Vaš Doktor

TRUDNOĆA - Komplikacije trudnoće

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Spontani pobačaj i mrtvorođenost • Vanmaterična trudnoća • Anemije u trudnoći

• Rh inkompatibilnost  • Abrupcija posteljice • Placenta previja • Pretjerano povraćanje

• Preeklampsija i eklampsija • Kožne promjene u trudnoći

 

Uvod

Većina se trudnoća odvija bez problema, a većina se komplikacija može liječiti. Komplikacije uključuju spontani pobačaj, ektopičnu trudnoću, slabokrvnost, Rh neslaganje, poteškoće povezane sa posteljicom, pretjerano povraćanje, preeklampsiju i eklampsiju te kožne osipe, kao i prijevremeni nastup trudova i prijevremeno prsnuće plodovih ovoja. Nakon spontanog pobačaja, većina je žena sposobna imati uspješnu trudnoću.

 

 

SPONTANI POBAČAJ I MRTVOROĐENOST

• Uvod • Simptomi i dijagnoza • Liječenje

 

Uvod

Spontani pobačaj je gubitak fetusa iz prirodnih razloga prije 20-te sedmice trudnoće. Mrtvorođenost je gubitak fetusa iz prirodnih razloga nakon 20-te sedmice trudnoće.

 

Izraz pobačaj (abortus) doktori koriste u vezi i spontanog pobačaja i medicinskog prekida trudnoće (inducirani, arteficijalni pobačaj).

 

Dijete koje je spontano disalo ili imalo spontani rad srca nakon poroda smatra se živorođenim, bez obzira na trajanje trudnoće. Ukoliko ono potom umre, njegova se smrt smatra novorođenačkom (neonatalnom) smrću.

 

Oko 20% - 30% trudnica ima neki oblik krvarenja ili grčeva barem jednom tokom prvih 20 sedmica trudnoće. Oko polovice tih zbivanja završe pobačajem.

 

Oko 85% pobačaja zbiva se tokom prvih 12 sedmica trudnoće i obično su povezani sa nenormalnošću fetusa. Preostalih 15% pobačaja događa se tokom 13-20 sedmica, njih oko dvije trećine nastaje zbog problema koji potiču od majke, a jedna trećina iz nepoznatih razloga.

Mnoga su istraživanja pokazala kako emocionalni poremećaji u majke nisu povezani sa pobačajima.

 

Simptomi i dijagnoza

Prije spontanog pobačaja, žena obično ima tačkasto krvarenje ili krvarenje jačeg intenziteta i iscjedak iz vagine. Uterus se steže, uzrokujući grčeve. Ukoliko se pobačaj nastavlja, krvarenje, iscjedak i grčevi postaju sve jači. Na koncu se dio sadržaja maternice može izbaciti.

 

U ranim stadijima spontanog pobačaja UZ pretragom se može utvrditi je li fetus još živ. Ovi prikazi i druge pretrage mogu se koristiti nakon pobačaja kako bi se utvrdilo jesu li izbačeni svi dijelovi sadržaja maternice.

 

Liječenje

Kada su izbačeni svi dijelovi sadržaja maternice (kompletni, potpuni abortus), nije potrebno nikakvo liječenje. Kada je izbačen samo dio sadržaja (inkompletni, nepotpuni abortus), mora se učiniti kiretaža sukcijom kako bi se uterus ispraznio.

 

Ako fetus umire, ali ostaje u maternici (missed abortion, zadržani ili retinirani abortus), doktor mora odstraniti fetus i posteljicu, obično sukcijskom kiretažom. Za kasne zadržane pobačaje, može se dati lijek, poput oksitocina, u svrhu stezanja maternice i izbacivanja njezina sadržaja.

 

Ako se stezanje i grčevi dogode tokom prvih 20 sedmica trudnoće (prijeteći pobačaj), savjetuje se mirovanje u krevetu, jer ono obično smiruje takve simptome. Ako je moguće, žena ne bi trebala raditi a kod kuće ne bi smjela stajati. Spolni odnos treba izbjegavati, premda on nije u potpunosti povezan sa pobačajima. Hormoni se ne daju, jer su gotovo uvijek nedjelotvorani a mogu uzročiti prirođene nakaznosti, osobito srca i spolnih organa. Izlaganje ženskog fetusa dietilstilbestrolu (DES), umjetnom hormonu, u tom stadiju razvoja, može na primjer izazvati kasnije rak vagine.

 

Prijeteći pobačaj može uslijediti kada se vrat maternice prijevremeno otvara zbog slabosti vezivnog tkiva. Ponekad se otvor vrata maternice može zatvoriti hirurškim putem (cerclage, serklaža) šavovima (suturama) koji se odstranjuju neposredno prije poroda.

 

Septički abortus je vrlo ozbiljna infekcija. Sadržaj maternice mora se odmah odstraniti a infekcija se mora liječiti visokim dozama antibiotika.

 

 

EKTOPIČNA TRUDNOĆA

(vanmaterična trudnoća)

• Uvod • Simptomi • Dijagnoza i liječenje

 

Uvod

Ektopična trudnoća je ona kod koje se fetus razvija izvan šupljine maternice, u jajovodima, kanalu vrata maternice ili zdjeličnoj ili trbušnoj šupljini ili jajnicima.

 

Normalno, iz jednog se jajnika izbacuje jajna stanica te se uvuče u otvor jajovoda. Unutar jajovoda, poput vlasi sitne trepetljike koje oblažu jajovod guraju je tako da dospijeva u maternicu nakon nekoliko dana. Obično se jajna stanica oplodi u jajovodu ali se ugnježđuje u maternici. Međutim, ako je jajovod neprolazan, npr. zbog prethodne infekcije, jajna stanica se pomiče sporo ili se zaglavi. Može se dogoditi da oplođena jajna stanica nikada ne dospije u maternicu te da dođe do ektopične trudnoće.

 

Jedna na 100 do 200 trudnoća je ektopična. Ektopična trudnoća je još iz nedovoljno razjašnjenih razloga sve češća. Mogućnost nastanka ektopične trudnoće povećava prethodna bolest jajovoda, prethodna ektopična trudnoća, izlaganje dietilstilbestrolu u fetalnom razdoblju ili

neuspjelo podvezivanje jajovoda (način sterilizacije kod kojega se jajovodi presijecaju ili zap-rečavaju). Ektopične trudnoće su rjeđe među bjelkinjama nego među ženama drugih rasnih skupina. U rijetkim slučajevima, kada žena zatrudni uz spiralu u maternici, povećana je mogućnost razvoja ektopične trudnoće.

 

Ektopične trudnoće obično se razvijaju u jednom od jajovoda (tubarna trudnoća). Rijetko se razvijaju na drugim mjestima, poput kanala vrata maternice, jajnika ili zdjelične ili trbušne šupljine.

 

Ektopična trudnoća je stanje opasno po život i stoga se mora odstraniti što je prije moguće.

U SAD od komplikacija izazvanih ektopičnom trudnoćom umire 1 na 826 žena.

 

Simptomi

Simptomi ektopične trudnoće uključuju tačkasto krvarenje i grčeve, koji se obično pojavljuju kada menstruacija kasni. Ovi simptomi se zbivaju jer se, jednom kad fetus umre, sluznica maternice odljušti kao kod normalne menstruacije.

 

Ako fetus umre u ranom stadiju, jajovod nije oštećen. Međutim, ako fetus nastavlja rasti, može doći do razdora zida jajovoda, uzrokujući krvarenje. Ukoliko je krvarenje postepeno, ono uzrokuje bol i ponekad osjećaj pritiska u donjem dijelu trbuha zbog nakupljanja krvi. Ako je krvarenje naglo, može naglo doći do pada krvnog pritisaka i čak dovesti do šoka. Tipično, nakon oko 6-8 sedmica, u donjem dijelu trbuha osjeti se iznenada jaka bol praćena nesvjesticom. Ovi simptomi obično ukazuju da je jajovod pukao, uzrokujući masivno krvarenje u trbušnu šupljinu.

 

Ektopična trudnoća ponekad se razvija jednim dijelom unutar jednog od jajovoda a jednim dijelom unutar maternice. Česti su tačkasto krvarenje i grčevi. Na ovom mjestu, fetus ima više mjesta za rast, tako da ektopična trudnoća puca kasnije, obično između 12-16-te sedmice trudnoće. Takvo pucanje može biti opasno sa višom stopom smrtnosti.

 

Dijagnoza i liječenje

Doktor može posumnjati da žena ima ektopičnu trudnoću ako su rezultati pretrage krvi i mokraće pozitivni na trudnoću, ali joj je uterus manji od očekivane veličine za toliko trajanje trudnoće.

UZ pretraga može pokazati da je uterus prazan a da u zdjelici ili trbušnoj šupljini ima krvi. Kako bi izravno prikazao ektopičnu trudnoću, doktor može koristiti laparoskop (fiberoptičku cijev uvedenu u trbušnu šupljinu kroz mali rez).

 

Kako bi se pomoglo pri postavljanju dijagnoze, doktor može uvesti iglu kroz zid vagine u zdjeličnu šupljinu i odstraniti krv koja se nakupila tokom krvarenja iz ektopične trudnoće, postupak se zove kuldocenteza. Za razliku od krvi iz vene ili aretrije ova se krv ne zgrušava.

 

Najčešće se ektopična trudnoća mora odstraniti hirurškim zahvatom. Kada je smještena u jajovodu, doktor obično napravi rez na jajovodu te odstranjuje fetus i posteljicu. Rez se ne zatvara šavovima, nego se jajovod ostavlja bez njih, što omogućuje tkivu da zacijeli bez stvaranja ožiljka, jer ožiljno tkivo može otežati ponovno ostajanje u drugom stanju. Postupak se ponekad izvodi kroz laparoskop. Rijetko je jajovod tako oštećen da se ne može popraviti pa se mora odstraniti.

Radije se primjenjuje lijek metotreksat nego hirurški zahvat u liječenju trudnoće u jajovodu kada ne postoji dokaz o radu srca fetusa.

 

 

ANEMIJE (slabokrvnosti) U TRUDNOĆI

• Uvod • Dijagnoza i liječenje

 

Uvod

Anemije su stanja kod kojih je broj crvenih krvnih stanica ili količina hemoglobina (bjelančevine koja prenosi kisik) ispod normalnih vrijednosti.

 

U trudnoći volumen krvi se povećava tako da je umjereno smanjenje koncentracije crvenih krvnih stanica i hemoglobina (hemodilucija, razrjeđenje krvi) normalno.

 

U trudnoći je potrebno više željeza koje je nužno za stvaranje crvenih krvnih stanica, jer majka mora snadbjevati i fetus i sebe samu. Najčešći oblik slabokrvnosti tokom trudnoće je anemija zbog manjka željeza, obično izazvana neodgovarajućim sadržajem željeza u hrani. Međutim, ova anemija može nastati kao ishod od prije postojećeg manjka željeza zbog gubitka tokom menstrualnih krvarenja ili prethodne trudnoće. Rjeđe, anemija nastaje zbog nedostatka folne kiseline (folata), jednog od B vitamina također potrebnog za proizvodnju crvenih krvnih stanica.

 

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza se zasniva na pretragama krvi koje određuju broj crvenih krvnih stanica, količinu hemoglobina i nivo željeza u krvi.

 

Slabokrvnost koja nastaje zbog nedostatka željeza liječi se tabletama željeza. Dodatno uzimanje željeza ne predstavlja nikakvu opasnost za fetus ali može izazvati želučane tegobe i zatvor stolice u majke, osobito ako je doza velika. Pitanje je da li sve trudnice trebaju uzimati dodatno željezo. Međutim, većini trudnica se savjetuje da ga uzimaju, čak i ako su broj njihovih crvenih krvnih stanica i nivo hemoglobina normalni, kako bi se osigurale da će imati dovoljno željeza za sebe i fetus kako trudnoća napreduje.

 

Slabokrvnost nastala zbog nedostatka folne kiseline liječi se tabletama folata.

Kod trudnica koje boluju od anemije srpastih stanica (nasljedne bolesti kod koje je hemoglobin nenormalan) postoje pitanje oko liječenja, ponekad su potrebne transfuzije krvi.

 

 

RH INKOMPATIBILNOST

• Uvod • Prevencija i liječenje

 

Uvod

Rh inkompatibilnost (nepodudarnost) je neslaganje Rh grupe krvi trudnice sa onom njezinog djeteta.

 

Kao ishod Rh neslaganja, žena može stvarati antitijela protiv crvenih krvnih stanica djeteta. Antitijela uzrokuju da neke od ovih stanica pucaju, dovodeći ponekad do hemolitične bolesti, jednog oblika slabokrvnosti u djeteta.

 

Krvnom grupom neke osobe smatraju se molekule na površini crvenih krvnih stanica koje određuju te stanice kao pripadajuće toj osobi. Rh krvna grupa uključuje neke od tih molekula. Jedna od njih Rho(D) je ona koja obično uzrokuje probleme oko Rh neslaganja. Ako crvene krvne stanice imaju Rho(D) molekule krv je Rh pozitivna, ako ih nemaju, krv je Rh negativna.

 

Poteškoće se događaju kada majka ima Rh negativnu krv a fetus Rh pozitivnu krv, naslijeđenu od oca koji ima Rh pozitivnu krv. Određena količina krvi fetusa može doći u dodir sa majčinom krvlju kroz posteljicu, osobito kasno u trudnoći i tokom poroda. Majčina krv može prepoznati crvene krvne stanice fetusa kao strane tvari i stvarati antitijela da ih uništi (Rh antitijela). Nivo antitijela kod majke tokom trudnoće se povećava, a antitijela mogu proći kroz posteljicu do fetusa gdje mogu uništiti dio njegovih crvenih krvnih stanica. Ishod može biti hemolitična bolest fetusa (fetalna eritroblastoza) ili novorođenčeta (neonatalna eritroblastoza).

 

Tokom prve trudnoće fetus ili novorođenče rijetko imaju poteškoća jer obično ne dolazi do značajnijeg dodira krvi fetusa i majke, sve do poroda. Međutim, u svakoj slijedećoj trudnoći majka postaje jače senzibilizirana (osjetljiva) na Rh pozitivnu krv i stvara antitijela sve ranije i ranije u svakoj od njih.

 

Uništavanje crvenih krvnih stanica u fetusa može dovesti do anemije i povećanja nivoa bilirubina (raspadne tvari nastale razaranjem crvenih krvnih stanica). Ako nivo bilirubina postane previsok, može doći do oštećenja mozga fetusa.

 

U SAD 85% ljudi ima Rh pozitivnu krv, a u oko 13% brakova muškarac ima Rh pozitivnu a žena Rh negativnu krv. Od djece rođene tim parovima, 1 od 27 razvija hemolitičnu bolest.

 

Prevencija i liječenje

Prilikom prvog pregleda doktora u trudnoći, ženi se skrining za utvrđivanje njezine krvne grupe i Rh faktora. Ako ona ima Rh negativnu krv, mjeri se nivo majčinih Rh antitijela.

 

Krv majke i djeteta može doći u dodir tokom poroda, uzrokujući da majka stvara antitijela. Zbog toga se, kao mjera predostrožnosti Rh antitijela u obliku Rho(D) imunoglobulina, daju injekcijom majci koja ima Rh negativnu krv unutar 72 sata po porodu djeteta koje ima Rh pozitivnu krv, čak i nakon spontanog ili namjernog pobačaja. Ovaj postupak uništava sve stanice djeteta koje bi mogle senzibilizirati (izazvati osjetljivost majke) majku, tako da slijedeće trudnoće obično nisu ugrožene. Međutim, u oko 1% - 2% majki, injekcija ne sprječava senzibilizaciju, vjerojatno stoga što je majka senzibilizirana ranije tokom trudnoće. U svrhu sprječavanja rane senzibilizacije, doktor majci čija je krv Rh negativna daje injekciju Rh antitijela sa 28 sedmica trudnoće kao i nakon poroda.

 

Redovnim mjerenjem promjenjivih nivoa antitijela u majke, doktor može predvidjeti da li bi dijete moglo imati poteškoća. Ako nivo majčinih antitijela u trudnoći postane previsok, može se učiniti amniocenteza. Ovim postupkom, kroz kožu se uvodi igla te izvlači plodova voda koja u maternici okružuje fetus iz amnionske šupljine. U uzorku tekućine mjeri se nivo bilirubina. Ako je nivo previsok, fetusu se daje transfuzija. Dodatne se transfuzije obično daju svakih 10-14 dana sve do oko 32-34 sedmice trudnoće, u koje se doba obično izaziva porod. Nakon poroda, djetetu se obično daje jedna ili više transfuzija. U slabije izraženim slučajevima, transfuzija se daje tek nakon poroda.

 

 

ABRUPTIO PLACENTAE

(abrupcija posteljice)

• Uvod • Simptomi i dijagnoza • Liječenje

 

Uvod

Abrupcija posteljice je prijevremeno odljuštenje normalno smještene posteljice od zida maternice koje se umjesto nakon poroda zbiva tokom trudnoće.

 

Posteljica se može odljuštiti nepotpuno, ponekad samo na 10% - 20%, ili potpuno. Uzrok nije poznat. Odljuštenje se zbiva u 0,4% - 3,5% svih poroda. Vjerovatnost događanja ove komplikacije veća je u žena sa visokim krvnim pritisakom, bolešću srca, dijabetesom ili reumatoidnom bolešću,  te u žena koje uživaju kokain.

 

Simptomi i dijagnoza

Sa mjesta na kojem se posteljica smjestila uterus krvari. Krv može izlaziti kroz vrat maternice i van iz vagine (vanjsko krvarenje) ili se može nakupljati iza posteljice (prikriveno krvarenje, retroplacentarni hematom).

 

Simptomi ovise o stepenu odljuštenja i količini izgubljene krvi te uključuju vaginalno krvarenje, iznenadnu, trajnu ili grčevitu bol u trbuhu te bolnost trbušnog zida na pritisak. Dijagnoza se obično potvrđuje UZ pretragom.

 

Odljuštenje smanjuje dopremu kisika i hranjivih tvari fetusu te može čak izazvati i smrt fetusa. Komplikacije za ženu obuhvaćaju mogući obilan gubitak krvi, po cijelom tijelu prošireno zgrušavanje krvi unutar krvnih žila (diseminirana intravaskularna koagulacija), zatajenje bubrega i krvarenje u zid maternice. Vjerovatnost razvoja ovih komplikacija veća je u žene koja ima preeklampsiju i one mogu ukazivati na to da je fetus u opasnosti ili da je umro.

 

Liječenje

Kada se dijagnoza jednom postavi, žena se smješta u bolnicu. Uobičajeno liječenje je mirovanje u krevetu, osim ukoliko krvarenje ne ugrožava život, ukoliko ne postoji opasnost za fetus ili je trudnoća blizu završetka. Dugotrajno mirovanje može ublažiti krvarenje.

Ako se simptomi ublaže, žena se može kretati pa se čak može i otpustiti iz bolnice. Ukoliko se krvarenje nastavi ili pogorša, rani porod je obično najpovoljnije rješenje i za ženu i za njezino dijete. Ako porod kroz vaginu nije moguć napravi se carski rez.

 

 

PLACENTA PRAEVIA

(predležeća posteljica)

• Uvod • Liječenje

 

Uvod

Placenta previja (predležeća posteljica) je posteljica koja se razvila preko (unutarnjeg ušća) kanala vrata maternice ili blizu njega, u donjem dijelu maternice.

 

Unutar maternice, posteljica može prekrivati unutarnje ušće kanala vrata maternice potpuno ili djelomice. Predležeća posteljica se razvija u oko 1 na 200 poroda, obično u žena koje su imale više od jedne trudnoće ili imaju nenormalnosti maternice, poput mioma.

 

Bezbolno vaginalno krvarenje započinje iznenada u kasnoj trudnoći te može biti obilno. Krv može biti svijetlocrvena. UZ pretraga pomaže doktoru da postavi dijagnozu i razlikuje predležeću posteljicu od one koja se odljušćuje prije vremena (abrupcija posteljice).

 

Liječenje

Kada je krvarenje obilno, mogu biti potrebne ponavljane transfuzije krvi. U slučajevima kada je krvarenje slabije a ne prijeti porod, obično se preporučuje mirovanje u krevetu. Ako krvarenje prestane, ženi se dozvoljava kretanje. Ukoliko se krvarenje ne ponovi, obično ju se pošalje kući, pod uslovom da ima slobodan (otvoren) pristup bolnici. Gotovo uvijek se izvodi carski rez, jer ako porod započne posteljica se vrlo rano odljušti pa se prekida doprema kisika djetetu. Osim toga, majka može obilno krvariti.

 

 

HYPEREMESIS GRAVIDARUM

(pretjerano povraćanje u trudnoći)

• Uvod • Liječenje

 

Uvod

Pretjerano povraćanje u trudnoći (hiperemesis gravidarum, trudnička hiperemeza), za razliku od uobičajene jutarnje mučnine, predstavlja vrlo izraženu mučninu i povraćanje koji uzrokuju dehidraciju i izgladnjivanje.

 

Uzrok mu je nepoznat. Psihološki činioci mogu potaknuti ili pogoršati povraćanje. Žena sa pretjeranim povraćanjem gubi na težini i postaje dehidrirana. Ako žena ima jutarnju mučninu ali dobiva na težini i nije dehidrirana, ona nema trudničku hiperemezu.

 

Dehidracija može izazvati opasne pomake nivoa elektrolita u krvi te krv postaje pretjerano kisele reakcije. Ako povraćanje traje, može se oštetiti jetra ponekad puknuti i krvariti. Još jedna ozbiljna komplikacija je krvarenje u mrežnicu (retinu) oka (hemoragični retinitis) uzrokovano povećanim krvnim pritisakom tokom naprezanja pri povraćanju.

 

Liječenje

Budući da pretjerano povraćanje u trudnoći može ugroziti život žene i njezina djeteta, žena mora u bolnicu te joj se infuzijom daju tekućina, glukoza (jednostavni šećer), elektroliti i ponekad, vitamini. Tokom 24 sata ne mora ništa jesti ni piti; lijekovi protiv mučnine i sedativi se daju ukoliko se ukaže potreba za tim. Kada se prekinu dehidracija i povraćanje, žena može početi jesti česte, male obroke kašaste hrane. Veličina obroka se povećava ako to trudnica može podnijeti. Povraćanje obično prestaje za nekoliko dana. Ukoliko se simptomi vrate, liječenje se ponavlja.

 

 

PREEKLAMPSIJA I EKLAMPSIJA (ECLAMPSIA)

• Uvod • Liječenje

 

Uvod

Preeklampsija (EPH gestoza) je visok krvni pritisak praćen bjelančevinama u mokraći (proteinurija) ili zadržavanjem tekućine (edem) koji se razvija između 20-te sedmice trudnoće i kraja prve sedmice nakon poroda.

Eklampsija je izraženiji oblik preeklampsije koji dovodi do grčeva nalik na one kod padavice, ili kome.

 

Preeklampsija se javlja u 5% trudnica. Češća je u prvoj trudnoći i u žena koje već imaju povišen krvni pritisak ili bolest krvnih žila. Eklampsija se razvija u 1 od 200 žena koje imaju preeklampsiju i ukoliko se pravovremeno ne liječi, obično je smrtonosna. Uzrok preeklampsije i eklampsije nije poznat. Glavna opasnost kod preeklampsije je prijevremeno odljuštenje posteljice od zida maternice.

 

Kod preeklampsije, krvni pritisak je viši od 140/ 90 mm Hg, lice i šake otiču a u mokraći se pronalaze nenormalno visoki nivoi bjelančevina. Smatra se da preeklampsiju ima i žena kojoj se krvni pritisak tokom trudnoće izrazito povisi ali ostane ispod 140/90 mm Hg.

 

Vjerovatnost poteškoća neposredno po porodu je kod djece majki koje imaju preeklampsiju četiri do pet puta veća, nego kod djece majki koje nemaju ovu bolest. Djeca mogu biti malena jer posteljica ne funkcionira kako treba ili jer su prerano rođena.

 

Liječenje

Za razliku od običnog visokog krvnog pritisaka (hipertenzije), preeklampsija i eklampsija ne odgovaraju na diuretike (lijekove koji uklanjanju višak tekućine) niti na prehranu sa niskim sadržajem soli. Ženi se savjetuje da uzima normalnu količinu soli i da pije više vode. Važno je mirovanje u krevetu. Često se ženi također savjetuje da leži na lijevom boku, što olakšava pritisak na veliku venu u trbušnoj šupljini (donju šuplju venu) koja odvodi krv natrag u srce, poboljšavajući krvni protok. Za sniženje krvnog pritisaka i sprječavanje grčeva intravenski se može davati magnezijev sulfat.

 

Za ženu koja ima blagu preeklampsiju, ležanje u krevetu kod kuće može biti dovoljno, ali se treba javljati doktoru svaka 2 dana. Ako joj se stanje ubrzo ne poboljša, obično se smješta u bolnicu (hospitalizira), te ako se problem nastavlja i tokom boravka u bolnici, dijete se porađa što je prije moguće.

 

Žena s teškom preeklampsijom smješta se u bolnicu. Simptomi se obično ublažavaju davanjem infuzije i magnezijeva sulfata. Za 4-6 sati krvni pritisak se obično spušta na normalan nivo. Nakon toga, dijete se može poroditi bez opasnosti. Ako krvni pritisak ostaje visok, prije pokušaja poroda daju se još i dodatni lijekovi.

 

Glavna komplikacija izražene preeklampsije i eklampsije je HELLP sindrom, koji se sastoji od sljedećeg:

•           Hemolysis-hemoliza-raspadanja crvenih krvnih stanica

•           Elevated Liver enzymes-povišeni nivoi jetrenih enzima, što ukazuje na oštećenje jetre

•           Low Platelet count-niskog broja trombocita, što ukazuje na poremećenu sposobnost zgrušavanja krvi, moguću poteškoću tokom i nakon poroda

 

Vjerovatnost HELLP sindroma veća je ako se liječenje preeklampsije odgađa. Ako se sindrom razvije, dijete se porađa carskim rezom, najbržim mogućim postupkom, osim ukoliko vrat maternice nije otvoren u tolikoj mjeri da je moguć porod na vaginu u najskorijem vremenu.

 

Nakon poroda žena se pomno promatra i prati razvijaju li se znakovi eklampsije. Jedna četvrtina slučajeva eklampsije zbiva se nakon poroda, obično tokom prvih 2-4 dana. Kako se ženino stanje pomalo poboljšava, dozvoljava joj se kretanje. Za kontrolu krvnog pritisaka može joj se dati blago sredstvo za smirenje.

 

Hospitalizacija može trajati od nekoliko dana do jedne sedmice, ovisno o izraženosti bolesti i komplikacijama. Čak i nakon povratka kući, žena može trebati uzimati lijekove za sniženje krvnog pritisaka. U osnovi, treba se kontrolirati barem svake 2 sedmice tokom prvih nekoliko mjeseci nakon poroda. Krvni joj pritisak može ostati visok još 6-8 sedmica. Ako ostane visok dulje, uzrok može biti nevezan za eklampsiju.

 

 

KOŽNE PROMJENE U TRUDNOĆI

• Uvod • Gestacijski herpes • Trudnička urtikarija

 

Neke kožne promjene razvijaju se samo u trudnoći. One uključuju gestacijski herpes i trudničku urtikariju.

 

GESTACIJSKI HERPES

 

Gestacijski herpes je izbijanje mjehura ispunjenih tekućinom koji jako svrbe u trudnoći.

 

Izraz herpes navodi na krivu pomisao, jer osip nije povezan sa herpes virusom niti ikojim drugim virusom. Smatra se da je gestacijski herpes izazvan nenormalnim antitijelima koji reagiraju protiv vlastitih tkiva (autoimuna reakcija). Ovaj neuobičajeni osip se može pojaviti u bilo koje doba nakon 12-te sedmice trudnoće ili neposredno nakon poroda.

 

Osip koji svrbi, obično se sastoji od malih mjehura (vezikula) i većih mjehura nepravilna oblika ispunjenih tekućinom (bula). Često započinje na trbuhu a zatim se širi. Ponekad osip prekriva područje prstenasta oblika sa mjehurima na vanjskom rubu. Tipično se pogoršava ubrzo nakon poroda a nestaje kroz nekoliko sedmica ili mjeseci. Često se ponovno pojavljuje u slijedećim trudnoćama ili ako žena koristi oralna sredstava protiv začeća. Dijete se može roditi sa sličnim osipom koji obično nestaje za nekoliko sedmica bez liječenja.

Za potvrdu dijagnoze, doktor odstranjuje sićušan komadić zahvaćene kože i šalje ga u laboratorij kako bi se utvrdilo postoje li antitijela.

 

Cilj liječenja je da olakša izraženi svrbež i spriječi nastajanje novih mjehura. Za blagi osip, često pomaže učestalo nanošenje kortikosteroidne kreme neposredno na kožu. Kod raširenijih osipa daju se kortikosteroidi na usta.

 

Po svemu sudeći uzimanje kortikosteroida u kasnoj trudnoći ne šteti fetusu. Ako se svrbež pojačava ili se osip proširuje nakon poroda, mogu biti potrebne veće doze kortikosteroida.

 

TRUDNIĆKA URTIKARIJA

 

Trudnička urtikarija je česti osip koji svrbi, a pojavljuje se u trudnoći. Njezin je uzrok nepoznat.

 

Na trbuhu se razvijaju crvena područja nalik na košnicu, nepravilnog oblika, spljoštene ili blago izdignute i koje jako svrbe, ponekad sa malim mjehurima ispunjenim tekućinom u sredini. Osip se širi na bedra, stražnjicu i ponekad na ruke. Može se razviti stotine mrlja koje svrbe. Koža oko njih je često blijeda.

 

Osip se obično pojavljuje tokom posljednjih 2-3 sedmice trudnoće, a ponekad tokom posljednjih nekoliko dana. Međutim, može se pojaviti bilo kada nakon 24-te sedmice trudnoće. Svrbež je tako nesnosan da može ometati spavanje noću. Nakon poroda odmah nestaje i obično se ne javlja ponovno tokom slijedećih trudnoća.

 

Ne postoji specifična pretraga, tako da doktor može imati poteškoća pri postavljanju dijagnoze.

Svrbež i osip se mogu smiriti za 2-4 dana čestim nanošenjem kortikosteroidne kreme. Ponekad, kada je osip izraženiji, kortikosteroidi se daju oralno (na usta). Ako se kortikosteroidi uzimaju u kasnoj trudnoći, po svemu sudeći ne štete fetusu.

 

Pretraga

Home Category Table TRUDNOĆA - Komplikacije trudnoće