• Uvod • Simptomi • Dijagnoza • Liječenje
Pretpostavljeni uzrok je autoimuna reakcija, tjelesni imunološki sistem napada mijelinsku ovojnicu. U oko 80% ljudi simptomi počinju 5 dana do 3 sedmice nakon blage infekcije, hirurškog zahvata ili cijepljenja.
U 90% ljudi sa Guillain-Barréovim sindromom slabost je najteža unutar 2-3 sedmice. U 5-10% mišići koji podupiru disanje postaju tako slabi da je potreban respirator. Oko 10% trebaju intravensku ishranu ili preko gastrostome (sonda postavljena u želudac), jer oslabe facijalni mišići (mišići lica) i mišići za gutanje.
Ako je bolest vrlo teška, krvni pritisak nije ustaljen ili osoba može imati nepravilan rad srca ili druge poremećaje funkcije autonomnog nervnog sistema. Jedan oblik Guillain-Barreo-va sindroma stvara neuobičajenu skupinu simptoma pri kojima postaju paralizirani pokreti očiju, hodanje teško, a normalni refleksi nestaju. Ukupno, oko 5% ljudi s Guillam-Barreovim sindromom umre zbog te bolesti.
Jednom kada se dijagnoza postavi, liječenje izbora je plazmafereza kojom se iz krvi filtriraju otrovne tvari, ili infuzija autoimunog globulina. Kortikosteroidi se više ne preporučuju jer nemaju dokazan dobar učinak, a mogu u stvari bolest pogoršati.
Stanje ljudi sa Guillain-Barreovim sindromom može se poboljšati samo od sebe, ali oporavak bez liječenja može trajati dugo vremena. Ljudima koje se rano počnu liječiti, stanje se poboljša vrlo brzo, radi se o danima ili sedmicima. Inače oporavak traje nekoliko mjeseci, ali se većina oporavi gotovo u potpunosti. Oko 30% (a čak i veći postotak oboljele djece) ima zaostalu slabost nakon 3 godine. Nakon početnog oporavka oko 10% ljudi dobiva recidiv i razvije hroničnu recidivirajuću polineuropatiju. Za taj trajni oblik Guillain-Barreova sindroma mogu biti od koristi imunoglobulini i kortikosteroidi. Pomažu i plazmafereza i lijekovi koji potiskuju imunološki sistem.
