Vaš Doktor

VENERIČNE (SPOLNE) BOLESTI - Spolni herpes

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Simptomi • Dijagnoza • Liječenje

 

Uvod

Spolni herpes je spolno prenosiva bolest područja spolnih organa, kože oko rektuma ili susjednih područja koju uzrokuje virus herpes simpleksa.

 

Dva su tipa virusa herpes simpleksa, a zovu se HSV-1 i HSV-2. HSV-2 se obično prenosi spolnim putem, dok HSV-1 obično zarazi usta. Oba virusa herpes simpleksa mogu zaraziti spolne organe, kožu oko rektuma ili šake (naročito ležišta noktiju) i mogu se prenijeti na druge dijelove tijela (kao što je površina očiju). Herpetične rane obično se ne inficiraju bakterijama, ali neki ljudi sa herpesom imaju i druge mikroorganizme koji se prenose spolnim putem, kao što su sifilis ili meki šankr, u istim ranama.

 

Simptomi

Simptomi početnog (primarnog) izbijanja počinju 4-7 dana nakon infekcije. Prvi simptomi obično su svrbež, trnjenje i ranjavost. Zatim se pojavi mala mrlja crvenila na koju se nadoveže skupina malih bolnih mjehurića. Mjehurići puknu i spoje se stvarajući okrugle rane. Rane, koje su obično bolne, nakon nekoliko dana prelaze u kraste. Mokrenje može biti otežano, a hodanje bolno. Rane se zaliječe za oko 10 dana, ali mogu ostaviti ožiljke. Limfni se čvorovi u preponi obično blago povećaju i bolno su osjetljivi. Prvo je izbijanje obično bolnije, duže i proširenije nego iduća i može biti popraćeno sa groznicom i osjećajem slabosti.

 

U muškaraca se mjehurići i rane mogu napraviti posvuda po penisu uključujući prepucij (predkožu glans penisa), ako penis nije obrezan. U žena se mjehurići i rane mogu razviti na stidnici (vulvi), u vagini i oko nje i na grliću maternice. Oni koji imaju analni spolni odnos mogu dobiti mjehuriće i rane oko anusa ili u rektumu.

 

Kod ljudi sa oštećenim imunološkim sistemom, kao u onih sa infekcijom virusom humanog imunodeficita (HIV), herpesne rane mogu biti teške, proširene na druge dijelove tijela, mogu trajati sedmicama ili duže i, rijetko, postanu otporne na liječenje aciklovirom.

 

Simptomi se obično vraćaju na ista ili susjedna područja, jer se virus zadržava u obližnjim zdjeličnim nervima pa se ponovno aktivira i zarazi kožu. HSV-2 se može bolje ponovno aktivirati u zdjeličnim nervima. HSV-1 se ponovno djelotvornije aktivira u nervima lica, gdje uzrokuje mjehuriće (groznicu usana) ili herpes labijalis (herpes usana). Ipak, svaki virus može uzrokovati bolest u oba područja. Prethodna infekcija bilo kojim virusom stvara djelomičnu imunost na drugi, čineći simptome drugog virusa manje teškima.

 

Dijagnoza

Doktor će posumnjati na herpes na temelju simptoma. Dijagnozu se može postaviti odmah mikroskopskim ispitivanjem uzoraka iz rana. Kako bi se dijagnoza potvrdila, brisevi iz rana šalju se u posebne laboratorije na kulturu. Rezultat se može dobiti već za 48 sati. Pretraga krvi može ukazati na postojanje prošlih infekcija ili uputiti na svježu infekciju, ako se povisi nivo antitijela.

 

Liječenje

Nijednim se liječenjem ne može izliječiti spolni herpes, ali liječenjem se može skratiti izbijanje novih eflorescenci. Broj izbijanja se može smanjiti trajnom terapijom niskim dozama antivirusnih lijekova. Liječenje je najdjelotvornije ako se započne rano, obično unutar 2 dana od početka simptoma. Aciklovir ili srodni antivirusni lijekovi mogu se uzimati oralno ili primijeniti u obliku kreme izravno na rane. Ti lijekovi smanjuju izbacivanje živog virusa iz rana i na taj način smanjuju rizik prenosa infekcije. U vrijeme početnog izbijanja davanjem lijeka može se također smanjiti težina simptoma. Međutim, čak i ako se rano počne liječiti prvi napad, takvim postupkom neće spriječiti ponovno javljanje bolesti (recidiv).

 

Bolesnici sa anamnezom herpesa mogu biti zarazni za spolne partnere čak i kad nisu svjesni izbijanja.

 

Select Language

Pretraga

Statistika

Posjete Sadržajima : 19103798
Trenutno aktivnih Gostiju: 263 
Home Medicina od A do Ž Infektivne i parazitarne bolesti VENERIČNE (SPOLNE) BOLESTI - Spolni herpes