Vaš Doktor

UZIMANJE ANTIBIOTIKA KAO UZROK KOLITISA

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi • Dijagnoza • Liječenje

Uvod
Mnogi antibiotici mijenjaju ravnotežu između tipova i količine bakterija u crijevu omogućujući na taj način umnažanje nekih bakterija, koje uzrokuju bolesti. Bakterija koja najčešće stvara probleme je Clostridium difficile, koja proizvodi dva otrova, a mogu oštetiti sluznicu debelog crijeva.

Antibiotici koji najčešće uzrokuju taj poremećaj su klindamicin, ampicilin i cefalosporini, kao što je cefalotin. Ostali antibiotici koji mogu uzročiti poremećaj uključuju peniciline, eritromicin, trimetoprim-sulfametoksazol, hloramfenikol i tetraciklin. Prekomjerni rast Clostridium difficile može nastati uzimao se antibiotik preko usta ili injekcijom. Opasnost se povećava sa dobi, iako mogu biti zahvaćeni i mladi ljudi i djeca.

U blagim slučajevima, sluznica crijeva može biti lagano upaljena. Pri teškom kolitisu upala je proširena, a sluznica puna rana.

Simptomi
Simptomi obično započinju dok osoba uzima antibiotike. Međutim, u trećini bolesnika simptomi se ne pojavljuju sve do 1-10. dana nakon što je liječenje prestalo, a u nekih ljudi simptomi se ne pojavljuju čak i do 6 sedmica.

Tipično se simptomi kreću od blagog do krvavog proljeva, boli u trbuhu i povišene temperature. Najteži slučajevi mogu uključiti po život opasnu dehidraciju, niski krvni pritisak, toksički megakolon i proboj tankog crijeva.

Dijagnoza
Doktor dijagnosticira kolitis pregledom upaljenog debelog crijeva, obično sigmoidoskopom (tvrda ili savitljiva cijev za ispitivanje sigmoidnog debelog crijeva). Ako je oboljeli dio crijeva smješten iznad dosega sigmoidoskopa, treba upotrebiti kolonoskop (duža savitljiva cijev za ispitivanje čitavog debelog crijeva).

Dijagnoza kolitisa povezanog sa antibioticima potvrđuje se utvrđivanjem Clostridium difficile u laboratorijskoj kulturi uzorka stolice ili otkrivanjem njegova otrova u stolici. Otrov se može otkriti u 20% slučajeva sa blagim kolitisom povezanim sa antibioticima i u više od 90% onih sa teškim kolitisom povezanim sa antibioticima.

Laboratorijske pretrage mogu za vrijeme teških napadaja otkriti nenormalno visok broj bijelih krvnih stanica u krvi.

Liječenje
Ako osoba sa kolitisom izazvanim antibioticima ima za vrijeme uzimanja antibiotika jaki proljev, uzimanje antibiotika treba odmah prekinuti, osim ako su bitni. Lijekove koji usporavaju pokrete crijeva, kao što je difenoksilat, treba općenito izbjegavati, jer oni mogu produžiti bolest podržavajući otrov koji ju je uzrokovao u dodiru sa debelim crijevom. Proljev izazvan antibioticima bez komplikacija obično prolazi sam od sebe unutar 10-12 dana nakon što se prekinulo uzimanje antibiotik. Kada se to dogodi, ne treba nikakvo drugo liječenje. Međutim, ako dalje postoje blagi simptomi, djelotvoran može biti holestiramin, vjerojatno jer se veže na otrov.

U većini slučajeva teškog kolitisa povezanog sa antibioticima, protiv Clostridium difficile djelotvoran je antibiotik metronidazol. Antibiotik vankomicin se čuva za najteže i otporne slučajeve.

Sve do u 20% bolesnika simptomi se vraćaju pa ih treba ponovno liječiti. Kada se proljev ponavlja, može biti potrebno produženo liječenje antibioticima. Neki se bolesnici liječe preparatima laktobacila koji se daju na usta (oralno) ili bakteroidima davanim rektalno da se crijevo ponovno napuni normalnim bakterijama. Međutim, takvo se liječenje ne provodi rutinski.

Rijetko je kolitis, povezan sa anbitiocima, akutan i strelovit pa se osoba mora smjestiti u bolnicu da prima tekućinu i elektrolite intravenski te transfuziju.

Ponekad je kao mjera spašavanja života bila potrebna privremena ileostomija (hirurški napravljen spoj između tankog crijeva i otvora u trbušnom zidu koji odvraća stolicu od debelog crijeva i rektuma) ili hirurško uklanjanje debelog crijeva.

 

Pretraga

Home Category Blog UZIMANJE ANTIBIOTIKA KAO UZROK KOLITISA