Vaš Doktor

ULCUS VENTRICULI ET BULBI DUODENI (Peptički ulkus)

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Uzroci • Simptomi • Dijagnoza • Liječenje

Uvod
Peptički ulkus je dobro ograničena okrugla ili ovalna rana gdje je sluznica želuca ili dvanaesteraca izjedena želučanom kiselinom i probavnim sokovima. Plitki se ulkus naziva erozijom.

Pepsin je enzim koji djeluje zajedno sa solnom kiselinom nastalom u sluznici želuca radi probavljanja hrane, posebno bjelančevina. Peptički ulkusi nastaju u sluznici probavnog sistema koja je izložena kiselini i probavnim enzimima, u prvom redu u želucu i dvanaesteracu. Imena ulkusa ukazuju na njihov anatomski smještaj ili uslove pod kojima su nastali.

Ulkusi dvanaesteraca, najčešći tipovi peptičkog čira (ulkusa), pojavljuju se u dvanaesteracu, prvih nekoliko centimetara tankog crijeva neposredno ispod želuca. Želučani čirevi (ulkusi), koji su rjeđi, obično se pojavljuju uzduž gornje krivine želuca. Ako se hirurški ukloni dio želuca, mogu se razviti rubni ulkusi na mjestu na kojem je preostali želudac bio spojen sa crijevom. Ponavljano vraćanje želučane kiseline u donji dio jednjaka može dovesti do njegove upale (ezofagitisa) i ezofagealnih ulkusa. Ulkusi koji se javljaju kod teških bolesti, opekotina ili traume zbog stresa zovu se stresni čirevi (ulkusi).

Uzroci
Ulkus nastaje kada dođe do sloma obrambenih mehanizama koji štite dvanaesterac ili želudac od želučane kiseline, npr. kada dođe do promjene u količini proizvedene sluzi. Uzroci takvog sloma su nepoznati.

Gotovo svako stvara želučanu kiselinu, ali samo 1-10 ljudi dobiva ulkus. Različiti ljudi stvaraju različite količine želučane kiseline i način lučenja kiseline svakog čovjeka ima sklonost trajanja cijelog života. Zapravo, mala djeca mogu je lučiti u malim količinama, prosječnim ili velikim količinama. Međutim, oni koji luče kiselinu u velikim količinama pokazuju veću sklonost razvijanju peptičkog ulkusa nego oni koji luče malu količinu. Međutim, većina ljudi koji luče veliku količinu kiseline nikada ne dobivaju ulkus, a neki koji luče malo kiseline ga dobivaju. Očito je da su osim lučenja kiseline uključeni i drugi činioci.

Mnogi ljudi sa ulkusom dvanaesteraca imaju u želucu Helicobacter pylori, pa se danas te bakterije smatraju najvećim uzrokom peptičkog čira (ulkusa). Nejasno je na koji način bakterije doprinose nastanku ulkusa. One mogu poremetiti normalnu obranu protiv želučane kiseline ili mogu stvarati otrov koji pomaže stvaranju ulkusa. Ulkusi dvanaesteraca gotovo nikad ne prelaze u rak.

Želučani ulkusi se razlikuju od onih u dvanaesteracu po tome što nastaju kasnije u životu. Neki lijekovi, naročito acetilsalicilna kiselina (aspirin), ibuprofen i drugi nesteroidni protivupalni lijekovi, uzrokuju erozije i ulkuse želuca, naročito u starijih osoba. Te erozije i ulkusi imaju sklonost zarastanju kada se prestane sa uzimanjem lijekova i ne ponavljaju se ako osoba ne počne ponovno uzimati lijek. Neki kancerogeni (maligni) želučani ulkusi također zarastaju pa ih je teško razlikovati od nekancerogenih (benignih) želučanih ulkusa, kao što su oni prouzročeni lijekovima.

Simptomi
Tipični ulkus je sklon zarastanju i ponovnom pojavljivanju. S obzirom na smještaj ulkusa i dob simptomi mogu biti različiti. Djeca i starije osobe ne moraju imati uobičajene simptome ili ih uopće nemaju. U takvim se slučajevima ulkusi otkrivaju samo ako se razviju komplikacije.
Komplikacije mogu biti potencijalno opasne po život, a to su:
•           Penetracija ulkusa kroz zid želuca i dvanaesterca i zahvatiti susjedni organ kao što su jetra i gušterača,
•           Ruptura, kada ulkus može proći kroz zid dvanaesterca, rijeđe želuca, stvarajući na taj način otvor prema slobodnom prostoru trbuha,
•           Krvarenje (hemoragija), i
•           Suženje (opstrukciju) kada otok upaljenog tkiva oko ulkusa ili stvaranje ožiljaka mogu suziti izlaz iz želuca ili dvanaesterca.

Samo oko polovice ljudi sa ulkusima dvanaesterca ima tipične simptome: osjećaj izjedanja, pečenja, boli, osjetljivosti na bol, praznine i gladi. Bol ima sklonost pojavljivanja kada je želudac prazan. Ulkus obično ne boli pri buđenju već se javlja do sredine jutra. Bol je stalna i blaga ili umjereno jaka i smještena u određenom području, gotovo uvijek ispod prsne kosti. Bol općenito olakšava pijenje mlijeka, jedenje ili uzimanje antacida, ali se nakon 2-3 sata ponovno vraća.

Česta je bol koja osobu probudi u 1 ili 2 sata ujutro. Često se bol javi jednom ili više puta u danu tokom jedne do nekoliko sedmica i tada može bez liječenja nestati. Međutim, bol se najčešće ponovno vraća, često unutar prvih dvije godine, a ponekad i nakon nekoliko godina. Ljudi obično razvijaju obrazac po kojem se bol pojavljuje pa ih iskustvo nauči kada će doći do recidiva (obično u proljeće i jesen i tokom razdoblja stresa).

Simptomi želučanog čira (ulkusa) često ne slijede isti obrazac kao ulkusi dvanaesteraca, uzimanje hrane prije izaziva nego olakšava bol. Želučani ulkusi češće uzrokuju otok tkiva koje vodi u tanko crijevo što može spriječiti lagani prolaz hrane iz želuca. To može uzročiti napuhnutost, mučninu i povraćanje nakon jela.

Kod ezofagitisa odnosno ulkusa jednjaka, osoba obično osjeća bol prilikom gutanja ili kod ležanja.

Kada dođe do komplikacija peptičkog uljusa, kao što su krvarenje i perforacija, javljaju se još teži simptomi.

Dijagnoza
Doktor pomišlja na ulkus kada neko ima karakterističnu želučanu bol. Pretrage mogu biti potrebne da potvrde dijagnozu, jer želučani rak može izazvati iste simptome. Isto tako kada su teški ulkusi otporni na liječenje, naročito ako ih osoba ima nekoliko ili ako su na neuobičajenim mjestima, doktor može posumnjati na drugu uzročnu bolest, koja je prouzrokovala prekomjerno lučenje želučane kiseline.

Kao pomoć u dijagnosticiranju ulkusa i prepoznavanju njihova osnovnog uzroka, doktor može koristiti endoskopiju (gastroskopiju), Rtg pregled sa barijevom kašom, analizu želuca i krvne pretrage.

Endoskopija (gastroskopija) je ambulantni postupak pri koem doktor uvodi dugačku, savitljivu cijev za promatranje (endoskop-gastroskop) kroz usta i neposredno promatra želudac. Budući da se ulkusi obično vide u endoskopu, mnogi doktori koriste endoskopiju kao prvu dijagnostičku metodu. Endoskopija je pouzdanija od Rtg-a za otkrivanje ulkusa u dvanaesteracu i stražnjem zidu želuca. Endoskopija je također pouzdanija ako je bolesnik bio podvrgnut hirurškom zahvatu na želucu. Međutim, čak i vrlo vješt stručnjak za endoskopiju-gastroskopiju može previdjeti 5-10% želučanih ulkusa i ulkusa dvanaesteraca. Gastroskopom doktor može napraviti biopsiju (uzeti uzorak tkiva za is¬pitivanje) da odredi je li želučani ulkus maligno promijenjen. Gastroskop može poslužiti i za zaustavljanje krvarenja iz ulkusa.

Rtg sa barijevim kontrastom želuca i dvanaesteraca (nazivan i gutanje barijeve kaše ili pasaža gornjeg dijela probavnog sistema) su korisni kada se ulkus ne utvrdi gastroskopijom. Međutim, Rtg pregledom se može previdjeti i do 20% ulkusova.

Analiza želuca je postupak kojim se lučevine izravno izvlače iz želuca i dvanaesteraca tako da se može izmjeriti količina kiseline. Taj se postupak primjenjuje samo ako su ulkusi ozbiljni ili ako se ponavljaju odnosno ako je planiran hirurški zahvat.

Krvne pretrage ne mogu otkriti ulkus, ali broj krvnih stanica može otkriti anemiju nastalu zbog krvarećeg ulkusa. Druge krvne pretrage mogu otkriti postojanje Helicobacter pylori.

Liječenje
Jedan od načina liječenja ulkusa dvanaesteraca ili želučanog ulkusa je neutraliziranje ili smanjivanje želučane kiselosti. Taj proces počinje uklanjanjem mogućih tvari koje nadražuju želudac, kao što su nesteroidni protivupalni lijekovi, alkohol i nikotin. Premda blage, dijete mogu imati mjesto u liječenju ulkusa. Nema jakih dokaza za vjerovanje da takve dijete ubrzavaju izlječenje ili onemogućuju ponovno pojavljivanje ulkusa. Ipak, ljudi bi trebali izbjegavati hranu koja može pogoršati bol i napuhavanje.
Antacidi
•           Antacidi ublažuju simptome, ubrzavaju zarastanje i smanjuju broj recidiva ulkusa. Većina antacida može se nabaviti bez liječničkog recepta.

Sposobnost antacida da neutralizira želučanu kiselinu je različita s obzirom na količinu uzetog antacida, na bolesnika i vrijeme uzimanja kod istog bolesnika. Izbor antacida ovisi o njegovom okusu, djelovanju na crijevne pokrete i cijeni. Antacidi postoje u tabletama ili tekućem stanju. Tablete su prikladnije, ali nisu tako djelotvorne kao tekućine.

•           Antacidi koji se resorbiraju brzo i potpuno neutraliziraju želučanu kiselinu, natrijev bikarbonat i kalcijev karbonat, najjači antacidi, mogu se uzimati s vremena na vrijeme za kratkotrajno olakšanje. Budući da se apsorbiraju preko krvotoka, stalno uzimanje može promijeniti kiselo-baznu (acido-baznu) ravnotežu u krvi i dovesti do alkaloze (mliječno-alkalni sindrom). Zbog toga se ti antacidi općenito ne bi trebali uzimati u velikim količinama duže od nekoliko dana. Simptomi alkaloze su mučnina, glavobolja i slabost, ali ti simptomi mogu nastati uslijed mnogih bolesti.

Prednost se daje antacidima koji se ne apsorbiraju, jer oni mogu uzročiti manje nuspojava, posebno ne uzrokuju alkalozu. Oni se spajaju sa želučanom kiselinom i tvore spojeve koji ostaju u želucu smanjujući aktivnost probavnih sokova i ublažavajući simptome ulkusa bez nastanka alkaloze. Međutim, ti antacidi mogu ometati apsorpciju drugih lijekova (kao što su tetraciklini, digoksin i željezo) u krvotok.

•           Aluminijev hidroksid je relativno siguran, često korišćen antacid. Međutim, aluminij se može vezati sa fosfatima u želučano-crijevnom sistemu smanjujući razinu fosfata i uzrokujući gubitak apetita i slabost. Rizik od tih nuspojava veći je u alkoholičara i ljudi sa bolestima bubrega uključujući i one koji su na hemodijalizi. Aluminijev hidroksid može uzročiti i zatvor stolice.

•           Magnezijev hidroksid je djelotvorniji antacid od aluminijeva hidroksida. Stolica obično ostaje redovnom, ako se dnevno uzima samo 4 doze od 1-2 kašićice. Više od 4 doze može uzročiti proljev. Budući da se u krvnu struju apsorbiraju male količine magnezija, ljudi sa oštećenjem bubrega taj lijek trebaju uzimati u malim dozama. Mnogi antacidi sadrže i magnezijev i aluminijev hidroksid.

Antiulkusni lijekovi
•           Ulkusi se obično liječenje najmanje 6 sedmica lijekovima koji smanjuju stvaranje kiseline u želucu i u dvanaesteracu. Bilo koji od nekoliko lijekova protiv ulkusa može neutralizirati ili smanjiti želučanu kiselinu i ublažiti simptome obično unutar nekoliko dana. Ako simptomi nisu potpuno nestali ili ako se vraćaju, prestane se sa uzimanjem lijeka i obično rade dodatne pretrage.

•           Sukralfat može djelovati stvarajući zaštitni sloj u dnu ulkusa jer na taj način potpomaže zarastanje. Djeluje dobro na peptičke ulkuse i prikladna je alternativa antacidima. Sukralfat se uzima 3-4 puta dnevno a ne apsorbira se u krvnu struju, pa je nuspojava malo. Može, međutim, uzročiti zatvor stolice.

•           H2 antagonisti (cimetidin, ranitidin, famotidin i nizatidin) pomažu zarastanje ulkusa smanjivanjem kiseline i probavnih enzima u želucu i dvanaesteracu. Ti se vrlo djelotvorni lijekovi uzimaju 1-2 puta dnevno. Većina ih uzrokuje malo nuspojava i danas ih je nekoliko u prodaji bez recepta. Međutim, cimetidin može u muškaraca uzročiti povratno povećanje grudi. Rjeđe, u muškaraca koji ga uzimaju u visokim dozama duže vrijeme cimetidin može uzročiti impotenciju. Duševne promjene (naročito u starijih osoba), proljev, osip, groznica i bolovi u mišićima opisani su u manje od 1% ljudi liječenih cimetidinom. Ako osoba koja uzima cimetidin ima bilo koju od tih nuspojava, problem može riješiti prelazom na drugi H2 antagonist. Budući da cimetidin može ometati uklanjanje nekih lijekova iz tijela, kao što je teofilin kod astme, varfarin kod zgrušavanja krvi i fenitoin kod epileptičnih napadaja, ljudi trebaju svog doktora upozoriti da uzimaju cimetidin.

•           Omeprazol i lansoprazol su vrlo jaki lijekovi koji potiskuju stvaranje enzima potrebnih želucu da proizvede kiselinu. Ti lijekovi mogu potpuno zaustaviti lučenje kiseline i imaju dugotrajne učinke. Potpomažu zarastanje u većem postotku slučajeva i to za kraće vrijeme nego H2 antagonisti. Posebno su korisni u liječenju ljudi koji imaju ezofagitis sa ili bez ulkusa u jednjaku i ljudi koji imaju druge bolesti koje utječu na lučenje želučane kiseline, kao što je Zollinger-Ellisonov sindrom.

•           Antibiotici se sve češće koriste u slučaju kada je Helicobacter pylori najveći uzrok ulkusa. Liječenje se sastoji od primjene jednog ili više antibiotika i lijeka koji smanjuju ili neutraliziraju želučanu kiselinu. Najčešće se koriste kombinacije bizmutova subsalicilata (lijek sličan sukralfatu), tetraciklina i metronidazola ili amoksicilina. Omeprazol i neki antibiotik su također djelotvorna kombinacija. Takvo liječenje može ublažiti simptome uljusa čak i ako su ulkusi bili otporni na prethodno liječenje ili su se ponavljano vraćali.

•           Misoprostol se može koristiti za sprječavanje želučanih ulkusa uzrokovanih nesteroidnim protivupalnim lijekovima. Doktori još nisu jednodušni o svim specifičnim okolnostima u kojima treba uzimati misoprostol. Međutim, većina se slaže da je koristan u nekih ljudi sa artritisom koji uzimaju visoke doze nesteroidnih protivupalnih lijekova. Misoprostol se ne koristi kod svih tih bolesnika, jer uzrokuje proljev u oko 30% ljudi, a samo oko 10-15% ljudi koji uzimaju visoke doze nesteroidnih protivupalnih lijekova za artritis obole od peptičkog ulkusa.

Hirurški postupci
•           Hirurški zahvati kod ulkusa su rijetko potrebni s obzirom da je liječenje lijekovima tako djelotvorno. Zahvati se primjenjuju u prvom redu da se riješe komplikacije peptičkog ulkusa, kao što je proboj (ruptura), suženje (opstrukcija) koje ne reagira na liječenje lijekovima ili koje se ponavlja, dvije ili više epizoda većeg krvarenja iz ulkusa, ulkus želuca sumnjiv na rak ili teški i česti recidivi peptičkih ulkusa.

Za rješavanje tih problema može se primijeniti određeni broj različitih operacija. Međutim, ulkusi mogu nastati ponovno i nakon zahvata, a svaki postupak može uzročiti vlastite probleme kao što su gubitak težine, slaba probava i anemija.

 

Pretraga

Home Category Blog ULCUS VENTRICULI ET BULBI DUODENI (Peptički ulkus)