Vaš Doktor

PARTUS (Porod)

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Trudovi • Suzbijanje boli • Čin poroda

 

Uvod

Premda su svaki trudovi i porod drugačiji, većina slijedi određeni tok. Prema tome, buduća majka može imati opći dojam o promjenama koje će se dogoditi u njezinu tijelu, kako bi joj omogućile da rodi dijete, i koje postupke treba poduzeti da joj se pri tome pomogne. Ona također može izabrati, npr. želi li prisustvo djetetovog oca i gdje želi roditi (u bolnici ili kod kuće).

 

Obično buduća majka želi da djetetov otac bude uz nju tokom poroda. Njegovo ohrabrivanje i podrška joj mogu pomoći pri opuštanju tako da može biti smanjena potreba davanja lijekova za ublažavanje boli. Osim toga, zajedničko proživljavanje značajnog iskustva poroda ima emocionalne i psihološke utjecaje poput stvaranja čvrste obiteljske povezanosti.

 

Kursevi pripreme za porod pripremaju i oca i majku za čitav događaj. S druge strane, buduća majka može tokom poroda željeti osamu, otac može ne željeti biti prisutan ili će neko drugi bolje odgovarati prilici. Buduća majka i otac će odlučiti što je najbolje za njih.

 

Većina se djece rađa u bolnicama, neke žene žele roditi djecu kod kuće. Mnogi doktori nerado preporučuju porod kod kuće jer se brinu zbog mogućih neočekivanih komplikacija, u koje uključujemo iznenadno odljuštenje posteljice, fetalni distres (obično uzrokovan manjkom kisika za fetus tokom poroda), neočekivanu višeplodnu trudnoću, poput blizanačke te komplikacije poslije poroda kao što je obilno krvarenje (potpartalno krvarenje).

 

Porod kod kuće dolazi u obzir samo kod žena koje su već imale barem jednu normalnu trudnoću i porod. Prisutni trebaju biti doktor ili ovlaštena primalja (akušerka), po mogućnosti ista osoba koja se brinula o ženi tokom trudnoće. Ako je moguće, dom trudnice trebao bi biti što bliže bolnici; ako je on predaleko, postoji mogućnost korištenja kuće rođaka ili prijatelja. Za slučaj potrebe treba napraviti plan brzog otpremanja do bolnice.

 

Bez obzira na izbor žene, najbolja priprema za porod je saznanje o onome što ju očekuje.

 

Trudovi

Trudovi su niz ritmičkih, sve jačih stezanja maternice, koja postepeno pomiču fetus kroz vrat maternice (donji dio maternice) i vaginu (porođajni kanal) u vanjski svijet.

 

Trudovi uzrokuju postepeno otvaranje (širenje) kanala vrata maternice te da se stanji i povuče (nestane) sve dok se ne stopi sa ostatkom maternice. Te promjene omogućuju fetusu ulazak u porođajni kanal.

 

Porod obično počinje unutar 2 sedmice (prije ili nakon) od procijenjenog datuma poroda. Nije poznato što tačno uzrokuje početak poroda. To može biti oksitocin, hormon koji luči hipofiza a dovodi do stezanja maternice tokom poroda, mada to nije dokazano. Porod obično ne traje dulje od 12-14 sati ako je to ženi prva trudnoća a u slijedećim trudnoćama obično je kraći, u prosjeku

6-8 sati.

 

Znak da je početak poroda blizu je krvavi iscjedak (mala količina krvi pomiješana sa sluzi iz kanala vrata maternice), međutim, on se može pojaviti iz vagine i 72 sata prije početka trudova. Ponekad ovoji ispunjeni tekućinom koji sadrže fetus prsnu prije početka trudova a tekućina (plodova voda) iscuri kroz kanal vrata maternice i vaginu (pucanje vodenjaka, otjecanje vode).

 

Kada ženi prsnu plodovi ovoji, treba se odmah javiti doktoru ili babici. U oko 80% - 90% žena čiji su ovoji prsnuli, porod spontano započinje unutar 24 sata. Ako do početka poroda ne dođe nakon 24 sata a vremenski bi trebao uslijediti, žena se obično prima u bolnicu gdje se porod započinje (izaziva) kako bi se smanjila opasnost od infekcije izazvane bakterijama koje iz vagine ulaze u maternicu. Infekcija može zahvatiti majku ili fetus. Za započinjanje poroda koristi se oksitocin ili slična tvar. Ako je porod prijevremeni, pažljivi nadzor žene može biti povoljniji pristup od izazivanja poroda a ginekološki pregled se ne izvodi sve dok se na isplanira što učiniti sa porodom.

 

Kada se rodilja, sa jakim trudovima u razmaku od 5 minuta ili manje, vratom maternice proširenim više od 4 centimetra, primi u bolnicu, mjere joj se tjelesna težina, brzina rada srca i disanja i tjelesna temperatura a uzorci mokraće i krvi se uzimaju za analizu. Trbuh joj se pregledava da se utvrdi kako je velik fetus i je li okrenut prema straga ili naprijed (pozicija, namještaj) te izlazi li glavom, stražnjicom ili ramenima van (prezentacija, stav). Doktor ili medicinska sestra porodničkom slušalicom sluša rad srca fetusa. Bilježe se jačina, trajanje i učestalost trudova.

 

Obično se izvodi ginekološki pregled kako bi se utvrdilo jesu li plodovi ovoji prsnuli te koliko je proširen i nestao vrat maternice, mada se ova pretraga može preskočiti ako žena krvari ili ako su plodovi ovoji prsnuli spontano.

 

Zelenkasta boja plodove vode nakon prsnuća ovoja uzrokovana je ispuštanjem prve stolice fetusa (fetalni mekonij) i može ukazivati na patnju fetusa. Fetus obično ispušta stolicu prije poroda samo ako pati ili ako je u stavu da izlazi stražnjicom (zatkom).

 

Namještaj i stav utječu na način na koji će fetus proći kroz vaginu. Stav glavom, koji je daleko najčešći, najbolji je za bezopasan porod. Tokom posljednjih sedmica ili dana prije poroda, većina se fetusa okrene tako da izlazi glavom. Stav stražnjicom (zatkom) čini porod značajno težim za majku, fetus i doktora. Odgađajući izlazak glave fetusa, stav zatkom povećava mogućnost patnje fetusa. Budući da je glava šira od stražnjice, smještanje glave u porođajni kanal raširen stražnjicom je teži nego kada je situacija obrnuta, te je veća vjerovatnost da se glava zaglavi. Stav ramenom također otežava izlazak fetusa iz maternice. Ako je stav fetusa glavom a namještaj prema natrag (licem prema leđima majke) umjesto prema naprijed, porod je obično lakši.

 

Tokom poroda, žena obično dobiva infuziju da se spriječi dehidracija. Infuzijom se također olakšava davanje lijekova, ako je to potrebno. Dobivanje infuzije omogućuje ženi da tokom poroda izbjegne uzimanje hrane i pića tako daje manja mogućnost povraćanja te udisanja povraćenog sadržaja. Udisanje povraćenog sadržaja može uzročiti Mendelsonov sindrom, stanje koje može biti opasno po život, a kod kojeg dolazi do upalnog odgovora u plućima. Obično se ženi kod primanja u bolnicu i svaka 3 sata nakon toga daje antacid da se neutralizira želučana kiselina. Antacidi smanjuju opasnost oštećenja pluća u slučaju udisanja povraćenog sadržaja.

 

Tokom prvog stadija poroda (prvog porođajnog doba), majci se savjetuje da ne tiska, jer tiskanje prije nego što se vrat maternice sasvim otvori troši energiju a može dovesti do razdora cerviksa. Otprilike svakih 15 minuta provjerava se rad srca majke i fetusa. Nadziranje rada srca fetusa, koje se izvodi porodničkom slušalicom (fetoskopom) ili elektronskim putem, najlakši je način utvrđivanja postoji li patnja fetusa. Ako rad srca fetusa postane prebrz ili previše spor, doktor može odlučiti poroditi dijete carskim rezom ili uz pomoć forcepsa ili poduzeti druge mjere poput okretanja majke na lijevi bok, povećavajući dotok infuzije ili davanja kisika kroz cjevčicu na nos.

 

Tokom drugog stadija poroda (drugog porođajnog doba), majka, koja je stalno pod nadzorom, sa svakim trudom tiska kako bi pogurnula fetus kroz vaginu. Rad srca fetusa prati se nakon svakog truda ili svake 3 minute, ovisno tome što je češće.

 

Suzbijanje boli

Uz savjet svog doktora ili primalje (akušerke, babice), žena dugo prije početka poroda odlučuje o pristupu suzbijanju boli. Može izabrati prirodni porod, koji se osniva na načinima opuštanja i disanja kojima se olakšava bol, ili može planirati korištenje lijekova protiv boli ili određeni oblik anestezije u slučaju potrebe. Nakon početka poroda ti se planovi mogu mijenjati, ovisno o napredovanju poroda, o tome kako se žena osjeća te o preporukama doktora ili primalje.

 

Potrebe žena za suzbijanjem boli tokom poroda uveliko se razlikuju, a ovise u izvjesnoj mjeri o jačini njezinog straha. Priprema za porod kao i emocionalna potpora osoba prisutnih porodu smanjuje bojazan i obično smanjuje potrebu za lijekovima protiv boli. Mnoge žene ne uzimaju lijekove.

 

Ako žena tokom poroda zatraži lijekove protiv boli, obično ih i dobije, ali se koristi što je moguće manja količina, jer oni mogu usporiti (deprimirati) disanje i druge aktivnosti djeteta nakon poroda.

 

Porod je za dijete opasno razdoblje, dok se dijete brzo prilagođuje od života u potpunoj ovisnosti o majci na nezavisan život, zbivaju se mnoge unutarnje promjene. Novorođenče koje je smireno (sedirano) jakim lijekovima protiv boli može biti manje sposobno da se prilagoditi.

 

Za suzbijanje boli najčešće se daju intravenski ili meperidin ili morfin. Budući da ti lijekovi mogu usporiti početni stadij poroda, obično se daju tokom aktivnog stadija. Osim toga, budući da je njihovo djelovanje najizraženije u prvih 30 minuta nakon davanja, ovi lijekovi se ne daju kada je porod blizu. Za suzbijanje sedirajućeg djelovanja ovih lijekova na novorođenče, neposredno nakon poroda može se dati lijek nalokson.

 

Ako je ženi potrebno jače suzbijanje boli sa približavanjem poroda, može joj se dati lokalna anestezija na otvoru vagine. Ona u potpunosti čini neosjetljivim bolno područje ali joj omogućuje da ostane budna i ne usporava funkcije fetusa. Može se dati u obliku pudendalne blokade ili kao regionalna anestezija. Pudendalna blokada, često korišteni postupak, obuhvaća davanje injekcije lokalnog anestetika kroz zid vagine i anesteziranje pudendalnog (stidnog) nerva, što umrtvljuje cjelokupno područje vagine osim prednjeg dijela stidnice (vulve, vanjskih spolnih organa). Ona je korisna za nekomplicirane porode u kojima žena želi tiskati.

 

Ako žena ne želi osjećati tiskanje i želi još jače suzbijanje boli, može se koristiti regionalna anestezija. Češće se lokalni anestetik inekcijom ubrizgava u prostor koji okružuje kičmenu moždinu (epiduralni prostor) u području krsta, ovaj postupak naziva se epiduralna anestezija (analgezija). Narkotici poput fentanila i sufentanila mogu se naizmjence davati trajnom infuzijom u epiduralni prostor. Ovaj postupak se koristi često, ali može povećati potrebu za carskim rezom, jer anestetik može spriječiti ženu da tiska na odgovarajući način.

 

Spinalna anestezija, u kojoj se anestetik ubrizgava u središnji kanal kičmene moždine može se koristiti za carski rez ili porod na vaginu ali se ne koristi često zbog male opasnosti od, ponekad jakih glavobolja nakon poroda. Kada se koristi za porod na vaginu, spinalna se anestezija mora dati kada je porod vrlo blizu jer ova vrsta anestezije sprječava ženu da tiska. Budući da regionalna anestezija može uzročiti opasan pad krvnog pritisaka, ženin se krvni pritisak često mjeri.

 

Opću anesteziju, koja ženu čini privremeno nesvjesnom, se ne koristi kada se može izbjeći, jer usporava funkcije srca, pluća i mozga fetusa, isto kao i žene. Može se koristiti za hitni carski rez jer je to najbrži način za anesteziranje žene.

 

Čin poroda

Porod je izlazak fetusa i posteljice iz maternice u vanjski svijet.

Kada žena rađa u bolnici, može ju se iz pred-rađaonice premjestiti u rađaonu, sobu koja se koristi samo za porode. Obično se ocu djeteta ili nekoj drugoj osobi u pratnji dozvoljava boravak uz ženu.

 

Žena se u rađaoni može postaviti u polusjedeći položaj. Leđa joj se mogu poduprijeti jastucima ili uzdignutim dijelom kreveta. U polusjedećem položaju najbolje se iskorištava sila teže, pritisak fetusa prema dolje pomaže porođajnom kanalu i međici (području između otvora vagine i čmara) da se rasteže postepeno uz manju opasnost razdora. U ovom položaju manji je napor i za ženina leđa i zdjelicu. Neke žene više vole rađati ležeći: porod u ovom položaju može, međutim, uzročiti produljenje poroda i veću potrebu za pomoći. Nenormalnosti rada srca su se, osim toga, rjeđe uočile u djece čije su majke rađale u uspravnijem položaju, nego u djece čije su majke bile u ležećem položaju.

 

Kako porod napreduje, doktor ili primalja pregledavaju vaginu da utvrde položaj glave djeteta. Uz svaki trud majci se savjetuje da tiska prema dolje kako bi pomogla djetetovoj glavi u silasku niz zdjelicu i u širenju otvora vagine tako da se vidi sve veći i veći dio glave. Kada se pojavi oko 4-5 cm glave, doktor ili primalja tokom truda stavljaju ruku na glavu djeteta kako bi nadzirali, i ako je potrebno, malo usporili napredovanje fetusa. Glava i brada porađaju se uz pomoć iz otvora vagine, kako bi se spriječio razdor tkiva majke. Tim se postupcima porod olakšava.

 

Forceps (porodnička kliješta, metalni instrument nalik na mašice, zaobljenih rubova koji pristaju oko glavice djeteta) omogućuje doktoru da izvuče dijete iz majke uz manju opasnost ozljede djeteta i majke. U normalnim okolnostima koristi se rijetko osim kada majka ne može tiskati jer je dobila epiduralnu anesteziju, kada ne može tiskati jer postoji zastoj trudova ili kada fetus pati.

 

Ako otvor vagine nije dovoljno rastegnut da propusti dijete van, i vjerovatno je da će doći do razdora, doktor može izvesti epiziotomiju (rez kroz međicu i zid vagine). Svrha ovog postupka je da se olakša porod i da se spriječi razdor, koji je rastrganih rubova i teže se šiva nego kratki, ravni rez epiziotomije. Za umrtvljenje područja koristi se lokalni anestetik. Ako dođe do oštećenja sfinktera (prstenastog mišića) koji drži čmar zatvorenim (rektalni sfinkter) tokom epiziotomije ili se on tokom poroda razdere, obično dobro zacijeli ako ga doktor odmah zašije.

 

Nakon što se pojavila djetetova glava, tijelo se okreće na bok tako da mogu izaći ramena, jedno po jedno. Ostatak tijela djeteta obično brzo isklizne van. Iz djetetova nosa, usta i grla isišu se sluz i tekućina. Pupčana vrpca se podveže na dva mjesta i između njih prereže kako bi se spriječilo krvarenje iz jednog od rubova. Dijete se omota laganom dekicom i stavlja na majčin trbuh ili u zagrijani odjel.

 

Nakon poroda djeteta, doktor ili primalja nježno polažu ruku na majčin trbuh kako bi se uvjerili da se uterus steže. Tokom prvog ili drugog truda nakon poroda, posteljica se obično odvaja od maternice što uskoro slijedi izljev krvi. Obično majka može sama istisnuti posteljicu. Ukoliko to ne može ili ako obilno krvari, doktor ili primalja čvrsto pritisnu na majčin trbuh uzrokujući odvajanje posteljice iz maternice i izlazak van. Ako je posteljica nepotpuna (vidi se da nedostaju jeni djelovi), doktor ili primalja mogu rukom odstraniti zaostale dijelove.

 

Čim se posteljica porodi, majci se daje oksitocin a trbuh joj se povremeno masira kako bi se pomoglo stezanje maternice. Stezanje je važno jer sprječava daljnje krvarenje iz područja na kojem je posteljica bila pričvršćena za maternicu.

 

Doktor zašiva rez epiziotomije i bilo koji od razdora na vratu maternice ili rodnici. Majka se zatim premješta u sobu za odmor, dijete kojem nije potrebna daljnja zdravstvena njega ostaje uz majku.

 

Tipično, majka, dijete i otac ostaju zajedno u toplom prisnom prostoru tokom 3-4 sata kako bi započelo njihovo međusobno povezivanje. Mnoge majke žele započeti sa dojenjem ubrzo nakon poroda. Kasnije, dijete se može odnijeti u bolničke jaslice. U mnogim bolnicama, majka može izabrati da dijete ostane sa njom (rooming-in). Uz rooming-in dijete se obično hrani na zahtjev a majka se nauči brinuti o djetetu prije nego što napuste bolnicu. Ako je majci potreban odmor, može odnijeti dijete u jaslice.

 

Budući da se većina komplikacija, osobito krvarenja, događa unutar prva 4 sata nakon poroda (četvrto porođajno doba), za vrijeme tog razdoblja majku se pažljivo nadzire.

 

Pretraga

Home Category Table PARTUS (Porod)