Vaš Doktor

Example of Category Blog layout (FAQs/General category)

BOL U STOMAKU

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Dijagnoza i liječenje

Uvod
Bol u stomaku može nastati zbog problema probavnog sistema ili drugdje u trbuhu. Takvi problemi uključuju razdor jednjaka, razdor ulkusa, sindrom iritabilnog crijeva, apendicitis, pankreatitis i žučne kamence. Neke od tih bolesti su relativno blage, dok druge mogu ugrožavati život. Doktor mora odlučiti je li potrebno hitno liječenje ili se može čekati dok se ne naprave dijagnostičke pretrage.

Dijagnoza i liječenje
Ključ za dijagnozu doktoru daju priroda boli i njeno nastajanje u odnosu na uzimanje jela ili kretanja. Ako su drugi članovi obitelji imali trbušnu bolest kao što su žučni kamenci, isti poremećaj može imati i bolesnik.

Važan ključ može biti i izgled osobe, npr. žutica (očita po žućkastoj obojenosti kože i sklera) upućuje na bolest jetre, žučnog mjehura ili žučnih vodova.

Doktor pretražuje trbuh, ispitujući osjetljivost i bilo kakve nenormalne nakupine. Kada se nježno pritisne trbušni zid, osoba osjeti bol, a ako se pritisak naglo popusti, bol može postati još jačom, simptom nazvan prenesena bol. Taj simptom obično ukazuje na upalu peritoneuma (opne koja prekriva trbušnu šupljinu) koja se zove peritonitis.

Dijagnostičke pretrage kod boli u trbušnoj šupljini uključuju pretrage krvi i mokraće, Rtg, UZ i CT. Kada se čini da trbušna bol nastaje zbog začepljenja crijeva, probijenog ili razrezanog organa kao što je žučni mjehur, slijepo crijevo ili crijevo, ili apscesa (nakupljanja gnoja), često se radi hitna operacija za pretraživanje stomaka.

 

GASTROINTESTINALNO KRVARENJE

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi • Dijagnoza • Liječenje

Uvod
Krvarenje može nastati na svakom mjestu probavnog (gastrointestinalnog) sistema od usta do anusa. Može se pojaviti kao krv u stolici ili povraćenom sadržaju, a može biti i skriveno (okultno), koje se može otkriti samo pretragama. Krvarenje bilo gdje u probavnom sistemu može pogoršati drugi poremećaj krvarenja.

Simptomi
Mogući simptomi uključuju povraćanje krvi (hematemeza), prolaz crne katranaste stolice (melena) i prolaz vidljive krvi iz rektuma (hematokezija). Crne katranaste stolice obično nastaju zbog krvarenja visoko u probavnom sistemu, npr. u želucu ili dvanaestercu, crna boja nastaje od krvi koja je nekoliko sati prije izlaska iz tijela bila izložena želučanoj kiselini i bakterijskoj probavi. Katranastu stolicu može napraviti oko 50 g krvi. Uslijed samo jedne teške epizode krvarenja katranasta se stolica može javljati i do sedam dana pa zato pojava stalnih katranastih stolica kroz više dana ne ukazuje u svakom slučaju na trajno krvarenje.

Osobe sa dugotrajnim krvarenjem mogu imati simptome anemije, kao što je brzo umaranje, neuobičajeno blijedu boju kože (bljedilo), bol u prsnom košu i omaglicu. U osoba koje nemaju takve simptome doktor može ustanoviti nenormalni pad krvnog pritisaka kada osoba sjedne nakon što je bila u ležećem položaju.

Simptomi koji ukazuju na težak gubitak krvi uključuju brzi puls, nizak krvni pritisak (hipotenzija) i smanjeno izlučivanje mokraće (oligurija). Osoba može imati i hladne, vlažne ruke i noge. Smanjena opskrba mozga krvlju uslijed gubitka krvi može uzročiti zbunjenost, nemogućnost orijentacije, pospanost i čak šok.

Simptomi teškog gubitka krvi mogu biti različiti ovisno o tome ima li osoba kakvu drugu bolest, npr. osoba sa koronarnom bolesti (suženje ili djelomično začepljenje koronarnih arterija, tj. arterija koje opskrbljuju srčani mišić krvlju) može naglo dobiti napad angine pektoris (bol u prsima) ili simptome srčanog napada (infarkta srca). U osobe koja ima teško želučano-crijevno krvarenje mogu se pogoršati simptomi drugih bolesti, kao što je zatajenje srca, visoki krvni pritisak, plućna bolest i zatajenje bubrega. U osoba sa bolešću jetre, krvarenje u crijevo može dovesti do nastajanja otrova što opet može izazvati simptome kao što su promjene ličnosti, svijesti i duševne sposobnosti (jetrena encefalopatija).

Dijagnoza
Nakon teškog gubitka krvi, mjerenje hematokrita (krvna pretraga) općenito ukazuje na nisku koncentraciju crvenih krvnih stanica u krvi. Poznavanje simptoma koji su doveli do epizode krvarenja može doktoru pomoći odrediti njen uzrok. Bol u trbuhu, koja se smanjuje nakon uzimanja hrane ili antacida, upućuje na peptički ulkus (ulkusnu bolest), međutim, ulkusi koji krvare nisu uvijek bolni. Krvarenje iz želuca koje se očituje krvlju u stolici mogu uzročiti lijekovi koji oštećuju želučanu sluznicu, kao što je acetilsalicilna kiselina (aspirin).

Na rak treba posumnjati u svakoga sa želučano-crijevnim krvarenjem ko nema apetita, a iz nejasnih je razloga izgubio na težini. Osobu sa poteškoćom pri gutanju treba ispitati na rak ili suženje jednjaka. Snažno povraćanje i nagon na povraćanje odmah nakon krvarenja upućuju na rupturu (razderotinu) jednjaka, ali oko polovice ljudi sa takvom razderotinom unaprijed ne povraća. Rak ili polip, naročito u nekog iznad 45 godina, mogu uzročiti zatvor stolice (opstipacija) ili proljev uz krvarenje ili skriveno krvarenje u stolici. Svježa krv na površini stolice može nastati od hemeroida ili zbog problema u rektumu, kao što je rak.

Doktor pretražuje (pravi skrining) bolesnika tražeći mogući izvor krvarenja, npr. prilikom rektalne pretrage doktor traži hemeroide, rektalne razderotine (fisure) i tumore. Tada se izabiru pretrage prema tome sumnja li doktor da krvarenje potječe iz gornjih dijelova (iz jednjaka, želuca ili dvanaesterca) ili iz donjih dijelova želučano-crijevnog sistema (donji dijelovi tankog crijeva, debelo crijevo, rektum i anus).

Sumnjivi problemi u gornjem dijelu želučano-crijevnog sistema obično se najprije pretražuju uvođenjem cijevi kroz nos u želudac i izvlačenjem tekućeg sadržaja. Želučani sadržaj koji nalikuje na talog kave nastao je djelomičnim probavljanjem krvi, što ukazuje da je krvarenje polagano ili je prestalo. Stalno svjetlo crvena krv ukazuje na aktivno, jako krvarenje. Zatim doktor često koristi savitljivi endoskop (cijev za promatranje) da pretraži jednjak, želudac i dvanaesterac i nađe izvor krvarenja. Ako se u želucu ili duodenumu ne nađe ni gastritis niti ulkus, doktor može napraviti biopsiju (dobiti uzorak za mikroskopsku pretragu). Biopsijom se može odrediti nastaje li krvarenje infekcijom Helicobacter pylori. Takva se infekcija liječi i obično izliječi antibiotskom terapijom.

U donjem dijelu želučano-crijevnog sistema doktor traži polipe i rak, Rtg-om, nakon klizme sa barijem. Anoskopom, savitljivim sigmoidoskopom ili kolonoskopom može promatrati unutrašnjost donjeg dijela želučano-crijevnog sistema.

Ako te pretrage ne otkriju izvor krvarenja može se koristiti angiografija (Rtg snimanje nakon injiciranja kontrasta u krvnu žilu) ili scintigrafija nakon injekcije radioaktivnih crvenih krvnih stanica. Te su tehnike naročito korisne u otkrivanju je li uzrok krvarenja deformirana krvna žila.

Gdje i zašto dolazi do želučano-crijevnog krvarenja:
Jednjak (ezofagus)
• Razderano tkivo
• Krvarenje iz varikoznih vena
• Rak
Želudac
• Karcinomatozni ili nekarcinomatozni ulkus
• Nadražaj (gastritis), npr. od aspirina ili Helicobacter pylori
Tanko crijevo
• Nekarcinomatozni ulkus dvanaesterca
• Karcinomatozni ili nekarcinomatozni tumor
Debelo crijevo
• Rak
• Nekarcinomatozni polip
• Upalna crijevna bolest (Crohnova bolest ili ulcerozni kolitis)
• Divertikulska bolest
• Nenormalna krvna žila u crijevnom zidu (angiodisplazija)
Rektum
• Rak
• Nekarcinomski tumor
Anus
• Hemeroidi
• Napuklina (fisura)

Liječenje
U više od 80% osoba sa želučano-crijevnim krvarenjem, tjelesne odbrambene snage zaustavljaju krvarenje. Osobe u kojih se krvarenje nastavlja ili koje imaju simptome značajnog gubitka krvi, često se smješta u bolnicu i to obično u jedinicu intenzivne njege.

Ako je izgubljena velika količina krvi, može biti potrebna transfuzija. Umjesto cijele krvi, da se izbjegne opterećenje cirkulacije tekućinom, mogu se dati samo crvene krvne stanice.

Nakon što se uspostavi krvni volumen, osoba se pomno promatra s obzirom na znake nastavljenog krvarenja, kao što su ubrzan puls, pad krvnog pritisaka ili gubitak krvi kroz usta ili anus.

Krvarenje iz varikoznih vena u donjem dijelu jednjaka (ezofaringealni variksi) mogu se liječiti na nekoliko načina. Jedan od njih uključuje stavljanje katetera sa balonom preko usta u jednjak i napuhavanje balona da se pritisne na područje koje krvari. Drugi način je injiciranje u žilu koja krvari nadražajne hemikalije koja dovede do upale i stvaranja ožiljka na venama.

Krvarenje u želucu se često može zaustaviti postupcima učinjenima endoskopom: ti postupci uključuju kauteriziranje žile koja krvari električnom strujom ili injiciranje tvari koja uzrokuje zgrušavanje u krvnoj žili. Ako ti postupci ne uspiju, može biti potreban hirurški zahvat.

Krvarenje u donjem dijelu želučano-crijevnog sistema obično ne zahtijeva hitne mjere liječenja. Međutim, ako je potrebno, radi se endoskopski postupak ili trbušna operacija. Katkad se ne može tačno odrediti mjesto krvarenja pa se mora ukloniti dio crijeva.

 

DIVERTIKULITIS

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi i dijagnoza • Komplikacije • Liječenje

Uvod
Divertikulitis je upala ili infekcija jednog ili više divertikula.
Divertikulitis je rjeđi u ljudi ispod 40 godina nego u onih iznad 40. Međutim, može biti težak u bilo kojoj dobi. Među ljudima ispod 50 godina, koji zbog divertikuhtisa trebaju operaciju, muškaraca ima u odnosu na žene 3:1, u dobi iznad 70 godina, odnos žena prema muškarcima je 3:1.

Simptomi i dijagnoza
Tipično su početni simptomi bol, osjetljivost (obično u donjem lijevom dijelu trbuha) i povišena temperatura.

Ako doktor zna da osoba već ima divertikulozu, dijagnoza divertikulitisa se postavlja gotovo potpuno na temelju simptoma. Pretraga u smislu Rtg slikanja nakon davanja klizme sa barijem, kojom se potvrđuje dijagnoza ili procjenjuje stanje, obično se nekoliko sedmica odgađa, jer bi mogla oštetiti ili probiti upaljeno crijevo.

Apendicitis i rak debelog crijeva ili jajnika najčešće se zamijenjuje sa divertikulitisom. Kako bi se ustanovilo da se ne radi ni o apendicitisu niti o apscesu može biti potreban CT ili UZ. Da isključi rak, doktor može napraviti kolonoskopiju, naročito ako postoji krvarenje. Za potvrdu dijagnoze može biti potreban i hirurški zahvat kojim se pregledava (eksplorira) trbuh.

Komplikacije
Upala koja nastaje pri divertikulitisu može dovesti do nenormalnog spajanja (fistule) između debelog crijeva i drugih organa. Najviše se fistula napravi između sigmoidnog debelog crijeva i mokraćnog mjehura. Te su fistule češće u muškaraca nego u žena, ali rizik u žena povećava histerektomija (uklanjanje uterusa). Sa takvom fistulom, crijevni sadržaj uključujući i normalne bakterije, uđe u mokraćni mjehur i dovede do infekcije mokraćnog sistema. Druge se fistule mogu razviti između debelog i tankog crijeva, uterusa, vagine, trbušnog zida pa čak i bedra ili prsnog koša.

Druge moguće komplikacije divertikulitisa uključuju upalu okolnih struktura, širenje upale u crijevni zid, proboj zida divertikula (perforacija), apsces, infekciju trbuha (peritonitis), krvarenje i suženje crijeva.

Liječenje
Blagi divertikulitis se može liječiti kod kuće odmaranjem, tekućom hranom i davanjem antibiotika na usta. Simptomi obično brzo nestanu. Nakon nekoliko dana osoba može početi jesti mekanu hranu siromašnu vlaknima i svaki dan uzimati preparate sjemena psilija. Nakon mjesec dana može se ponovno uzimati hrana sa visokim sadržajem vlakana.

Osobe sa težim simptomima, kao što su lokalizirana bol u trbuhu, povišena temperatura i drugi znakovi teške infekcije ili komplikacija, općenito se smještaju u bolnicu. Dobivaju intravenski tekućine i antibiotike i ostaju u krevetu i ništa ne uzimaju na usta sve dok simptomi ne nestanu.

Ako se stanje ne popravlja, osobu treba operirati, naročito ako se bol, bolna osjetljivost i povišena temperatura povećavaju. Zbog toga što se stanje ne popravlja, hirurški zahvat treba samo oko 20% ljudi sa divertikulitisom, od toga njih oko 70% ima bol i upalu, a ostali krvarenje, fistule ili suženje. Katkada se operacija zbog divertikulitisa preporučuje kada osoba nema znakova upale, infekcije ili komplikacija, jer je rizik od nastajanja problema koji će zahtijevati operaciju veći i jer će operacija učinjena prije nego problem nastane biti jednostavnija i sigurnija.

Hitni hirurški zahvat je potreban u bolesnika koji su smješteni u bolnicu zbog perforacije crijeva i peritonitisa. Hirurg općenito uklanja probijeni segment i napravi otvor između debelog crijeva i površine kože, zvan kolostoma. U idućoj se operaciji odrezani krajevi crijeva ponovno spoje, a kolostoma zatvori.

Kada dođe do jakog krvarenja, izvor mu se može odrediti injciranjem kontrasta u arterije koje opskrbljuju debelo crijevo i zatim rtg-om, postupkom koji se zove angiografija pratiti gdje je izvor krvarenja. Krvarenje se može suzbiti injiciranjem vazopre-sina (lijeka koji steže arterije), ali to može biti opasno, naročito u starijih osoba.

U nekim slučajevima može nakon nekoliko dana doći do ponovnog krvarenja koje traži kirurško zbrinjavanje. Uklanjanje zahvaćenog dijela crijeva je moguće samo ako se zna izvor krvarenja. Inače se mora ukloniti znatno više crijeva postupkom koji se zove nepotpuna ko-lektomija. Ako krvarenje prestane (ili se znatno uspori) bez liječenja, najbolji način da se otkrije uzrok krvarenja je izvedba kolonoskopije.

Liječenje fistule uključuje uklanjanje dijela debelog crijeva u kojem fistula počinje i ponovno spajanje odrezanih krajeva.

 

DIVERTICULOSIS COLONIS

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi • Liječenje

Uvod
Divertikuloza je prisutnost divertikula, obično u debelom crijevu.
Divertikuli se mogu pojaviti bilo gdje u debelom crijevu, ali su najčešći u sigmoidu, zadnjem dijelu debelog crijeva, neposredno prije rektuma. Divertikul se izbočuje na tački slabosti, obično na mjestu na kojem arterija ulazi u mišićni sloj debelog crijeva. Smatra se da stezanja crijeva povećavaju pritisak u debelom crijevu i na taj način stvaraju više divertikula a postojeće povećavaju.

Divertikuli se razlikuju u promjeru koji se kreće od oko 2,5 cm do više od 25 cm. U dobi do 40. godine nisu česti, a postaju česti nakon 40. godine. Praktički svatko ko dosegne dob od 90 godina ima mnogo divertikula. Orijaški divertikuli su rijetka izbočenja i osoba može imati samo jedan jedini orijaški divertikul.

Simptomi
Većina ljudi sa divertikulozom nema simptome. Međutim neki stručnjaci smatraju da je divertikuloza uzrok kada takvi ljudi imaju neobjašnjive grčevite boli, proljev i druge smetnje ispražnjavanja crijeva. Otvor divertikula može krvariti, ponekad jako, u crijevo pa van kroz rektum. Takvo krvarenje može biti posljedica zaglavljenja stolice u divertikulu i oštećenja krvne žile (obično arterija pokraj divertikula). Krvarenje je češće kada su divertikuli u uzlaznom nego kad su u silaznom debelom crijevu. Uzrok krvarenja može otkriti kolonoskopija (pretraga debelog crijeva savitljivom cijevi za promatranje).

Divertikuli sami po sebi nisu opasni. Međutim, crijevni sadržaj zaustavljen u divertikulu može uzročiti ne samo krvarenje nego i upalu i infekciju, što dovede do divertikulitisa.

Liječenje
Obično je cilj liječenja smanjiti crijevne grčeve. Najbolji način njihova smanjenja je uzimanje hrane sa mnogo vlakana (povrće, voće i žitarice). Ako sama prehrana sa visokim sadržajem vlakana nije djelotvorna, može joj se dodati mlinarske posije ili uzeti 1-2 puta na dan sredstvo koje bubri, npr. 3,5 g psilija u oko 2 dcl vode. Može pomoći i metilceluloza. Treba izbjegavati hranu sa malo vlakana, jer za pomicanje takvog crijevnog sadržaja treba veći pritisak.

Divertikuloza ne zahtijeva hirurški zahvat. Međutim, to se ne odnosi na orijaške divertikule, jer su oni češće inficirani i skloni su proboju.

 

CRIJEVNA LIMFANGIEKTAZIJA (Idiopatska hipoproteinemija)

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi i dijagnoza • Liječenje

Uvod
Crijevna limfangiektazija je bolest djece i mlađih odraslih osoba pri kojoj se povećavaju limfne žile koje opskrbljuju sluznicu tankog crijeva.

Povećanje limfnih žila može biti mana pri rođenju, ili može kasnije u životu nastati zbog upale gušterače (pankreatitisa) ili ukrućenja vreće oko srca, perikarda (konstriktivni perikarditis), što povećava pritisak u limfnom sistemu.

Simptomi i dijagnoza
Osoba sa limfangiektazijom ima jako zadržavanje tekućine (edeme) zbog toga što tkivna tekućina ne može djelotvorno otjecati kroz povećane, ali sužene limfne žile. Otok može nejednako zahvatiti dijelove tijela ovisno o tome koja je limfna žila zahvaćena, npr. tekućina se može nakupljati u trbušnoj i pleuralnoj šupljini.

Mogu nastati i mučnina, blagi proljev i bol u trbuhu. U krvi se može sniziti broj limfocita. Gubi se bjelančevina, jer kroz natečene lifne žile limfa izlazi u crijevo i stolicu pa je nivo bjelančevina u krvi snižen. Nizak nivo bjelančevina može uzročiti daljnje oticanje tkiva. Nivoi holesterola u krvi mogu biti nenormalno niski, jer se holesterol iz hrane dobro ne apsorbira. Neki ljudi imaju i masne stolice.

Za pomoć u dijagnosticiranju te bolesti doktor može koristiti intravensku injekciju radioaktivno obilježenog albumina. Ako se u stolici pojave nenormalne količine radioaktivne tvari, osoba ima prekomjerni gubitak bjelančevine. Biopsija tankog crijeva pokazuje da su limfne žile povećane.

Liječenje
Crijevna limfangiektazija se liječi otklanjanjem uzroka povećanja limfhih žila, npr. liječenje konstriktivnog perikarditisa može olakšati pritisak na limfne žile.

Neki se ljudi oporavljaju uzimanjem hrane sa niskim sadržajem masti i uzimanjem dodataka nekih triglicerida, koji se u krv apsorbiraju izravno, a ne preko limfnih žila. Ako je zahvaćen samo malen dio crijeva, može se ukloniti hirurškim putem.

 
JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL

Pretraga

Home Category Blog