Vaš Doktor

POVREDE GLAVE

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Prognoza • Dijagnoza i liječenje

• Specifične povrede glave • Oštećenje specifičnih područja mozga

 

Uvod

Pri zaštiti mozga pomažu, tvrde, lubanjske kosti. Unatoč posjedovanja tog prirodnog šljema, mozak je osjetljiv na mnoge vrste ozljeda. Povrede glave ubijaju i onesposobljuju više ljudi u dobi ispod 50 godina nego bilo koja druga vrsta neurolološkog oštećenja i nakon strelnih rana, drugi su po redu vodeći uzrok smrti u muškaraca ispod 35 godina. Gotovo polovica onih sa teškom ozljedom glave umire.

 

Mozak može biti ozlijeđen čak i ako lubanja nije probijena. Mnoge povrede uzrokuju naglo ubrzanje nakon potresa, kao što može napraviti snažni udarac u glavu ili naglim smanjivanjem brzine koje se javlja kada se glava u pokretu sudari sa nepokretnim predmetom. Mozak može biti oštećen na mjestu udarca ili na suprotnoj strani. Povrede zbog ubrzanja-usporenja katkada se nazivaju coup-contrecoup (francuski naziv za udarac-protivudarac).

 

Teška ozljeda glave može prekinuti, odrezati ili raskinuti nerve, krvne žile i tkiva u ili oko mozga. Nervni putevi se mogu prekinuti a može doći do krvarenja ili jakog otoka. Krvarenje, otok i stvaranje tekućine (edema) imaju sličan učinak onom uzrokovanom masivnom rastu unutar lubanje. Budući da se lubanja ne može proširiti, povećani pritisak može oštetiti ili uništiti moždano tkivo. Zbog položaja mozga u lubanji, pritisak nastoji gurnuti mozak prema dolje. Gornji dio mozga može biti stjeran u otvor koji ga povezuje sa donjim dijelom (moždanim stablom), stanje koje se zove hernijacija. Sličan tip hernijacije može ukliještiti mali mozak i moždano stablo kroz otvor na bazi lubanje (foramen magnum) u kičmenu moždinu. Hernijacije mogu biti po život opasne, jer moždano stablo upravlja takvim životnim funkcijama kao što su brzina srčanog rada i disanje.

 

Katkada se teška ozljeda mozga može pojaviti kao posljedica nečega što se čini da je manja ozljeda glave. Stariji su posebno osjetljivi na krvarenje oko mozga (subduralni hematom) nakon povrede glave. Ljudi koji uzimaju lijekove koji sprečavaju zgrušavanje krvi (antikoagulanse) su također u posebnoj opasnosti zbog krvarenja oko mozga nakon povrede glave.

 

Oštećenje mozga često uzrokuje određeni stepen trajne onesposobljenosti koja je različita ovisno o tome je li oštećenje ograničeno na specifično područje (lokalizirano) ili je više prošireno (difuzno). Koja je funkcija izgubljena ovisi o oštećenom području mozga. Specifični, lokalizirani simptomi mogu pomoći tačno označiti ozlijeđeno područje. Promjene se mogu pojaviti u pokretanju, osjetu, govoru, vidu ili sluhu. Difuzno oštećenje moždane funkcije može zahvatiti pamćenje i san i može dovesti do zbunjenosti i kome.

 

Prognoza

Konačne posljedice povrede glave kreću se u rasponu od potpunog oporavka do smrti. Vrsta i težina onesposobljenosti ovisi o tome gdje i kako jako je mozak bio oštećen. Mnoge moždane funkcije mogu izvoditi više područja mozga, a neozlijeđena područja katkada preuzmu funkcije koje su bile izgubljene, kada je drugo područje oštećeno, što dopušta djelomičan oporavak. Međutim, kako ljudi stare, mozak postaje slabije sposoban prebacivati funkcije iz jednog područja na drugo, npr. vještinama govorenja upravlja u male djece nekoliko područja mozga, ali su kod odraslog sakupljene na jednoj strani mozga. Ako su područja govora u lijevoj hemisferi teško oštećena prije 8-e godine, desna hemisfera može preuzeti gotovo normalnu funkciju govora. Međutim, povrede područja govora u odrasloj dobi vjerojatno će ostati trajno manjkave.

 

Neke funkcije kao što su vid i pokretanje ruke ili noge (motorička kontrola) nadziru jedinstvena područja na jednoj strani mozga. Oštećenje bilo kojeg od tih područja obično uzrokuje trajne manjkove (ispade). Međutim, rehabilitacija može pomoći ljudima da svedu na najmanju moguću mjeru utjecaj tih manjkova na funkciju.

 

Ljudi sa teškom ozljedom glave katkada dobiju amneziju i ne mogu se sjetiti događaja neposredno prije i nakon što su izgubili svijest. Oni kojima se svijest vrati u prvoj sedmici najvjerojatnije će oporaviti svoje pamćenje.

 

Neki ljudi sa ozljedom glave, čak i malom, razviju sindrom poslije potresa mozga. Oni mogu znatno vrijeme nakon povrede imati stalne glavobolje i probleme sa pamćenjem.

 

Najteža posljedica povrede glave koja nije završila smrću je dugotrajno stanje potpune besvijesti praćeno gotovo normalnim ciklusima buđenja i spavanja. Nastaje kada su uništeni gornji dijelovi mozga koji upravljaju finim duševnim funkcijama, ali talamus i moždano deblo, koji upravljaju ciklusima spavanja, tjelesnom temperaturom, disanjem i radom srca su pošteđeni. Ako vegetativno stanje potraje više od nekoliko mjeseci nema izgleda da će doći do oporavka svijesti. Unatoč svemu, osoba koja ima kvalificiranu njegu može u tom stanju živjeti godinama (vegetirati).

 

Dijagnoza i liječenje

Kada osoba sa ozljedom glave stigne u bolnicu, doktori i medicinske sestre najprije provjeravaju životne znakove: srčani rad, krvni pritisak i disanje. Za one koji sami ne dišu zadovoljavajuće, može biti potreban respirator. Doktori odmah procjenjuju bolesnikovo stanje svijesti i pamćenje. Ispituju i temeljne funkcije mozga provjeravajući veličinu zjenica i njihovu reakciju na svjetlo, ocjenjuju reakciju na osjete kao što su vrućina i ubodi iglom i ispituju sposobnost pomicanja ruku ili nogu. Da se ocijeni moguća ozljeda mozga traže se CT ili MRI. Standardni Rtg mogu prepoznati lomove lubanje, ali o ozljedi mozga ne otkrivaju ništa.

 

Povećana pospanost i zbunjenost, produbljena koma, povišeni krvni pritisak i usporeni puls nakon povrede glave znaci su da dolazi do oteknuća mozga. Kako mozak može biti brzo oštećen pritisakom od prekomjerne tekućine, daju se lijekovi koji smanjuju otok. Da se odredi koliko je liječenje uspješno, može se u lubanju ugraditi mali mjerač pritiska.

 

 

SPECIFIČNE POVREDE GLAVE

• Uvod • Fracture lubanje • Potres mozga • Nagnječenja i razderotine mozga

• Intrakranijalni hematomi

 

Uvod

Ljudi mogu pretrpjeti mnoge vrste povrede glave uključujući

•           frakture lubanje,

•           potrese mozga,

•           nagnječenja mozga i razderotine, te

•           intrakranijalne hematome.

 

FRAKTURE LUBANJE

 

Fraktura lubanje je lom lubanjske kosti. Lomovi lubanje mogu oštetiti arterije i vene koje tada krvare u prostore oko moždanog tkiva. Lomovi, posebno na bazi lubanje, mogu potrgati meninge, tkivne ovojnice koje oblažu mozak. Cerebrospinalna tekućina, tekućina koja kruži između mozga i meninga, može se cijediti kroz nos ili uho nakon povrede. Katkada kroz te lomove u lubanju uđu bakterije uzrokujući infekciju i teške oštećenje mozga.

 

Većina lomova lubanje ne zahtijevaju hirurški zahvat, ukoliko koštani dijelovi ne pritisnu mozak ili ukoliko lubanjske kosti nisu pomaknute iz svog položaja.

 

COMMOTIO CEREBRI

(Potres mozga)

 

Potres mozga je kratak gubitak svijesti i katkada pamćenja nakon povrede mozga koja nije uzrokovala očito fizičko oštećenje.

 

Potresi mozga uzrokuju poremećaj funkcija mozga, ali nemaju za posljedicu vidljivo oštećenje tkiva. Mogu nastati čak i nakon manje oz ljede glave ovisno o tome koliko je mozak unutar lubanje uzdrman. Potres mozga može osobu učiniti na neki način zbunjenom, sa glavoboljom i nenormalno pospanom, većina ljudi se potpuno oporavi unutar nekoliko sati ili dana.

 

Neki ljudi razviju vrtoglavicu, poteškoće koncentracije, zaboravljivost, depresiju, pomanjkanje osjećaja ili emocija i tjeskobu. Simptomi mogu trajati od nekoliko dana do nekoliko sedmica, a rijetko dulje. U međuvremenu osoba može imati poteškoće pri radu, učenju društvenom životu. Taj se sindrom zove sindrom nakon potresa mozga.

 

Sindrom nakon potresa mozga je zagonetan. Zašto se ti simptomi obično jave nakon blage ozljede glave je nepoznat. Stručnjaci se ne slažu o tome da li simptome uzrokuju mikroskopske povrede ili psihički činioci. Nekim ljudim sa sindromom nakon potresa mozga, ali ne svima, pomaže liječenje lijekovima i psihijatrijsko liječenje.

 

Činjenica koja još više zabrinjava od sindroma nakon potresa mozga je da se ozbiljniji simptomi mogu razviti satima ili katkada čak danima nakon same povrede. Sve jače glavobolje, zbunjenost i pojačana pospanost ukazuju na hitnu potrebu medicinske pažnje.

 

Općenito, jednom kada je doktor utvrdio da nije došlo do težeg oštećenja, liječenje nije potrebno. Ipak, sve ljude koji imaju ozljedu glave se upozna sa znacima upozorenja na pogoršanje funkcije mozga. Roditeljima male djece se kaže kako da satima nakon povrede promatraju djecu s obzirom na te promjene.

 

Tako dugo dok se simptomi ne pogoršaju protiv bolova se može koristiti paracetamol. Ako ozljeda nije teška nakon prvih 3-4 dana može se uzeti acetilsalicilna kiselina (aspirin).

 

NAGNJEČENJA I RAZDEROTINE MOZGA

 

Nagnječenja mozga su podljevi u mozgu, obično uzrokovani neposrednim jakim udarcem u glavu. Razderotine mozga su rastrgano moždano tkivo koje često prati vidljive rane glave i lomove lubanje.

 

Nagnječenja mozga i razderotine su ozbiljnije nego potresi mozga. MRI pokazuje fizičko oštećenje mozga koje može biti vrlo malo ili koje može uzrokovati slabost jedne strane tijela uz zbunjenost ili čak komu. Ako mozak natiče, moždano se tkivo može još više oštetiti, vrlo jako nateknuće može dovesti do hernijacije mozga. Kao što je često slučaj, liječenje postaje složenije, ako su teške povrede mozga praćene drugim ozljedama, naročito ozljedama prsnog koša.

 

HAEMATHOMA INTRACRANIALIS

(Intrakranijalni hematomi)

 

Intrakranijalni hematomi su nakupine krvi unutar mozga ili između mozga i lubanje.

Intrakranijalni hematomi se mogu pojaviti nakon povrede ili udara. Intrakranijalni hematomi koji su u vezi sa ozljedom obično nastaju ili unutar vanjske ovojnice mozga (subduralni hematom) ili između vanjske ovojnice i lubanje (epiduralni hematom). Oba se tipa hematoma obično prikazuju na CT-u ili MRI.

 

Većina hematoma se razvije naglo i stvara simptome unutar jedne minute. Hronični hematomi su češći u odraslih, povećavaju se polako, stvarajući simptome tek nakon nekoliko sati ili dana.

 

Veliki hematomi pritišću mozak, uzroku nateknuće i konačno razaraju moždano tkivo. Mogu uzrokovati i hernijaciju gornjeg dijela mozga i moždanog stabla. Osoba sa intrakranijalnim hematomom može izgubiti svijest, pasti u komu, postati paraliziran na jednoj ili obje strane tijela, imati smetnje sa disanjem ili probleme sa srcem ili čak umrijeti. Hematomi mogu izazvati i zbunjenost i gubitak pamćenja, naročito u starijih osoba.

 

Epiduralni hematom potječe od krvarenja iz arterije koja leži između meninga (ovojnica koje oblažu i štite mozak) i lubanje. Većina epiduralnih hematoma nastaje kada se prilikom loma kostiju lubanje prereze arterija. Kako je krv u arterijama pod većim pritisakom nego u venama, ona iz arterija brže izlazi. Simptomi katkada počinju odmah, obično kao teška glavobolja, ali mogu biti odgođeni i nekoliko sati. Glavobolja katkada nestane, ali se, jača nego prije, javi nekoliko sati kasnije. Nakon toga može brzo doći do zbunjenosti, pospanosti, paralize, kolapsa i duboke kome.

 

Ključno je rano postaviti tačnu dijagnozu, a to obično ovisi o hitnom CT-u. Epiduralni hematomi se liječe odmah čim ih se prepozna. U lubanji se napravi rupa da se izlije višak krvi, a hirurg traži izvor (mjesto) krvarenja i zaustavlja ga.

 

Subduralni hematomi potječu od krvarenja iz vena oko mozga. Krvarenje može početi naglo nakon teške povrede ili polaganije nakon lakše povrede glave. Subduralni hematomi koji se polako povećavaju češći su u starijih ljudi jer su njihove vene krhke i u alkoholičara koji mogu zanemariti blage do umjerene povrede glave. U oba se slučaja početni simptomi mogu učiniti neznatnima: simptomi mogu biti neprimjetljivi tokom nekoliko sedmica. Međutim, MRI ili CT mogu otkriti nakupljenu krv, što je posljedica povrede. Subduralni hematom u malog djeteta može povećati glavu, jer je lubanja meka i prilagodljiva, barem iz kozmetičkih razloga doktori obično hematom hirurški dreniraju.

 

Mali subduralni hematomi u odraslih često se spontano resorbiraju. Veliki subduralni hematomi koji uzrokuju neurološke simptome obično se hirurški dreniraju. Indikacije za drenažu uključuju postojanu glavobolju, nestalnu mamurnost, zbunjenost, promjene pamćenja i blagu paralizu na suprotnoj strani tijela.

 

 

OŠTEĆENJE SPECIFIČNIH PODRUČJA MOZGA

• Uvod • Oštećenje čeonog režnja • Oštećenje tjemenog režnja • Oštećenje sljepočnog režnja

• Specifični poremećaji uzrokovani povredom glave

 

 

Uvod

Oštećenje gornjeg sloja mozga (moždana kora) obično oštećuje sposobnost osobe da misli, upravlja emocijama i normalno se ponaša. Kako su specifična područja moždane kore općenito odgovorna za specifične vrste ponašanja, tip oštećenja određuju točan smještaj i opseg ozljede.

 

OŠTEĆENJE ČEONOG REŽNJA

 

Čeoni režnjevi moždane kore uglavnom upravljaju naučenim motoričkim vještinama, npr. pisanje, sviranje na muzičkim instrumentima ili vezanje pertli na cipelama. Oni također usklađuju izraze lica i izražajne kretnje. Posebna područja čeonog režnja odgovorna su za specifične finije motoričke aktivnosti na suprotnoj strani tijela.

 

Učinci na ponašanje od oštećenja čeonog režnja razlikuju se s obzirom na veličinu i smještaj fizičkog defekta. Mali defekti obično ne uzrokuju primjetljive promjene ponašanja ako zahvaćaju samo jednu stranu mozga, iako katkada uzrokuju epileptične napade. Velika oštećenja prema stražnjoj strani čeonih režnjeva mogu uzrokovati apatiju, nepažljivost, ravnodušnost i katkada inkontinenciju. Ljudi sa većim oštećenjima prema čelu ili strani čeonih režnjeva skloni su olakoj rastresenosti, neodgovarajućoj euforiji, svadljivosti, vulgarnosti i grubosti i ne obaziru se na posljedice svoga ponašanja.

 

OŠTEĆENJE TJEMENOG REŽNJA

 

Tjemeni režnjevi moždane kore stapaju utiske o obliku, građi i težini u opća opažanja. Vještina matematike i vještina govora potječu donekle iz tog područja, ali specifičnije iz susjednih područja sljepočnih režnjeva. Tjemeni režnjevi također pomažu ljudima da se snađu u prostoru i osjećaju položaj dijelova svog tijela.

 

Mali defekti u prednjem dijelu tjemenih režnjeva uzrokuju neosjetljivost na suprotnoj strani tijela. Ljudi sa većim ozljedama mogu izgubiti sposobnost izvođenja zadaća u nizu (stanje koje se zove apraksija) i otkrivanja orijentacije desno-lijevo.

 

Veliki defekti mogu zahvatiti sposobnost osobe da prepozna dijelove tijela ili prostor oko svog tijela ili čak može smetati sjećanju na nekad dobro znane oblike kao što su satovi ili kocke. Kao posljedica toga, nagla ozljeda nekih dijelova tjemenog režnja može uzrokovati da se ljudi ne obaziru na ozbiljnu narav svog stanja i da zanemare ili čak negiraju paralizu koja zahvaća stranu tijela suprotno ozljedi mozga. Mogu biti zbunjeni ili u deliriju i nisu se u stanju obući ili izvoditi ostale uobičajene zadaće.

 

OŠTEĆENJE SLJEPOČNOG REŽNJA

 

Sljepočni režnjevi prerađuju (pretvaraju) neposredne događaje u sadašnje i dugotrajno sjećanje. Oni shvaćaju zvukove i slike, pohranjuju i prizivaju sjećanje i stvaraju emocionalne putove.

•           Ozljeda desnog sljepočnog režnja ima sklonost oštećivanju pamćenja zvukova i oblika.

•           Ozljeda lijevog sljepočnog režnja drastično smeta razumijevanje govora koji dolazi iz unutarnjih i vanjskih izvora i tipično sprječava osobu da se izrazi govorom.

 

Ljudi sa nedominantnim desnim sljepočnim režnjem mogu dobiti promjene ličnosti kao što su nesmisao za humor, neuobičajena razina pobožnosti, obuzetost i gubitak libida.

 

 

SPECIFIČNI POREMEĆAJI UZROKOVANI POVREDOM GLAVE

• Uvod • Posttraumatska epilepsija • Afazija • Apraksija • Agnozija • Amnezija

 

Uvod

Neki od specifičnih poremećaja uzrokovanih ozljedom glave uključuju:

•           posttraumatsku epilepsiju,

•           afaziju,

•           apraksiju,

•           agnoziju, i

•           amneziju.

 

POSTTRAUMATSKA EPILEPSIJA

 

Posttraumatska epilepsija je poremećaj pri kojem se napadi javljaju neko vrijeme nakon povrede mozga izazvane udarcem u glavu.

Epileptični napadi su odgovor na nenormalna električna pražnjenja u mozgu. Nastaju u oko 10% ljudi koji su zadobili teške povrede glave ali bez oštećenja kostiju lubanje i bez komunikacije sa mozgom, te u 40% onih koji imaju otvorenu ranu i komunikaciju sa moždanim tkivom. Napadi se ne moraju pojaviti i do nekoliko godina nakon povrede.

 

Nastali simptomi često ovise o tome odakle u mozgu napadi potječu. Posttraumatsku epilepsiju obično mogu obuzdati lijekovi protiv konvulzija (antikonvulzivi ili antiepileptici), kao što su fenitoin, karbamazepin ili valproat. U stvari, neki doktori propisuju takve lijekove nakon teške povrede glave da bi spriječili epileptične napade, premda većina stručnjaka ne preporučuje takav postupak. Ako počnu napadi, liječenje se često nastavlja tokom nekoliko godina ili doživotno.

 

APHASIA (Afazija)

• Uvod • Dizartrija • Wernickeova afazija • Brocova afazija

 

Uvod

Afazija je gubitak sposobnosti govora zbog povrede područja za govor u mozgu.

Ljudi sa afazijom su djelomično ili potpuno nesposobni razumjeti ili izraziti riječi. U većini ljudi funkciju govora nadziru lijevi sljepočni režanj i obližnje područje čeonog režnja. Oštećenje bilo kojeg dijela tog malog područja moždanim udarom, tumorom, ozljedom glave ili infekcijom smeta barem neki dio funkcije govora.

 

Problemi govora imaju različite oblike. Različitost mogućih učinaka odražava složenu prirodu funkcije govora. Neka osoba može samo izgubiti mogućnost razumijevanja napisanih riječi (aleksija), dok druga može samo izgubiti mogućnost prisjećanja ili izricanja imena predmeta (anomija). Neki ljudi sa anomijom ne mogu se uopće sjetiti prave riječi, drugi mogu imati riječ u pameti, ali su je nesposobni izreći.

 

DIZARTRIJA je nesposobnost odgovarajućeg izgovaranja riječi. Premda se čini da je problem govora, dizartrija je uzrokovana oštećenjem dijela mozga koji nadgleda mišiće koji se koriste za stvaranje glasova ili usklađuju pokrete glasovnog aparata.

 

Ljudi sa WERNICKEOVOM AFAZIJOM, stanjem koje može nastati nakon oštećenja sljepočnog režnja, čini se da glatko govore, ali rečenice izlaze kao iskrivljeni, zbrkani nizovi riječi (katkad ih se opisuje kao salatu od riječi).

 

Ljudi sa BROCOVOM AFAZIJOM (ekspresivna afazija) uveliko shvaćaju značenje riječi i znaju kako žele odgovoriti, ali imaju problema u izgovoru riječi. Njihove riječi izlaze polako i sa velikim naporom, često prekidane umetnutim riječima (uzvicima, kletvama).

 

Oštećenje i lijevog sljepočnog i čeonog režnja može u početku osobu učiniti gotovo potpuno nijemom. Za vrijeme oporavka od takve potpune (globalne) afazije, osoba ima poremećen govor (disfazija), pisanje (agrafija ili disgrafija) i moć shvaćanja riječi.

 

Terapeuti govora mogu često pomoći ljudima sa afazijom nakon moždanog udara, povrede glave ili nekog drugog uzroka oštećenja govora. Općenito, liječenje započinje čim to dopušta medicinsko stanje osobe.

 

Ispitivanje osoba s afazijom

Brocaova afazija, odgovori na pitanja daju se oklijevajući ali imaju smisla

Pitanje: "O čemu govori ova slika?" (pas laje)

Odgovor: "P—p—p—pas, eh,

ne...p-p...prokletstvo...p-p-pet, joj, pet, pet, pet...

b—b—...čini buku".

 

Wernickeova afazija, odgovori na pitanja daju se glatko, ali su bez smisla.

Pitanje: "Kako se danas osjećate?"

Odgovor: "Kada? Lako za moju rijeku, teku crne

kutije kada se stvore mjehurići."

 

APPRAXIA

(Apraksija)

 

Apraksija je nesposobnost izvršenja zadataka koji zahtijevaju prisjećanje na oblike ili redoslijed pokreta.

Apraksija je rijetka nesposobnost koju obično uzrokuje oštećenje tjemenog ili čeonog režnja. Čini se da je pri apraksiji izbrisano sjećanje na redoslijed pokreta potreban za složene zadatke koji zahtijevaju vještinu. Ruke i noge nemaju fizičku manu koja bi protumačila zašto se zadaća ne može izvršiti, npr. zakopčavanje dugmeta se zapravo sastoji od niza pokreta. Ljudi s apraksijom ne mogu izvesti takav redoslijed.

 

Neki oblici apraksije zahvaćaju samo pojedine vrste zadataka, npr. osoba može izgubiti sposobnost nacrtati sliku, napisati bilješku, zakopčati kaput, zavezati cipele, podignuti telefonsku slušalicu ili svirati na muzičkom instrumentu. Liječenje je usmjereno na poremećaj koji je uzrokovao poremećenu funkciju mozga.

 

AGNOSIA (Agnozija)

 

Agnozija je rijedak poremećaj u kom osoba može vidjeti i osjetiti predmete ali ih ne može povezati sa njihovom uobičajenom ulogom ili funkcijom.

 

Ljudi sa nekim oblicima agnozije ne mogu prepoznati poznata lica ili obične predmete kao što je kašika ili olovka, iako mogu vidjeti i opisati te stvari. Agnoziju uzrokuje poremećaj funkcije tjemenog i sljepočnog moždanog režnja gdje su pohranjena sjećanja na upotrebu i važnost poznatih predmeta i prizora.

 

Agnozija često nastupa iznenada nakon povrede mozga ili moždanog udara. Stanje nekih ljudi sa agnozijom se spontano poboljša ili oporavi, dok drugi ljudi moraju naučiti savladati svoju čudnu nesposobnost. Ne postoji specifično liječenje.

 

AMNESIA

(Amnezija)

 

Amnezija je potpuna ili djelomična nesposobnost prisjećanja na iskustva iz nedavne ili daleke prošlosti.

 

Uzroci amnezije su samo djelomično protumačeni. Ozljeda mozga može dovesti do gubitka sjećanja na događaje koji su se zbili neposredno prije (retrogradna amnezija) ili odmah nakon (posttraumatska amnezija) povrede. Ovisno o težini povrede, većina amnezija traje nekoliko minuta ili sati i nestaje bez liječenja. Ali pri teškoj ozljedi mozga, amnezija može biti stalna.

 

Učenje zahtijeva pamćenje. Sjećanja stečena u djetinjstvu pamte se više nego ona iz doba odrastanja, možda zbog toga što mladi mozgovi imaju posebne sposobnosti učenja. Mehanizmi mozga za primanje podataka i izvlačenja (prizivanja) istih iz sjećanja smješteni su u prvom redu u zatiljnom, tjemenom i sljepočnom režnju. Emocije koje proizlaze iz limbičkog sistema mozga mogu utjecati i na pohranjivanje sjećanja i na njihovo dozivanje. Limbički sistem je usko povezan sa područjima odgovornima za budnost i svijest. Budući da sjećanje uključuje mnogo isprepletenih moždanih funkcija, praktički bilo koji tip oštećenja mozga može dovesti do gubitka pamćenja.

 

Prolazna globalna amnezija opisuje iznenadni, teški, zaboravljivi napad zbunjenosti za vrijeme, mjesto i druge ljude. Mnogi ljudi sa prolaznom globalnom amnezijom nemaju više od jednog napada u životu, drugi mogu imati ponavljane napade. Napadaji mogu trajati od 30 minuta do oko 12 sati ili slično. Male arterije u mozgu vjerojatno postanu isprekidano začepljene kao rezultat ateroskleroze. U mladih ljudi prolaznu globalnu amneziju mogu uzrokovati migrenske glavobolje koje privremeno smanjuju krvni protok mozgu. Jako pijenje ili uzimanje prekomjernih količina sredstava za umirenje, kao što su barbiturati i benzodiazepinski lijekovi mogu također uzrokovati kratke napade.

 

Amnezija može djelovati da osoba potpuno izgubi orijentaciju i blokirati sjećanje na događaje koji su se dogodili prethodnih nekoliko godina. Nakon napada, zbunjenost se brzo razbistri i u pravilu dolazi do potpunog oporavka.

 

Alkoholičari i drugi slabo ishranjeni ljudi mogu razviti neobični oblik amnezije zvan Wernicke-Korsakoffljev sindrom. Taj sindrom se sastoji od kombinacije dva poremećaja: akutnog stanja zbunjenosti (vrsta encefalopatije) i amnezije koja traje dulje vremena. Oba poremećaja nastaju zbog poremećaja funkcije mozga uzrokovanog nedostatkom tiamina (vitamina B1). Pijenje velikih količina alkohola bez jedenja hrane koja sadrži tiamin, smanjuje opskrbu mozga tim vitaminom. Pijenje velikih količina drugih tekućina ili primanje velikih količina tekućina intravenski nakon hirurškog zahvata također može uzrokovati Wernickeovu encefalopatiju u osobe koja je prethodno bila slabo hranjena.

 

Ljudi koji razviju akutnu Wernickeovu encefalopatiju imaju sklonost teturanju, dobiju očne probleme (kao što je paraliza pokretanja oka, dvostruke slike ili nistagmus) i postanu zbunjeni i mamurni. Gubitak pamćenja im je težak. Problem obično popravlja intravensko davanje tiamina.

 

Ako se ne liječi, akutna Wernickeova encefalopatija može završiti smrtno. Zbog toga ako neki alkoholičar dobije neuobičajene neurološke simptome ili postane zbunjen, obično se odmah započne liječenjem tiaminom.

 

Korsakoffljeva amnezija prati akutnu Wernickeovu encefalopatiju i može biti trajna, ako dolazi nakon teških ili ponavljanih napada encefalopatije ili prestanka uzimanja alkohola. Teški gubitak pamćenja obično prate prekomjeran nemir i delirij. Pri hroničnoj Korsakoffljevoj amneziji neposredno pamćenje je zadržano, ali pamćenje novih i relativno dugotrajnih događaja je izgubljeno. Davno sjećanje, međutim, katkada ostaje sačuvano.

 

Ljudi sa Korsakoffljevom amnezijom mogu međusobno društveno komunicirati i održavati suvislo sporazumijevanje čak i ako su u nemogućnosti sjetiti se bilo čega što se dogodilo u prethodnih nekoliko dana, mjeseci ili godina ili čak u prethodnih nekoliko minuta. Zbunjeni gubitkom pamćenja skloni su radije izmišljati stvari nego priznati da se ne mogu sjetiti.

 

Premda se Korsakoffljeva amnezija najčešće javlja sa manjkom tiamina, slična slika amnezije može nastati nakon povrede glave, prestanka rada srca ili akutnog encefalitisa. U alkoholičara se davanjem izgubljenog tiamina popravlja Wernickeova encefalopatija, ali se ne popravlja uvijek Korsakoffljeva amnezija. Ako se izbjegava alkohol i ako se ostale bolesti koje doprinose poremećaju liječe, katkada poremećaji postepeno nestaju sami od sebe.

 

Vrste pamćenja (sjećanja) koje napada amnezija

•           Neposredno sjećanje, sjećanje na događaje koji su se zbili u prethodnih nekoliko sekundi.

•           Međusjećanje, sjećanje na događaje koji su se dogodili prethodnih nekoliko sekundi do prethodnih nekoliko dana.

•           Davno ili dugotrajno sjećanje, sjećanje na događaje iz davnog vremena.

 
EnglishArabicBulgarianCroatianCzechDanishDutchFinnishFrenchGermanGreekHindiItalianJapaneseKoreanNorwegianPolishPortugueseRomanianRussianSpanishSwedishCatalanFilipinoHebrewIndonesianLatvianLithuanianSerbianSlovakSlovenianUkrainianVietnameseAlbanianEstonianGalicianHungarianMalteseThaiTurkishPersianAfrikaansMalaySwahiliIrishWelshBelarusianIcelandicMacedonianYiddishArmenianAzerbaijaniBasqueGeorgianHaitian CreoleUrduChinese (S)Chinese (T)

Pretraga

Login forma

Statistika

Posjete Sadržajima : 10041172
Trenutno aktivnih Gostiju: 162 
Home Medicina od A do Ž Neurologija POVREDE GLAVE