Vaš Doktor

GASTROINTESTINALNO KRVARENJE

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi • Dijagnoza • Liječenje

Uvod
Krvarenje može nastati na svakom mjestu probavnog (gastrointestinalnog) sistema od usta do anusa. Može se pojaviti kao krv u stolici ili povraćenom sadržaju, a može biti i skriveno (okultno), koje se može otkriti samo pretragama. Krvarenje bilo gdje u probavnom sistemu može pogoršati drugi poremećaj krvarenja.

Simptomi
Mogući simptomi uključuju povraćanje krvi (hematemeza), prolaz crne katranaste stolice (melena) i prolaz vidljive krvi iz rektuma (hematokezija). Crne katranaste stolice obično nastaju zbog krvarenja visoko u probavnom sistemu, npr. u želucu ili dvanaestercu, crna boja nastaje od krvi koja je nekoliko sati prije izlaska iz tijela bila izložena želučanoj kiselini i bakterijskoj probavi. Katranastu stolicu može napraviti oko 50 g krvi. Uslijed samo jedne teške epizode krvarenja katranasta se stolica može javljati i do sedam dana pa zato pojava stalnih katranastih stolica kroz više dana ne ukazuje u svakom slučaju na trajno krvarenje.

Osobe sa dugotrajnim krvarenjem mogu imati simptome anemije, kao što je brzo umaranje, neuobičajeno blijedu boju kože (bljedilo), bol u prsnom košu i omaglicu. U osoba koje nemaju takve simptome doktor može ustanoviti nenormalni pad krvnog pritisaka kada osoba sjedne nakon što je bila u ležećem položaju.

Simptomi koji ukazuju na težak gubitak krvi uključuju brzi puls, nizak krvni pritisak (hipotenzija) i smanjeno izlučivanje mokraće (oligurija). Osoba može imati i hladne, vlažne ruke i noge. Smanjena opskrba mozga krvlju uslijed gubitka krvi može uzročiti zbunjenost, nemogućnost orijentacije, pospanost i čak šok.

Simptomi teškog gubitka krvi mogu biti različiti ovisno o tome ima li osoba kakvu drugu bolest, npr. osoba sa koronarnom bolesti (suženje ili djelomično začepljenje koronarnih arterija, tj. arterija koje opskrbljuju srčani mišić krvlju) može naglo dobiti napad angine pektoris (bol u prsima) ili simptome srčanog napada (infarkta srca). U osobe koja ima teško želučano-crijevno krvarenje mogu se pogoršati simptomi drugih bolesti, kao što je zatajenje srca, visoki krvni pritisak, plućna bolest i zatajenje bubrega. U osoba sa bolešću jetre, krvarenje u crijevo može dovesti do nastajanja otrova što opet može izazvati simptome kao što su promjene ličnosti, svijesti i duševne sposobnosti (jetrena encefalopatija).

Dijagnoza
Nakon teškog gubitka krvi, mjerenje hematokrita (krvna pretraga) općenito ukazuje na nisku koncentraciju crvenih krvnih stanica u krvi. Poznavanje simptoma koji su doveli do epizode krvarenja može doktoru pomoći odrediti njen uzrok. Bol u trbuhu, koja se smanjuje nakon uzimanja hrane ili antacida, upućuje na peptički ulkus (ulkusnu bolest), međutim, ulkusi koji krvare nisu uvijek bolni. Krvarenje iz želuca koje se očituje krvlju u stolici mogu uzročiti lijekovi koji oštećuju želučanu sluznicu, kao što je acetilsalicilna kiselina (aspirin).

Na rak treba posumnjati u svakoga sa želučano-crijevnim krvarenjem ko nema apetita, a iz nejasnih je razloga izgubio na težini. Osobu sa poteškoćom pri gutanju treba ispitati na rak ili suženje jednjaka. Snažno povraćanje i nagon na povraćanje odmah nakon krvarenja upućuju na rupturu (razderotinu) jednjaka, ali oko polovice ljudi sa takvom razderotinom unaprijed ne povraća. Rak ili polip, naročito u nekog iznad 45 godina, mogu uzročiti zatvor stolice (opstipacija) ili proljev uz krvarenje ili skriveno krvarenje u stolici. Svježa krv na površini stolice može nastati od hemeroida ili zbog problema u rektumu, kao što je rak.

Doktor pretražuje (pravi skrining) bolesnika tražeći mogući izvor krvarenja, npr. prilikom rektalne pretrage doktor traži hemeroide, rektalne razderotine (fisure) i tumore. Tada se izabiru pretrage prema tome sumnja li doktor da krvarenje potječe iz gornjih dijelova (iz jednjaka, želuca ili dvanaesterca) ili iz donjih dijelova želučano-crijevnog sistema (donji dijelovi tankog crijeva, debelo crijevo, rektum i anus).

Sumnjivi problemi u gornjem dijelu želučano-crijevnog sistema obično se najprije pretražuju uvođenjem cijevi kroz nos u želudac i izvlačenjem tekućeg sadržaja. Želučani sadržaj koji nalikuje na talog kave nastao je djelomičnim probavljanjem krvi, što ukazuje da je krvarenje polagano ili je prestalo. Stalno svjetlo crvena krv ukazuje na aktivno, jako krvarenje. Zatim doktor često koristi savitljivi endoskop (cijev za promatranje) da pretraži jednjak, želudac i dvanaesterac i nađe izvor krvarenja. Ako se u želucu ili duodenumu ne nađe ni gastritis niti ulkus, doktor može napraviti biopsiju (dobiti uzorak za mikroskopsku pretragu). Biopsijom se može odrediti nastaje li krvarenje infekcijom Helicobacter pylori. Takva se infekcija liječi i obično izliječi antibiotskom terapijom.

U donjem dijelu želučano-crijevnog sistema doktor traži polipe i rak, Rtg-om, nakon klizme sa barijem. Anoskopom, savitljivim sigmoidoskopom ili kolonoskopom može promatrati unutrašnjost donjeg dijela želučano-crijevnog sistema.

Ako te pretrage ne otkriju izvor krvarenja može se koristiti angiografija (Rtg snimanje nakon injiciranja kontrasta u krvnu žilu) ili scintigrafija nakon injekcije radioaktivnih crvenih krvnih stanica. Te su tehnike naročito korisne u otkrivanju je li uzrok krvarenja deformirana krvna žila.

Gdje i zašto dolazi do želučano-crijevnog krvarenja:
Jednjak (ezofagus)
• Razderano tkivo
• Krvarenje iz varikoznih vena
• Rak
Želudac
• Karcinomatozni ili nekarcinomatozni ulkus
• Nadražaj (gastritis), npr. od aspirina ili Helicobacter pylori
Tanko crijevo
• Nekarcinomatozni ulkus dvanaesterca
• Karcinomatozni ili nekarcinomatozni tumor
Debelo crijevo
• Rak
• Nekarcinomatozni polip
• Upalna crijevna bolest (Crohnova bolest ili ulcerozni kolitis)
• Divertikulska bolest
• Nenormalna krvna žila u crijevnom zidu (angiodisplazija)
Rektum
• Rak
• Nekarcinomski tumor
Anus
• Hemeroidi
• Napuklina (fisura)

Liječenje
U više od 80% osoba sa želučano-crijevnim krvarenjem, tjelesne odbrambene snage zaustavljaju krvarenje. Osobe u kojih se krvarenje nastavlja ili koje imaju simptome značajnog gubitka krvi, često se smješta u bolnicu i to obično u jedinicu intenzivne njege.

Ako je izgubljena velika količina krvi, može biti potrebna transfuzija. Umjesto cijele krvi, da se izbjegne opterećenje cirkulacije tekućinom, mogu se dati samo crvene krvne stanice.

Nakon što se uspostavi krvni volumen, osoba se pomno promatra s obzirom na znake nastavljenog krvarenja, kao što su ubrzan puls, pad krvnog pritisaka ili gubitak krvi kroz usta ili anus.

Krvarenje iz varikoznih vena u donjem dijelu jednjaka (ezofaringealni variksi) mogu se liječiti na nekoliko načina. Jedan od njih uključuje stavljanje katetera sa balonom preko usta u jednjak i napuhavanje balona da se pritisne na područje koje krvari. Drugi način je injiciranje u žilu koja krvari nadražajne hemikalije koja dovede do upale i stvaranja ožiljka na venama.

Krvarenje u želucu se često može zaustaviti postupcima učinjenima endoskopom: ti postupci uključuju kauteriziranje žile koja krvari električnom strujom ili injiciranje tvari koja uzrokuje zgrušavanje u krvnoj žili. Ako ti postupci ne uspiju, može biti potreban hirurški zahvat.

Krvarenje u donjem dijelu želučano-crijevnog sistema obično ne zahtijeva hitne mjere liječenja. Međutim, ako je potrebno, radi se endoskopski postupak ili trbušna operacija. Katkad se ne može tačno odrediti mjesto krvarenja pa se mora ukloniti dio crijeva.

 

Pretraga

Home Category Blog GASTROINTESTINALNO KRVARENJE