Vaš Doktor

Example of Category Blog layout (FAQs/General category)

WHIPPLEOVA BOLEST (Crijevna lipodistrofija)

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi i dijagnoza • Liječenje

Uvod
Whippleova bolest je rijetka bolest koja uglavnom zahvaća muškarce u dobi 30-60 godina.

Whippleovu bolest uzrokuje infekcija mikroorganizmom Tropheryma whippelii. Sluznica tankog crijeva je uvijek teško inficirana, ali se infekcija može širiti i na druge organe kao što su srce, pluća, mozak, zglobovi i oko.

Simptomi i dijagnoza
Simptomi Whippleove bolesti uključuju tamnjenje kože, upaljene i bolne zglobove i proljev. Loša apsorpcija uzrokuje gubitak težine i anemiju. Drugi česti simptomi su bol u trbuhu, kašalj i bol pri disanju uzrokovana upalom pleure (opne koje prekrivaju pluća). U prostoru između pleure može se nakupiti tekućina (stanje koje se zove pleuralni izljev), a mogu se povećati limfni čvorovi u sredini prsnog koša.

Ljudi s Whippleovom bolešću mogu dobiti srčane šumove, koji obično ukazuju da je infekcija zahvatila srce, ili povećanu jetru (hepatomegalija) što obično ukazuje da je zahvaćena jetra. Zbunjenost, gubitak pamćenja ih nekontrolirano micanje očiju ukazuje daje infekcija zahvatila mozak. Ako se ostavi neliječenom, bolest napreduje i dovodi do smrti.

Dijagnoza Whippleove bolesti postavlja se biopsijom tankog crijeva ili povećanog limfnog čvora koja pokazuje karakteristične mikroskopske nenormalnosti.

Liječenje
Whippleova bolest se može liječiti antibioticima kao što su tetraciklin, sulfasalazin, ampicilin i penicilin. Simptomi se naglo poboljšavaju, ali za potpuno izlječenje tkiva može trebati i do 2 godine. Bolest se može ponovno pojaviti.
 

CELIJAKIJA

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi • Dijagnoza • Liječenje

Uvod
Celijakija (netropska spru, glutenska enteropatija, celijačna spru) je prirođena bolest u kojoj alergijska nepodnošljivost bjelančevine glutena uzrokuje promjene u crijevu koje imaju za posljedicu lošu apsorpciju.

Celijakiju ima 1 od 300 ljudi u jugozapadnoj Irskoj i 1 ili više od 5.000 u Sjevernoj Americi. Ta je prirođena bolest uzrokovana preosjetljivošću na gluten, bjelančevinu koja se nalazi u pšenici i raži, a u manjoj mjeri u ječmu i zobi. U toj se bolesti dio molekule glutena spaja sa antitijelima u tankom crijevu uzrokujući da normalna sluznica crijeva, koja izgleda poput četke, postane pljosnata. Kao posljedica toga nastaje glatka površina koja hranu slabije probavlja i apsorbira. Kada se izbjegava hrana koja sadrži gluten, obično se normalna četkasta površina oporavi i vrati se normalna crijevna funkcija.

Simptomi
Celijakija može započeti u svakoj životnoj dobi. U djece se ne pojavi nijedan simptom prije nego što su prvi put jela hranu sa sadržajem glutena. Celijakija često ne izaziva proljev ili masne stolice i dijete može imati samo blage simptome, koji se tumače kao obični poremećaj želuca. Međutim, neka djeca prestanu normalno rasti, trpe od bolnih nadimanja u trbuhu i počinju izbacivati blijedu, smrdljivu, obilnu stolicu. Zbog manjka željeza nastaje anemija. Ako nivo bjelančevina u krvi padne dovoljno nisko, dijete zadržava tekućinu pa tkiva mogu oteći (edem). U nekih se ljudi simptomi ne jave sve do odrasle dobi.

Prehrambeni nedostaci, koji nastaju zbog loše apsorpcije, mogu kod celijakije uzročiti dodatne simptome. Ti simptomi uključuju gubitak težine, bol u zglobovima, i osjet uboda eksera i igala u rukama i nogama. Neki ljudi koji dobiju celijakiju u dječjoj dobi mogu imati nenormalno savijene duge kosti. Ovisno o težini i trajanju bolesti, osoba može u krvi imati niske nivoe bjelančevina, kalcija, kalija i natrija. Nedostatak protrombina, koji je važan u zgrušavanju krvi, dovodi do lakog nastajanja podlijeva i produženog krvarenja nakon ozljede. Djevojčice sa celijakijom mogu biti bez menstruacije.

Dijagnoza
Doktori posumnjaju na celijakiju kada vide blijedo dijete koje ima mršavu stražnjicu i izbočeni trbuh usprkos odgovarajuće prehrane, naročito ako postoji obiteljska anamneza bolesti. Doktoru pomažu u postavljanju dijagnoze rezultati Rtg i laboratorijskih pretraga. Katkada je korisna laboratorijska pretraga pri kojoj se mjeri apsorpcija ksiloze, jednostavnog šećera.

Dijagnoza se potvrđuje pretragom uzorka za biopsiju koji pokazuje pljosnatu sluznicu tankog crijeva, i naknadnim popravljanjem sluznice nakon što osoba prestane jesti proizvode sa glutenom.

Liječenje
Simptome može izazvati jedenje čak i malih količina glutena pa iz prehrane treba isključiti sav gluten. Gluten se tako naširoko koristi u prehrambenim proizvodima da ljudi sa ovom bolešću moraju dobiti detaljan popis hrane koju trebaju izbjegavati i stručni savjet dijetetičara, npr. gluten se nalazi u umjetnim juhama, umacima, sladoledima i hrenovkama.

Nekada djecu koja su teško bolesna pri prvoj dijagnozi treba hraniti intravenski. Odraslima je takav način prehrane rijetko potreban.

Neki ljudi slabo ili uopće ne reagiraju na uklanjanje glutena. To može biti bilo zbog netačne dijagnoze, bilo zbog toga što je bolest ušla u stadij u kojem ne reagira. Ako se radi o tom drugom, od pomoći mogu biti kortikosteroidi.

Neki ljudi sa celijakijom, koji su izbjegavali gluten dugo vremena, mogu podnijeti ponovno unošenje glutena u hranu. Pokušati ponovno uvođenje glutena može biti razborito, ali ako se simptomi ponovno pojave, gluten treba smjesta ukloniti iz prehrane.

Hrana bez glutena bitno poboljšava prognozu i za djecu i za odrasle. Međutim, celijakija može biti smrtna, uglavnom za odrasle sa teškim oblikom bolesti. Mali postotak odraslih može razviti limfom (tip raka) u crijevu. Nije poznato smanjuje li tu opasnost strogo pridržavanje prehrane bez glutena.

 

ŠEĆERNA NETOLERANCIJA

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi • Dijagnoza • Liječenje

Uvod
Šećere (laktozu, sukrozu i maltozu) razgrađuju enzimi laktaza, sukraza i maltaza koji se nalaze u sluznici tankog crijeva. Normalno enzimi razgrađuju te šećere u jednostavne šećere kao što je glukoza, koji se zatim preko crijevnog zida resorbiraju u krv. Ako nema potrebnog enzima, šećeri se ne probavljaju i ne mogu se apsorbirati. Na taj način ostaju u tankom crijevu. Posljedična visoka koncentracija šećera navlači tekućinu u tanko crijevo uzrokujući proljev. Bakterije tada u debelom crijevu fermentiraju neapsorbirani šećer stvarajući kisele stolice i napuhanost plinovima.

Manjak enzima javlja se kod celijakije, tropske spru i crijevnih infekcija. Manjak enzima može biti i prirođen ili ga uzrokuju antibiotici, naročito neomicin.

Određeni stepen nepodnošljivosti laktoze javlja se u oko 75% odraslih osoba. Zahvaća manje od 20% odraslih porijekla iz sjeverozapadne Europe, ali 90% Azijaca. Nepodnošljivost laktoze je česta među ljudima iz Mediterana. Oko 75% nebjelaca Sjeverne Amerike u dobi između 10-20 godina postepeno razvijaju nepodnošljivost laktoze.

Simptomi
Ljudi sa nepodnošljivošću laktoze obično ne podnose mlijeko i druge mliječne proizvode koji sadrže laktozu. Neki ljudi to prepoznaju rano u životu i svjesno ili nesvjesno izbjegavaju mliječne proizvode. Dijete koje ne podnosi laktozu, ima proljev i ne dobiva na težini, kada mu je mlijeko dio prehrane.

Odrasli mogu imati čujne zvukove iz utrobe (krulenje), napuhnutost trbuha, nagomilanje plinova, mučninu i hitnu potrebu za pražnjenjem stolice, grčeve u trbuhu i proljev nakon jela koje sadrži laktozu. Teški proljev može spriječiti odgovarajuću apsorpciju hranjivih sastojaka, jer se oni prebrzo izbacuju iz tijela. Slične simptome može uzročiti manjak enzima sukraze i maltaze.

Simptomi manjka važnih prehrambenih sastojaka
Prehrambeni sastojak                 Simptomi
Željezo                                      Anemija (slabokrvnost)
Kalcij                                         Stanjivanje kostiju (osteoporoza)
Folna kiselina                          Anemija (slabokrvnost)
Vitamin B1                               Osjećaj bockanja iglama, naročito u nogama
Vitamin B2                               Upaljeni jezik i kraste na rubovima ustiju
Vitamin B12                             Anemija, osjećaj bockanja iglama
Vitamin C                                  Slabost, krvarenje desni
Vitamin D                                  Stanjivanje kostiju (osteoporoza)
Vitamin K                                  Sklonost nastajanju modrica i krvarenju
Bjelančevine                              Otoci tkiva (edemi), obično u nogama

Dijagnoza
Doktor treba da posumnja na nepodnošljivost laktoze kada osoba ima simptome nakon uzimanja mliječnih proizvoda. Ako osoba ima nepodnošljivost laktoze, nakon što pojede test dozu laktoze za 20-30 minuta javljaju se proljev, napuhnutost i osjećaj nelagode u trbuhu. Budući da test doza nije razgrađena u glukozu, razina glukoze u krvi se ne povisuje, kao što bi se normalno dogodilo.

Može se učiniti biopsija tankog crijeva. Uzorak tankog crijeva promatra se pod mikroskopom i ispituje na aktivnost laktaze ili drugih enzima. Ta pretraga može ukazati na druge moguće uzroke loše apsorpcije.

Liječenje
Nepodnošljivost laktoze može se suzbiti izbjegavanjem hrane koja sadrži laktozu, u prvom redu mliječnih proizvoda. Da se spriječi pomanjkanje kalcija, ljudi koji moraju izbjegavati mliječne proizvode, mogu dodatno uzimati kalcij. Druga je mogućnost da se mlijeku doda laktaza. Tada ona cijepa laktozu u mlijeku prije nego što ga osoba popije.
 

MALAPSORPCIJSKI SINDROMI (Sindromi loše apsorpcije)

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi • Dijagnoza

Uvod
Sindromi loše apsorpcije (malapsorpcijski sindromi) su bolesti koje nastaju zbog toga što se hranjive tvari u tankom crijevu u krvnu struju zadovoljavajuće ne apsorbiraju.

Normalno se hrana probavlja i hranjivi se sastojci tada apsorbiraju u krvnu struju uglavnom iz tankog crijeva. Do loše apsorpcije može doći bilo zbog toga što bolest smeta probavi hrane ili zbog bolesti koja izravno ometa apsorpciju hranjivih sastojaka.

Probavi mogu smetati bolesti koje sprječavaju odgovarajuće miješanje hrane sa želučanom kiselinom i probavnim enzimima. Takvo neodgovarajuće miješanje može nastati u osobe kojoj je dio želuca hirurški uklonjen. Kod nekih bolesti tijelo stvara nedovoljne količine ili tipove enzima ili žuči, koji su potrebni za razgradnju hrane. Takve bolesti uključuju pankreatitis, cističnu fibrozu, suženje žučnog voda i manjak laktaze. Probavi može smetati i previše kiseline u želucu ili previše krivih bakterija koje rastu u tankom crijevu.

Apsorpciji mogu smetati i bolesti koje oštećuju crijevnu sluznicu. Infekcije, lijekovi kao što je neomicin i alkohol, celijakija i Crohnova bolest, sve to može oštetiti crijevnu sluznicu.

Normalna se crijevna sluznica sastoji od nabora, malih izdanaka nazvanih vili i još manjih izdanaka koji se zovu mikrovili. Ti izdanci prave ogromno površinsko područje za apsorpciju. Sve što smanjuje tu površinu, može smanjiti apsorpciju. Očito je da hirurško uklanjanje dijela crijeva smanjuje površinsko područje. Bolesti koje sprječavaju prolaz tvari kroz crijevni zid u krvnu struju, kao što je začepljenje limfatičkih žila limfomom ili slaba opskrba krvlju crijeva također mogu smanjiti resorpciju.

Simptomi
Ljudi sa slabom apsorpcijom obično gube na težini. Ako se masti dobro ne apsorbiraju, stolica može biti svjetlo obojena, meka, obilna i lošeg vonja: takva se stolica naziva steatoreja. Stolica se može prilijepiti na zid WC školjke ili se zadržava na površini i teško ju je isprati. Steatoreja nastaje kao posljedica bilo kog stanja koje smeta apsorpciji masti, kao što je smanjeni tok žuči, celijačna bolest ili tropska spru.

Loša apsorpcija može dovesti do manjka svih hranjivih sastojaka ili odvojeno proteina, masti, vitamina ili minerala. Simptomi su različiti ovisno o specifičnim nedostacima, npr. ljudi sa nedostatkom enzima laktaze mogu nakon pijenja mlijeka dobiti žestoki proljev, nagomilavanje plinova i osjećaj napuhnutosti.

Drugi simptomi ovise o bolesti koja je dovela do loše apsorpcije, npr. suženi žučni vod može uzročiti žuticu, slaba opskrba crijeva krvlju može nakon jela uzročiti bol u trbuhu.

Dijagnoza
Doktori će posumnjati na lošu apsorpciju kada osoba gubi na težini, ima proljev i prehrambene nedostatke, premda dobro jede. Samo gubitak težine može imati druge uzroke.

U potvrdi dijagnoze mogu pomoći laboratorijske pretrage. Pretrage koje nesporedno mjere mast u uzorcima stolice, koji se sakupljaju više od 3-4 dana, najpouzdanije su za dijagnosticiranje loše apsorpcije masti. Nalaz prekomjerne masti čini dijagnozu vjerojatnom. Druge laboratorijske pretrage mogu otkriti lošu apsorpciju drugih specifičnih tvari kao što su laktoza ili vitamin B12.

Uzorci stolice ispituju se golim okom i pod mikroskopom. Dijelovi neprobavljene hrane mogu značiti da hrana prebrzo prolazi kroz crijevo. Takvi dijelovi mogu ukazivati i na anatomski nenormalni crijevni put, kao što je neposredna povezanost između želuca i debelog crijeva (gastrokolična fistula) koja zaobilazi tanko crijevo. U osobe sa žuticom, stolica sa prekomjernom masti može ukazivati na probleme u žučnom sistemu. Kod ljudi sa žuticom i prekomjernom masti u stolici doktor posebno traži rak gušterače ili žučnog sistema. Da gušterača ne radi ispravno ukazuju i kapljice masti i neprobavljena vlakna mesa koja se vide pod mikroskopom. Doktor može pod mikroskopom vidjeti i parazite ili njihova jajašca, nalaz koji upućuje da je loša apsorpcija uzrokovana infekcijom parazitima.

Rtg trbuha rijetko pomaže u dijagnozi, premda katkada ukazuju na moguće uzroke loše apsorpcije. Rtg napravljen nakon što osoba popije barij može pokazati nenormalnu sliku raspodjele barija u tankom crijevu, što je karakteristično za lošu apsorpciju, ali ti Rtg ne daju podataka o uzroku.

Biopsija (uzimanje uzorka tkiva za pretragu) može biti potrebna da se otkriju nenormalnosti tankog crijeva. Uzorak se može dobiti endoskopom (savitljivom cijevi za promatranje) ili tankom cijevi na čijem je kraju mali uređaj za rezanje. Uzorak se ispituje pod mikroskopom i može ga se ispitati na aktivnost enzima.

Pretrage funkcije gušterače rade se često zbog toga što je loša funkcija gušterače česti uzrok loše apsorpcije. U jednoj pretrazi osoba dobiva posebnu hranu, a u drugoj dobije injekciju hormona sekretina. U oba testa se kroz cijev sakupljaju i mjere crijevni sokovi koji sadrže lučevine gušterače.

 

UZIMANJE ANTIBIOTIKA KAO UZROK KOLITISA

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi • Dijagnoza • Liječenje

Uvod
Mnogi antibiotici mijenjaju ravnotežu između tipova i količine bakterija u crijevu omogućujući na taj način umnažanje nekih bakterija, koje uzrokuju bolesti. Bakterija koja najčešće stvara probleme je Clostridium difficile, koja proizvodi dva otrova, a mogu oštetiti sluznicu debelog crijeva.

Antibiotici koji najčešće uzrokuju taj poremećaj su klindamicin, ampicilin i cefalosporini, kao što je cefalotin. Ostali antibiotici koji mogu uzročiti poremećaj uključuju peniciline, eritromicin, trimetoprim-sulfametoksazol, hloramfenikol i tetraciklin. Prekomjerni rast Clostridium difficile može nastati uzimao se antibiotik preko usta ili injekcijom. Opasnost se povećava sa dobi, iako mogu biti zahvaćeni i mladi ljudi i djeca.

U blagim slučajevima, sluznica crijeva može biti lagano upaljena. Pri teškom kolitisu upala je proširena, a sluznica puna rana.

Simptomi
Simptomi obično započinju dok osoba uzima antibiotike. Međutim, u trećini bolesnika simptomi se ne pojavljuju sve do 1-10. dana nakon što je liječenje prestalo, a u nekih ljudi simptomi se ne pojavljuju čak i do 6 sedmica.

Tipično se simptomi kreću od blagog do krvavog proljeva, boli u trbuhu i povišene temperature. Najteži slučajevi mogu uključiti po život opasnu dehidraciju, niski krvni pritisak, toksički megakolon i proboj tankog crijeva.

Dijagnoza
Doktor dijagnosticira kolitis pregledom upaljenog debelog crijeva, obično sigmoidoskopom (tvrda ili savitljiva cijev za ispitivanje sigmoidnog debelog crijeva). Ako je oboljeli dio crijeva smješten iznad dosega sigmoidoskopa, treba upotrebiti kolonoskop (duža savitljiva cijev za ispitivanje čitavog debelog crijeva).

Dijagnoza kolitisa povezanog sa antibioticima potvrđuje se utvrđivanjem Clostridium difficile u laboratorijskoj kulturi uzorka stolice ili otkrivanjem njegova otrova u stolici. Otrov se može otkriti u 20% slučajeva sa blagim kolitisom povezanim sa antibioticima i u više od 90% onih sa teškim kolitisom povezanim sa antibioticima.

Laboratorijske pretrage mogu za vrijeme teških napadaja otkriti nenormalno visok broj bijelih krvnih stanica u krvi.

Liječenje
Ako osoba sa kolitisom izazvanim antibioticima ima za vrijeme uzimanja antibiotika jaki proljev, uzimanje antibiotika treba odmah prekinuti, osim ako su bitni. Lijekove koji usporavaju pokrete crijeva, kao što je difenoksilat, treba općenito izbjegavati, jer oni mogu produžiti bolest podržavajući otrov koji ju je uzrokovao u dodiru sa debelim crijevom. Proljev izazvan antibioticima bez komplikacija obično prolazi sam od sebe unutar 10-12 dana nakon što se prekinulo uzimanje antibiotik. Kada se to dogodi, ne treba nikakvo drugo liječenje. Međutim, ako dalje postoje blagi simptomi, djelotvoran može biti holestiramin, vjerojatno jer se veže na otrov.

U većini slučajeva teškog kolitisa povezanog sa antibioticima, protiv Clostridium difficile djelotvoran je antibiotik metronidazol. Antibiotik vankomicin se čuva za najteže i otporne slučajeve.

Sve do u 20% bolesnika simptomi se vraćaju pa ih treba ponovno liječiti. Kada se proljev ponavlja, može biti potrebno produženo liječenje antibioticima. Neki se bolesnici liječe preparatima laktobacila koji se daju na usta (oralno) ili bakteroidima davanim rektalno da se crijevo ponovno napuni normalnim bakterijama. Međutim, takvo se liječenje ne provodi rutinski.

Rijetko je kolitis, povezan sa anbitiocima, akutan i strelovit pa se osoba mora smjestiti u bolnicu da prima tekućinu i elektrolite intravenski te transfuziju.

Ponekad je kao mjera spašavanja života bila potrebna privremena ileostomija (hirurški napravljen spoj između tankog crijeva i otvora u trbušnom zidu koji odvraća stolicu od debelog crijeva i rektuma) ili hirurško uklanjanje debelog crijeva.

 
JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL

Pretraga

Home Category Blog