Aseptički meningitis je naziv koji se katkada koristi da se opiše upala meninga (ovojnice mozga i kičmene moždine) koju obično uzrokuje virus, ali je ponekad autoimuna reakcija (kako se katkada javi pri multiploj sklerozi), posljedica nuspojave lijekova kao što je ibuprofen ili ga uzrokuju hemijske tvari injicirane u kičmeni kanal.
Encefalitis, upalu samoga mozga, obično uzrokuje virusna infekcija, ali je može uzrokovati i autoimunska reakcija.
Apsces je lokalizirana infekcija, vrlo nalik čiru koji može nastati bilo gdje u tijelu, uključujući mozak.
Bakterije i drugi zarazni organizmi mogu iz udaljenih mjesta doći do meninga i drugih područja mozga na nekoliko načina. Može ih prenositi krvna struja ili mogu ući u mozak prodiranjem, npr. iz neke povrede ili tokom hirurškog zahvata. Apscesi se mogu širiti iz zaraženih struktura koje se nalaze uz mozak, kao što su sinusi.
Meningitis rijetko uzrokuju drugi tipovi bakterija, kao što je Escherichia coli (normalno se nađe u debelom crijevu i stolici) i Klebsiella. Infekcije tim bakterijama obično nastanu nakon povrede glave, operacija na mozgu ili kičmenoj moždini, zbog širenja infekcije putem krvi ili radi neke infekcije stečene u bolnici, te su infekcije češće u ljudi sa oštećenim imuno sistemom. Ljudi koji imaju zatajenje bubrega ili koji uzimaju kortikosteroide imaju veći rizik nego što je normalno od razvoja meningitisa uzrokovanog bakterijom Listeria.
Meningitis je najčešći u djece u dobi između 1 mjeseca i 2 godine. Znatno je rjeđi u odraslih ukoliko ne posjeduju neki posebni rizični činioc. Međutim, male epidemije meningokoknog meningitisa mogu se pojaviti u takvim okruženjima kao što su kasarne, studentski domovi ili druge male skupine ljudi u uskom dodiru.
Kod djece do 2 godine meningitis obično uzrokuje povišenu temperaturu, probleme sa hranjenjem, povraćanje, razdražljivost, konvulzije i plakanje visokim tonovima. Koža iznad fontanela (meka mjesta između lubanjskih kostiju) postane napeta i fontanele se mogu izbočiti. Može doći do blokade tekućine oko mozga što dovede do povećanja glave (stanje nazvano hidrocefalus). Za razliku od veće djece i starijih, u djece ispod 1 godine ne mora se razviti ukočeni vrat.
Prilikom fizikalnog pregleda doktor treba da traži osip po koži (obično crvene ili grimizne pjege), cijanozu (plavkasto obojenje kože), ukočenost vrata i ostale znake koji idu u prilog meningitisu. Jedan od takvih znakova je da se kukovi i koljena mogu saviti (izvinuti prema naprijed) kad se djetetovu glavu povuče dolje prema prsima. Drugi je znak da doktor pri podizanju noge ne može ispraviti djetetova savinuta koljena.
Kada doktori sumnjaju na meningitis moraju brzo odrediti radi li se o bakterijskoj, virusnoj, gljivičnoj ili nekoj drugoj infekciji ili o nadražaju uzrokovanom nečim drugim a ne infekcijom, npr. nekom hemijskom tvari. Ima mnogo mogućih uzroka, a svaki se liječi drugačije.
Pretraga koja se obično koristi za dijagnosticiranje meningitisa i određivanje njegova uzroka je lumbalna punkcija. Tanka igla se ubode između dva kralješka u donjem dijelu kičme da se dobije uzorak cerebrospinalne tekućine (likvora) iz područja tačno ispod kičmene moždine. Doktor tada ispituje tekućinu na bakterije pod mikroskopom i pošalje uzorak u laboratorij na rast bakterija (kulturu) i njihovo prepoznavanje. Bakterije se može ispitati na osjetljivost pri liječenju različitim antibioticima. Pri određivanju vrste bakterije od pomoći mogu biti nivo šećera, povećanje bjelančevina, te broj i vrsta bijelih krvnih stanica u likvoru.
Osim što naprave lumbalnu punkciju doktori mogu, da bi postavili dijagnozu, napraviti kulturu krvi (hemokulturu), mokraće (urinokulturu), sluzi iz nosa i grla, te gnoja iz inficiranih promjena na koži.
Treba se pomno paziti na komplikacije koje mogu nastati zbog infekcije mozga. Bakterijski meningitis (naročito ako je uzročnik bakterija Neisseria meningitidis) može dovesti do vrlo niskih vrijednosti krvnog pritiska, pa radi sprječavanja toga stanja bolesniku treba dati dodatne količine tekućine ili lijekova.
Hronični meningitis obično zahvaća ljude čiji je imuno sistem oštećen zbog AIDS-a, raka, drugih teških bolesti, lijekovima protiv raka (citostaticima) ili dugotrajnom upotrebom prednizona.
Neke nezarazne bolesti, kao što je sarkoidoza, i neke vrste raka mogu nadraživati meninge dovodeći do hroničnog meningitisa. Od tih nezaraznih uzroka, najčešći su napad meninga limfomom i leukemijama. Neki lijekovi koji se koriste protiv raka, lijekovi protiv odbacivanja inplatata i čak takvi nesteroidni protuupalni lijekovi kao što je ibuprofen mogu također dovesti do upale meninga.
Hronični meningitis izazvan gljivicom obično se liječi intravenskom primjenom lijekova protiv gljivica. Najčešće korišćeni su amfotericin B, flucitosin i flukonazol. Kada je infekciju posebno teško liječiti, amfotericin se katkada daje neposredno u cerebrospinalnu tekućinu bilo ponavljanim lumbalnim punkcijama ili preko Ommaya rezervoara, naprave koja se implantira ispod kože na glavi i kroz malu cijev unosi lijek u moždane komore.
Za liječenje kriptokoknog meningitisa amfotericin B se obično kombinira sa flucitozinom.
Herpesni meningitis koji se ponavlja može se liječiti aciklovirom, a citomegalovirusni meningitis se može liječiti ganciklovirom. Većina virusnih meningitisa prolazi sama od sebe i ne zahtijeva specifično liječenje.
Aseptični meningitis je upala meninga (ovojnica oko mozga i kičmene moždine), koju obično uzrokuje virus.
Mozak i kičmenu moždinu može zaraziti nekoliko različitih virusa katkada uključujući one koji uzrokuju herpes i zaušnjake. Neke se od tih infekcija pojavljuju u epidemijama, a neke prenose insekti.
Neki virusi ne zaraze u prvom redu mozak i kičmenu moždinu već prije uzrokuju imunološke reakcije koje posredno dovode do upala tih područja. Takav oblik encefalitisa (parainfekcijski encefalitis ili postinfekcijski encefalitis) može nastati nakon ospica, vodenih kozica ili rubeole. Tipično je da se upala razvije 5-10 dana nakon virusne bolesti, a može teško oštetiti nervni sistem.
Vrlo rijetko upala mozga nastane sedmicima, mjesecima ili godinama nakon virusne infekcije. Jedan takav primjer je subakutni sklerozantni panencefalitis, upala mozga koja ponekad nastane nakon ospica i obično se javlja u djece.
• Postinfektivni uzroci (virusne bolesti koje uzrokuju meningitis posredovan imunološkom reakcijom nakon povlačenja glavne bolesti): ospice, rubéola, vodene kozice
• Bakterijske infekcije: Tuberkuloza, sifilis, leptospiroza, mikoplazmoza, limfogranuloma venereum, bolest mačjeg ogreba, bruceloza, Whippleova bolest mozga
• Druge infekcije: Rikecioza, toksoplazmoza, kriptokokoza, trihinoza, kokcidioidomikoza, cisticerkoza, malarija, amebijaza
Neinfektivni uzroci
• Bolesti koji zahvaćaju mozak: tumori, moždani udar, multipla skleroza, sarkoidoza, leukemija
• Otrov: trovanje olovom
• Reakcija na cjepiva: cjepivo protiv bjesnoće i hripavca
• Reakcija na tvari ubrizgane u kičmu: lijekovi protiv raka (kemoterapija), antibiotici, kontrastna rtg sredstva
• Lijekovi: Trimetoprim-sulfametoksazol, azatioprin, karbamazepin, nesteroidni protivupalni lijekovi (ibuprofen, naproksen)
Virusni meningitis obično dovodi do povišene temperature, glavobolje, povraćanja, slabosti i ukočenog vrata. Encefalitis poremeti normalnu funkciju mozga uzrokujući promjene ličnosti, ponekad epi napade, slabost dijela ili više dijelova tijela, zbunjenost, pospanost što može napredovati do kome, i simptome meningitisa.
Neki virusi uzrokuju dodatne simptome, npr. virus herpes simpleksa često u ranim stadijima encefalitisa izaziva ponavljane napade. Likvor pri encefalitisu uzrokovanom virusom herpes simpleksa sadrži uz bijele krvne stanice crvene krvne stanice, to je neuobičajeno u drugim blažim tipovima virusne infekcije. Taj virus uzrokuje i otok u sljepočnom režnju mozga što se može rano dijagnosticirati sa MRI. CT pokazuje promjene tek nakon što dođe do teškog oštećenja.
Doktori koriste i imunološke pretrage kojima se mjere antitijela protiv virusa. Čak se i sa tim pretragama specifični virus otkrije u manje od polovice slučajeva. Doktor može zatražiti CT ili MRI da dokaže kako simptome ne izaziva apsces mozga, moždani udar ili građa samog tkiva, npr. hematom, aneurizma ili tumor.
Mnogi se ljudi sa virusnim infekcijama mozga potpuno oporave. Izgledi za preživljenje i oporavak uveliko ovise o tipu virusa. Encefalitis izazvan herpesom uzrokuje teško oštećenje mozga, ali se može liječiti aciklovirom. U cilju osiguranja dobrog oporavka liječenje treba započeti prije nego osoba upadne u komu. Mala će djeca vjerojatnije zadobiti trajno oštećenje. Djeca su sklonija oporavljanju tokom dugog razdoblja, dok su odrasli skloniji brzom oporavku.
Lijek zidovudin (AZT) može usporiti demenciju uzrokovanu virusom AIDS-a. Progresivnu multifokalnu leukoeneefalopatiju se katkada liječi citakoristinom ili vidakoristinom, ali u najboljem slučaju ti lijekovi samo usporavaju napredovanje infekcije.
