Vaš Doktor

NERVNI SISTEM

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Mozak • Kičmena moždina • Nervi

 

Uvod

Nervni sistem tvore mozak, kičmena moždina i nervi po cijelom tijelu. Nervni sistem ima dva odvojena dijela: CNS (centralni nervni sistem) i periferni nervni sistem. CNS uključuje mozak i kičmenu moždinu. Periferni nervni sistem je mreža nerava koja povezuje mozak i kičmenu moždinu sa ostalim dijelovima tijela.

 

MOZAK

 

Funkcije mozga su u isti čas zagonetne i jedinstvene. Iz mozga dolaze sve misli, vjerovanja, sjećanja, ponašanja i raspoloženja. Mozak je sjedište mišljenja i kontrolno središte za ostatak tijela. Mozak usklađuje sposobnost pokretanja, dodira, mirisa, slušanja i gledanja. Omogućuje ljudima stvaranje riječi, razumijevanje i baratanje brojevima, komponiranje i uvažavanje glazbe, viđenje i razumijevanje geometrijskih likova i povezivanje sa ostalima. Mozak čak ima sposobnost planiranja i maštanja.

 

Mozak ocjenjuje sve podražaje, bilo iz unutarnjih organa, površine tijela, bilo iz očiju, ušiju i nosa. Tada reagira na te podražaje popravljanjem položaja tijela, pokretanja udova i brzine kojom funkcioniraju unutarnji organi. Mozak može uskladiti budnost i raspoloženje.

Nijedan kompjutor ne može se do sada usporediti sa sposobnostima čovječjeg mozga. Međutim, to visoko umijeće ima svoju cijenu. Mozak treba stalno prehranjivanje, zahtijeva izvanredno velik i stalan protok krvi i kisika, oko 20% krvnog protoka iz srca. Nedostatak krvnog protoka dulje od 10 sekundi može dovesti do gubitka svijesti (sinkope). Manjak kisika, nenormalno niske razine šećera u krvi ili otrovne tvari mogu za nekoliko sekundi dovesti do loše funkcije mozga, ali mozak se brani mehanizmima koji obično mogu spriječiti te probleme.

 

Mozak ima tri glavna anatomska sastavna dijela: veliki mozak, moždano stablo i mali mozak.

Veliki mozak se sastoji od gustih kolutastih masa tkiva koje su podijeljene u dvije polovice -lijevu i desnu moždanu hemisferu, koje su u sredini povezane sa nervnim vlaknima nazvanima korpus kalozum. Veliki mozak se nadalje dijeli u čeone, tjemene, zatiljne i sljepoočne režnjeve.

 

•           Čeoni režnjevi kontroliraju vješto motoričko ponašanje uključujući govor, raspoloženje, misao i planiranje budućnosti. U većine ljudi je centar za govor pretežno smješten u lijevom čeonom režnju.

•           Tjemeni režnjevi tumače osjetni unos iz preostalog dijela tijela i kontroliraju kretnje tijela.

•           Zatiljni režnjevi tumače vid.

•           Sljepoočni režnjevi stvaraju pamćenje i emocije. Oni omogućuju ljudima da prepoznaju druge ljude i predmete, razlazu i prepravljaju i vraćaju dugotrajna sjećanja i započinju komunikaciju i djelovanje.

 

Skupovi nervnih stanica leže na bazi velikog mozga u tvorevinama koje se zovu bazalni gangliji, talamus i hipotalamus. Bazalni gangliji pomažu izgladiti pokret, talamus općenito organizira osjetne poruke u i iz najviših razina mozga (moždane kore), a hipotalamus usklađuje neke više automatske tjelesne funkcije kao što su kontrola sna i budnosti, održavanje tjelesne temperature i upravljanje ravnotežom vode unutar tijela.

 

Drugim kritičnim tjelesnim funkcijama automatski upravlja moždano stablo. Moždano stablo pomaže namještanju položaja, regulira disanje, gutanje i kucanje srca, kontrolira brzinu sagorijevanja hrane i povećava oprez kada je to potrebno. Ako je moždano stablo teško oštećeno, te automatske funkcije prestaju i ubrzo dolazi do smrti.

 

Mali mozak koji je ispod velikog mozga upravo iznad moždanog stabla, usklađuje tjelesne kretnje. Sa podacima koje prima iz velikog mozga i sa podacima o položaju ruku i nogu i stepenom njihova mišićnog tonusa, pomaže tijelu da radi glatke, precizne pokrete.

 

I mozak i koštana moždina omotani su u tri sloja tkiva (meninge) i to:

•           Pija je unutarnji sloj koji prijanja uz mozak i kičmenu moždinu.

•           Nježna arahnoidea, nalik na paukovu mrežu, je srednji sloj koji služi kao kanal za cerebrospinalnu tekućinu.

•           Kožnata dura je vanjski i najčvršći sloj.

 

Mozak i njegove meninge nalaze se u čvrstoj, koštanoj zaštitnoj strukturi, lubanji. Dodatnu zaštitu osigurava likvor (cerebrospinalna tekućina) koja teče po površini mozga između meninga, ispunjava unutarnje prostore unutar mozga (ventrikle) i poput jastuka oblaže mozak protiv nenadanog potresanja i manjih ozljeda.

 

 

KIČMENA MOŽDINA

 

Kičmena moždina, dugačka, lomljiva struktura koja počinje na kraju moždanog stabla i nastavlja se prema dolje gotovo do kraja kičme, nosi i dolazeće i odlazeće poruke između mozga i ostalog dijela tijela. Upravo kako je mozak zaštićen kostima lubanje, kičmena moždina je zaštićena kostima kičme (pršljenovima, kralješcima) koji čine kičmeni stup.

 

Mozak je u vezi sa većinom tijela preko nerava koji idu uz i niz kičmenu moždinu. Svaki kralješak stvara otvor između sebe i kralješka iznad i ispod. Kroz taj otvor, razgranjuje se par kičmenih nerava i nosi poruke iz kičmene moždine udaljenijim dijelovima tijela. Nervi na prednjoj strani kičmene moždine, zvani motorni nervi, nose podatke iz mozga u mišiće, oni na stražnjem dijelu kičmene moždine, zvani osjetni ili senzorni nervi, nose osjetne podatke iz udaljenih dijelova tijela u mozak. Ta mreža nerava čini periferni nervni sistem. Periferni nervi su zapravo snopići pojedinačnih nervnih vlakana. Neki su vrlo mali (promjera manjeg od 0,04 cm) a drugi sasvim veliki (promjera većeg od 0,6 cm).

 

Periferni nervni sistem uključuje i nerve koji povezuju moždano stablo i unutarnje tjelesne organe. Ti nervi, zvani autonomni nervni sistem, upravljaju unutarnjim procesima tijela koji ne trebaju svjesnu spoznaju, kao što je brzina srčanih otkucaja, brzina disanja, količina izlučene želučane kiseline i brzina kojom hrana prolazi kroz probavni sistem.

 

 

NERVI

 

Nervni sistem sadrži 100 milijardi ili više nervnih stanica koji se rasprostiru po cijelom tijelu poput konaca, povezujući se sa mozgom, tijelom i često jedna sa drugom. Nervna stanica, zvana neuron, napravljena je od velikog staničnog tijela i jednog izduljenog produžetka (aksona) za slanje poruka. Neuroni obično imaju mnoge ogranke (dendrite) za primanje poruka.

 

Normalno nervi prenose svoje poruke električki u jednom smjeru, od aksona jednog neurona na dendrit idućeg neurona. Na tački kontakta između neurona (sinapsi), akson koji nosi poruku izlučuje sićušne količine hemijskih tvari koje se zovu neurotransmiteri. Te tvari potiču receptore na dendritu idućeg neurona da počne novom električnom strujom. Različite vrste nerava koriste različite neurotransmitere da prenesu poruke preko sinapsi.

 

Svaki veliki akson je okružen nekom vrstom izolatora, mijelinskom ovojnicom, koja ima ulogu vrlo sličnu onoj izolaciji električne žice. Kada se ta izolacija prekine ili ošteti, prenos nervom se uspori ili prekine, što ima za posljedicu bolesti kao što su múltipla skleroza i Guillain-Barreov sindrom.

 

Mozak i nervi čine izvanredno kompleksni komunikacijski sistem koji normalno može istovremeno slati i primati obilne količine podataka. Međutim, taj je sistem osjetljiv na bolesti i povrede, npr. nervi mogu degenerirati uzrokujući Alzheimerovu ili Parkinsonovu bolest.

 

Bakterijske ili virusne infekcije mozga ili kičmene moždine mogu uzrokovati meningitis ili encefalitis. Začepljenje krvotoka (krvne opskrbe) mozga može uzrokovati moždani udar. Povrede ili tumori mogu uzrokovati oštećenje građe mozga ili kičmene moždine.

 

Select Language

Pretraga

Statistika

Posjete Sadržajima : 20123552
Trenutno aktivnih Gostiju: 73 
Home Medicina od A do Ž Neurologija NERVNI SISTEM