Vaš Doktor

PARTUS (Porod) - Komplikacije poroda

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Prijevremeno prsnuće vodenjaka • Prijevremeni porod

• Prenesena trudnoća i prenešenost • Sporo napredovanje poroda • Nenormalni rad srca

• Poteškoće sa disanjem • Nenormalni položaj fetusa • Blizanci • Zastoj ramena

• Ispala pupčana vrpca • Embolija plodovom vodom • Krvarenje iz maternice

• Postupci za izazivanje poroda

 

Uvod

Porod je doba uzbuđenja i strahovanja, čak i kada ne dođe do nikakvih poteškoća. Trudnica može umanjiti strahovanja i povećati mogućnost povoljnog ishoda uspostavljajući odnos sa doktorom ili babicom (akušerkom, primaljom).

 

Prvenstveni problem u porodu povezan je sa vremenom. Trudovi ne moraju započeti kada dođe do prsnuća ovoja koji sadrže fetus (prijevremeno prsnuće plodovih ovoja) ili mogu započeti prije 37-e sedmice trudnoće (prijevremeni porod) ili više od 2 sedmice iza izračunatog datuma (prenesena trudnoća).

 

Do poteškoća može doći i ako majka ili fetus imaju zdravstvenih problema, ako porod napreduje previše sporo ili ako je fetus u nenormalnom položaju. Drugi znakovi opasnosti uključuju obilno vaginalno krvarenje i nenormalni rad srca fetusa. Ozbiljne poteškoće su relativno rijetke i često se mogu predvidjeti, mada se problemi mogu pojaviti iznenada i neočekivano. U najboljem slučaju, oni se otkrivaju rano, tako da se može pružiti odgovarajuće liječenje i osigurati povoljan ishod.

 

 

PRIJEVREMENO PRSNUĆE VODENJAKA

 

Prijevremeno prsnuće plodovih ovoja je pucanje ovoja ispunjenih tekućinom, koji sadrže fetus jedan sat ili više prije početka trudova.

 

Prsnuće plodovih ovoja, prijevremeno ili ne, često se naziva pucanjem vodenjaka ili otjecanjem vode. Tekućina unutar plodovih ovoja (amnionska tekućina) istječe kroz vaginu.

U prošlosti, kada su plodovi ovoji prsnuli prije vremena, svi su pokušaji bili usmjereni na što ranije porađanje djeteta zbog sprječavanja infekcije, koja bi mogla zahvatiti majku ili dijete. Ovakav pristup, međutim, nije više nužan jer se opasnost od infekcije može smanjiti izvodeći manji broj vaginalnih pregleda. Prilikom samo jednog pregleda u spekulima (instrumentom kojim se šire zidovi vagine), doktor može potvrditi prsnuće plodovih ovoja, procijeniti proširenost vrata maternice i uzeti plodovu vodu iz vagine. Ako analiza plodove vode pokaže da su pluća fetusa dovoljno zrela, trudovi se izazivaju na umjetan način (induciraju) i dijete se porađa. Ako pluća fetusa nisu zrela, doktor pokušava odgoditi porod sve dok to ne postanu.

 

Mirovanjem u krevetu i davanjem infuzija tekućine odgađa se porod u 50% žena, ali nekim treba također dati lijek koji sprječava stezanje maternice, poput mangezijeva sulfata intravenski, terbutalina injekcijom pod kožu (supkutano) ili oralno (na usta), ili, rijetko, ritodrina intravenski. Žena se hospitalizira i leži u krevetu, ali se može ustati za obavljanje nužde. Njezina se tjelesna temperatura i brzina rada srca bilježe barem dva puta dnevno.

 

Porast temperature ili brzine rada srca može biti rani znak infekcije. Ukoliko ima infekciju, porod se inducira i dijete se porađa. Ako plodova voda prestane otjecati a trudovi prestanu, žena može biti u stanju otići kući, ali i dalje mora mirovati u krevetu i treba posjetiti doktora barem jednom sedmično.

 

 

PRIJEVREMENI POROD

 

Prijevremeni porod je onaj koji započinje prerano, prije 37-e sedmice trudnoće.

Budući da prijevremeno rođena djeca mogu imati zdravstvenih poteškoća, doktori nastoje spriječiti prijevremeni porod. Ako se dogodi vaginalno krvarenje ili puknu ovoji koji sadrže fetus, prijevremeni je porod teško spriječiti. Ukoliko ne dođe do vaginalnog krvarenja a plodovi ovoji ne propuštaju plodovu vodu, mirovanje u krevetu uz infuziju tekućine pomaže u 50% slučajeva. Međutim, ukoliko se grlić (vrat) maternice otvori (dilatira) više od 5 centimetara, porod se može nastaviti sve dok se dijete ne rodi.

 

Ako se intravenski daje magnezijev sulfat zaustavljaju se trudovi u do 80% žena ali može izazvati nuspojave poput ubrzanog rada srca u žene, djeteta ili oboje. Potkožnom injekcijom dan terbutalin se također može koristiti za zaustavljenje trudova. Dok se prijevremeni porod zaustavlja ženi se može davati kortikosteroid poput betametazona da se potpomogne sazrijevanje pluća djeteta i smanji opasnost djetetovih poteškoća pri disanju nakon poroda (novorođenački respiratorni disteres sindrom).

 

 

PRENESENA TRUDNOĆA I PRENEŠENOST

 

Prenesena trudnoća je ona koja se nastavlja nakon 42 sedmice. Prenešenost je sindrom kod kojega posteljica, u prenesenoj trudnoći, prestaje raditi normalno, ugrožavajući fetus.

 

Može biti teško utvrditi da su 42 sedmice prošla, jer se ne može uvijek utvrditi točan datum začeća. Ponekad se datum začeća ne može utvrditi jer su ženine menstruacije nepravilne ili ona nije sigurna u razmak između njih. Ako su npr. ženini menstrualni ciklusi duljine 35 dana ili više, može se činiti da porod kasni, premda to nije tako. Bezopasni i bezbolni UZ pregled u ranoj trudnoći može pomoći u određivanju trajanja trudnoće. Kasnije, ali prije 32 sedmice (najbolje između 18 i 22 sedmice) može se mjerenjem promjera glave fetusa pri UZ pregledu utvrditi trajanje trudnoće. Nakon 32 sedmice, određivanje trajanja trudnoće pomoću pregleda UZ-om može dovesti do pogreške od 3 sedmice u smislu kraće ili dulje trudnoće.

 

Ako se trudnoća nastavlja nakon 42 sedmice od prvog dana zadnje menstruacije, kod majke i fetusa traže se znakovi prenošenja: smanjenje maternice i smanjenje pokreta fetusa. Sa 41 sedmicom mogu se započeti pretrage za procjenu pokretanja i rada srca fetusa te količine plodove vode koja se značajno smanjuje u prenesenim trudnoćama. Veličina glave fetusa uspoređuje se sa opsegom trbuha. Za potvrdu dijagnoze prenošenosti, doktor može učiniti amniocentezu (uzimanje i analizu plodove vode). Jedan od znakova prenošenosti je zelena obojenost plodove vode uzrokovana stolicom fetusa (mekonijem), ovaj nalaz ukazuje na patnju fetusa.

 

Sve dok se ne utvrde znaci prenešenosti, trudnoća se nastavlja. Međutim, ako se pretragama utvrdi prenešenost, trudovi se induciraju a dijete porađa. Ako vrat maternice nije dovoljno zreo kako bi dijete moglo kroz njega izaći, izvodi se carski rez (hirurški način poroda kroz rez na trbušnom zidu i maternici majke).

 

 

SPORO NAPREDOVANJE PORODA

 

Svakoga sata, vrat maternice bi se trebao proširiti barem 1 centimetar a glava fetusa spustiti u zdjelicu barem isto toliko. Ukoliko se to ne dogodi, možda je fetus prevelik da bi se pokrenuo niz porođajni kanal te je potreban porod forcepsom ili carskim rezom. Ako je porođajni kanal dovoljno velik za fetus, ali porod ne napreduje dovoljno brzo, majci se intravenski daje oksitocin kako bi se maternica potakne na jače trudove. Ukoliko oksitocin nije djelotvoran, izvodi se carski rez.

 

 

NENORMALNI RAD SRCA FETUSA TOKOM PORODA

 

Tokom poroda, rad srca fetusa nadzire se svakih 15 minuta fetalnom (porodničkom) slušalicom (fetoskopom) ili neprekidno elektronskim fetalnim nadzorom. Nadzor rada srca fetusa najlakši je način utvrđivanja pati li fetus. Ukoliko se čuje značajna nenormalnost rada srca (nepravilna frekvencija), obično su djelotvorane slijedeće mjere, davanje kisika majci, povećanje količine infudirane tekućine ili okretanje majke na lijevi bok. Ako se stanje nakon poduzetih mjera ne popravi, dijete se porađa pomoću forcepsa ili carskim rezom.

 

 

POTEŠKOĆE SA DISANJEM NOVOROĐENČETA

 

Rijetko se događa da novorođenče ne započne disati, premda prije poroda nisu utvrđene nikakve poteškoće. Zbog toga zdravstveno osoblje koje prisustvuje porodu mora biti vješto u oživljavanju djece.

 

 

NENORMALNI POLOŽAJ FETUSA

 

Nenormalni položaj fetusa je onaj kod kojega je fetusu potrebno više prostora prilikom prolaska kroz porođajni kanal, nego kada je u normalnom položaju, odnosno okrenut prema straga uz glavu kao vodeći dio tijela.

 

U opisu fetusa unutar maternice, položaj se odnosi na smjer u kojem je fetus okrenut a stav na dio tijela koji vodi prilikom izlaska kroz porođajni kanal. Najčešća i najbezopasnija kombinacija je položaj prema straga (prema leđima majke) sa licem okrenutim desno ili lijevo te glavicom sprijeda (stav tjemenom, verteksom) uz savijen vrat, bradicu pri prsima i ručicama savinutim na prsima. Ako je fetus u drugačijem položaju ili stavu, porod na vaginu može biti otežan ili nemoguć.

 

Fetus može biti u položaju prema naprijed, često sa izravnanim vratom (defleksija). U tom položaju glavici treba više prostora za prolaz kroz porođajni kanal tako da porod može biti dugotrajniji i teži. Nakon procjene ove poteškoće, doktor odlučuje hoće li koristiti forceps ili izvesti carski rez. U stavu licem, vrat je zabačen unatrag, tako da je brada dio tijela koji vodi. Ako je brada okrenuta prema straga i ostaje tako, porod na vaginu nije moguć. U stavu čelom, vrat je umjereno savinut tako daje čelo ono koje vodi. Fetusi obično ne ostaju u takvom stavu, ali ako ostanu, porod na vaginu nije moguć.

 

Također se može dogoditi porod na zadak, kod kojega je vodeći dio tijela stražnjica, ozljeda, uključujući i smrt djeteta prije, tokom i nakon poroda četiri je puta češća kod stava zatkom nego kod stava glavom, većinom zato što je stav zatkom češći uz prijevremeni porod ili kada dijete ima prirođene nakaznosti. Komplikacije se mogu spriječiti samo ako se poteškoća otkrije prije poroda. Ponekad doktor može okrenuti fetus tako da stav postane glavom, pritiskujući majčin trbuh prije početka trudova, obično u 37-oj ili 38-oj sedmici trudnoće.

 

Budući da su kukovi uži od glave, prolaz kroz porođajni kanal proširen stražnjicom nije dovoljno širok da kroz njega prođe glava. Osim toga, kada glava slijedi stražnjicu, ona se ne može podesiti da pristaje u porođajni kanal. Na taj način, tijelo djeteta može biti porođeno a glava se može zaglaviti unutar majke. Kao ishod, mogu se istegnuti kičmena moždina ili drugi nervi vodeći do oštećenja nerava.

 

U trenutku kada se pupak djeteta pojavi izvan majke, pupkovina je pritisnuta između djetetove glave i porođajnog kanala tako da do djeteta dopire vrlo malo kisika. Oštećenje mozga zbog manjka kisika češće je kod fetusa u stavu zatkom nego u onih u stavu glavom. Kod prvog poroda, ove su poteškoće ozbiljnije jer se majčina tkiva nisu rastegla prethodnim porodima. Budući da dijete može umrijeti, kod većine slučajeva stava zatkom u prvoj trudnoći i za sve slučajeve stava zatkom u prijevremenim porodima mnogi doktori zagovaraju porod carskim rezom.

 

Ponekad fetus leži vodoravno poprijeko porođajnog kanala u stavu sa ramenom koje vodi. Obično se učini carski rez, osim ukoliko je fetus drugi po redu od dvojaka, u kojem se slučaju može okrenuti za porod na vaginu.

 

 

BLIZANCI

 

Blizanci se rađaju u 1 na 70-80 poroda. Prije poroda se može utvrditi UZ-om, najsigurnijim načinom, ili elektronski praćenjem rada srca fetusa koje pokazuje dva odvojena srčana ritma.

 

Blizanci pretjerano rastežu maternicu a prerastegnuti uterus ima sklonost preranom stezanju, prije nego što trudnoća dosegne punu zrelost. Ishod toga su prijevremeno rođeni blizanci male porođajne težine. Kako blizanci mogu biti u različitim položajima, porod može biti kompliciran.

 

Trudovi nakon poroda prvog blizanca mogu odljuštiti posteljicu drugog blizanca. Drugi blizanac ima češće poteškoće pri porodu te veću opasnost od oštećenja ili smrti.

 

U nekim slučajevima, prerastegnuti uterus se nakon poroda ne steže dovoljno, uzrokujući krvarenje u majke. Doktor unaprijed odlučuje hoće li blizance poroditi na vaginu ili carskim rezom a može prvog blizanca poroditi na vaginu te nakon toga odlučiti da je carski rez najsigurniji način poroda drugog blizanca.

 

 

ZASTOJ RAMENA FETUSA KOD PORODA

 

Zastoj ramena je rijetka komplikacija koja se zbiva u oko 1 na 1000 stavova glavom, kod koje jedno rame fetusa zapinje za stidnu kost i zaglavljuje se u porođajnom kanalu.

 

Kada glavica izađe, čini se povučena unatrag uz otvor vagine. Prsni koš je pritisnut porođajnim kanalom a usta zatvorena stisnutim otvorom vagine, što otežava doktoru uvođenje cjevčice za disanje. Kao ishod toga, fetus ne može disati te nivo kisika pada tokom 4-5 minuta.

 

Ova je komplikacija učestalija kod velikih fetusa, osobito kada se upotrijebi forceps prije nego što se glava fetusa u potpunosti spustila u porođajni kanal. Nemaju svi krupni fetusi zastoj ramena.

Doktor brzo pokušava različitim postupcima osloboditi rame tako da se dijete može poroditi na vaginu. Ukoliko ne uspije, dijete se rijetko može pogurnuti natrag u vaginu i poroditi carskim rezom.

 

 

ISPALA PUPČANA VRPCA

 

Ispala pupkovina je rijetka komplikacija koja se pojavljuje u oko 1 na 1000 poroda, kod koje pupkovina prije djeteta izlazi kroz porođajni kanal.

 

Kad se dijete pojavi kroz uski porođajni kanal, ispala je pupkovina pritisnuta tako da se prekine opskrba krvlju. Ova komplikacija može biti očita ili prikrivena (okultna).

 

Ispadanje je očito kada su plodovi ovoji prsnuli a pupkovina ispada u vaginu prije nego što se pojavi dijete. Prikriveno ispadanje obično se događa kada dijete izlazi stražnjicom (stav zatkom) ali se može dogoditi i kada izlazi glavom, osobito ako su plodovi ovoji prsnuli prije vremena ili se fetus nije spustio u majčinu zdjelicu. Ako se fetus nije spustio, navala tekućine prilikom pucanja plodovih ovoja može izbaciti pupkovinu ispred fetusa. To je jedan od razloga što doktori ne prokidaju plodove ovoje sve dok se glava fetusa nije spustila u zdjelicu.

 

Ako pupkovina ispadne, nužan je što hitniji porod, najčešće carskim rezom, kako bi se spriječilo oštećenje fetusa zbog prekida krvne opskrbe. Sve dok operacija ne započne, medicinska sestra ili doktor odguravaju dijete od pupkovine tako da se ne prekine opskrba krvlju kroz ispalu pupkovinu.

 

U prikrivenom ispadanju, plodovi su ovoji čitavi a pupkovina je ispred fetusa ili zaglavljena ispred ramena fetusa. Prikriveno ispadanje obično se može otkriti na osnovu nenormalnog nalaza srčanog rada fetusa. Mijenjanjem položaja majke ili podizanjem glave fetusa smanjit će se pritisak na pupkovinu i obično riješiti problem. Ponekad je nužan carski rez.

 

 

EMBOLIJA PLODOVOM VODOM

 

Embolija plodovom vodom je začepljenje majčine pulmonalne (plućne) arterije plodovom vodom (tekućinom koja okružuje fetus u maternici).

 

Vrlo rijetko, embolus (masa neke tvari unutar krvotoka) koji se sastoji od plodove vode, ulazi u majčin krvotok, obično kod iznimno teškog poroda uz puknute plodove ovoje. Embolus putuje u majčina pluća i začepljuje arteriju, ovo se začepljenje zove plućna embolija. Ono može dovesti do ubrzanog rada srca, nepravilnog srčanog ritma, kolapsa, šoka, pa čak i zastoja rada srca i smrti.

 

Ako majka preživi, česta je komplikacija zgrušavanje krvi po čitavom krvnožilnom sistemu (DIK, diseminirana intravaskularna koagulacija), koja zahtijeva hitnu intervenciju.

 

 

KRVARENJE IZ MATERNICE

 

Obilno krvarenje (hemoragija) iz maternice glavni je problem nakon poroda djeteta. Obično majka gubi oko 0,5 litre krvi tokom poroda. Kada se posteljica odvaja od maternice, krvne su žile otvorene. Stezanja maternice potpomažu zatvaranje tih žila sve dok ne zarastu. Prema tome, gubitak krvi može biti veći ako se uterus ne steže ili ako dio posteljice ostane unutar maternice nakon poroda, što onemogućava potpuno stezanje maternice. Razdor vagine ili vrata maternice može također uzročiti obilno krvarenje.

 

POSTUPCI ZA IZAZIVANJE PORODA

• Uvod • Izazivanje (indukcija) trudova • Forceps i vakum ekstraktor • Carski rez

 

Uvod

Ako tokom poroda dođe do komplikacija, koriste se postupci poput izazivanja trudova ili poroda forcepsom, vakuum ekstraktorom ili carskim rezom.

 

IZAZIVANJE (INDUKCIJA) TRUDOVA

 

Izazivanje trudova je započinjanje poroda na umjetan način. Pojačavanje trudova je postupak za koji se koriste isti postupci i lijekovi kao za izazivanje trudova, ali se radi nakon što je porod započeo sam od sebe.

 

Obično se izazivanje trudova razmatra samo kada majka ima poteškoće trudničke ili ako ona ili fetus imaju zdravstveni problem. Ako je trudnoća protjecala normalno, trudovi se rijetko izazivaju, osim kada bi žena mogla imati poteškoća prilikom pravovremenog dolaska u bolnicu. Često se takve žene primaju u bolnicu kratko vrijeme prije očekivanog datuma poroda. Tačno određivanje datuma poroda je bitno pa doktor može izvesti pretrage poput amniocenteze da utvrdi zrelost fetusa prije izazivanja trudova.

 

Trudovi se obično izazivaju dajući ženi oksitocin, hormon koji čini da se uterus steže jače. On se daje intravenski u infuziji, tako da se tačno može nadzirati količina lijeka. Cijelo vrijeme izazivanja trudova i poroda, rad srca fetusa elektronski se nadzire. To se isprva čini uz pomoć sonde koja je na trbuhu žene. Zatim, čim se plodovi ovoji mogu bez opasnosti prokinuti, elektroda se uvodi u vaginu i pričvršćuje na kožu glave fetusa. Ako je izazivanje trudova neuspješno, dijete se porađa carskim rezom.

 

Trudovi se pojačavaju davanjem oksitocina kada žena ima stezanja maternice koja nisu djelotvorana u pomicanju djeteta niz porođajni kanal. Međutim, ako je žena u početnom stadiju poroda, kada je vrat maternice jedva otvoren, a trudovi nepravilni, odmaranje, hodanje i hrahrenje su općenito bolji pristup od pojačavanja trudova.

 

Ponekad žena ima trudove koji su prejaki, prečesti ili oboje. Ovo stanje, naziva se hipertonični nedjelotvorani porod i vrlo gaje teško kontrolirati. Ako je ova stezanja izazvao oksitocin, ono se odmah prekida. Ženi se može promijeniti položaj i dati joj se sredstva protiv boli. Mogu se dati terbutalin ili ritodrin, lijekovi koji pomažu zaustavljanje ili usporavanje stezanja.

 

FORCEPS I VAKUUM EKSTRAKTOR

 

Forceps je metalni hirurški instrument, nalik na mašice (kliješta za žar), zaobljenih rubova, koja pristaju oko glave fetusa. Vakuum ekstraktor je mala kupola napravljena od materijala nalik gumi (silastic), povezana sa vakuumom, koja se uvodi u vaginu i stavlja na glavu fetusa.

 

Forceps se ponekad koristi da se pripomogne porod ili vodi glavica fetusa. Forceps je potreban kada fetus pati, kad je u nenormalnom položaju ili je porod produljen. Porod se ponekad produlji kada anestezija sprječava majku da tiska na odgovarajući način. U svim ovim slučajevima, doktor se odlučuje između korištenja forcepsa i izvođenja carskog reza. Ako se pokuša porod forcepsom i pokaže se previše složenim (doktor ne može jače povući bez opasnosti za fetus), izvodi se carski rez.

 

Druga mogućnost uz forceps je vakuum ekstraktor, instrument kojim se dovodi usisni pritisak na glavicu fetusa. Uz njegovu pomoć dijete se nježno izvlači.

 

Korištenje forcepsa može ozlijediti lice djeteta ili razderati vaginu majke. Vakuum ekstraktor može razderati kožu glave djeteta. Međutim, sve su takve ozljede rijetke.

 

CARSKI REZ

Carski rez je operativni porod djeteta rezom kroz majčin trbuh i maternicu.

 

Doktori primjenjuju ovaj postupak kada misle da je on manje opasan od poroda na vaginu, za majku, dijete ili oboje. U SAD oko 22% poroda obavlja se carskim rezom. Zdravstveno osoblje potrebno za ovaj zahvat je ginekolog-akušer, anesteziolog, medicinske sestre i specijalista za bolesti novorođenčadi (neonatolog) ili osoba koja, u slučaju potrebe, može oživjeti dijete. Carski rez je bezopasan zbog napretka medicine u smislu anestetika, intravenskog liječenja antibioticima i transfuzija krvi.

 

Dizanje majke iz kreveta na noge i hodanje, ubrzo nakon operacije, smanjuje opasnost od plućne embolije, kod koje ugrušci krvi stvoreni u nogama ili zdjelici putuju u pluća i začepljuju tamo arterije. Porod carskim rezom dovodi do jače boli nakon operacije nego porod na vaginu i dužeg boravka u bolnici.

 

Rez se može učiniti na gornjem dijelu maternice (klasični način) ili donjem dijelu (rez donjeg segmenta). Klasični se način obično koristi samo kada je posteljica nenormalno smještena (komplikacija zvana placenta previja, predležeća posteljica) ili kada fetus leži vodoravno poprijeko porođajnog kanala. Gubitak krvi je veći nego kod reza donjeg dijela maternice jer u gornjem dijelu maternice ima više krvnih žila. Također, i ožiljak je slabiji, tako da postoji veća vjerovatnost da se raziđe u slijedećim trudnoćama.

 

Rez donjeg dijela može biti vodoravan ih okomit. U većini se slučajeva učini vodoravni rez. Okomiti se rez obično učini kada je fetus u nenormalnom položaju.

 

Izbor između poroda na vaginu i drugog carskog reza obično se nudi ženama koje su imale rez na donjem dijelu, porod na vaginu uspješan je u oko njih tri četvrtine. Ipak, porod na vaginu treba se izvoditi samo u onim ustanovama spremnima za izvođenje carskog reza, jer postoji vrlo mala mogućnost da će se rez tokom poroda otvoriti.

 

Pretraga

Home Category Table PARTUS (Porod) - Komplikacije poroda