće

 

Pretraga

Home Category Table TRUDNOĆA