Vaš Doktor

Example of Category Blog layout (FAQs/General category)

TROVANJE HRANOM STAFILOKOKOM

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi i dijagnoza • Prevencija i liječenje

Uvod
Stafilokokno otrovanje hranom je trovanje zbog uživanja hrane zaražene otrovima nekih vrsta stafilokoka, koji su često prisutne bakterije, obično dolazi do proljeva i povraćanja.

Opasnost od epidemije je velika kada ljudi koji dolaze u dodir sa hranom svojim kožnim infekcijama zagade hranu ostavljenu na sobnoj temperaturi omogućujući bakterijama da rastu i proizvode svoj otrov u hrani. Tipično zagađena hrana uključuje pudinge, kolače punjene kremom, mlijeko, prerađeno meso i ribu.

Simptomi i dijagnoza
Simptomi obično počinju naglo sa jakom mučninom i povraćanjem, redovno oko 2-8 sati nakon što se pojela zagađena hrana. Drugi simptomi mogu biti grčevi u trbuhu, proljev, katkada glavobolja i povišena temperatura. Veliki gubitak tekućine i elektrolita može uzročiti slabost i vrlo niski krvni pritisak (šok). Simptomi obično traju manje od 12 sati i oporavak je obično potpun. Ponekad je trovanje hranom smrtno, naročito u vrlo mladih, starijih osoba i osoba iscrpljenih dugotrajnom bolešću.

Simptomi su obično toliko tipični da doktor odmah može postaviti dijagnozu. Obično obole i drugi ljudi koji su jeli istu hranu pa se poremećaj može svesti na određeni izvor onečišćenja. Da se potvrdi dijagnoza laboratorij mora otkriti stafilokoke u sumnjivoj hrani. Mikroskopski uzorci povraćene mase mogu također pokazati stafilokoke.

Prevencija i liječenje
Stafilokokno otrovanje hranom može spriječiti brižna priprema hrane. Svako ko ima stafilokoknu kožnu infekciju, kao što su čirevi ili impetigo, ne bi trebao pripremati hranu za druge sve dok se infekcija ne izliječi.

Za izlječenje je obično potrebno malo više nego što je pijenje odgovarajućih tekućina. Kada su simptomi teški, doktor može dati injekciju ili propisati supozitorij da pomogne u sprječavanju mučnine. Nekada se izgubi toliko tekućine da je se mora davati intravenski. Brza intravenska nadoknada tekućine i elektrolita često donosi dramatično olakšanje.

 

COLITIS HAEMORRHAGICUS

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi • Dijagnoza i liječenje

Uvod
Hemoragični kolitis je vrsta gastroenteritisa u kom neki sojevi bakterije Escherichia coli (E. coli) zaraze debelo crijevo i proizvode otrov koji uzrokuje nagli krvavi proljev i katkada teške komplikacije.

U Sjevernoj Americi, najčešći soj E. coli koji uzrokuje hemoragični kolitis zove se E. coli 0157: H7. Taj se soj pojavljuje u crijevima zdrave stoke. Epidemije mogu nastati jedenjem nedovoljno kuhane govedine, posebno mljevene govedine, ili pijenjem nepasteriziranog mlijeka. Ta se bolest može također prenositi sa osobe na osobu, naročito među djecom u pelenama. Hemoragični kolitis se može pojaviti kod ljudi svih životnih dobi..

Otrovi E. coli oštećuju sluznicu debelog crijeva. Ako se apsorbiraju u krv mogu zahvatiti i druge organe, npr. bubrege.

Simptomi
Jaki grčevi u trbuhu počinju naglo sa vodenim proljevom koji obično u toku 24 sata postaje krvav. Tjelesna temperatura osobe obično je normalna ili lagano iznad normale, ali ponekad može doseći i više od 38,8° C. Proljev obično traje od 1-8 dana.

Oko 50% ljudi zaraženih E. coli 0157:H7 dobije hemolitično-uremični sindrom. Simptomi uključuju anemiju uzrokovanu raspadom crvenih krvnih stanica (hemolitična anemija) i niskim brojem trombocita (trombocitopenija) te naglim zatajenjem bubrega. Neki ljudi dobiju i epileptične grčeve, moždani udar ili druge komplikacije oštećenja nerava ili mozga. Te se komplikacije tipično razvijaju u drugoj sedmici bolesti, a može im prethoditi povišenje temperature. Hemolitično-uremični sindrom se češće razvija u djece ispod 5 godina i u starijih osoba. Čak i bez tih komplikacija u starijih osoba hemoragični kolitis može uzročiti smrt.

Dijagnoza i liječenje
Doktor obično posumnja na hemoragični kolitis kada osoba kaže da ima krvavi proljev. Za postavljanje dijagnoze doktor daje uzorke stolice pregledati na E. coli 0157:H7. Te uzorke treba pribaviti unutar jedne sedmice od početka simptoma.

Ostale pretrage, kao što je kolonoskopija, mogu se napraviti ako doktor posumnja da bi uzrok krvavog proljeva mogle biti druge bolesti.

Najvažnije u liječenju je piti dovoljno tekućine da se nadoknadi gubitak tekućina i pridržavanje blage dijete. Antibiotici ne olakšavaju simptome, ne uklanjaju bakterije niti sprječavaju komplikacije. Ljudi koji dobivaju komplikacije vjerojatno će trebati intenzivnu njegu u bolnici, uključujući dijalizu.

 

GASTROENTERITIS

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Uzroci • Simptomi • Dijagnoza • Liječenje

Uvod
Gastroenteritis je općeniti pojam za skupinu bolesti koje su obično uzrokovane infekcijom, a dovode do simptoma kao što su gubitak apetita, mučnina, povraćanje, blagi do teški proljev, grčevi i neugoda u želucu. Zajedno sa tjelesnim tekućinama gube se elektroliti, naročito natrij i kalij. Za odraslu osobu uglavnom neugodnost, ali za vrlo bolesnu, vrlo mladu ili staru, elektrolitska neravnoteža može dovesti do po život opasne dehidracije.

Uzroci
Epidemije proljeva dojenčadi, djece i odraslih obično uzrokuju mikroorganizmi koji se šire vodom ili hranom, općenito nakon što se zagade zaraznim izmetinama. Infekcije se mogu prenositi i od osobe na osobu, naročito ako netko ima proljev, a ne pere pomno ruke nakon stolice.

Infekcije jednom vrstom bakterija zvanima salmonele (Salmonella) mogu se steći od ljudi koji dodiruju gmazove, kao što su kornjače ili iguana, a onda stavljaju prste u usta.

Neke bakterije proizvode otrove koji su uzrok da stanice u crijevnom zidu luče elektrolite i vodu. Jedan takav otrov je odgovoran za vodenasti proljev koji je simptom kolere. Otrov koji proizvodi obična bakterija Escherichia coli (E. coli) može uzročiti putnički proljev i epidemije proljeva u bolničkim sobama za dojenčad.

Neke bakterije kao što su neki sojevi E. coli, Campylobacter, Shigella (šigela) i Salmonella (salmonela) (uključujući i tip koji uzrokuje tifus) ulaze u crijevni zid. Oštećuju stanice uzrokujući sićušne ulkuse koji krvare i omogućuju znatan gubitak tekućine koja sadrži bjelančevine, elektrolite i vodu.

Osim bakterija, gastroenteritis uzrokuju i neki virusi, kao što su virus Norwalk i koksaki.

Tokom zime u umjerenoj klimi rotavirusi uzrokuju najveći broj proljeva dovoljno jakih da se mala djeca i ona veća pošalju u bolnicu. Infekcije enterovirusom i adenovirusom mogu zahvatiti pluća kao i želudac i crijevo.

Neki crijevni paraziti, naročito Giardia lamblia, pričvrste se ili uđu u crijevnu sluznicu i uzrokuju mučninu, povraćanje, proljev i općeniti osjećaj slabosti. Bolest koja nastaje zove se giardijaza, češća je u hladnoj klimi, kao što je u Stjenovitom gorju (Rocky Mountains), sjevernim dijelovima SAD-a i sjevernoj Europi. Ako bolest postane stalna (hronična) može onemogućiti tijelu da apsorbira hranjive tvari, a to se stanje naziva malapsorpcijski sindrom.

Drugi crijevni parazit, nazvan Cryptosporidium, uzrokuje vodenasti proljev koji je katkada popraćen grčevima u trbuhu, mučninom i povraćanjem. U inače zdravih ljudi bolest je obično blaga, ali u onih sa oslabljenim imunološkim sistemom infekcija može biti teška ili čak smrtna. I Giardia i Cryptosporidium se najčešće stječu pijenjem zagađene vode.

Gastroenteritis može nastati jedenjem hemijskih otrova u plodovima mora, biljkama kao što su gljive i krompir ili u zagađenoj hrani. Isto tako nepodnošljivost laktoze, nemogućnost probavljanja i apsorbiranja mliječnog šećera (laktoze), može uzročiti gastroenteritis.

Simptomi, koji se često javljuju nakon pijenja mlijeka, ponekad se pogrešno smatraju alergijom na mlijeko. Nehotično uzimanje teških metala kao što su arsen, olovo, živa ili kadmij u vodi ili hrani može naglo uzročiti mučninu, povraćanje i proljev. Grčeve u trbuhu i proljev mogu uzročiti mnogi lijekovi uključujući i antibiotike.

Simptomi
Vrsta i težina simptoma ovise o tipu i količini unesenih mikroorganizama ili otrova. Simptomi su različiti i u odnosu na otpornost osobe prema bolesti. Simptomi često počinju naglo, ponekad dramatično, gubitkom apetita, mučninom ili povraćanjem. Može doći do krulenja u crijevima, grčeva u trbuhu i proljeva sa ili bez vidljivih primjesa krvi i sluzi. Crijevne vijuge mogu biti bolno rastegnute gasom (plinom). Osoba može imati povišenu temperaturu, općenito se osjećati bolesnom i imati bolove u mišićima i izrazitu iscrpljenost.

Teško povraćanje i proljev mogu dovesti do izrazite dehidracije i jakog sniženja krvnog pritisaka (što vodi u šok). Bilo prekomjerno povraćanje bilo proljev mogu uzročiti jaki gubitak kalija što dovodi do sniženja nivoa u krvi (hipokalijemija). Može doći i do niskog nivoa natrija u krvi (hiponatrijemija), naročito ako osoba nadomješta izgubljenu tekućinu pijenjem tekućina koje sadrže malo soli ili ih uopće ne sadrže, kao što su voda ili čaj. Sva su ta stanja poremećene ravnoteže potencijalno ozbiljna.

Dijagnoza
Dijagnoza gastroenteritisa je obično jasna iz samih simptoma, ali uzrok često nije. Ponekad drugi obiteljski članovi ili saradnici su nedugo bili bolesni sa sličnim simptomima. U drugim slučajevima, osoba može ući u trag bolesti preko nedovoljno kuhane, pokvarene ili zaražene hrane kao što je majoneza ostavljena predugo izvan hladnjaka ili sirovi i plodovi mora. Nedavno putovanje, naročito u neke strane zemlje može također biti putokaz.

Ako su simptomi teški ili traju duže od 48 sati, u laboratoriju se mogu ispitati uzorci stolice na bijele krvne stanice i bakterije, viruse ili parazite. Pomoć u otkrivanju uzroka mogu dati i laboratorijske pretrage povraćenog sadržaja, hrane ili krvi.

Ako simptomi potraju više od nekoliko dana doktor treba napraviti pregled debelog crijevo kolonoskopom (savitljiva cijev za promatranje) kako bi ustanovio ima li osoba bolest kao što je ulcerozni kolitis ili amebna dizenterija (amebijaza).

Liječenje
Obično je jedino liječenje koje je potrebno u slučaju gastroenteritisa uzimanje dovoljno tekućina. Čak i osoba koja povraća treba piti male gutljaje tekućina, jer one popravljaju dehidraciju što opet zauzvrat može zaustaviti povraćanje. Ako je povraćanje produljeno ili osoba postane jako dehidrirana, mogu biti potrebne intravenske tekućine i elektroliti. Budući da djeca mogu brže dehidrirati, treba im davati tekućine sa zadovoljavajućom mješavinom soli i šećera.

Za rehidraciju je dobra svaka komercijalno dostupna tekućina. Međutim, za djecu sa proljevom nisu prikladne tekućine koje se obično daju, npr. pića koja sadrže CO2, čajevi, sportska pića ili voćni sokovi. Ako je povraćanje teško, može se dati injekcija ili propisati supozitorij.

Čim se simptomi počnu popravljati osoba može postepeno uzimati blagu hranu kao što su kuhane žitarice, banane, riža, jabučni sok i preprženi kruh. Ako prilagođena prehrana ne ukloni proljev unutar 12-24 sata, a u stolici nema krvi što bi ukazivalo na ozbiljniju bakterijsku zarazu, mogu se dati lijekovi kao što su difenoksilat, loperamid ili bizmutov subsalicilat.

Budući da antibiotici mogu izazvati proljev i potpomagati rast mikroorganizama otpornih na antibiotike, oni su rijetko kada prikladni, čak kada gastroenteritis uzrokuje poznata bakterija. Međutim, antibiotici se mogu uzimati kada su uzrok neke bakterije kao što su Campylobacter, Shigella i Vibrio cholerae.

 

HALITOSIS (Neugodan dah iz usta)

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Liječenje

Uvod
Halitoza je neugodan dah iz usta.

Obično je uzrok neugodnog daha neka hrana ili tvari koje su progutane ili udahnute, bolest zubi ili desni ili fermentacija djelića hrane u ustima. Loš zadah može biti simptom nekih bolesti koje pogađaju cijelo tijelo, kao što su bolesti jetre, nekontrolirana šećerna bolest, te bolest pluća ili usne šupljine.

Loš zadah obično nije uzrokovan problemima u crijevima. Budući da je ezofagealni sfinkter na otvoru u želudac (donji ezofagealni sfinkter) za vrijeme gutanja zatvoren, hrana ne može izići iz želuca ili još niže iz probavnog sistema. Međutim, tumor u jednjaku ili želucu može uzročiti povrat u usta smrdljive tekućine ili gasa (plina).

Psihogena halitoza je uvjerenje da netko ima loš zadah, a da ga u stvari nema. Taj se problem može pojaviti u ljudi koji imaju sklonost prenaglašavanja normalnih tjelesnih osjeta. Ponekad je psihogena halitoza uzrokovana ozbiljnom duševnom bolešću, kao što je shizofrenija. Osoba sa opsesivnim mislima može imati pretjerani osjećaj vlastite prljavosti. Paranoidna osoba može imati priviđenje da mu organi trule. Obje osobe mogu vjerovati da im je loš zadah iz usta.

Liječenje
Fizički uzroci se mogu popraviti ili ukloniti, npr. ljudi mogu prestati jesti češnjak ili popraviti svoju higijenu zubi. Postoje mnoga osvježavajuća sredstva za ispiranje usta i sprejevi za usta. Jedan od najboljih aktivnih sastojaka je hlorofil. Drugo sredstvo je uzimanje aktivnog ugljena koji apsorbira mirise.

Nekim se ljudima sa psihogenom halitozom može pomoći da ih doktor uvjeri da nemaju loš zadah. Ako problem i dalje postoji, osobi može koristiti posjet psihoterapeutu.

 

GLOBUS HYSTERICUS (Knedla u grlu)

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Dijagnoza i liječenje

Uvod
Osjećaj "knedle" u grlu (prije zvan globus histerikus) je osjećaj da se u grlu ima kao grumen kada grumena nema.

Taj osjećaj može nastati zbog nenormalne aktivnosti mišića ili osjetljivosti jednjaka. Može se pojaviti i pri čestom gutanju i sušenju grla zbog tjeskobe, neke druge jake emocije ili zbog brzog disanja.

Osjećaj "knedle" u grlu može uzročiti da osoba izbjegava uzimanje jela. Međutim, to stanje (slično normalnoj reakciji osjećaja potpune zagušenosti za vrijeme događaja koji potiču žalost, tjeskobu, ljutnju, ponos ili sreću) često olakšava jedenje, pijenje ili plakanje.

Dijagnoza i liječenje
Kako bi otkrio uzrok tog osjećaja doktor postavlja osobi pitanja i obavlja fizikalni pregled. Može zatražiti kompletnu krvnu sliku (KKS), Rtg prsnog koša, Rtg jednjaka sa barijevim kontrastom (gutanje barijeve kaše) i mjerenje pritisaka u jednjaku. Ako su simptomi tipični, nikakva fizička nenormalnost nije nađena, a očito je da se radi o socijalnom ili psihičkom stresu, postavlja se dijagnoza osjećaja "knedle" u grlu.

Olakšanje može pružiti i dokaz da ne postoji ozbiljan fizički poremećaj. Osjećaj "knedle" u grlu ne ublažuje nikakav specifičan lijek, ali mogu pomoći sredstva protiv tjeskobe (anksiolitici) ili protiv depresije (antidepresivi). Ako se radi o tjeskobi, depresiji ili nekom drugom psihogenom problemu, treba poduzeti specifične mjere, po mogućnosti uz pomoć psihijatra ili psihologa.

 
JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL

Pretraga

Home Category Blog