Vaš Doktor

OSLABLJENE ODBRANBENE SNAGE I INFEKCIJE

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Faktori rizika • Liječenje i prevencija

• Specifične infekcije (Nokardioza, Aspergiloza, Mukormikoza, Infekcija citomegalovirusom)

 

Uvod

Fizičke zapreke i imunološki sistem brane tijelo od organizama koji mogu uzrokovati infekciju. U fizičke zapreke se ubraja koža, suze, usni vosak, sluz (npr. u nosu) i želučana kiselina.

I normalno istjecanje mokraće ispire organizme koji se uspinju mokraćnim sistemom. Imunološki sistem koji je složen i profinjen, čine, između ostalih sastavnih dijelova, bijele krvne stanice i antitijela koja prepoznaju i uklanjaju mikroorganizme.

 

Vrlo veliki broj različitih bolesti, lijekova i drugih liječenja mogu dovesti do sloma tjelesnih prirodnih odbrambenih snaga. Takav slom može imati za posljedicu infekcije koje mogu uzrokovati organizmi koji normalno žive a da ne prave štetu na tijelu ili u njemu.

 

Faktori rizika

Ljudi sa opsežnim opekotinama imaju povećani rizik od infekcije zbog toga što opečena koža omogućava ulazak štetnih organizama. Slično, ljudi koji se podvrgnu postupcima koji smanjuju njihove fizičke odbrambene snage, imaju povećani rizik od nastanka infekcije. Takvi postupci uključuju postavljanje katetera u mokraćni sistem ili krvnu žilu ili uvođenje sonde u pluća. Mnogi lijekovi mogu potisnuti (suprimirati) imunološki sistem uključujući lijekove protiv raka (kemoterapija), lijekove koji se uzimaju radi sprječavanja odbacivanje organa nakon presađivanja, npr. azatioprin, metotreksat ili ciklosporin i kortikosteroidne lijekove,

npr. prednizon.

 

Ljudi sa AIDS-om imaju smanjenu sposobnost borbe protiv nekih vrsta infekcija, naročito u kasnijem stadiju bolesti. Ti su ljudi u opasnosti od oportunističkih infekcija, to su infekcije mikroorganizmima koji općenito ne dovode do zaraze u ljudi čiji imunološki sistem funkcionira normalno, ali kada se razbole imaju težak oblik bolesti premda se često radi o običnim infekcijama, npr. herpesu.

 

Infekcije su vjerojatnije i obično teže u starijih nego u mlađih odraslih, vjerojatno zbog toga što starenje smanjuje djelotvornost tjelesnog imunološkog sistema. Mnogi dugotrajni (hronični) poremećaji koji su česti u starijih, kao što su hronična opstruktivna bolest pluća (HOPB), rak i šećerna bolest, također povećavaju rizik od nastanka infekcije. Osim toga, stariji su vjerojatnije u bolnici ili staračkom domu gdje je rizik stjecanja teške infekcije veći.

U bolnicama proširena upotreba antibiotika omogućuje organizmima otpornim na antibiotike da dobro uspijevaju pa su infekcije tim organizmima često teže i teže ih je liječiti nego infekcije koje se steku kod kuće.

 

Antibiotici koje se uzima da bi uništili mikroorganizme koji uzrokuju bolest mogu zapravo povećati rizik od razvitka infekcije. Katkada, antibiotici ubiju ne samo štetnu bakteriju nego i one bezopasne koje normalno žive na koži ili one korisne koje žive u crijevu. Kada se to dogodi, mogu se umnažati gljivice i bakterije otporne na antibiotike i uzrokovati sekundarnu infekciju, koja se naziva superinfekcija. Superinfekcije su češće u vrlo mladih i vrlo starih i u ljudi sa hroničnim ili iscrpljujućim bolestima. Superinfekcije se mogu pojaviti i u ljudi koji uzimaju nekoliko antibiotika, ili antibiotike koji ubijaju veliki broj raznovrsnih mikroorganizama (antibiotici širokog spektra).

 

Liječenje i prevencija

Mogu se poduzeti brojni koraci da bi se zaštitili ljudi u kojih je povećan rizik za nastanak infekcije. Najdjelotvorniji način sprječavanja prenosa infekcije sa jedne osobe na drugu je pranje ruku. Osjetljive osobe mogu se također izolirati u privatnu bolničku sobu sa zatvorenim vratima. Da bi se još više smanjio rizik od infekcije posjetiteljima se može savjetovati da navuku čiste kapute i maske te da operu ruke i stave na njih rukavice prije nego što uđu u bolesnikovu sobu.

 

Uprkos vjerojatnosti da antibiotici mogu povećati rizik od nastanka infekcije potiskivanjem nekih bakterija a omogućivanjem drugima da brže rastu, ti lijekovi mogu znatno smanjiti rizik od infekcije, ako se ispravno koriste. To se naziva profilaktičnom upotrebom antibiotika.

Antibiotici se daju profilaktički prije operativnih zahvata, naročito prije trbušnih operacija i presađivanja organa.

 

I cijepljenje može spriječiti infekcije. Ljudi sa povećanim rizikom od razvoja infekcija, naročito stariji i ljudi sa AIDS-om trebali bi primiti sva cjepiva potrebna da se taj rizik smanji.

Pri aktivnoj imunizaciji, cjepivo se injicira ili uzima na usta i potiče tijelo da proizvodi antitijela (bjelančevine izričito namijenjene uklanjanju organizama koji izazivaju specifične bolesti). Cjepiva se daju da se spriječi nastanak ili da se ublaži težina takvih bolesti kao što su influenca (gripa), pneumokokne infekcije, vodene kozice, herpes zoster, hepatitis A, hepatitis B, ospice i rubeola. Pri pasivnom imuniziranju injiciraju se gotova antitijela koja pružaju direktnu, ali privremenu zaštitu. Pasivno imuniziranje je naročito korisno kada je imuno sistem nesposoban proizvesti dovoljno antitijela da zaštiti zaraženu osobu, ili kada je potrebna direktna zaštita, npr. nakon izloženosti virusu hepatitisa.

 

Kako su superinfekcije i oportunističke infekcije često otporne na na večinu antibiotika, te se teško liječe, mogu biti potrebni dugotrajni postupci. Treba da se uzmu uzorci krvi zaražene osobe ili drugih tkiva ili tekućina i pošalju na analizu. Prepoznavanje zaraženog organizma pomaže doktoru da odredi koji će lijek ili lijekovi biti najdjelotvorniji. Pri teškim infekcijama često se koriste kombinacije antibiotika. U rijetkim slučajevima osoba sa vrlo niskim brojem bijelih krvnih stanica može dobiti transfuziju bijelih krvnih stanica.

 

Svako od idućih stanja ili liječenja može potisnuti imunološki system osobe, čineći infekciju vjerovatnijom.

•           Abnormalnosti bijelih krvnih stanica, naročito neutrofila ili T ili B limfocita

•           Nenormalna proizvodnja antitijela

•           Rak, npr. leukemija, Hodgkinova bolest, mijelom

•           AIDS

•           Aplastična anemija

•           Dijabetes

•           Prekomjerna proizvodnja kortikosteroida (Cushingova bolest)

•           Kemoterapija

•           Terapija zračenjem raka

•           Lijekovi koji potiskuju imunost (za autoimmune bolesti)

•           Kortikosteroidi (za astmu, alergije, autoimmune bolesti)

 

SPECIFIČNE INFEKCIJE

• Uvod • Nokardioza • Aspergiloza • Mukormikoza • Infekcija citomegalovirusom

 

Uvod

Ljudi s oštećenim obrambenim mehanizmom u opasnosti su od nastanka brojnih infekcija uključujući među inim nokardiozu, aspergilozu, mukormikozu i infekciju citomegalovirusom.

 

 

NOCARDIOSIS (Nokardioza)

• Uvod • Simptomi • Dijagnoza i liječenje

 

Uvod

Nokardioza je infekcija koju uzrokuje bakterija Nocardia asteroides, koja obično počinje u plućima a može se širiti na kožu i mozak.

Nocardia asteroides obično živi na raspadajućim tvarima u zemlji. Bakterija se prenosi zrakom zagađenom zemljanom prašinom i udiše u pluća. U rijetkim slučajevima bakterije ulaze u tijelo gutanjem ili kroz kožu. Hronični bolesnici koji primaju imunospuresivne lijekove (lijekovi koji potiskuju imunološki sistem) u povećanoj su opasnosti od dobivanja nokardioze. Međutim, oko polovice ljudi sa nokardiozom, obično starijih, nemaju prethodno postojeću bolest. Danas nokardioza nije česta komplikacija AIDS-a.

 

Simptomi

Nokardioza često započinje infekcijom pluća, kao što je pneumonija. Može se širiti krvnom strujom uzrokujući džepove gnoja (apscese) u mnogim područjima tijela uključujući mozak i rjeđe, bubreg. U oko jedne trećine slučajeva apscesi se razvijaju u koži ili ispod nje.

Uz pneumoniju uzrokovanu nokardijom, najčešći su simptomi kašalj, opća slabost, tresavica, bol u prsnom košu, zaduha, groznica, gubitak apetita i gubitak težine. U pleuralnom prostoru (prostor između opni koje prekrivaju pluća) može se nakupljati tekućina. Ti su simptomi slični onima kod tuberkuloze ili drugih vrsta bakterijske pneumonije.

 

Oko jedne trećine bolesnika sa nokardiozom razviju se apscesi u mozgu i imaju teške glavobolje te promijenjene osjete ili slabost. Koji će dio tijela oslabiti ovisi o tome gdje se smjestio apsces u mozgu.

 

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza nokardioze temelji se na prepoznavanju nokardije asteroides u uzorcima tjelesne tekućine ili tkiva uzetih od zaražene osobe.

 

Nokardioza može dovesti do smrti uz liječenje ili bez njega. Prognoza je bolja ako je infekcija samo u plućima nego ako se proširila na druge dijelove tijela, npr. na mozak. Prognoza je lošija u bolesnika koji primaju imunosupresivnu terapiju (terapija koja potiskuje imunost).

Penicilin je djelotvoran u samo 40% slučajeva. Sulfadiazin može biti djelotvoran, ali ga se mora uzimati nekoliko mjeseci. Za neke ljude djelotvoran je samo amikacin.

 

 

ASPERGILLOSIS

(Aspergiloza)

• Uvod • Simptomi • Dijagnoza i liječenje

 

Uvod

Aspergiloza, koju uzrokuje gljivica Aspergillus, je infekcija koja u prvom redu zahvaća pluća.

Gljivica Aspergillus se obično nalazi u hrpama komposta (humusa), oko kuće, na hrani i na tijelu. U nekih ljudi Aspergillus na površini kože izaziva alergiju, premda nije ušao u tkiva da bi uzrokovao infekciju.

 

Aspergiloza se pojavljuje kada organizmi Aspergillus na tjelesnoj površini prodru u dublja tkiva kao što su slušni kanali ili pluća, naročito u osobe koja ima tuberkulozu ili bronhitis. U plućima može rasti gljivična lopta (aspergilom). Ta lopta je sastavljena od zapletene mase gljivičnih niti, vlakana krvnog grušanja i bijelih krvnih stanica. Postepeno se povećava u procesu razarajući plućno tkivo. Kod ljudi sa potisnutim tjelesnim odbrambenim snagama (imunosuprimirani ljudi), kao što su oni kojima je presađeno srce ili jetra, aspergiloza se može širiti krvnom strujom u mozak i bubrege. To je poznata, ali rijetka infekcija u ljudi sa AIDS-om.

 

Simptomi

Aspergiloza slušnog kanala uzrokuje svrbež i ponekad bol. Curenje (dreniranje tekućine) iz uha noću može na jastuku ostaviti mrlju.

Gljivična gruda (aspergilom) u plućima ne mora uzrokovati simptome, ali se može otkriti samo Rtg snimanjem prsnog koša. Može, međutim, uzrokovati iskašljavanje krvi, a rijetko kada teško, čak smrtno, krvarenje.

 

Osoba je vrlo bolesna ako je infekcija prodrla dublje u tkiva. Simptomi uključuju groznicu, tre-savicu, šok, delirij i krvne ugruške. Kod bolesnika se može razviti zatajenje bubrega, jetre (koje uzrokuje žuticu) i poteškoće sa disanjem. Ubrzo može doći do smrti.

 

Dijagnoza i liječenje

Sami simptomi su pokazatelji za postavljanje dijagnoze. Ako je moguće, uzima se uzorak zaraženog materijala i šalje u laboratorij na kulturu. Može biti potrebno nekoliko dana da gljivica dovoljno naraste pa se lakše može prepoznati, ali liječenje treba odmah započeti, jer ta bolest može brzo dovesti do smrti.

 

Za ispiranje inficiranog slušnog kanala koristi se aluminijev acetat (Burowljeva otopina). Gljivična lopta u plućima (aspergilom) obično se hirurški uklanja. Obično se intravenski infundirá protugljivični lijek, npr. amfotericin B. Ketokonazol i itrakonazol su alternativni lijekovi koje se uzima u obliku tableta na usta zbog infekcije dubljih tkiva. Neki su sojevi Aspergillus otporni na te lijekove.

 

 

MUCOMYCOSIS

(Mukormikoza)

• Uvod • Dijagnoza i liječenje

 

Uvod

Mukormikoza (fikomikoza) je infekcija koju uzrokuje gljivica koja pripada velikoj skupini mikroorganizama zvanih Mucorales.

 

Mukormikoza ispod kože (subkutana mukormikoza) je oblik infekcije koji se javlja u jugoistočnoj Aziji i Africi. Obično prođe bez terapije, međutim, može uzrokovati groteksne otoke ispod kože vrata i prsnog koša.

 

Mukormikoza nosa i mozga (rinocerebralna mukormikoza) je teška i obično ima smrtni ishod, a pojavljuje se u SAD. Ovaj oblik mukormikoze tipično zahvaća ljude čije su tjelesne odbrambene snage oslabljene bolešću, kao što je nekontrolirana šećerna bolest. U simptome se ubrajaju bol, groznica i infekcija očne šupljine (orbitalni celulitis) sa izbočenjem zahvaćenog oka (proptoza). Iz nosa se cijedi gnoj. Mogu se razoriti pregrada između nosnica (septum), nepce i kosti lica koje okružuju očnu šupljinu ili sinuse. Infekcija mozga može uzrokovati grčeve (konvulzije), nesposobnost ispravnog govora i djelomičnu paralizu.

 

Dijagnoza i liječenje

Budući da simptomi mukormikoze mogu biti slični simptomima drugih infekcija, doktoru može biti teško odmah postaviti dijagnozu. Ni uzimanje uzoraka zaraženih tjelesnih tkiva za kulturu ne mora pomoći, jer je u laboratoriji gljivicu teško uzgojiti. Doktor može postaviti dijagnozu uočavanjem simptoma i stanja osobe, imajući u vidu slabi imunološki status ili nekontroliranu šećernu bolest.

 

Osoba sa mukormikozom općenito se liječi amfotericinom B koji se daje intravenski ili injicira neposredno u spinalnu tekućinu (likvor). Zaraženo tkivo može se hirurški ukloniti. Ako osoba ima i šećernu bolest, nivo šećera u krvi (ŠUK) treba sniziti tako da se kreće unutar normalnih vrijednosti.

 

 

INFEKCIJA CITOMEGALOVIRUSOM

• Uvod • Simptomi • Dijagnoza i liječenje

 

Uvod

Infekcija citomegalovirusom je virusna infekcija koju se može steći prije rođenja ili u bilo kojoj dobi nakon rođenja.

Citomegalovirus se nalazi svuda. Aktivno zaraženi ljudi mogu mjesecima izbacivati virus mokraćom ili slinom. Virus se izlučuje i u sluzi grlića maternice, spermi, stolici i majčinim mlijekom. Djeca u ustanovama kao što su škole i dnevni boravci često šire virus jedno drugome. Virus se također širi među homoseksualacima koji nemaju zaštitu pri seksualnom odnosu. Infekcija citomegalovirusom može se razviti u ljudi koji prime zaraženu krv ili zaraženi presađeni organ, npr. bubreg.

 

Kada citomegalovirus uđe u tijelo, može ali ne mora uzrokovati aktivnu bolest. Kada je jednom u tijelu virus može biti neaktivan godinama, ali može se aktivirati bilo kada i izazvati bolest. Infekciju citomegalovirusom jednom je imalo ili ima između 60%-90% odraslih, premda obično nemaju simptoma. Obično je infekcija teška u ljudi sa oštećenim imunološkim sistemom, npr. onih kojima je presađena koštana srž ili onih s AIDS-om.

 

Simptomi

Infekcija citomegalovirusom prije rođenja može dovesti do pobačaja, preranog rođenja ili rođenja mrtvog djeteta. Smrt uzrokuje krvarenje, anemija ili opsežno oštećenje jetre ili mozga.

 

Velika većina ljudi koji steku infekciju nakon rođenja i gaje virus, nemaju simptoma. Međutim, zdrava osoba koja se inficira može se osjećati bolesnom i imati groznicu. Ako osoba primi transfuziju krvi koja sadrži citomegalovirus, simptomi mogu početi 2-4 sedmice kasnije.

Ti simptomi uključuju groznicu koja traje 2-3 sedmice i katkada upalu jetre (hepatitis), moguće sa žuticom. Broj limfocita, vrste bijelih krvnih stanica, se može povećati. Ponekad se razvije osip.

 

U osobe sa oštećenim imunološkim sistemom, a koja je zaražena citomegalovirusom, naročito često razvije se teška infekcija, takva osoba se može jako razboljeti i umrijeti. U ljudi sa AIDS-om citomegalovirus često zarazi mrežnicu oka uzrokujući sljepoću. Mogu se razviti i infekcija mozga (encefalitis) ili čirevi crijeva ili jednjaka. Ljudi kojima je presađen organ zaražen citmegalovirusom izloženi su velikom riziku od smrti, jer kao dio postupka presađivanja primaju lijekove koji potiskuju (suprimiraju) njihov imunološki sistem.

 

Dijagnoza i liječenje

Infekcija citomegalovirusom se može razviti postepeno i ne mora je se odmah prepoznati. Pokazatelji koji su korisni za postavljanje dijagnoze su simptomi osobe i oštećen imunološki sistem. Kada se posumnja na infekciju citomegalovirusom rade se pretrage za otkrivanje virusa u mokraći i u drugim tjelesnim tekućinama ili tkivima. Kako se virus može mjesecima ili godinama izbacivati nakon što je infekcija iščezla, otkrivanje citomegalovirusa ne dokazuje da virus uzrokuje aktivnu infekciju.

 

Povećanje nivoa antitijela protiv virusa (nivo antitijela protiv virusa se određuje u nekoliko uzoraka krvi koji se uzimaju od bolesnika svakih nekoliko dana) u krvi jako ukazuje da virus uzrokuje infekciju.

 

Kod osobe sa infekcijom oka na njegovu stražnjem dijelu ili na retini (retinitis), liječnik može oftalmoskopom (instrument koji omogućuje promatranje unutarnjih tkiva oka) vidjeti nenormalnosti. U novorođenčadi, dijagnoza se obično postavi kultiviranjem mokraće u prve tri sedmice života.

 

Blaga infekcija citomegalovirusom obično se ne liječi pa prođe sama od sebe. Kada je infekcija po život opasna ili prijeti vidu, može se uzeti protuvirusni lijek ganciklovir ili foskarnet. Međutim, ti lijekovi imaju ozbiljne nuspojave. Osim toga mogu biti i nedjelotvorni na infekciju. Međutim, liječenjem se često usporava napredovanje bolesti.

 

Select Language

Pretraga

Statistika

Posjete Sadržajima : 18856366
Trenutno aktivnih Gostiju: 212 
Home Medicina od A do Ž Infektivne i parazitarne bolesti OSLABLJENE ODBRANBENE SNAGE I INFEKCIJE