Vaš Doktor

Example of Category Blog layout (FAQs/General category)

RAK VENTRICULUSA (ŽELUCA)

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Uzroci • Simptomi • Dijagnoza • Liječenje i prognoza

Uvod
Benigni tumori želuca ne uzrokuju simptome ili medicinske probleme. Ponekad, međutim, neki krvare ili postanu maligni (kancerogeni).

Oko 99% raka želuca su adenokarcinomi. Drugi oblici raka želuca su leiomiosarkomi (rak glatkih mišića) i limfomi.

Rak želuca je češći u starijih ljudi. U osoba u dobi ispod 50 godina javlja se manje od 25% tog tog tipa raka. Rak želuca je izričito čest u Japanu, Kini, Čileu i Islandu. U SAD-u, češći je kod siromašnijih ljudi, crnaca i ljudi koji žive na sjeveru. To je sedmi najčešći uzrok smrti od raka u SAD-u, a pojavljuje se u odnosu 8 na 100.000 ljudi. Iz nepoznatih razloga, u SAD-u rak želuca sada postaje rjeđi.

Uzroci
Rak želuca često počinje na mjestu upale želučane sluznice. Međutim, mnogi stručnjaci misle da je takva upala prije posljedica raka želuca nego njegov uzrok. Neki stručnjaci smatraju da želučani ulkusi mogu dovesti do raka, ali većina ljudi sa ulkusima i rakom želuca su vjerojatno imali neotkriveni rak prije nego su nastali ulkusi. Helicobacter pylori, bakterija koja ima ulogu u nastanku ulkusa dvanaesterca, može imati tu ulogu i kod nekih oblika raka želuca.

Za želučane polipe, rijetke benigne okrugle tvorbe koje se izbočuju u želučanu šupljinu, se misli da su preteče raka i zato ih se uklanja. Rak je naročito vjerojatan u vezi sa nekim tipovima polipa, polipa većeg od 2 cm ili više prisutnih polipa.

Za neke se prehrambene činioce misli da imaju ulogu u razvoju raka želuca. U te činioce se  ubrajaju jako soljenje hrane, uzimanje mnogo ugljikohidrata i konzervansa koji se zovu nitrati, te slaba zastupljenost zelenog lisnatog povrća i voća u prehrani. Međutim, ni za jedan od tih činioca nije dokazano da uzrokuje rak.

Simptomi
U ranim stadijima raka želuca, simptomi su nejasni i lako se zanemaruju. Kada se simptomi zaista razviju, mogu pomoći u naznačivanju mjesta nastanka želučanog raka, npr. osjećaj punoće i nelagode nakon jela može ukazivati na rak u donjem dijelu želuca. Gubitak težine i slabost obično su posljedica poteškoća pri jelu ili nesposobnosti apsorpcije nekih vitamina i minerala. Anemija može nastati od vrlo postepenog krvarenja koje ne uzrokuje druge simptome. Rijetko osoba može povraćati velike količine krvi (hematemeza) ili imati tamne katranaste stolice (melena). Pri uznapredovalom raku želuca, doktor može preko trbušnog zida osjetiti nakupinu.

Čak i u ranim stadijima, i mali želučani tumor može se širiti (metastazirati) u udaljena mjesta. Širenje tumora može uzročiti povećanje jetre, žuticu (ikterus), nakupljanje tekućine u trbuhu (ascites) i pojavu karcinomskih kožnih čvorića. Rak koji se širi može oslabiti i kosti dovodeći do koštanih lomova.

Dijagnoza
Simptome želučanog raka može se pomiješati sa simptomima peptičkog ulkusa. Ako simptomi ne nestanu nakon što je osoba uzela lijekove protiv ulkusa ili ako simptomi uključuju gubitak težine, doktori posumnjaju na rak želuca.

Često se rade Rtg ispitivanja koja koriste barij da ocrtaju promjene površine želuca, ali one rijetko prikažu mali, rani oblik želučanog raka. Najbolji dijagnostički postupak je gastroskopija (pretraga savitljivom cijevi za promatranje), jer dopušta doktoru neposredno gledanje u želudac, traženje Helicobacter pylori, bakterije koja može imati ulogu u želučanom raku i da se dobije uzorak tkiva za pretragu pod mikroskopom.

Liječenje i prognoza
Benigni želučani polipi se uklanjaju endoskopski (gastroskopski).
Ako je rak ograničen na želudac, obično se pokušava izlječenje hirurškim putem. Uklanja se sav ili veći dio želuca i obližnji limfni čvorovi. Prognoza je dobra ukoliko rak nije preduboko prodro u želučani zid. U SAD-u su operacijski rezultati često slabi, jer većina ljudi već u vrijeme postavljanja dijagnoze ima prošireni rak. U Japanu, gdje se rak otkriva ranije masovnim pretraživanjem (probirom ili skriningom) upotrebom endoskopa (gastroskopa), operacijski rezultati su bolji.

Ako se rak proširio izvan želuca, cilj liječenja je olakšati simptome i produžiti život. Simptome mogu ublažiti kemoterapija i zračenje. Katkada se za ublažavanje simptoma koristi i operacija, npr. ako je zapriječen prolaz hrane na krajnjem dijelu želuca, operacija premoštenja može ublažiti simptome. Učini se spoj između želuca i tankog crijeva koji dopušta prolaz hrane. Taj spoj barem za neko vrijeme olakšava simptome začepljenja, bol i povraćanje.

Rezultati kemoterapije i zračenja su bolji kod želučanih limfoma nego karcinoma. Moguće je dulje preživljenje pa čak i izlječenje.

 

RAK OESOPHAGUSA (JEDNJAKA)

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi i dijagnoza • Liječenje i prognoza

Uvod
Najčešći benigni (nekancerogeni) tumor jednjaka je leiomiom, tumor glatkih mišića. U većine ljudi prognoza leiomioma je odlična.

Najčešći maligni (kancerogeni) tumor jednjaka je rak, bilo rak pločastih stanica (planocelularni karcinom, zvan i epidermoidni karcinom) ili adenokarcinom. Drugi tipovi raka jednjaka uključuju limfom (rak limfocita), leiomiosarkom (rak glatkih mišića jednjaka) i rak koji se raširio (metastazirao) iz bilo kojeg mjesta u tijelu.

Rak se može pojaviti bilo gdje u jednjaku. Može izgledati kao suženje jednjaka, kao nakupina ili kao nenormalno pljosnato područje (plak). Rak jednjaka je češći u osoba čiji je jednjak sužen zbog toga što su oni jednom progutali jaku lužinu, kao što je lukšija za čišćenje. Rak jednjaka je češći i u onih koji imaju ahalaziju (stanje u kojem se donji ezofagealni sfinkter odgovarajuće ne otvara), suženja jednjaka kao što postoje pri ezofagealnim opnama ili rak glave i vrata. Pušenje i zloupotreba alkohola također povećavaju opasnost od raka jednjaka, zapravo oni su najvažniji rizični činioc za karcinom pločastih stanica. U nekih ljudi, čini se da su preteča raka promjene sluznice jednjaka. Te promjene nastaju nakon produljenog nadraživanja jednjaka povratnim tokom kiseline iz želuca ili žuči (refluks).

Simptomi i dijagnoza
Budući da rak jednjaka nastoji suziti prolaz hrani, obično je prvi simptom poteškoća pri gutanju krute hrane. Tokom nekoliko sedmica problem napreduje i osoba ima poteškoće pri gutanju meke hrane, a onda i tekućina. Rezultat je izraziti gubitak težine.

Dijagnoza raka jednjaka postavlja se Rtg snimanjem sa kontrastom (popije se barijeva kaša). Osoba proguta otopinu barija (radiokontrast) koja se prikaže na Rtg snimkama jednjaka, ocrtavajući suženje. Nenormalno područje treba pregledati i endoskopom (savitljiva cijev za promatranje). Endoskopom može doktor sakupiti uzorak za mikroskopski pregled (biopsiju) i rasute stanice za mikroskopski pregled (citologija četkanjem).

Liječenje i prognoza
Manje od 5% osoba sa karcinomom jednjaka preživi više od 5 godina. Mnogi umiru unutar godine dana od pojave prvih simptoma.

Kemoterapija ne može izliječiti rak jednjaka, ali primijenjena bilo sama bilo sa zračenjem, može za neko vrijeme ublažiti simptome i produžiti život. Hirurško uklanjanje tumora, kada je to moguće, ublažava za neko vrijeme simptome ali se rijetko postiže izlječenje. Druge mjere koje ublažuju simptome uključuju proširenje suženog područja jednjaka, postavljanje sonde kako bi jednjak ostao prohodan, premoštenje tumora crijevnom petljom i lasersko razaranje karcinomskog tkiva koje sužava jednjak.

 

PERITONITIS (upala trbušne marame - peritoneuma)

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi • Dijagnoza • Liječenje

Uvod
Peritonitis je upala obično uzrokovana infekcijom opne trbušne šupljine (peritoneuma).

Peritoneum je tanka, prozirna opna koja normalno prekriva sve trbušne organe i unutrašnji dio zida trbuha. Peritonitis je obično uzrokovan infekcijom koja se širi iz inficiranog organa u trbuh. Obični uzroci su proboji želuca, crijeva, žučnog mjehura ili slijepog crijeva (crvuljka). Peritoneum je izrazito otporan na infekciju. Ukoliko se zagađenje ne nastavlja, peritonitis se ne razvija, i peritoneum će liječenjem zacijeliti.

U spolno aktivnih žena upalna bolest zdjelice je česti uzrok peritonitisa. Infekcija uterusa (maternice) i Fallopijevih tuba (jajovoda), koju može uzročiti nekoliko vrsta bakterija, uključujući one koje uzrokuju gonoreju i klamidijske infekcije, širi se u trbušnu šupljinu. Kod zatajenja jetre ili srca u trbuhu se može nakupljati tekućina (ascites) i inficirati se.

Peritonitis se može razviti nakon hirurškog zahvata zbog nekoliko razloga. Ozljeda žučnog mjehura, uretera, mokraćnog mjehura ili crijeva za vrijeme operacije može u trbuh izliti bakterije. Do propuštanja može doći i za vrijeme operacija u kojima se spajaju crijevni odsječci.

Peritonealna dijaliza (liječenje pri zatajenju bubrega) često ima za posljedicu peritonitis. Uobičajeni uzrok je infekcija koja ulazi kroz drenove smještene u trbuhu.

Peritonitis može nastati i nadražajem bez ikakve infekcije, npr. Peritonitis može uzročiti upala gušterače (akutni pankreatitis). Peritonitis bez infekcije mogu uzročiti i talk ili škrob na hirurškim rukavicama.

Simptomi
Simptomi peritonitisa djelomično ovise o tipu i proširenosti infekcije. Obično osoba povraća, ima visoku temperaturu i osjetljivi trbuh. Može se stvoriti jedan ili više apscesa, a infekcija može ostaviti ožiljke u obliku tkivnih tračaka (adhezija) koje konačno mogu začepiti crijevo.

Ukoliko se peritonitis brzo ne liječi, komplikacije se razvijaju naglo. Nestaje peristaltika, a u tankom i debelom crijevu zadržava se tekućina. Tekućina osim toga izlazi iz krvne struje u peritonealnu šupljinu. Razvija se teška dehidracija, a krvna struja gubi elektrolite. Dolazi do velikih komplikacija kao što su zatajenje pluća, bubrega i jetre te prošireno zgrušavanje krvi.

Dijagnoza
Od izrazite je važnosti rano postavljanje dijagnoze. Rtg se rade u ležećem i stojećem položaju bolesnika. Na Rtg-u se može vidjeti slobodni zrak u trbuhu što ukazuje na proboj. Ponekad se koristi igla da se izvuče tekućinu iz trbušne šupljine pa laboratorijsko osoblje može prepoznati zarazne organizme i ispitati njihovu osjetljivost na različite antibiotike. Međutim, najsigurnije sredstvo za postavljanje dijagnoze je operacija kojom se pregledava trbušna šupljina.

Liječenje
Obično je prva mjera hitna operacija kojom se pregledava trbušna šupljina, naročito kada je vjerojatno da se radi o apendicitisu, peptičkom ulkusu ili divertikulitisu. Prilikom upale pankreasa (akutni pankreatitis) ili upalne bolesti u zdjelici, hitni hirurški zahvat se obično ne radi.

Odmah se daju antibiotici, često nekoliko vrsta odjednom. Može se staviti i cijev kroz nos u želudac ili crijevo (nazogastrična sonda) da se omogući cijeđenje tekućine i izlazak gasa (plina). Intravenski se mogu dati i tekućine i elektroliti da se nadoknadi izgubljeno.

 

APPENDICITIS (upala slijepog crijeva)

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi • Dijagnoza i liječenje

Uvod
Apendicitis je upala slijepog crijeva (crvuljka). Slijepo crijevo je malena cijev u obliku prsta koja se iz debelog crijeva izbočuje u blizini tačke gdje se ono veže na tanko crijevo. Crvuljak bi mogao imati neku imunološku ulogu, ali nije bitni organ.

Osim uhvaćenih (inkarceriranih) hernija, apendicitis je najčešći uzrok nagle, teške trbušne boli i operacija na trbuhu u SAD-u. Apendicitis je najčešći u dobi između 10-30 godina.

Uzrok apendicitisa nije u potpunosti razjašnjen. U većini slučajeva, blokadom unutar crvuljka vjerojatno započinje proces u kojem crvuljak postane upaljen i inficiran. Ako se upala nastavlja bez liječenja, crvuljak se može razderati. Razderani crvuljak izlijeva crijevni sadržan pun bakterija u trbuh uzrokujući peritonitis koji može dovesti do po život opasne infekcije.

Prsnuće (raskid) crvuljka može uzročiti i stvaranje apscesa. U žena može doći do infekcije jajnika i jajovoda, a začepljenje jajovoda koje nastaje kao posljedica, može uzročiti neplodnost. Raskinuti crvuljak može omogućiti bakterijama da inficiraju krvnu struju, to je po život opasno stanje zvano septikemija.

Simptomi
Manje od polovine ljudi sa apendicitisom imaju kombinaciju karakterističnih simptoma: mučninu, povraćanje, razdiruću bol u donjem dijelu trbuha. Bol može započeti naglo u gornjem dijelu trbuha ili oko pupka, tada se razviju mučnina i povraćanje. Nakon nekoliko sati, mučnina prolazi i bol skreće u desni donji dio trbuha. Kada doktor pritisne to područje, ono je osjetljivo, a i kada pritisak popusti, bol se oštro pojača, simptom koji se zove prenesena bol. Često je povišenje temperature od 37,7°-38,3° C.

Bol može, posebno kod male i veće djece, biti opća, a ne ograničena na desni donji dio trbuha. U starijih ljudi i trudnica bol je obično slabija i područje je manje osjetljivo.

Ako je crvuljak razderan, bol i groznica mogu postati teški. Pogoršavajuća infekcija može dovesti do šoka.

Dijagnoza i liječenje
Pretraga krvi pokazuje umjereno povećanje broja bijelih krvnih stanica kao odgovor na infekciju. Obično su u ranom stadiju apendicitisa većina pretraga, uključujući Rtg, UZ i CT, u biti nekorisne.

Doktor temelji dijagnozu tipično na nalazima fizikalne pretrage. Da bi spriječio razdor crvuljka, stvaranje apscesa ili upalu trbušne opne, doctor-hirurg treba odmah da napravi hirurški zahvat.

U gotovo 15% operacija zbog apendicitisa nalazi se normalan crvuljak. Međutim, odgađanje operacije, dok doktor ne postane siguran što je uzrok trbušne boli, može biti fatalan: inficirani crvuljak može se razderati u manje od 24 sata nakon početka simptoma. Čak i kada apendicitis nije uzrok, crvuljak se obično uklanja. Tada hirurg pretraži trbuh i nastoji naći pravi uzrok boli.

Uz ranu operaciju, vjerojatnost smrti od apendicitisa je vrlo niska. Osoba obično može napustiti bolnicu za 2-3 dana, a normalno je oporavak brz i potpun.

Kod razderanog crvuljka, prognoza je mnogo ozbiljnija. Prije pedeset godina, razdor je često bio smrtan. Antibiotici su snizili smrtnost gotovo na nulu, ali mogu biti potrebne ponovljene operacije i dug oporavak.

 

ILEUS

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi i dijagnoza • Liječenje

Uvod
Ileus (paralitički ileus, adinamički ileus) je stanje pri kojemu se normalni stežući pokreti (peristaltika) crijevnog zida privremeno zaustave.

Poput mehaničkog začepljenja, ileus sprječava prolaz crijevnog sadržaja. Za razliku od mehaničkog suženja ileus ipak rijetko dovodi do proboja.

Ileus mogu uzročiti infekcija ili krvni ugrušak u trbuhu, ateroskleroza koja smanjuje opskrbu crijeva krvlju ili neka ozljeda crijevne arterije ili vene. Ileus može nastati i zbog bolesti izvan crijeva, kao što su zatajenje bubrega ili nenormalni nivo elektrolita u krvi, npr. nizak nivo kalija ili visok nivo kalcija. Drugi uzroci ileusa su neki lijekovi i slabija aktivnost štitnjače. Ileus je čest u razdoblju od 24-72 sata nakon trbušne operacije.

Simptomi i dijagnoza
Simptomi ileusa su nadutost u trbuhu, povraćanje, teški zatvor stolice i grčevi. Doktor stetoskopom čuje malo zvukova u utrobi ili ih uopće ne čuje. Rtg trbuha pokazuje nadute crijevne vijuge. Ponekad se u cilju procjene situacije radi kolonoskopija (pretraga debelog crijeva sa cijevi za promatranje).

Liječenje
Treba olakšati stvaranje gasova (plinova) i tekućine uzrokovanih ileusom. Ponekad se u debelo crijevo peko anusa uvede cijev da se olakša pritisak. Dodatno se jedna cijev uvede u želudac ili tanko crijevo kroz nos i primijeni izvlačenje da se olakša pritisak i rastezanje. Osoba ne smije ništa ni jesti ni piti sve dok kriza ne prođe. Intravenski se daju tekućine i elektroliti.
 
JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL

Pretraga

Home Category Blog