Vaš Doktor

GASTROEZOFAGEALNI REFLUKS

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi i komplikacije • Dijagnoza • Liječenje

Uvod
Refluks kiseline (gastroezofagealni refluks) je povratni tok želučanog sadržaja prema gore u jednjak.

Sluznica štiti želudac od učinaka njegove vlastite kiseline. Budući da jednjak nema sličnu zaštitnu sluznicu, želučana kiselina, koja se vraća u njega, uzrokuje bol, upalu (ezofagitis) i oštećenje.

Kiselina se vraća kada donji ezofagealni sfinkter ne funkcionira ispravno. Kada osoba leži povratu pomaže sila teže. Stepen upale uzrokovan povratom ovisi o kiselosti želučanog sadržaja, volumenu želučane kiseline u jednjaku i sposobnosti odstranjivanja povraćene tekućine iz jednjaka.

Simptomi i komplikacije
Najočitiji simptom povrata kiseline je žgaravica, bol u vidu pečenja ispod prsne kosti. Bol, koja nastaje u prsima a može se proširiti u vrat, ždrijelo ili čak u lice, uzrokovana je povratom kiseline iz želuca u jednjak. Obično se javlja nakon jela ili u ležećem položaju. Žgaravica može biti popraćena vraćanjem želučanog sadržaja u usta ili vrlo jakim slinjenjem. Jako slinjenje, koje nastaje kada želučana kiselina nadražuje upaljeni donji dio jednjaka zove se vodena žgaravica.

Komplikacije povrata kiseline uključuju suženje dijela jednjaka (peptička striktura jednjaka), ulkus jednjaka i prekancerozne promjene sluznice jednjaka (Barrettov sindrom). Upala jednjaka može uzročiti bol tokom gutanja i obično lagano krvarenje, ali koje može biti i jako.

Suženje čini gutanje krute hrane sve težim. Peptički ulkusi jednjaka su bolne otvorene rane sluznice jednjaka. Bol se obično javlja iza prsne kosti ili neposredno ispod, a obično se može ublažiti antacidima (lijekovima protiv viška stomačne kiseline). Zarastanje zahtijeva lijekove koji u 4-12-to sedmičnom razdoblju smanjuju lučenje želučane kiseline. Ti ulkusi zarastaju polako, imaju sklonost ponovnom pojavljivanju i obično nakon zarastanja ostavljaju suženi jednjak.

Dijagnoza
Na dijagnozu upozoravaju simptomi. Rtg pretrage, ezofagoskopija (pretraga jednjaka savitljivom cijevi za promatranje), mjerenje pritisaka (manometrija) donjeg ezofagealnog sfinktera, testovi određivanja pH jednjaka (kiselosti) i Bernsteinov test (pretraga jednjaka infuzijom kiseline) nekad su potrebna pomoć da se potvrdi dijagnoza i kontroliraju komplikacije. Najbolji dokaz da simptomi nastaju zbog povrata (refluksa) kiseline pruža biopsija (mikroskopska pretraga uzorka tkiva) ili Bernsteinov test bez obzira na Rtg ili ezofagoskopske nalaze. Biopsija je i jedini siguran način da se otkrije Barrettov sindrom.

Prilikom Bernsteinova testa se u donji dio jednjaka stavi otopinu kiseline. Test pokazuje da se radi o problemu povrata kiseline ako se simptomi pojave brzo, a ako se u donji dio jednjaka stavi slana otopina, iščeznu.

Ezofagoskopijom se mogu otkriti brojni mogući uzroci i komplikacije. Mikroskopsko ispitivanje uzetog uzorka tkiva iz jednjaka može pouzdano otkriti povrat kiseline čak i kada se prilikom ezofagoskopije ne vidi upala.

Rtg-i učinjeni nakon što je osoba popila otopinu barija i zauzela ležeći položaj nagnuta sa glavom naniže u odnosu na noge, može pokazivati povrat (refluks) barija iz želuca u jednjak. Doktor može pritiskom na trbuh povećati vjerojatnost povrata. Rtg-i napravljeni nakon što je progutan barij mogu otkriti i ulkuse jednjaka ili suženi jednjak.

Mjerenje pritisaka u donjem ezofagealnom sfinkteru pokazuje njegovu jakost, a na temelju izmjerene ulkusnosti pritisaka može se isto tako razlikovati normalni sfinkter od sfinktera oslabljene funkcije.

Liječenje
Za olakšanje tegoba izazvanih povratom (refluksom) kiseline može se poduzeti nekoliko postupaka. Podizanje uzglavlja kreveta za oko 15 cm može pomoći da se kiselina ne vraća u jednjak tokom spavanja. Može pomoći i izbjegavanje kafe, alkohola i drugih tvari koje jako potiču želudac da proizvodi kiselinu. Osoba može uzeti i antacid 1 sat nakon jela a drugi prije spavanja da se želučana kiselina neutralizira i vjerojatno smanji propuštanje iz donjeg ezofagealnog sfinktera.

Kiselost želuca može se smanjiti uzimanje lijekova kao što su cimetidin ili ranitidin. Osoba također mora izbjegavati određenu hranu (npr. masti i čokoladu), pušenje i neke lijekove (npr. antiholinergike), sve to povećava sklonost donjeg ezofagealnog sfinktera da propušta kiselinu. Doktor može propisati holinergički lijek (npr. betanehol, metoklopramid ili cisaprid) da se donji ezofagealni sfinkter čvršće zatvori.

Hitni hirurški zahvat nije potreban osim pri masivnom krvarenju kod ezofagitisa. Međutim, krvarenje se može ponoviti. Suženje jednjaka se liječi lijekovima i ponavljanim proširivanjem što se može učiniti uz pomoć balona ili bužiranjem (umetanjem metalnih dilatatora sve većeg promjera). Ako je proširivanje uspješno, suženje ne može ozbiljno ograničiti šta osoba smije jesti. Tešku upalu, krvarenje, strikture, ulkuse ili simptome koji nisu reagirali na drugo liječenje mogu ublažiti davanje omeprazola i lansoprazola ili hirurški zahvat. Omeprazol i lansoprazol su najdjelotvorniji lijekovi za brzo zalječenje upale jednjaka uzrokovane povratom (refluksom). Barrettov sindrom, prekancerozno stanje, može, ali i ne mora nestati kada liječenje ublaži simptome.

 

Pretraga

Home Category Blog GASTROEZOFAGEALNI REFLUKS