Vaš Doktor

Example of Category Blog layout (FAQs/General category)

REGURGITACIJA HRANE

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi, dijagnoza i liječenje

Uvod
Regurgitacija je izbacivanje hrane na usta iz jednjaka ili želuca bez mučnine ili snažnih trbušnih stezanja.

Često regurgitaciju izaziva kiselina koja dolazi iz želuca (povrat kiseline). Regurgitaciju može prouzročiti i suženje (striktura) ili začepljenje jednjaka. Začepljenje može nastati zbog jednog od nekoliko uzroka uključujući i rak jednjaka. Začepljenje može biti također i posljedica neritmičke nervne kontrole jednjaka i njegova sfinktera na otvoru u želudac (donji ezofagealni sfinkter).

Regurgitacija bez fizičkog uzroka zove se ruminacija. Takva je regurgitacija česta u male djece, a mnogo rjeđa u odraslih. Ruminacija u odraslih se najčešće pojavljuje u ljudi koji imaju emocionalne smetnje, naročito za vrijeme stresa.

Simptomi, dijagnoza i liječenje
Kiselina koja dolazi iz želuca uzrokuje regurgitaciju kiselog ili gorkog materijala. Suženi ili začepljeni jednjak uzrokuje regurgitaciju tekućine bez ukusa koja sadrži sluz ili neprobavljenu hranu.

Pri ruminaciji, ljudi regurgitiraju male količine hrane iz želuca, obično 15-30 minuta nakon jela. Tada obično ponovno žvaču taj materijal i progutaju ga. Nema mučnine, boli ili poteškoća pri gutanju.

Doktor treba da traži fizički uzrok regurgitacije. Povrat kiseline dijagnosticira se Rtg pregledom, mjerenjima pritisaka i kiseline u jednjaku te drugim pretragama. Dijagnoza suženja ili začepljenja jednjaka zahtijeva Rtg ili pretragu endoskopom (fiberoptička cijev za promatranje).

Liječenje suženja ili začepljenja jednjaka ovisi o uzroku. Ako se ne nađe fizički uzrok, ponekad pomaže lijek metoklopramid ili cisaprid koji potiču jednjak da se normalno steže. Inače olakšanje se može postići terapijom opuštanja ili biofeedbackom (postupak postepenog stjecanja kontrole nad nekim tjelesnim funkcijama koje nisu pod utjecajem volje).

 

MUČNINA I POVRAĆANJE

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi, dijagnoza i liječenje

Uvod
Mučnina je neugodan osjećaj u trbuhu koji često završava povraćanjem. Povraćanje je snažno izbacivanje želučanog sadržaja na usta.

Mučnina i povraćanje su uzrokovani aktiviranjem centra za povraćanje u mozgu. Povraćanje je jedan od najdramatičnijih načina na koji tijelo uklanja štetne tvari. Može biti uzrokovano jelom ili gutanjem nadražujuće ili otrovne tvari ili pokvarene hrane.

Neki ljudi dobivaju mučninu i mogu povraćati zbog gibanja broda, automobila ili aviona (zbog kinetoze). Povraćanje se može dogoditi tokom trudnoće, naročito u ranim sedmicama i posebno ujutro, može biti i teško. Mnogi lijekovi uključujući one protiv raka (kemoterapija) i opijatske analgetike, npr. morfij, mogu uzročiti mučninu i povraćanje. Mehaničko suženje crijeva na kraju uzrokuje povraćanje hrane i tekućine iznad mjesta začepljenja. Isto tako povraćanje mogu uzročiti nadražaj ili upala želuca, crijeva ili žučnog mjehura.

Psihički problemi također mogu uzročiti mučninu i povraćanje (psihogeno povraćanje). Takvo povraćanje može biti namjerno, npr. osoba sa bulimijom povraća da bi izgubila na težini. Može biti i nenamjerno, uslovna reakcija da se postigne korist, kao što je izbjegavanje odlaska u školu. Psihogeno povraćanje može nastati i u prijetećim i neukusnim situacijama koje dovode do tjeskobe.

U nekim slučajevima psihički činioci koji uzrokuju povraćanje ovise o kulturološkoj podlozi osobe, npr. većina bi Amerikanaca smatrala jedenje čokoladom obloženih mrava odbojnim, a u drugim dijelovima svijeta to se smatra poslasticom.

Povraćanje može biti i izraz neprijateljstva, npr. kada dijete povraća zbog kaprica. Povraćanje može biti uzrokovano jakim psihološkim sukobom, npr. žena koja želi imati djecu može povraćati na dan ili vrijeme blizu dana svoje histerektomije (hirurškog odstranjenja maternice).

Simptomi, dijagnoza i liječenje
Mučnina, suho povraćanje (pokušaj povraćanja) i znatno slinjenje često se javljaju neposredno prije početka povraćanja. Premda se osoba općenito prilikom povraćanja ne osjeća dobro, nakon njega često nastupa osjećaj olakšanja.

Da utvrdi uzrok doktor najprije ispituje osobu o drugim simptomima. Nakon toga naprave se jednostavne pretrage kao što su kompletna krvna slika (KKS) i analiza mokraće, a nakon toga se traže profinjenije krvne pretrage te Rtg i UZ pregled žučnog mjehura, gušterače, želuca i crijeva.

Ako se može naći fizički uzrok povraćanja, on se liječi. Ako problem ima psihološku podlogu, liječenje se može sastojati od pružanja jednostavnog umirenja ili propisivanja lijekova. U rješavanju kompliciranijih situacija mogu biti potrebni redovni posjeti doktoru. Za sprječavanje mučnine doktor može propisati lijekove protiv povraćanja (antiemetike).

 

DYSPEPSIJA (loša probava)

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi i dijagnoza • Liječenje

Uvod
Dispepsija je bol ili neugodan osjećaj u gornjem dijelu trbuha ili prsnog koša koji se često opisuje kao prisutnost gasova (plinova), osjećaj punoće ili bol koja vrti ili bol koja peče.

Dispepsija ima mnogo uzroka. Neki su poremećaji ozbiljni, kao što su ulkusi želuca, ulkusi dvanaesteraca, upala želuca (gastritis) i rak želuca. Dispepsiju može uzročiti tjeskoba, vjerojatno zato što uznemirena osoba ima sklonost uzdisanju ili dahtanju i gutanju zraka što može dovesti do proširenja želuca ili crijeva kao i podrigivanja i puštanja vjetrova. Tjeskoba može osim toga povećati shvaćanje neugodnih osjeta tako da i mala nelagodnost postaje vrlo stresnom.

Bakterija Helicobacter pylori može uzročiti upalu i ulkuse želuca i dvanaesteraca, ali nije jasno može li ta bakterija uzročiti blagu dispepsiju u nekoga ko nema ulkus.

Simptomi i dijagnoza
Bol ili nelagodnost u gornjem dijelu trbuha ili prsnog koša može biti praćena podrigivanjem i glasnim zvukovima iz crijeva (krulenje). Nekim ljudima uzimanje hrane pogoršava bol, dok drugima olakšava. Ostali simptomi uključuju slab apetit, mučninu, zatvor stolice, proljev i vjetrove.

Često se osoba sa dispepsijom liječi bez napravljenih laboratorijskih pretraga. Kada se pretrage učine, u oko 50% ljudi sa dispepsijom ne ukazuju na bilo kakvu nenormalnost. Čak i kada se nenormalnosti nađu, one često ne odgovaraju svim simptomima.

Budući da dispepsija može biti rani znak upozorenja na ozbiljnu bolest, u nekim se slučajevima rade pretrage. Ako se dispepsija nastavlja više od nekoliko sedmica, ne odgovara na liječenje ili je praćena gubitkom težine ili drugim neuobičajenim simptomima, osobu treba podvrgnuti pretragama.

Laboratorijske pretrage obično uključuju kompletnu krvnu sliku (KKS) i test na krv u stolici. Ako osoba ima poteškoće pri gutanju ili povraća, gubitak na težini ili ima bol koja se ili poboljšava ili pogoršava nakon uzimanja jela, može se napraviti Rtg pregled sa barijem jednjaka, želuca ili tankog crijeva.

U cilju pregleda unutrašnjosti jednjaka, želuca ih crijeva i dobivanja uzorka želučane sluznice za biopsiju može se upotrijebiti gastroskop-endoskop (fiberoptička cijev kroz koju se promatra). Tada se uzorak ispita mikroskopski da se otkrije je li inficiran sa Helicobacter pylori. Ponekad su korisne druge pretrage, kao što su one koje mjere stezanje jednjaka ili reakciju jednjaka na kiselinu.

Česti uzroci dispepsije
•           Gutanje zraka (aerofagija)
•           Povrat (refluks) kiseline iz želuca
•           Nadražaj želuca (gastritis)
•           Ulkus želuca ili dvanaesteraca
•           Rak želuca
•           Upala žučnog mjehura (holecistitis)
•           Nepodnošljivost laktoze (nemogućnost probavljanja mlijeka i mliječnih proizvoda)
•           Poremećaj crijevne pokretljivosti, npr. sindrom nadraženog crijeva
•           Tjeskoba ili depresija
Liječenje
Ako se ne nađe uzročna bolest, doktor liječi simptome. Kratko vrijeme se može pokušati sa antacidom ili nekim H2 blokatorom, kao što je cimetidin, ranitidin, famotidin. Ako osoba ima infekciju uzrokovanu sa Helicobacter pylori u želučanoj sluznici, doktor obično propisuje bizmutov subsalicilat i antibiotik, npr. amoksicilin ili metronidazol.
 

GLUKAGONOM

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi i dijagnoza • Liječenje

Uvod
Glukagonom je tumor koji proizvodi hormon glukagon što povisuje nivo glukoze u krvi i stvara osobit osip.

Oko 30% ovih tumora su karcinomi. Međutim, oni rastu polagano i mnogo ljudi preživi nakon dijagnoze 15 i više godina. Prosječna dob u kojoj započnu simptomi je 50 godina. Oko 80% ljudi sa glukagonomom su žene.

Simptomi i dijagnoza
Visok nivo glukagona uzrokuje simptome šećerne bolesti. Često osoba gubi na tjelesnoj težini. Krvne pretrage mogu ukazati na anemiju i niske nivoe krvnih lipida, ali u 90% ljudi najtipičnije promjene su promjene u obliku ljuskavog, crvenkasto-smeđog osipa na koži (nekrolitički migrirajućeg eritema), koji započinje u preponama i seli na stražnjicu, podlaktice i noge, i glatki sjajni i svjetlocrveno-naranđasti jezik.
Na uglovima usta mogu nastati napukline (ragade).

Dijagnoza se postavlja na temelju visokog nivoa glukagona u krvi i otkrivanjem smještaja (lokacije) tumora angiografijom i pretraživačkim hirurškim zahvatom u trbuhu (abdominalnom eksploracijom).

Liječenje
U idealnom slučaju, tumor se hirurški ukloni nakon čega nestanu svi simptomi. Međutim, ako se ne može ukloniti ili se tumor proširio, lijekovi protiv raka mogu sniziti nivo glukagona i ublažiti simptome. Lijek oktreotid također smanjuje nivoe glukagona, može pročistiti osip i povratiti apetit smanjujući gubitak težine. Ali oktreotid može još više povećati nivo glukoze u krvi. Kožni osip se može liječiti cinkovom mašću. Ponekad se osip liječi intravenskim davanjem amino kiselina ili masnih kiselina.
 

GASTRINOM

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi i dijagnoza • Liječenje

Uvod
Gastrinom je tumor gušterače koji proizvodi vrlo visoke nivoe hormona gastrina što potiče želudac da luči kiselinu i enzime uzrokujući peptički ulkus (čir).

Većina ljudi s tim stanjem ima nekoliko tumora smještenih u ili oko gušterače. Oko polovice tumora su karcinomi.

Ponekad se gastrinom pojavljuje kao dio prirođenog poremećaja, sindroma mnogostruke endokrine neoplazije (MEN sindrom) u kojima tumor proističe iz stanica različitih endokrinih žlijezda, kao što su stanice gušterače koje stvaraju inzulin.

Simptomi i dijagnoza
Prevelika količina gastrina, koju luči gastrinom, uzrokuje simptome nazvane Zolhnger-Ellisonov sindrom. Sindrom uključuje blagu do jaku trbušnu bol zbog pojave peptičkog ulkusa (čira) u želucu, dvanaesteracu i drugdje u tankom crijevu. Može doći do rupture (puknuća), krvarenja i začepljenja tankog crijeva, što ugrožava život. Međutim, u više od polovice ljudi sa gastrinomom simptomi nisu teži nego u onih ljudi koji imaju peptičke ulkuse zbog drugih uzroka. Proljev je prvi simptom u 35% do 40% bolesnika.

Doktor će posumnjati na dijagnozu kada osoba ima česte ili nekoliko peptičkih ulkusa koji ne odgovaraju na uobičajeno liječenje ulkusa. Tada se vrše pretrage krvi da se otkriju nenormalni nivoi gastrina. Vrlo visoki nivoi pokazuju i uzorci želučanog soka dobiveni stavljanjem tanke sonde kroz nos u želudac. Određivanje smještaja tumora može biti otežano zbog toga što su oni obično mali i ima ih mnogo. Doktori koriste nekoliko slikovnih tehnika kao što su CT, UZ i arteriografija.

Liječenje
Hirurški se može izliječiti oko 20% onih koji nemaju mnogostruke endokrine tumore. Takvim bolesnicima prije operacije kao i drugima simptome mogu ublažiti uobičajeni lijekovi protiv ulkusa (antiulkusni lijekovi), npr. cimetidin, ranitidin i famotidin. Ako ne, djelotvoran može biti omeprazol (koji smanjuje lučenje kiseline na drugi način). Ako to liječenje ne uspije, može biti potrebna operacija uklanjanja želuca (totalna gastrektomija). Ta operacija ne uklanja tumor, ali gastrin više ne može djelovati na želudac, pa simptomi nestaju. Ako se želudac ukloni, potrebna je dnevna nadoknada vitamina B12 i kalcija.

Ako su se maligni tumori proširili na druge dijelove tijela, lijekovi protiv raka (kemoterapija) mogu pomoći u smanjivanju broja tumorskih stanica i razine gastrina u krvi, ali to liječenje ne liječi rak koji je na kraju smrtan.

 
JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL

Pretraga

Home Category Blog