Vaš Doktor

ANAEROBNE BAKTERIJE KAO UZROČNIK ZARAZNIH BOLESTI - Zarazne bolesti uzrokovane Klostridijama - Tetanus

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi • Dijagnoza i prognoza • Liječenje i prevencija

 

Uvod

Tetanus (zli grč) je bolest koju uzrokuje otrov što ga proizvodi bakterija Clostridium tetani.

Naziv bolesti "čeljusni grč" nastao je zbog grčenja čeljusnih mišića opisanih kod te bolesti. Premda u SAD postaje rijedak, tetanus se pojavljuje u mnogim dijelovima svijeta, naročito u zemljama u razvoju.

 

Spore Clostridium tetani godinama žive u tlu i životinjskom izmetu. Kada bakterija tetanusa uđe u tijelo osobe može doći do infekcije i u površinskim ranama i u dubokim zagađenim ranama. U SAD ljudi sa opekotinama ili hirurškim ranama, te intravenski ovisnici o drogama naročito su izloženi riziku od razvoja infekcije tetanusa. Nakon porođaja može doći do infekcije uterusa i pupčanog batrljka novorođenčeta (tetanus neonatorum).

Rastući, bakterije tetanusa stvaraju otrov. Simptome infekcije uzrokuje upravo otrov, a ne same bakterije.

 

Simptomi

Simptomi obično počinju 5-10 dana nakon infekcije bakterijama, ali se mogu pojaviti već i za 2 dana ili tek za 50 dana. Najčešći simptom je kočenje čeljusti. Drugi simptomi uključuju nemir, poteškoće pri gutanju, razdražljivost, glavobolju, groznicu, grlobolju, tresavicu, grčeve mišića

I ukočenost vrata, ruku i nogu. Sa napredovanjem bolesti osoba može imati poteškoće kod otvaranja čeljusti (trizmus). Uslijed grča mišića lica čini se da se bolesnik trajno smije, a obrve izgledaju podignute. Ukočenost ili grč trbušnih, vratnih i leđnih mišića može uzrokovati osobit položaj sa glavom i petama izbačenim prema natrag, a tijela savijenog prema naprijed. Grčevi mišićnih sfinktera u donjem dijelu trbuha mogu dovesti do zatvora stolice i zadržavanja mokraće.

 

Manje smetnje, kao što su buka, škripanje kreveta, mogu potaknuti bolne mišićne grčeve i jako znojenje. Za vrijeme grčeva čitavoga tijela, osoba ne može vikati ili govoriti zbog ukočenih prsnih mišića ili grča ždrijela. To stanje onemogućava i normalno disanje, te dovodi do pomanjkanja kisika ili smrti zbog gušenja.

Osoba obično nema groznicu. Disanje i srčani rad se obično ubrzavaju, a refleksi se mogu pojačati.

Tetanus može zahvatiti samo skupinu mišića u blizini rane. Grčevi u blizini rane mogu potrajati sedmicama.

 

Dijagnoza i prognoza

Doktor će posumnjati na tetanus kada se pojavi mišićna ukočenost ili grč nakon što je osoba zadobila ranu. Premda se Clostridium tetani katkada može kultivirati iz uzorka uzetog iz rane štapićem sa vatom, negativne kulture ne isključuju dijagnozu tetanusa.

 

Tetanus ima smrtnost po cijelom svijetu od oko 50%. Smrt je najvjerojatnija u vrlo mladih i vrlo starih te u intravenskih ovisnika o drogama. Prognoza je loša, ako se simptomi naglo pogoršavaju ili ako se odmah ne liječi.

 

Prevencija i liječenje

Spriječiti tetanus cijepljenjem je daleko bolje nego ga liječiti kada se jednom razvije. Maloj se djeci cjepivo protiv tetanusa daje kao dio obvezatnog cijepljenja koje uključuje cjepivo protiv difterije i pertusisa (velikog kašlja, hripavca). Odrasli bi trebali dobiti dopunsku dozu cjepiva protiv tetanusa svakih 5-10 godina.

 

Osobi koja ima ranu i koja je dobila dopunsku dozu cjepiva protiv tetanusa unutar posljednjih 5 godina ne treba bilo kakvo daljnje cijepljenje. Međutim, osoba koja nije u prošlih 5 godina dobila dopunsku dozu cjepiva protiv tetanusa, treba što je prije moguće nakon ozljede primiti takvu dozu.

 

Osobi koja nije bila nikada cijepljena ili nije dobila cjepivo prema predviđenom protokolu daje se injekcija tetanusnog imunoglobulina i prva doza od tri mjesečne doze cjepiva.

 

Rane treba brzo, pomno očistiti, naročito duboke ubodne rane, jer prljavština i odumrlo tkivo pomažu rastu Clostridium tetani. Mogu se dati i antibiotici kao što su penicilin i tetraciklin, ali ne kao zamjena za hirurško uklanjanje oštećenog tkiva.

 

Za neutralizaciju otrova daje se imunoglobulin protiv tetanusa. Antibiotici kao što su penicilin i teraciklin daju se za sprječavanje daljnje proizvodnje otrova. Drugi lijekovi pružaju smirivanje, suzbijaju grčeve i opuštaju mišiće.

 

Osoba se obično smjesti u bolnicu i drži u mirnoj sobi. Ljudima sa umjerenim do teškim infekcijama može biti potreban respirator kako bi lakše disali. Prehrana se vrši intravenski ili preko nazogastrične sonde (sonda stavljena kroz nos u želudac). Često je potrebna kateterizacija mokraćnog mjehura ili rektuma kako bi se uklonile otpadne tvari iz tijela.

 

Bolesnika treba često preokretati u krevetu i siliti da kašlje da se spriječi nastanak upale pluća. Za smanjivanje boli daje se kodein. Mogu se dati i drugi lijekovi za kontrolu krvnog pritisaka i srčanih otkucaja.

 

Budući da se nakon infekcije tetanusom ne stvara trajni imunitet, nakon oporavka bolesnik treba primiti kompletno cjepivo prema protokolu cijepljenja protiv tetanusa (tri doze cjepiva kroz tri mjeseca).

 

Select Language

Pretraga

Statistika

Posjete Sadržajima : 20372564
Trenutno aktivnih Gostiju: 29 
Home Medicina od A do Ž Infektivne i parazitarne bolesti ANAEROBNE BAKTERIJE KAO UZROČNIK ZARAZNIH BOLESTI - Zarazne bolesti uzrokovane Klostridijama - Tetanus