Vaš Doktor

OPSTIPACIJA

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Liječenje • Psihogeni zatvor stolice • Tromost debelog crijeva • Dishezija

Uvod
Zatvor stolice je stanje u kojem osoba ima neugodno ili rijetko pražnjenje crijeva.
Osoba sa zatvorom stolice ima tvrdu stolicu koja teško prolazi. Osoba može imati i osjećaj da se rektum nije u potpunosti ispraznio. Akutni zatvor stolice počinje naglo i primjetljivo. S druge strane hronični zatvor stolice može započeti podmuklo i trajati mjesecima i godinama.

Često uzrok zatvora stolice nije ništa drugo nego nedavna promjena prehrane ili smanjenje fizičke aktivnosti, npr. kada osoba ostaje dan ili dva u krevetu zbog bolesti.

Zatvor stolice mogu uzročiti mnogi lijekovi, npr. aluminijev hidroksid (česti antacid u slobodnoj prodaji), soli bizmuta, soli željeza, antiholinergici, sredstva protiv hipertenzije, narkotici i mnogi trankvilizeri i sedativi. Akutni zatvor stolice mogu ponekad uzročiti ozbiljni problemi kao što je začepljenje debelog crijeva, slaba opskrba krvlju debelog crijeva ili ozljeda nerava ili leđne moždine.

Premalo fizičke aktivnosti ili premalo vlakana u hrani su česti uzroci hroničnog zatvora stolice. Ostali uzroci uključuju smanjenje aktivnosti štitnjače (hipotireoidizam), visoke nivoe kalcija u krvi (hiperkalcijemija) i Parkinsonovu bolest. Do hroničnog zatvora stolice dovode i smanjenje stezanja u debelom crijevu (lijeno debelo crijevo) i nelagodnost za vrijeme pražnjenja stolice. Česti uzroci akutnog i hroničnog zatvora stolice su i psihički činioci.

Liječenje
Kada zatvor stolice uzrokuje neka bolest, treba je liječiti. Inače se zatvor stolice najbolje sprječava i liječi kombinacijom odgovarajuće aktivnosti, hrane sa mnogo vlakana i povremenim uzimanjem odgovarajućih lijekova.

Izvrsni izvori vlakana, su povrće, voće i mekinje. Mnogi ljudi smatraju prikladnim posipati 2-3 kašičice nerafiniranih mekinja ili žitarica sa mnogo vlakana na voće 2-3 puta na dan. Da bi proizvela zadovoljavajući učinak vlakna treba uzimati sa mnogo tekućine.

Da ublaže zatvor stolice mnogi ljudi koriste laksative. Neki su sigurni u dugotrajnoj upotrebi, dok druge treba uzimati samo povremeno. Neki su dobri za sprječavanje zatvora stolice, dok se drugi mogu uzimati za njegovo liječenje.

Sredstva koja bubre (mekinje, psilij, kalcijev polikarbofil i metil-celuloza) povećavaju obim stolice. Povećani obim potiče prirodna stezanja crijeva i obilnija stolica je mekša i lakše prolazi. Sredstva koja povećavaju obim stolice djeluju polagano i blago i spadaju među najsigurnije načine za poboljšanje redovite stolice. Te se tvari općenito najprije uzimaju u malim količinama. Doza se postepeno povećava dok se ne postignu uredne stolice. Ljudi koji uzimaju sredstva za povećanje obima stolice moraju stalno piti mnogo tekućine.

Omekšivači stolice, kao što su dokuzat, povećavaju količinu vode koju stolica može sadržavati. U stvari ti su laksativi deterdženti koji smanjuju površinsku napetost stolice dopuštajući vodi da lakše prodire u stolicu i omekšava je. Povećani obim potiče prirodna stezanja debelog crijeva i pomaže razmekšanoj stolici da lakše iziđe iz tijela.

Mineralno ulje omekšava stolicu i olakšava njeno izlaženje iz tijela. Međutim, mineralno ulje može smanjiti apsorpciju nekih u vodi topljivih vitamina. Osim toga, ako osoba, npr. neko iscrpljen, nehotično udahne (aspirira) mineralno ulje, može nastati teški nadražaj pluća. Uz to, mineralno ulje polako istječe iz rektuma.

Osmotska sredstva navlače velike količine vode u debelo crijevo čineći stolicu mekom i rahlom. Velika količina tekućine osim toga rasteže zidove debelog crijeva potičući stezanja crijeva. Ti se laksativi sastoje bilo od soli, obično fosfata, magnezija ili sulfata, ili od šećera koji se slabo resorbiraju, npr. laktoza i sorbitol. Neki osmotski laksativi sadrže natrij. Oni mogu u ljudi sa bubrežnom bolesti ili srčanom greškom uzročiti zadržavanje tekućine, naročito ako se daju u velikim dozama ili često.

Osmotska sredstva koja sadržavaju magnezij i fosfate se djelomično apsorbiraju u krvnoj struji i mogu štetno djelovati na ljude sa zatajenjem bubrega. Ti laksativi, koji općenito djeluju unutar 3 sata, bolji su za liječenje nego za sprječavanje zatvora stolice. Koriste se i za čišćenje crijeva prije Rtg pregleda probavnog (želučano-crijevnog) sistema i prije izvođenja kolonoskopije (pretraga debelog crijeva).

Stimulirajući laksativi izravno potiču zid debelog crijeva, uzrokujući njegovo stezanje i pomicanje stolice. Ti laksativi sadrže tvari koje nadražuju kao što su sena, kaskara (suha kora jedne kalifornijske biljke), fenolftalein, bisakodil ili ricinusovo ulje. Oni općenito uzrokuju polučvrste stolice za 6-8 sati, ali isto tako često izazivaju i grčeve. U supozitorijima često djeluju za 15-60 minuta.

Produženo uzimanje stimulirajućih laksativa može oštetiti debelo crijevo. Isto tako ljudi mogu postati ovisnici o stimulirajućim laksativima razvijanjem sindroma lijenih crijeva što stvara ovisnost o laksativima.

Stimulirajući laksativi se često koriste za ispražnjavanje debelog crijeva prije dijagnostičkih postupaka i za sprječavanje i liječenje zatvora stolice uzrokovanog lijekovima koji usporavaju stezanje debelog crijeva, kao što su narkotici.

PSIHOGENI ZATVOR STOLICE

Mnogi ljudi smatraju da imaju zatvor stolice ako nemaju stolicu svakog dana. Drugi misle da imaju zatvor stolice ako im se čini da izgled i čvrstoća njihove stolice nisu normalni. Međutim, dnevno pražnjenje crijeva ne mora u svakom slučaju biti normalno, kao što ni ne tako često pražnjenje crijeva ne mora ukazivati na problem u svakom slučaju osim ako ne znači bitnu promjenu u odnosu na prijašnju situaciju. Isto se odnosi na boju i čvrstoću stolice; ako nisu znatno promijenjeni osoba vjerojatno nema zatvor stolice.

Takvi krivi pojmovi o zatvoru stolice mogu dovesti do presavjesnog liječenja, naročito dugotrajne upotrebe stimulirajućih laksativa, nadražujućih supozitorija i klizmi. Takvo liječenje može teško oštetiti debelo crijevo ili izazvati sindrom lijenog crijeva i melanozu crijeva (nenormalne promjene u sluznici debelog crijeva uzrokovane odlaganjem pigmenta).

Prije postavljanja dijagnoze psihogenog zatvora stolice, doktor se kao prvo osigurava da neki fizički problem nije uzrok nepravilnog pražnjenja crijeva. Mogu biti potrebne dijagnostičke pretrage kao što je sigmoidoskopija (pretraga sigmoidnog debelog) ili barijevom klizmom. Ako ne postoji prethodni fizički problem, osoba mora prihvatiti postojeći način pražnjenja stolice i uporno ne tražiti neki pravilniji način.

TROMOST DEBELOG CRIJEVA
• Uvod • Simptomi • Liječenje
Uvod
Tromost debelog crijeva (neaktivno debelo crijevo) je smanjenje stezanja u debelom crijevu ili neosjetljivost rektuma na prisutnost stolice što ima za posljedicu hronični zatvor stolice.

Tromost debelog crijeva se često pojavljuje kod starijih ljudi, oslabljenih ili vezanih uz krevet, ali se javlja i u inače zdravih mladih žena. Debelo crijevo prestaje reagirati na podražaje koji obično uzrokuju pražnjenje crijeva: uzimanje hrane, puni želudac, puno debelo crijevo i stolica u rektumu.

Lijekovi koji se uzimaju za liječenje bolesti često uzrokuju ili pogoršavaju problem, naročito narkotici (kao što je kodein) i lijekovi sa antiholinergičkim svojstvima (kao što je amitriptilin za depresiju ih propantelin za proljev). Tromost debelog crijeva se ponekad javlja u ljudi koji stalno odgađaju pražnjenje crijeva ili koji dugo vremena uzimaju laksative ili klizme.

Simptomi
Zatvor stolice je dugotrajni, svakodnevni problem. Osoba može ali i ne mora osjećati nelagodnost u trbuhu. Često doktor nalazi rektum ispunjen mekom stolicom, čak i kad osoba nema nagon za ispražnjavanjem stolice i može to napraviti samo sa poteškoćom.

Kod ljudi sa takvim stanjem može doći do nabijanja stolice, pri čemu stolica u zadnjem dijelu debelog crijeva i rektumu otvrdnjuje i začepi prolaz drugoj stolici. To začepljenje uzrokuje grčeve, bol u rektumu i jake ali uzaludne nagone na pražnjenje stolice. Često oko mjesta začepljenja polako istječe sluzavi materijal, katkada dajući krivi dojam da se radi o proljevu.

Liječenje
Doktori katkada za tromost crijeva preporučuju supozitorije ili klizme sa 50-80 g vode, vodu i soli (slane klizme) ili ulja kao što je maslinovo ulje. Kod nabijanja stolice isto su tako potrebni laksativi, obično osmotska sredstva. Katkada doktor ili medicinska sestra mora nabijenu stolicu odstraniti prstom u rukavici ili sondom.

Ljudi koji imaju tromost debelog crijeva moraju nastojati da svaki dan imaju stolicu, najbolje 15-45 minuta nakon jela, jer jedenje potiče pražnjenje crijeva. Često pomaže vježbanje.

DISHEZIJA

Dishezija je poteškoća pri pražnjenju stolice uzrokovana nemogućnosti upravljanja zdjeličnim i analnim mišićima.

Normalno pražnjenje crijeva zahtijeva opuštanje zdjeličnih mišića i cirkularnih mišića (sfinktera) koji zatvaraju anus. U protivnom su napori da se stolica isprazni uzaludni čak i uz jako naprezanje. Ljudi sa dishezijom imaju potrebu pražnjenja crijeva, ali ga ne mogu izvesti. Teško prolazi čak i stolica koja nije tvrda.

Stanja koja mogu smetati pokretanje mišića su disinergija zdjeličnog dna (poremećaj u usklađenosti mišića), anizmus (stanje u kojem se mišići ne mogu opustiti ili se za vrijeme pražnjenja crijeva stežu umjesto da se rastežu), rektokela (hernija-prolaps rektuma u vaginu), enterokela (hernija-prolaps tankog crijeva u rektum), rektalni ulkus, i prolaps rektuma.

Liječenje laksativima općenito ne zadovoljava. Danas se za disinergiju zdjeličnog dna ispituju vježbe opuštanja i njihov povratni biološki učinak koje mnogo obećavaju. Da se poprave enterokela i velika rektokela može biti potreban hirurški zahvat. Zatvor stolice može biti tako težak da doktor ili medicinska sestra moraju stolicu ukloniti prstom u rukavici ili sondom.

 

Pretraga

Home Category Blog OPSTIPACIJA