Vaš Doktor

Example of Category Blog layout (FAQs/General category)

PORODIČNA POLIPOZA

E-mail Ispis PDF

Porodična polipoza je prirođeno stanje u kojem se može da razvije 100 ili više prekanceroznih, adenomatoznih polipa koji prekrivaju debelo crijevo i rektum.

Polipi se razvijaju za vrijeme dječje dobi i dobi odrastanja. U gotovo svih neliječenih osoba prije 40-te godine razvije se rak debelog crijeva (rak kolona). Potpuno uklanjanje debelog crijeva i rektuma uklanja opasnost od raka. Međutim, ako se ukloni debelo crijevo i rektum priključi na tanko crijevo, ponekad rektalni polipi iščeznu. Zato mnogi stručnjaci daju prednost posljednjem postupku. Preostali dio rektuma promatra se sigmoidoskopijom (pretraga savitljivom cijevi za promatranje) svakih 3-6 mjeseci tako da se novi polipi mogu ukloniti. Ako se novi polipi prenaglo stvaraju, mora se ukloniti rektum a tanko crijevo ispražnjavati preko otvora na trbušnom zidu. Hirurški stvoren spoj između tankog crijeva i trbušnog zida zove se ileostoma.

Gardnerov sindrom je tip nasljedne polipoze u kom se različiti tipovi benignih (nekancerogenih) tumora pojavljuju svuda po tijelu kao i u crijevu. Kao i drugi tipovi obiteljske polipoze, ima veliku opasnost od raka debelog crijeva.

Peutz-Jeghersov sindrom je nasljedna bolest pri kojoj se male nakupine zvane mladenački polipi pojavljuju u želucu, tankom i debelom crijevu. Ljudi se sa tim polipima rađaju ili se oni razvijaju u ranom djetinjstvu. Ljudi sa ovim sindromom imaju smeđu kožu i sluznice, naročito usne i desni. Polipi ne povećavaju opasnost od raka crijevnog sistema. Međutim, ljudi sa Peutz-Jeghersovim sindromom su u povećanoj opasnosti od raka gušterače, dojke, pluća, jajnika i maternice.

 

POLIPI CRIJEVA

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi i dijagnoza • Liječenje

Uvod
Polip je rast tkiva iz crijevnog zida koji se izbočuje u crijevo i obično je benigno (nekancerogeno).

Međutim, budući da su neki prekancerozni, doktori obično preporučuju uklanjanje svih polipa iz debelog crijeva i rektuma.

Polipi mogu rasti sa peteljkama ili bez njih i jako se razlikovati po veličini. Najčešće polipi nastaju u rektumu i donjem dijelu debelog crijeva. Rjeđe se nalaze više u debelom crijevu.

Oko 25% ljudi sa rakom debelog crijeva imaju i polipe drugdje u debelom crijevu. Postoje čvrsti dokazi da je velika vjerojatnost prelaska adenomatoznog polipa u kancerogeni polip, ako se ti polipi ostave u debelom crijevu. Što je polip veći, to je veća opasnost da je kancerogen.

Simptomi i dijagnoza
Većina polipa ne uzrokuje simptome, ali najčešći simptom je krvarenje iz rektuma. Veliki polip može uzročiti grčeve, trbušnu bol, ili suženje crijeva. Rijetko će polip na dužoj peteljci ispasti kroz anus. Veliki polipi sa izdancima poput prstiju (vilozni adenomi) mogu izlučivati vodu i soli uzrokujući jaki vodenasti proljev što može imati za posljedicu niske nivoe kalija u krvi (hipokalijemija). Taj tip polipa je vjerojatnije kancerogen ili može postati kancerogen.

Doktor može sa prstom u rukavici osjetiti polipe u rektumu, ali se obično otkriju za vrijeme rutinske sigmoidoskopije (pretraga rektuma i donjeg dijela debelog crijeva savitljivom cijevi za promatranje). Kada sigmoidoskopija utvrdi polip, napravi se kolonoskopija (pretraga debelog crijeva savitljivom cijevi za promatranje) cijelog debelog crijeva. Ta potpunija i vjerodostojnija pretraga se radi jer osoba često ima više od jednoga polipa i zbog toga što jedan ili više njih mogu biti kancerogeni. Kolonoskopija također omogućuje doktoru da uzme uzorak za biopsiju iz bilo kojeg područja koje se čini kancerogenim.

Liječenje
Kao prvo osobi se daju laksativi i klizme da isprazni crijevo. Tada se polipi uklone za vrijeme kolonoskopije rezanjem ili električnom petljom. Ako polip nema peteljke ili ga se ne može ukloniti za vrijeme kolonoskopije, može biti potreban hirurški zahvat na trbuhu.

Uklonjene polipe ispituje patolog. Ako se utvrdi da je polip maligan (kancerogen), liječenje ovisi o nekoliko činioca, npr. opasnost od proširenja raka je veća ako je karcinom zahvatio peteljku polipa ili je bliži odrezanom kraju. Rizik se može ocijeniti visokim i na temelju mikroskopskog izgleda polipa (patolog vrši taj pregled i izdaje nalaz). Ako je rizik malen, ne treba nikakvo liječenje. Ako je rizik velik, hirurški se uklanja zahvaćeni dio debelog crijeva, a odrezani krajevi crijeva spoje.

Kada se osobi polip ukloni, nakon godinu dana kolonoskopom se ispita čitavo debelo crijevo, a nakon toga u razdobljima koje odredi doktor. Ako je takvo ispitivanje nemoguće provesti zbog suženja debelog crijeva, može se koristiti klizma sa barijem. Uklanja se svaki novi polip.

 

KAPOSIJEV SARKOM

E-mail Ispis PDF

Kaposijev sarkom pojavljuje se uglavnom u nekim dijelovima Afrike i u primatelja transplantata, te u osoba sa AIDS-om. Može nastati na bilo kojem mjestu u crijevima, ali obično počinje u želucu, tankom crijevu ili krajnjem dijelu debelog crijeva.

Premda obično ne uzrokuje simptome, osoba može imati bjelančevine i krv u stolici i proljev. Dio crijeva može se uvrnuti u susjedni dio (stanje zvano intususcepcija), te začepiti crijevo i prekinuti njegovu opskrbu krvlju dovodeći do hitnog stanja. Kaposijev sarkom može se očitovati i crveno-grimiznim mrljama po koži.

 

Doktor može posumnjati na Kaposijev sankom kada se simptomi pojave u osobe koja pripada jednoj od rizičnih skupina. Za potvrdu dijagnoze Kaposijeva sarkoma koji zahvaća crijevo potreban je pretraživački hirurški zahvat (eksplorativna operacija).

Sarkom se liječi hirurškim uklanjanjem tumora. Ako dođe do intususcepcije, nužna je hitna operacija.

 

RAK DEBELOG CRIJEVA I REKTUMA

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi i dijagnoza • Liječenje i prognoza

Uvod
U zapadnim zemljama, rak debelog crijeva i rektuma (kolorektalni rak) je drugi najčešći tip raka i drugi vodeći uzrok smrti od raka. Incidencija raka debelog crijeva i rektuma počinje rasti u dobi od 40 godina, a vrh dosegne u dobi između 60-75 godina. Rak debelog crijeva (rak kolona) je češći u žena, rak rektuma je češći u muškaraca. Oko 5% ljudi sa rakom debelog crijeva ili rektuma imaju istodobno više od jednoga raka debelog crijeva i rektuma.

Osobe sa obiteljskom anamnezom raka debelog crijeva imaju sami po sebi veći rizik od nastajanja raka. Rizik od raka debelog crijeva povećavaju i obiteljska anamneza o obiteljskoj polipozi ili sličnoj bolesti. Osobe sa ulceroznim kolitisom ili Crohnovom bolešću imaju veći rizik razvoja raka. Rizik je povezan s dobi osobe u početku bolesti i duljinom vremena od kada se osoba razboljela.

Prehrana ima neku ulogu u riziku od raka debelog crijeva, ali se ne zna tačno kako utječe na rizik. Po čitavom svijetu ljudi sa najvećim rizikom žive u gradovima i jedu hranu tipičnu za dobrostojeće zapadnjake. Takva je hrana sa niskim sadržajem vlakana a sadrži mnogo životinjskih bjelančevina, masti i prerađenih ugljikohidrata kao što je šećer. Čini se da se rizik smanjuje hranom bogatom kalcijem, vitaminom D i povrćem kao što je prokulica, kelj i brokula.

Čini se da i svakodnevno uzimanje acetilsalicilne kiseline (aspirina) smanjuje rizik od raka debelog crijeva, ali se ta mjera ne može preporučiti dok se ne prikupi više podataka.

Rak debelog crijeva obično počinje otokom nalik na dugme na površini crijevne sluznice ili na polipu. Kako rak raste, počinje prodirati u crijevni zid. Može prodirati i u susjedne limfne čvorove. Budući da krv iz crijevnog zida ide u jetru, rak debelog crijeva se obično širi (metastazira) u jetru ubrzo nakon što se proširi u obližnje limfne čvorove.

Simptomi i dijagnoza
Rak debelog crijeva i rektuma raste polagano i prođe dugo vremena dok se dovoljno proširi da uzrokuje simptome. Simptomi ovise o tipu, lokalizaciji i proširenosti raka. Desno (uzlazno) debelo crijevo ima veći promjer i tanak zid. Kako mu je sadržaj tekuć, ne dolazi do začepljenja nego tek u kasnom stadiju raka. Tumor u uzlaznom debelom crijevu može se tako povećati da ga doktor može napipati kroz trbušni zid. Ipak, jedini simptomi koje osoba ima su umor i slabost zbog teške anemije.

Lijevo (silazno) debelo crijevo ima manji promjer i deblji zid, a stolica je polučvrsta. Rak ima sklonost zaokružiti taj dio debelog crijeva, uzrokujući naizmjence zatvor stolice (opstipacija) i njeno često pražnjenje (dijareja). Budući da je silazno debelo crijevo uže i zid mu je deblji, rak će vjerojatnije ranije uzročiti začepljenje. Osoba može tražiti liječničku pomoć zbog grčevite trbušne boli ili teške trbušne boli i zatvora stolice. Stolica može biti isprugana ili pomiješana sa krvlju, ali često se krv ne može vidjeti, da se otkrije potrebna je laboratorijska pretraga stolice na okultno (skriveno) krvarenja.

Većina rakova krvari, obično polako. Kod raka rektuma, najčešći prvi simptom je krvarenje za vrijeme pražnjenja crijeva. Kadgod rektum krvari, pa i ako se za osobu zna da ima hemeroide ili divertikulsku bolest, doktori uzimaju u obzir rak. Uz rak rektuma osoba može imati bolna pražnjenja crijeva i osjećaj da se rektum nije u potpunosti ispraznio. Sjedenje može biti bolno. Međutim, osoba obično ne osjeća bol od samog raka kao takvog sve dok se ne proširi na tkivo izvan rektuma.

Kao i kod drugih vrsta raka, ranoj dijagnozi raka debelog crijeva i rektuma pomažu redovite pretrage izbora ili skrininga.

Širenje raka i preživljenje
Širenje raka                                                  5-godišnje preživljenje
Rak samo na sluznici crijeva                      90%
Rak koji prodire u mišićni sloj crijeva        80%
Rak koji se proširio u limfne čvorove         30%

Stolicu se jednostavno i jeftino može ispitati na mikroskopske količine krvi. Da se pomogne u osiguranju tačnih rezultata pretrage, osoba 3 dana prije davanja uzorka stolice jede hranu sa bogatim sadržajem vlakana, bez crvenog mesa. Ako taj test pretraživanja ukaže na mogućnost raka, traže se daljnje pretrage.

Prije endoskopije, crijevo se isprazni, često upotrebom jakih laksativa i nekoliko klizmi. Savitljivim, fiberoptičkim sigmoidoskopom može se vidjeti oko 65% rakova debelog crijeva i rektuma. Ako se vidi polip koji bi mogao biti maligan (zloćudan), čitavo se debelo crijevo ispita kolonoskopom koji ima veći doseg. Neke novotvorine koje se čine kancerogene uklanjaju se hirurškim instrumentima kroz kolonoskop, ostale novotvorine treba ukloniti prilikom redovnog hirurškog zahvata.

U postavljanju dijagnoze mogu biti od pomoći pretrage krvi. U 70% osoba sa rakom debelog crijeva i rektuma postoji visok nivo karcinoembrionalnog antigena. Ako su nivoi karcinoembrionalnog antigena visoke prije operacije zbog uklanjanja raka, nakon operacije mogu postati niske. U tom slučaju, treba ih mjeriti u idućim kontrolnim pregledima. Porast nivoa govori da se rak povratio. Druga su dva antigena, CA 19-9 i CA 125, slična karcinoembrionalnom i mogu se također mjeriti.

Liječenje i prognoza
Glavni postupak kod karcinoma debelog crijeva i rektuma je hirurško uklanjanje velikog dijela zahvaćenog crijeva i pridruženih limfnih čvorova. Oko 70% osoba sa rakom debelog crijeva i rektuma dobri su kandidati za operaciju. U 30% onih koji zbog slabog zdravlja ne mogu podnijeti operaciju, neki se tumori mogu ukloniti elektrokoagulacijom. Taj postupak može ublažiti simptome i produžiti život, ali izlječenje nije vjerojatno.

U većini slučajeva raka debelog crijeva, dio sa karcinomom se hirurški uklanja, a preostali krajevi spoje. Kod rektalnog raka, vrsta operacije ovisi o tome koliko je rak udaljen od anusa i kako je duboko urastao u crijevni zid. Potpuno uklanjanje rektuma i anusa ostavlja osobu sa trajnom kolostomom (hirurški napravljen otvor između debelog crijeva i trbušnog zida). Kod kolostome se sadržaj debelog crijeva ispražnjava kroz trbušni zid u vrećicu, nazvanu kolostomska vrećica.

Ako je moguće, uklanja se samo dio rektuma, ostavljajući patrljak rektuma i anus netaknutima. Tada se patrljak rektuma spoji sa završetkom debelog crijeva. Terapija zračenjem nakon hirurškog uklanjanja vidljivog raka rektuma može pomoći u nadgledanju rasta bilo kojeg rezidualnog tumora, odgoditi recidiv i povećati šansu preživljenja. Osobe sa rakom rektuma i jedan do četiri karcinomski promijenjenih limfnih čvorova imaju najviše koristi od kombinacije zračenja i kemoterapije. U osoba s više od četiri karcinomski promijenjena limfna čvora to je liječenje manje djelotvorno.

Kada se rak debelog crijeva i rektuma proširio i nije vjerojatno da će se moći liječiti samo operacijom, kemoterapija fluorouracilom i levamisolom nakon operacije može osobi produžiti život, ali je izlječenje još uvijek rijetko. Kada se rak debelog crijeva i rektuma proširio tako jako da se čitav ne može ukloniti, olakšati simptome može operacija u cilju smanjenja začepljenja crijeva. Međutim, tipično je vrijeme preživljavanja samo oko 7 mjeseci.

Kada se rak proširio samo na jetru, kemoterapeutici se mogu ušpricati izravno u arteriju koja snabdijeva jetru. Mala crpka koju se operacijom smjesti ispod kože ili vanjska crpka koju se nosi na pojasu, omogućuje osobi da za vrijeme liječenja bude pokretna. Premda skupo, to liječenje može donijeti više koristi nego obična kemoterapija, međutim, potrebna su daljnja istraživanja. Kada se rak proširio izvan jetre, taj postupak nema prednosti.

Nakon što se rak debelog crijeva i rektuma hirurški potpuno ukloni, većina stručnjaka preporučuje godišnje 2-5 pregleda preostalog crijeva upotrebom kolonoskopije. Ako te pretrage ne otkriju nikakav rak, osoba nakon toga obično nastavlja sa kontrolnim pretragama svake 2-3 godine.

 

RAK TANKOG CRIJEVA

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Benigni tumori • Maligni tumori

Uvod
Većina tumora tankog crijeva su benigni tumori. Rjeđi maligni tumori su neki oblici raka, limfomi i karcinoidi.

BENIGNI (NEKANCEROGENI) TUMORI TANKOG CRIJEVA

Nekancerogeni (dobroćudni) tumori tankog crijeva uključuju nenormalni rast masnih stanica (lipoma), nervnih stanica (neurofibroma), stanica vezivnog tkiva (fibroma) i mišićnih stanica (leiomioma). Većina nekancerogenih tumora ne uzrokuje simptome. Međutim, veći tumori mogu dovesti do pojave krvi u stolici, djelomičnog ili potpunog suženja crijeva ili strangulacije crijeva, ako se jedan dio crijeva uvuče u priležeći dio (stanje koje se zove intususcepcija).

Kada se čini da simptomi ukazuju na tumor na početku ili kraju tankog crijeva, doktor može koristiti gastroskop - endoskop (savitljiva cijev za promatranje) da promatra tumor i dobije uzorak za mikroskopski pregled. Rtg sa barijem može prikazati čitavo tanko crijevo i može se koristiti da ocrta tumor. Na nekoj arteriji tankog crijeva može se napraviti arteriografija (Rtg napravljen nakon što se u arteriju injicira boja), naročito ako tumor krvari. Slično tome, može se u arteriju injicirati radioaktivni tehnecij i promatrati na Rtg-u kako se propušta u crijevo. Taj postupak pomaže da se nađe mjesto odakle tumor krvari. Krvarenje se tada može popraviti hirurški.

Male novotvorine se mogu uništiti gastroskopom (endoskopom) elektrokauterizacijom, zatvaranjem toplinom ili laserskom fototerapijom. Za veće novotvorine potreban je hirurški zahvat.

MALIGNI (KANCEROGENI) TUMORI TANKOG CRIJEVA

Rak tankog crijeva nije čest. Međutim, osobe sa Crohnovom bolešću tankog crijeva dobivaju

ga češće nego druge. Limfom, rak koji se javlja u limfnom sistemu, može se razviti u srednjem (jejunumu) ili u donjem dijelu tankoga crijeva (ileumu). Limfom može uzročiti da dio crijeva postane tvrd ili izdužen. Taj je rak češći u ljudi sa celijakijom. Tanko crijevo, naročito ileum, drugo je po učestalosti mjesto malignih (zloćudnih ili kancerogenih) tumora (nakon slijepog crijeva).

Tumori mogu dovesti do suženja i krvarenja iz crijeva, što može izazvati simptome kao što su krv u stolici, grčevite trbušne boli, rastezanje trbuha i povraćanje. Maligni tumori mogu lučiti hormone koji uzrokuju proljev i crvenilo kože.

Dijagnoza raka tankog crijeva postavlja se Rtg-om sa barijem, gastroskopijom (endoskopijom) ili pretraživačkim (eksploracijskim) hirurškim zahvatom. Najbolje je liječenje hirurško uklanjanje tumora.

 
  • «
  •  Početak 
  •  « 
  •  1 
  •  2 
  •  3 
  •  4 
  •  5 
  •  6 
  •  7 
  •  8 
  •  9 
  •  10 
  •  » 
  •  Kraj 
  • »
JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL

Pretraga

Home Category Blog