Vaš Doktor

Example of Category Blog layout (FAQs/General category)

COLITIS ULCEROSA

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi • Komplikacije • Dijagnoza • Liječenje

Uvod
Ulcerozni kolitis je hronična bolest u kojoj je debelo crijevo upaljeno i puno rana, što dovodi do epizoda krvavih proljeva, grčeva u turbuhu i povišene temperature.

Ulcerozni kolitis može započeti u bilo kojoj dobi, ali obično započne između 15-30-te godine. Mala skupina ljudi ima prvi napad u dobi između 50-70 godine.

Za razliku od Crohnove bolesti, ulcerozni kolitis obično ne zahvaća punu debljinu crijeva i nikada ne pogađa tanko crijevo. Bolest obično počinje u rektumu ili sigmoidnom debelom crijevu (donji kraj debelog crijeva) i konačno se širi djelomično ili potpuno preko debelog crijeva. U nekih ljudi je već rano zahvaćeno cijelo debelo crijevo.

Oko 10% ljudi koji imaju ulcerozni kolitis imaju samo jedan napad. Međutim, neki od tih slučajeva može zapravo biti neotkrivena infekcija prije nego pravi ulcerozni kolitis.

Uzrok ulceroznog kolitisa nije poznat, ali naslijeđe i preaktivni imuno odgovori u crijevu mogli bi biti činioci koji pridonose pojavi te bolesti.

Simptomi
Napad može biti iznenadan i težak izazivajući žestoki proljev, jako povišenu temperaturu, bol u trbuhu i peritonitis (upala unutarnje površine trbuha). Za vrijeme takvih napada, osoba je teško bolesna. Češće napad počinje postepeno i osoba ima potrebu ispražnjavanja stolice, blage grčeve u donjem dijelu trbuha i vidljivu krv i sluz u stolici.

Kada je bolest ograničena na rektum i sigmoidno debelo crijevo, stolica može biti normalna ili tvrda i suha, međutim, iz rektuma izlazi za vrijeme ili između pražnjenja stolice sluz sa velikim brojem crvenih i bijelih krvnih stanica. Opći simptomi bolesti, kao što je povišena temperatura, su blagi ili ih nema.

Ako se bolest proširi dalje uz debelo crijevo, stolica je rahlija i osoba može imati 10-20 pražnjenja stolice dnevno. Često osoba ima teške rektalne grčeve koji prate potrebu za ispražnjavanjem stolice. Po noći nema olakšanja. Stolica može biti vodenasta i sadržavati gnoj, krv i sluz. Često se gotovo potpuno sastoji od krvi i gnoja. Osoba može također imati povišenu temperaturu i slabi apetit i može gubiti na težini.

Komplikacije
Krvarenje, najčešća komplikacija, često dovodi do anemije zbog manjka željeza. U gotovo 10% ljudi sa ulceroznim kolitisom, naglo napredujući prvi napad postaje vrlo ozbiljan sa masivnim krvarenjem, probojem i proširenom infekcijom.

Pri toksičkom kolitisu, posebno teškoj komplikaciji, oštećena je čitava debljina crijevnog zida. Oštećenje izaziva ileus, stanje pri kojem prestaju kretnje crijevnog zida pa se crijevni sadržaj ne može na svom putu pomicati. Dolazi do rastezanja trbuha. Kako se toksički kolitis pogoršava, debelo crijevo gubi mišićnu napetost i unutar dana, ili čak sati, počinje se širiti. Rtg trbuha u paraliziranim područjima crijeva pokazuje plin. Kada je debelo crijevo jako rastegnuto, stanje se zove toksički megakolon. Osoba je ozbiljno bolesna i može imati visoku temperaturu. Osoba ima i bol i osjetljivost u trbuhu te visoki broj bijelih krvnih stanica. Međutim, od ljudi koji dobivaju brzo, djelotvorno liječenje svojih simptoma, umire manje od 4% ljudi. Ako rane probiju crijevo, velika je opasnost od smrti.

Opasnost od raka debelog crijeva je viša u ljudi sa dugotrajnim proširenim ulceroznim kolitisom. Opasnost od raka debelog crijeva je najviša kada je zahvaćeno cijelo debelo crijevo i osoba ima ulcerozni kolitis dulje od 10 godina, bez obzira na aktivnost bolesti.

Ljudima sa visokim rizikom od raka preporučuje se kolonoskopija (pretraga debelog crijeva savitljivom cijevi za promatranje) u redovnim razmacima, bolje za vrijeme razdoblja bez simptoma. Za vrijeme kolonoskopije uzimaju se uzorci tkiva iz cijelog debelog crijeva za mikroskopsku pretragu. Rak debelog crijeva može svake godine dobiti 1 na 100 ljudi sa ovom bolešću. Većina preživljava ako se dijagnoza raka postavi u ranim stadijima.

Poput Crohnove bolesti, ulcerozni kolitis je povezan sa bolestima koje zahvaćaju druge dijelove tijela. Kada ulcerozni kolitis uzrokuje razbuktavanje crijevnih simptoma, osoba može imati i upalu zglobova (artritis), upalu sklera (episkleritis), upaljene kožne čvoriće (eritema nodozum) i plavo-crvene bolne rane na koži koje sadrže gnoj (pioderma gangrenozum). Kada ulcerozni kolitis ne uzrokuje crijevne simptome, osoba ipak može imati upalu kičme (ankilozantni spondilitis), upalu zdjeličnih zglobova (sakroileitis) i upalu unutrašnjosti oka (uveitis).

Iako ljudi sa ulceroznim kolitisom obično imaju manje smetnje sa funkcioniranjem jetre, samo oko 1%-3% ima simptome blage do teške bolesti jetre. Teška bolest može uključiti upalu jetre (hronični aktivni hepatitis), upalu žučnih vodova (primarni sklerozantni holangitis), koja ih suzuje i konačno zatvara. Upala žučnih vodova se može pojaviti mnogo godina prije bilo kojeg crijevnog simptoma ulceroznog kolitisa i to povećava opasnost od raka žučnih vodova.

Dijagnoza
Pri utvrđivanju dijagnoze pomažu bolesnikovi simptomi i pretraga stolice. Pretrage krvi ukazuju na anemiju, povećani broj bijelih krvnih stanica, nizak nivo albumina i povišenu sedimentaciju eritrocita. Dijagnozu potvrđuje sigmoidoskopija (pretraga sigmoidnog debelog crijeva savitljivom cijevi za promatranje) i dopušta doktoru da neposredno promatra težinu upale. Čak za vrijeme razdoblja bez simptoma, crijevo rijetko izgleda normalno, a uzeti uzorak tkiva za mikroskopsku pretragu ukazuje na hroničnu upalu.

Rtg trbuha može ukazivati na težinu i proširenost bolesti. Rtg ispitivanje klizmom barija i kolonoskopijom (pretraga čitavog debelog crijeva savitljivom cijevi za promatranje) obično se ne radi prije početka liječenja, jer postoji opasnost od proboja zida crijeva kada se izvodi u aktivnim stadijima bolesti. Međutim, kad se bolest smiri obično se pregledava čitavo debelo crijevo radi utvrđivanja proširenosti bolesti i isključivanja raka. U tu se svrhu vrši kolonoskopija ili Rtg snimanje nakon davanja klizme barija.

Upala debelog crijeva ima mnogo uzroka osim ulceroznog kolitisa. Doktor treba da utvrdi je li upala uzrokovana infekcijom bakterijama ili parazitima. Uzorci stolice koji se dobiju za vrijeme sigmoidoskopije ispituju se pod mikroskopom i rade kulture na bakterije. Uzorci krvi se analiziraju da se odredi ima li osoba stečenu parazitsku infekciju, npr. za vrijeme putovanja.

Uzorci tkiva se uzimaju iz sluznice rektuma i ispituju mikroskopski. Doktor provjerava i spolno prenosive bolesti rektuma, kao što je gonoreja, virus herpesa ili infekcije klamidijom, naročito ako je bolesnik muški homoseksualac. U starijih ljudi sa aterosklerozom, upalu može uzročiti slaba opskrba krvlju debelog crijeva. Rak debelog crijeva rijetko dovodi do povišene temperature ili izbacivanja gnoja iz rektuma, ali doktor mora uzeti u obzir rak kao mogući uzrok krvavog proljeva.

Liječenje
Liječenje pomaže u suzbijanju upale, smanjenju simptoma i nadomještaju izgubljenih tekućina i prehrambenih sastojaka. Osoba bi trebala izbjegavati sirovo voće i povrće da smanji fizičku ozljedu upaljene sluznice debelog crijeva. Simptome može smanjiti prehrana bez mliječnih proizvoda i ulkusi je pokušati. Dodaci željeza mogu ublažiti anemiju uzrokovanu stalnim gubitkom krvi stolicom.

Kod relativno blagog proljeva uzimaju se antiholinergički lijekovi ili male doze loperimida ili difenoksilata. Kod jačeg proljeva mogu trebati veće doze difenoksilata ili tinkture opija bez mirisa, loperamida ili kodeina. U teškim slučajevima doktor pomno prati bolesnikovo uzimanje lijekova protiv proljeva da se izbjegne toksički megakolon.

Za smanjivanje upale kod ulceroznog kolitisa i za sprječavanje simptoma njegova razbuktavanja često se koriste sulfasalazin, olsalazin ili mesalamin. Ti se lijekovi obično uzimaju preko usta, ali se mogu dati i kao klizma ili kao čepići.

Ljudi sa umjereno teškom bolešću koji nisu vezani uz krevet obično koriste kortikosteroide kao što je prednison na usta. Prednison u prilično visokim dozama često dovodi do dramatskog oporavka. Nakon što prednison suzbije upalu kod ulceroznog kolitisa, sulfasalazin, olsalazin ili mesalamin se isto često daju. Postepeno se smanjuje doza prednisona i na kraju se prednison ukine. Produženo liječenje kortikosteroidima gotovo redovno uzrokuje nuspojave, iako ih većina nestaje kad se prekine sa uzimanjem lijeka. Kada je blagi ili umjereni ulcerozni kolitis ograničen na lijevu stranu debelog crijeva (silazeći kolon) i rektum, mogu se dati klizme sa kortikosteroidom ili mesalaminom.

Ako bolest postane teška, osoba se smješta u bolnicu, a kortikosteroidi daju intravenski. Ljudi sa teškim krvarenjem iz rektuma moraju dobiti transfuzije krvi i intravenski tekućine.

Da bi se zadržalo poboljšano stanje bolesnika sa ulceroznim kolitisom koji bi inače morali biti na dugotrajnom liječenju kortikosteroidima, koriste se azatioprin i merkaptopurin. Nekim ljudima koji su preživjeli teške napade, a nisu reagirali na liječenje kortikosteroidima, davao se ciklosporin, ali oko polovice tih ljudi konačno treba hirurško liječenje.

Hirurško liječenje
Toksički kolitis je hitno stanje. Istog časa čim doktor otkrije ili posumnja na prijeteći toksički megakolon, prekida se sa svim lijekovima protiv proljeva, bolesniku ne daje ništa za jelo, kroz nos se uvuče cijev u želudac ili tanko crijevo te pričvrsti uz povremeno izvlačenje, a sve se tekućine, prehrana i lijekovi daju intravenski. Bolesnik se pomno prati s obzirom na pokazatelje peritonitisa ili rupture (puknuća) crijeva. Ako te mjere nisu uspješne u poboljšanju bolesnikova stanja za 24-48 sati, potreban je hitan hirurški zahvat: uklanja se gotovo cijelo ili većina debelog crijeva.

Kada se postavi dijagnoza raka ili se u debelom crijevu nađu prekancerozne promjene hirurški se zahvat radi bez hitnosti. Takav hirurški zahvat može se napraviti i zbog suženja debelog crijeva ili zaostajanja rasta u djece. Najčešći razlog za hirurško liječenje je nepromijenjena hronična bolest koja bi inače osobu napravila invalidom ili hroničnim ovisnikom o visokim dozama kortikosteroida.

U rijetkim slučajevima, hirurško liječenje učine potrebnim neki uz kolitis vezani problemi koji nisu crijevni, kao što je pioderma gangrenozum.

Potpuno uklanjanje debelog crijeva i rektuma zauvijek izliječi ulcerozni kolitis. Život sa trajnom ileostomom (hirurški napravljena veza između najnižeg dijela tankog crijeva i otvora na trbušnom zidu) i ileostomna vrećica tradicionalna su cijena takvog liječenja. Međutim, postoje i različiti drugi postupci, od kojih je najčešći postupak nazvan ileo-analna anastomoza. U tom se postupku uklanja debelo crijevo i većina rektuma, a od tankog crijeva napravi mali rezorvoar i pričvrsti na preostali rektum upravo iznad anusa. Taj postupak održava zadržavanje stolice, iako se mogu pojaviti neke komplikacije, kao što je upala rezervoara.

 

MORBUS CROHN (Kronova blest)

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi i komplikacije • Dijagnoza • Liječenje i prognoza

Uvod
Crohnova bolest (regionalni enteritis, granulomatozni enteritis, ileokolitis) je hronična upala crijevnog zida.

Tipično je da bolest zahvaća potpunu debljinu crijevnog zida. Najčešće se pojavljuje u najnižem dijelu tankog crijeva (ileumu) i u debelom crijevu, ali se može pojaviti u bilo kojem dijelu probavnog sistema od ustiju do anusa i čak na koži oko anusa.

Posljednjih nekoliko decenija je Crohnova bolest postala češća i u zapadnim zemljama i u zemljama u razvoju. Pojavljuje se približno jednako u oba spola i ima tendenciju pojavljivanja u obiteljima koje u anamnezi imaju i ulcerozni kolitis. Mnogi slučajevi počinju u dobi prije 30-te godine, većina počinje između 14. i 24. godine.

Simptomi Crohnove bolesti su različiti u pojedinih ljudi, ali postoje četiri zajedničke karakteristike:
•           Upala sa boli i osjetljivošću u desnom donjem dijelu trbuha
•           Ponavljajuća akutna suženja crijeva koja uzrokuju teška bolna stezanja crijevnog zida, otok trbuha, zatvor stolice i povraćanje
•           Upala i hronično djelomično suženje crijeva što uzrokuje lošu ishranjenost i hroničnu slabost
•           Nenormalni kanali (fistule) i džepovi infekcije I       spunjeni gnojem (apscesi) koji su često uzrokom povišene temperature bolnih nakupina u trbuhu i značajnog gubitka težine.

U svakog pacijenta bolest zahvaća specifična područja crijeva, ponekad sa normalnim područjima (preskočena područja) stisnutima u sendvič između zahvaćenih područja. U oko 35% osoba sa Crohnovom bolešću zahvaćen je samo ileum, u oko 20% samo debelo crijevo, a u oko 45% i ileum i debelo crijevo.

Uzrok Crohnove bolesti nije poznat. Istraživanja su se usmjerila na tri glavne mogućnosti: poremećaj funkcije imunološkog sistema, infekcija i prehrana.

Simptomi i komplikacije
Najčešći rani simptomi Crohnove bolesti su hronični proljev, grčevita bol u trbuhu, povišena temperatura, gubitak apetitia i gubitak težine. Doktor može osjetiti nakupinu ili punoću u donjem dijelu trbuha, najčešće na desnoj strani.

Česte upalne komplikacije su suženje crijeva, nenormalni kanali koji se spajaju (fistule) i gnojem ispunjeni džepovi infekcije (apscesi). Mogu se razviti fistule koje spajaju dva različita crijevna područja. Fistule mogu povezivati crijevo i mjehur ili crijevo i površinu kože, naročito oko anusa. Proboj tankog crijeva je rijetka komplikacija.

Kad Crohnova bolest zahvati debelo crijevo obično se pojavljuje krvarenje iz rektuma. Nakon mnogo godina povećava se opasnost od nastanka raka debelog crijeva. Oko trećina ljudi koji su dobili Crohnovu bolest imaju probleme oko anusa, naročito fistule i rascjepe (fisure) površinskog sloja sluznice anusa. Proboj tankog crijeva je rijetka komplikacija.

Crohnova bolest je povezana sa nekim bolestima koje zahvaćaju druge dijelove tijela, kao što su žučni kamenci, nedovoljna apsorpcija hranjivih tvari i odlaganje amiloida (amiloidoza). Kada Crohnova bolest uzrokuje razbuktavanje želučano-crijevnih simptoma, osoba može imati i upalu zglobova (artritis), upalu sklera (episkleritis), ranjava usta (aftozni stomatitis), upalne kožne čvoriće na rukama i nogama (eritema nodozum) i plavo-crvena ranjava mjesta na koži koja sadrže gnoj (pioderma gangrenozum). Kada Crohnova bolest ne uzrokuje buktanje želučano-crijevnih simptoma osoba ipak može imati upalu kičme (ankilozantni spondilitis), upalu zdjeličnih zglobova (sakroileitis), upalu unutrašnjosti oka (uveitis) i upalu žučnih vodova (primarni sklerozirajući holangitis).

Želučano-crijevni simptomi kao što su bol u trbuhu i proljev često u djece nisu glavni simptomi i uopće se ne moraju pojaviti. Glavni simptom može biti upala zglobova, povišena temperatura, anemija i polagani rast.

Dijagnoza
Doktor može sumnjati na Crohnovu bolest u svakoga sa ponavljajućim grčevitim bolovima u trbuhu i proljevom, naročito ako osoba ima i upalu zglobova, očiju i kože. Nijedna laboratorijska pretraga ne otkriva specifično Crohnovu bolest, ali pretrage krvi mogu ukazati na anemiju, nenormalno visok broj bijelih krvnih stanica, nizak nivo albumina i na druge znake upale.

Rtg snimanje sa barijevom klizmom može ukazati na karakterističnu pojavu Crohnove bolesti u debelom crijevu. Ako je dijagnoza još uvijek sumnjiva pomoć u potvrdi dijagnoze su kolonoskopija (pretraga debelog crijeva savitljivom cijevi za promatranje) i biopsija (uzimanje uzorka tkiva za mikroskopski pregled). Premda CT može pokazati promjene u crijevno zidu i otkriti apsces, ne koristi se rutinski kao rani dijagnostički pregled.

Liječenje i prognoza
Crohnova bolest nema poznatog načina izlječenja, ali mnogi terapijski postupci pomažu u smanjivanju upale i ublažavanju simptoma. Grčevi i proljev mogu se olakšati antiholinergičkim lijekovima, difenoksilatom, loperamidom, bezmirisnom tinkturom opija ili kodeinom. Ti lijekovi se uzimaju preko usta, radije prije jela. Uzimanje metilceluloze ili preparata psilija ponekad pomaže u sprječavanju nadražaja anusa time što prave stolicu čvršćom.

Često se prepisuju antibiotici širokog spektra (antibiotici koji su djelotvorni protiv mnogih tipova bakterija). Antibiotik metronidazol može pomoći u ublažavanju simptoma Crohnove bolesti naročito kada djeluje na debelo crijevo i na apscese i fistule oko anusa. Međutim, kada se daje dugo, metronidazol može oštetiti nerve što se ogleda u osjetu bockanja iglama u rukama i nogama. Ta nuspojava obično nestaje, kada se prestane sa uzimanjem lijeka, ali su nakon prestanka uzimanja metronidazola česti recidivi Crohnove bolesti.

Sulfasalazin i hemijski slični lijekovi mogu stišati blagu upalu, naročito u debelom crijevu. Međutim, ti lijekovi su slabije djelotvorni kod iznenadnih jakih razbuktavanja bolesti.

Kortikosteroidi kao što je prednison mogu dramatski smanjiti povišenu temperaturu i proljev, olakšati bol i osjetljivost trbuha i poboljšati apetit i osjećaj dobrog stanja. Međutim, dugotrajno kortikosteroidno liječenje bez iznimke izaziva ozbiljne nuspojave. Općenito, visoke se doze uzimaju da se ublaži upala i simptomi, tada se doza smanjuje i lijek se što je prije moguće izostavlja.

Lijekovi kao što su azatioprin i merkaptopurin koji mijenjaju djelovanje imuno sistema djelotvorni su kod Crohnove bolesti koja ne odgovara na druge lijekove, a naročito za dugotrajno održavanje remisije. Oba značajno poboljšavaju opće stanje bolesnika, smanjuju potrebu za kortikosteroidima i često izliječe fistule. Međutim, ti lijekovi često ne počnu djelovati 3-6 mjeseci i mogu imati moguće ozbiljne nuspojave. Zato doktor pomno motri osobu s obzirom na alergiju, upalu gušterače (pankreatitis) i niski broj bijelih krvnih stanica.

Određene prehrambene formule u kojima je tačno izmjeren svaki prehrambeni sastojak mogu poboljšati stanje crijevnih suženja ili fistula barem kroz kratko vrijeme, a može također pomoći djeci da porastu više nego inače. Te se dijete mogu pokušati prije operacije ili u njenom dodatku. Ponekad bolesnicima treba potpuna prehrana izvan probavnog sistema ili hiperalimentacija pri kojoj se koncentrirani prehrambeni sastojci daju intravenski da se nadoknadi slaba apsorpcija sastojaka, što je tipično za Crohnovu bolest.

Kada je crijevo suženo ili kada apscesi ili fistule ne zarastaju, može biti potrebno hirurško liječenje. Simptome može neko vrijeme ublažiti operacija kojom se uklanja oboljela područja crijeva, ali takav postupak bolest ne izlječuje. Upala ima tendenciju povratka na mjestu na kojem se pridružuje preostalo crijevo. U gotovo polovice slučajeva potrebna je druga operacija. Kao posljedica toga operira se samo ako to nalažu specifične komplikacije ili nedjelotvornost liječenja lijekovima. Ipak, većina ljudi koji su se podvrgli operaciji smatraju da im je kvaliteta života bolja nego što je bila prije operacije.

Crohnova bolest obično ne skraćuje život. Međutim, neki ljudi umiru zbog raka probavnog sistema koji se može razviti u dugotrajnoj Crohnovoj bolesti.

 

NADUTOST STOMAKA

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi • Liječenje

Uvod
Nadutost trbuha je osjećaj povećane količine zraka ili gasa u želučano-crijevnom sistemu.

Zrak je gas (plin) koji se može gutati sa hranom. Gutanje malih količina zraka je normalno, ali neki ljudi nesvjesno gutaju velike količine naročito kada su tjeskobni. Većina progutanog zraka se kasnije izbaci podrigivanjem tako da samo malo prolazi iz želuca u ostatak želučano-crijevnog sistema. Gutanje velikih količina zraka može uzročiti da se osoba osjeća punom i može jako podrigivati ili ispuštati zrak (vjetrove) kroz anus.

Drugi plinovi se stvaraju u želučano-crijevnom sistemu na nekoliko načina. Vodik, metan i ugljen dioksid nastaju bakterijskom razgradnjom hrane u crijevu, naročito nakon što je osoba jela neku hranu kao što su grahorice i kupus. Ljudi koji imaju manjak enzima koji razgrađuju neke šećere također naginju stvaranju velikih količina plina kada jedu hranu koja sadrži šećere. Manjak laktaze, tropska spru i zatajenje funkcije gušterače, sve to može voditi do stvaranja velikih količina plina.

Tijelo uklanja gas (plin) podrigivanjem, upijanjem gasa (plina) kroz zid želučano-crijevnog sistema u krv i zatim izlučivanjem preko pluća, te propuštanjem zraka (vjetrova) kroz anus. Neke plinove u želučano-crijevnom sistemu razgrađuju i bakterije.

Simptomi
Za nadutost se općenito smatra da uzrokuje bol u trbuhu, nadimanje, podrigivanje i prekomjerno izbacivanje gasa (vjetrova) kroz anus, međutim, stvarna povezanost između nadutosti i bilo kojeg od tih simptoma nije zapravo poznata. Neki su ljudi posebno osjetljivi na učinke gasa (plina) u želučano-crijevnom sistemu, dok drugi podnose velike količine bez stvaranja bilo kakvih simptoma.

Nadutost može proizvesti ponavljano podrigivanje. Ljudi normalno puštaju gas (plin) kroz anus više od 10 puta na dan, ali nadutost uzrokuje da se gas (plin) ispušta češće. Djeca sa grčevitom boli u trbuhu katkada ispuštaju ogromne količine gasa (plina). Nije jasno stvaraju li ta djeca više gasa (plina) nego druga ili su jednostavno na njega osjetljivija.

Liječenje
Napuhnutost i podrigivanje je teško olakšati. Ako je glavni problem podrigivanje, pomoći može smanjivanje količine progutanog zraka. Međutim, to može biti teško, jer ljudi općenito nisu svjesni gutanja zraka. Pomoći može izbjegavanje guma za žvakanje i polaganije uzimanje hrane u opuštenoj atmosferi.

Ljudi koji podriguju ili prekomjerno puštaju vjetrove (plin) moraju promijeniti svoju prehranu izbjegavajući hranu koju se teško probavlja. Otkrivanje koja hrana uzrokuje problem može zahtijevati uklanjanje neke hrane ili skupine hrane. Osoba može započeti izbjegavanjem mlijeka i mliječnih proizvoda, pa svježog voća te tada nekog povrća i ostale hrane. Podrigivanje može nastati i kao posljedica pijenja pića sa ugljen dioksidom ili uzimanja antacida kao što je soda bikarbona

Katkada ljudima pomaže u smanjivanju stvaranja gasa (plina) uzimanje lijekova, premda lijekovi općenito nisu jako djelotvorni. Simetikon, koji je sastojak nekih antacida, ali postoji i kao samostalni lijek, može pružiti malo olakšanje. Katkada mogu pomoći drugi lijekovi, uključujući i druge tipove antacida, metoklopramid i betanehol. Uzimanje više vlakana nekim ljudima pomaže, a drugima pogoršava simptome.

 

SINDROM IRITABILNOG CRIJEVA

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi • Dijagnoza • Liječenje

Uvod
Sindrom iritabilnog crijeva je motorni poremećaj čitavog želučano-crijevnog sistema koji uzrokuje bol u trbuhu, zatvor stolice ili proljev.

Sindrom iritabilnog crijeva zahvaća žene tri puta češće nego muškarce. U tom sindromu je želučano-crijevni sistem posebno osjetljiv na mnoge podražaje. Nenormalna stezanja želučano-crijevnog sistema mogu uzročiti stres, prehrana, lijekovi, hormoni ili manji podražaji.

Razdoblja stresa i emocionalnog konflikta koji uzrokuje depresiju ili tjeskobu često pogoršavaju epizode sindroma iritabilnog crijeva. Neki ljudi sa ovim sindromom čini se da su svjesniji svojih simptoma, ozbiljnije ih procjenjuju i pokazuju veću nemoć nego drugi. Drugi ljudi sa sindromom iritabilnog crijeva koji su pod sličnim stresom i emocionalnim konfliktima razvijaju ili slabije želučano-crijevne simptome ili na njih reagiraju sa manje zabrinutosti i nemoći.

Za vrijeme epizode sindroma iritabilnog crijeva, stezanja želučano-crijevnog sistema postaju jača i češća pa posljedičan brzi prolaz hrane i stolice kroz tanko crijevo često uzrokuje proljev. Čini se da grčevita bol nastaje zbog jakih stezanja debelog crijeva i povećanje osjetljivosti na bol receptora u debelom crijevu. Epizode se gotovo uvijek javljaju kada je osoba budna, rijetko je bude iz sna.

U nekih ljudi uzrok mogu biti visokokaloričnajela ili jako masna prehrana. Kod drugih čini se da pšenica, mliječni proizvodi, kafa, čaj i citrusno voće pojačavaju simptome, ali nije jasno je li zaista uzrok ta hrana.

Simptomi
Dva su glavna tipa sindroma iritabilnog crijeva.

•           Tip spastičkog debelog crijeva, kojem je pokretač uzimanje hrane, obično dovodi do periodičkog zatvora stolice ili proljeva sa boli. Ponekad se zatvor stolice i proljev izmjenjuju. U stolici se često pojavljuje sluz. Bol može nastupati u napadima trajnih tupih bolova ili grčeva, obično u donjem dijelu trbuha. Osoba može imati nadutost, plin, mučninu, glavobolje, umor, depresiju, tjeskobu i poteškoće sa koncentracijom. Ispražnjavanje stolice često olakšava bol.

•           Drugi tip uglavnom stvara bezbolne proljeve ili relativno bezbolni zatvor stolice. Proljev može započeti izrazito naglo najvećom mogućom hitnošću. Tipično je da proljev uslijedi ubrzo nakon jela, iako se može pojaviti odmah nakon buđenja. Katkada je hitnost tako izražena da osoba izgubi kontrolu i ne može pravodobno stići do zahoda. Proljev za vrijeme noći je rijedak. Neki ljudi imaju nadutost i zatvor stolice sa relativno slabom boli.

Dijagnoza
Većina ljudi sa sindromom iritirajućeg crijeva izgleda potpuno zdravo. Fizički pregled općenito ne ukazuje na ništa neobično osim osjetljivosti iznad područja debelog crijeva. Doktori općenito rade neke pretrage, npr. pretrage krvi, ispitivanje stolice i sigmoidoskopiju, za razlikovanje sindroma iritabilnog crijeva od upalne bolesti crijeva i mnogih drugih stanja koja mogu uzročiti bol u trbuhu i promjene u ponašanju crijeva.

Rezultati tih pretraga su obično normalni, iako stolica može biti vodenasta. Sigmoidoskopija (pretraga sigmoidnog debelog crijeva) može uzročiti grčeve i bol, ali su rezultati pretrage inače normalni. Katkada se koriste druge pretrage, kao što je UZ trbuha, Rtg crijeva ili kolonoskopija (pretraga debelog crijeva).

Liječenje
Liječenje sindroma iritabilnog crijeva razlikuje se od osobe do osobe. Ljudi koji mogu prepoznati hranu ili tip stresa koji im stvaraju problem, trebaju ih izbjegavati, ako je moguće. Mnogim ljudima, naročito onima koji su skloni zatvoru stolice, održavanju normalne funkcije želučano-crijevnog sistema pomaže redovita fizička aktivnost.

Općenito, najbolja je normalna prehrana. Ljudi sa nadutim trbuhom i povećanim gasovima (nadutost od plinova) trebaju izbjegavati grahorice, kupus i drugu hranu koja je teško probavljiva. Ne bi smjeli u velikim količinama uzimati sorbitol, umjetni zaslađivač koji se koristi u dijetetskoj hrani i u nekim lijekovima i gumama za žvakanje. Fruktozu (uobičajeni sastojak voća, bobičavog voća i nekih biljaka) treba jesti samo u malim količinama. Nekim ljudima pomaže hrana sa malo masti. Ljudi koji imaju sindrom iritirajućeg crijeva i manjak laktaze ne bi smjeli jesti mliječne proizvode.

Neki ljudi sa sindromom iritirajućeg crijeva mogu popraviti svoje stanje uzimanjem više vlakana, naročito ako im je glavni problem zatvor stolice. Oni mogu uz svaki obrok uzimati kašiku sirovih mekinja sa mnogo vode i drugih tekućina ili mogu uzeti dodatke sluzavog psilija sa dvije čaše vode. Povećanje vlakana u prehrani može otežati neke simptome kao što je nadutost od plinova i napuhnutost.

Lijekovi koji usporavaju funkciju želučano-crijevnog sistema i koji se smatraju lijekovima protiv grčeva, kao što je propantelin, nisu se pokazali djelotvorni, iako se često prepisuju. Lijekovi protiv proljeva, kao što su difenoksilat i loperamid, pomažu ljudima sa proljevom. Nekim ljudima sa sindromom iritirajućeg crijeva mogu pomoći lijekovi protiv depresije, blagi trankvilizeri, psihoterapija, hipnoza i tehnike promjene ponašanja.

 

INCONTINENTIO ALVI (Gubitak kontrole pražnjenja crijeva)

E-mail Ispis PDF
Inkontinencija stolice je gubitak kontrole nad ispražnjavanjem crijeva.
Inkontinencija stolice se može pojaviti nakratko za vrijeme napada proljeva ili kada se tvrda stolica zadrži u rektumu (kod nabijanja stolice). Trajnu inkontinenciju stolice mogu dobiti ljudi sa ozljedama anusa ili kičmene moždine, prolapsom rektuma (izbočenje rektalne sluznice kroz anus), demencijom, neurološkim oštećenjem zbog šećerne bolesti, tumorima anusa ili ozljedama zdjelice za vrijeme poroda.

Doktor pregleda i ispituje osobu s obzirom na bilo koju strukturnu ili neurološku nenormalnost koja može uzročiti inkontinenciju stolice. To uključuje ispitivanje anusa i rektuma, provjeravanje granica osjeta oko anusa i obično sigmoidoskopiju (pretraga sigmoidnog debelog crijeva). Mogu zatrebati i druge pretrage, uključujući ispitivanje funkcije zdjeličnih nerava i mišića.

Prvi korak u popravljanju inkontinencije stolice je pokušaj uspostave pravilnog načina ispražnjavanja cijeva koji stvara dobro oblikovanu stolicu. Često pomažu promjene prehrane uključujući dodavanje male količine vlakana. Ako takve promjene ne pomognu, može se uspjeti sa lijekom koji usporava pražnjenje crijeva, kao što je loperamid.

Vježbanje analnih mišića (sfinktera) povećava njihovu napetost i jačinu i pomaže u sprječavanju ponovne pojave inkontinencije stolice. Upotrebom tehnike za kontrolu funkcija kojima čovjek ne može svjesno upravljati osoba može izvježbati sfinktere i povećati osjetljivost rektuma na prisutnost stolice. Od tehnike za kontrolu funkcija kojima čovjek ne može svjesno upravljati može imati koristi 70% dobro motiviranih ljudi.

Ako inkontinencija stolice potraje, hirurški zahvat može pomoći u malom broju slučajeva, npr. kada je uzrok ozljeda anusa ili anatomska mana anusa. Kao posljednje može se napraviti kolostomija (hirurška izvedba otvora između debelog crijeva i trbušnog zida). Anus se zatvori šavovima i osoba ispražnjava stolicu u zamjenjivu plastičnu vrećicu koju se pričvrsti na otvor u trbušnom zidu.

 
JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL

Pretraga

Home Category Blog