Vaš Doktor

DELIRUM ET DEMENTIA (Delirij i demencija)

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Delirij • Demencija

 

Uvod

Iako se o deliriju i demenciji u medicinskim knjigama često raspravlja zajedno, oni su zaista posve različiti. Delirij je iznenadna, obično, povratna promjena duševnog stanja koju označuju zbunjenost i neorijentiranost. Demencija je hronična bolest koja sporo napreduje, a ima za posljedicu gubitak pamćenja i teški pad svih aspekata duševne funkcije; za razliku od delirija, demencija je obično nepovratna.

 

 

DELIRIUM

(Delirij)

• Uvod • Uzroci • Simptomi • Dijagnoza • Liječenje

 

Uvod

Delirij je moguće povratno stanje koje obično nastane iznenada, osoba ima smanjenu sposobnost da obraća pozornost i zbunjena je, neorijentirana i ne može jasno misliti.

 

Uzroci

Delirij je nenormalno duševno stanje, nije bolest, sa različitim simptoma koji predstavljaju smanjeno duševno funkcioniranje. Delirij mogu uzrokovati stotine stanja ili poremećaja u rasponu od jednostavne dehidracije do trovanja lijekovima ili po život opasnih infekcija. Najčešće se događa odraslima i ljudima čiji je mozak već oštećen, uključujući jako bolesne, ljudima koji uzimaju lijekove koji mijenjaju um i ponašanje i ljudima sa demencijom.

 

Simptomi

Delirij može početi na brojne načine, a u blažem slučaju ga može biti teško prepoznati. Djelovanja ljudi u deliriju su različita, ali su u grubim crtama slična onima osobe koja postaje sve više otrovana.

 

Glavni znak delirija je nesposobnost obraćanja pažnje. Ljudi u deliriju se ne mogu koncentrirati pa imaju poteškoća prerade novih podataka i ne mogu se sjetiti novih događaja. Gotovo svi su neorijentirani u vremenu i barem djelomično zbunjeni o tome gdje se nalaze. Misle na pobrkan način, skitaju se i čak postaju nesuvisli. U teškim slučajevima mogu ne znati ko su. Mogu ih plašiti bizarne vidne halucinacije u kojima vide stvari ili ljude koji se tamo ne nalaze. Neki mogu dobiti paranoju, vjerujući da se događaju čudne stvari (deluzije).

 

Ljudi u deliriju reagiraju na svoje poteškoće na različite načine: neki postaju tako tihi i povučeni da oni oko njih mogu čak i ne primijetiti da su u deliriju, dok drugi postaju uzbuđeni i nastoje se boriti protiv svojih halucinacija ili deluzija.

 

Kada delirij uzrokuju lijekovi, često je na različite načine oštećeno ponašanje ovisno o lijeku, npr. ljudi otrovani pilulama za spavanje će vjerojatno biti jako povučeni, dok oni otrovani amfetaminima mogu postati agresivni i preaktivni.

 

Delirij može trajati satima, danima ili čak i dulje, ovisno o težini i medicinskim okolnostima. Često postaje gorim po noći (fenomen poznat kao zalaz sunca). Konačno, osoba u deliriju će upasti u nemiran san, ovisno o uzroku, delirij čak može napredovati do kome.

 

Dijagnoza

Doktori mogu lako prepoznati delirij koji je prošao blagi stadij. Kako delirij može biti znak mnogih teških bolesti, od kojih neke mogu brzo završiti smrću, doktori nastoje što je brže moguće odrediti uzrok. Najprije nastoje razlikovati delirij od duševne bolesti. U starijih doktori nastoje razlikovati delirij od demencije određivanjem pacijentove uobičajene duševne funkcije. Međutim, ljudi koji imaju demenciju mogu isto tako pasti u delirij.

 

Doktori nastoje da skupe što je više moguće podataka o bolesnikovoj anamnezi. Pitaju se prijatelje, obitelj ili drugi promatrači kako je zbunjenost počela, kako je brzo napredovala i što oni znaju o bolesnikovom fizičkom i duševnom zdravlju, uključujući uzimanje medikamenata, zabranjenih lijekova i alkohola. Podaci se mogu dobiti od policije, osoblja hitne pomoći ili iz pokazatelja kao što su bočice za pilule.

 

Nakon toga dolazi potpun fizički pregled i doktor obraća punu pozornost na neurološke reakcije osobe. Doktor određuje pretrage krvi, Rtg i često lumbalnu punkciju kako bi dobio cerebrospinalnu tekućinu za laboratorijsku analizu.

 

Delirijum                                                   Psihoza

Česti znaci delirija (tjelesna bolest)        Česti znaci psihoze (duševna bolest)

Zbunjenost o sadašnjem vremenu datumu, mjestu ili vlastitoj ličnosti        Obično svjestan

vremena, mjesta i vlastite ličnosti

Poteškoća u skretanju pažnje                Sposoban skrenuti pažnju

Gubitak svježog pamćenja                     Nelogično mišljenje, ali zadržavanje svježog

pamćenja

Nemogućnost logičkog mišljenja ili izvođenja jednostavnih računanja        Zadržana

sposobnost računanja

Povišena temperatura i drugi znakovi infekcije                                        Anamneza o

prethodnim psihijatrijskim poteškoćama

Zaokupljenost općenito nedosljedna       Zaokupljenost često fiksirana i dosljedna

Halucinacije (ako postoje) najviše vidne   Halucinacije (ako postoje), uglavnom slušne

Dokaz nedavnog uzimanja droge

Tremor

 

Liječenje

Liječenje delirija ovisi o njegovu uzroku, npr. doktori liječe infekcije antibioticima, povišenu temperaturu drugim lijekovima a nenormalan nivo soli i minerala u krvi podešavanjem nivoa tekućina i soli.

 

Ljude koji su vrlo uznemireni ili koji imaju halucinacije moraju se spriječiti da se sami ne ozlijede ili ne ozlijede one koji se za njih brinu. Bolnice katkada koriste i postavljaju ograđivače. Nemir mogu ublažiti benzodiazepinski lijekovi kao što su diazepam, triazolam i temazepam. Lijekovi protiv psihoze kao što su haloperidol, tioridazin i klorpromazin obično se daju samo ljudima koji su agresivno paranoični ili jako plašljivi ili onima koji se ne mogu umiriti benzodiazepinima. Bolnice koriste ograđivače sa oprezom, a doktori su oprezni u propisivanju lijekova, naročito starijim osobama, jer ograđivači i lijekovi mogu uzrokovati veći nemir i zbunjenost i prekriti temeljni problem. Međutim, ako je delirij izazvan alkoholom, doktori daju benzodiazepine sve dok nemir ne prestane.

 

 

DEMENTIA

(Demencija)

• Uvod • Uzroci • Simptomi • Liječenje

 

Uvod

Demencija je opadanje duševne sposobnosti koja obično polako napreduje, oštećeni su pamćenje, mišljenje, prosuđivanje i sposobnost obraćanja pažnje i učenja, a ličnost (osobnost) se može pogoršavati.

 

Demencija se u mladih ljudi može razviti iznenada kada teška ozljeda, bolest ili otrovna tvar, npr. ugljen monoksid, razori moždane stanice. Demencija se obično razvija polagano i zahvaća ljude u dobi iznad 60-te godine života. Ipak, demencija nije normalan dio starenja. Kako svi ljudi stare, promjene u mozgu izazivaju neki gubitak pamćenja, naročito kratkotrajnog pamćenja, i nešto smanjenu sposobnost za učenje. Te normalne promjene ne zahvaćaju sposobnost funkcioniranja.

 

Zaboravnost u starijih ljudi se katkada zove benigna staračka zaboravnost, i nije u svakom slučaju znak demencije ili rane Alzheimerove bolesti. Demencija je znatno ozbiljnije opadanje duševne sposobnosti i ona postaje vremenom sve teža. Dok ljudi koji stare normalno mogu zaboraviti detalje, ljudi sa demencijom mogu zaboraviti sve skorašnje događaje.

 

Uzroci

Najčešći uzrok demencije je Alzheimerova bolest. Što uzrokuje Alzheimerovu bolest nije poznato, ali genetički činioci imaju ulogu, čini se da se bolest kreće u obiteljima i da je uzrokuju ili na nju utječe nekoliko specifičnih genskih nenormalnosti. Pri Alzheimerovoj bolesti degeneriraju dijelovi mozga, razarajući stanice i smanjujući prijemčivost preostalih na mnoge hemijske tvari koje prenose signale u mozgu. U mozgu se pojavljuju nenormalna tkiva, nazvana senilni plakovi i neurofibrilarni čvorovi te nenormalne bjelančevine, a doktori ih mogu prepoznati za vrijeme obdukcije.

 

Drugi najčešći uzrok demencije su uzastopni moždani udari. Pojedinačni udari su maleni, ostavljajući malu ili nikakvu slabost, a rijetko vrstu paralize koja nastaje kao posljedica većih udara. Ti mali udari postupno razaraju moždano tkivo, područja razorena kao rezultat spriječene opskrbe krvlju zovu se infarkti. Kako taj tip demencije nastaje zbog mnogih malih udara, stanje je poznato kao multiinfarktna demencija. Većina ljudi sa multiinfarktnom demencijom imali su visoki krvni pritisak ili šećernu bolest, a obje oštećuju krvne žile u mozgu.

 

Demencija može nastati i nakon povrede mozga ili epizode zastoja srca.

 

Drugi su uzroci demencije nepoznati. Pickova bolest, rijetko stanje, u mnogo čemu je slična Alzheimerovoj bolesti osim što zahvaća samo malo područje mozga i napreduje polaganije. Oko 15-20% ljudi sa Parkinsonovom bolešću prije ili kasnije dobije demenciju.

 

Demencija se pojavljuje i u ljudi s AIDS-om i Creutzfeldt-Jakobovom bolešću, rijetkom bolešću koja brzo napreduje, uzrokovanom infekcijom mozga, vjerojatno zaraznom česticom zvanom prion, koja može biti povezana sa bolešću ludih krava.

 

Hidrocefalus sa normalnim pritisakom nastaje kada se tekućina koja se normalno nalazi oko mozga i koja ga štiti od povrede ponovno u dovoljnoj mjeri ne apsorbira, uzrokujući neobičan tip demencije. Taj hidrocefalus ne samo da uzrokuje gubitak duševne funkcije nego dovodi i do inkontinencije mokraće i neobične nenormalnosti hodanja na širokoj osnovi. Za razliku od mnogih drugih uzroka demencije, hidrocefalus sa normalnim pritisakom se katkada može popraviti, ako se rano liječi.

 

Ljudi koji trpe od ponavljanih ozljeda glave, npr. bokseri, često razviju demenciju pugilistiku (hronična progresivna traumatska encefalopatija), kod nekih od njih razvije se i hidrocefalus.

Neki stariji ljudi koji postaju depresivni imaju pseudodemenciju, oni samo izgledaju kao da imaju demenciju. Malo jedu i spavaju i tuže se na gubitak pamćenja, za razliku od onih sa demencijom koji često negiraju gubitak pamćenja.

 

Simptomi

Demencija obično počinje polako i vremenom se pogoršava pa se stanje u početku i ne mora prepoznati. Smanjuju se pamćenje, sposobnost vođenja računa o vremenu i sposobnost prepoznavanja ljudi, mjesta i predmeta. Ljudi s demencijom imaju problem naći i koristiti pravu riječ i imaju poteškoću u apstraktnom mišljenju (kao što je rad sa brojevima). Česte su i promjene ličnosti (osobnosti), često je pretjerano neko posebno obilježje ličnosti.

 

Demencija koja nastaje zbog Alzheimerove bolesti obično započinje jedva primjetno. Ljudi čija se bolest razvije dok su zaposleni ne mogu više tako dobro raditi, u onih koji su u penziji u početku se ne moraju primijetiti promjene. Prvi znak može biti zaboravljanje skorašnjih događaja, iako katkada bolest počinje depresijom, strahovima, tjeskobom, smanjenom emocijom ili drugim promjenama ličnosti. Načini govora se mogu malo promijeniti, osoba može koristiti jednostavnije riječi, neispravno koristiti riječi ili biti u nemogućnosti pronaći odgovarajuću riječ. Nemogućnost tumačenja signala može otežati upravljanje vozilom.

Vremenom promjene postaju očitije i konačno osoba ne može društveno funkcionirati.

 

Za razliku od demencije prouzročene Alzheimerovom bolešću, demencija uzrokovana malim moždanim udarima može imati stepenasti silazni tok koji se očituje iznenadnim pogoršanjima, a zatim određenim poboljšanjima pa opet pogoršanjima nakon nekoliko mjeseci ili godina kad dođe do drugog udara. Dobrom kontrolom visokog krvnog pritiska i šećerne bolesti katkada se može spriječiti više moždanih udara, pa ponekad dođe do blagog oporavka.

 

Neki ljudi sa demencijom dobro skrivaju svoj nedostatak. Izbjegavaju složene aktivnosti kao što je ispunjavanje čekovne knjižice, čitanje i rad. Ljudi koji ne mogu promijeniti svoj život mogu postati frustrirani zbog nemogućnosti obavljanja svakodnevnih zadataka. Mogu zaboraviti važne zadatke ili ih mogu napraviti neispravno, npr. mogu propustiti platiti račune ili zaboravljati ugasiti svjetla ili peć.

 

Demencija napreduje različitom brzinom u različitih ljudi. Gledanje unatrag kako se brzo pogoršavala tokom prethodne godine često ukazuje na iduću godinu.

 

Demencija koju uzrokuje AIDS općenito započinje jedva primjetljivo, ali napreduje stalno tokom nekoliko mjeseci ili godina. Rijetko prethodi drugim simptomima AIDS-a. Nasuprot tomu, Creutzfeldt-Jakobova bolest obično dovodi do teške demencije i često do smrti unutar jedne godine.

 

U svojim najuznapredovalijim oblicima demencija dovodi do gotovo potpunog razaranja sposobnosti funkcioniranja mozga. Ljudi sa demencijom postaju povučeniji i slabije sposobni kontrolirati svoje ponašanje. Imaju bučne ispade i trenutke raspoloženja i imaju sklonost lutanju. Konačno, postaju nesposobni pratiti razgovore i mogu izgubiti sposobnost govora.

 

Dijagnoza

Zaboravnost je obično prvi znak koji zapažaju članovi obitelji ili doktor. Doktori i drugo medicinsko osoblje obično mogu postaviti dijagnozu postavljajući toj osobi i obitelj niz pitanja. Ispituje se duševno stanje pri čemu doktor pita niz jednostavnih pitanja a odgovori osobe se zabilježe i procijene. Može biti potrebno profinjenije ispitivanje (neuropsihološko testiranje) da se razjasni stepen oštećenja ili da se odredi prolazi li osoba kroz pravo intelektualno propadanje.

 

Doktori postavljaju dijagnozu demencije na temelju ukupne situacije uzimajući u obzir dob osobe, obiteljsku anamnezu, kako su simptomi započeli i kako napreduju te postojanje drugih bolesti (kao što je visoki krvni pritisak ili šećerna bolest).

 

Istovremeno doktor traži uzrok smanjene duševne funkcije koji se može liječiti, kao što je npr. bolest štitnjače, nenormalna razina elektrolita, infekcija, manjak vitamina, otrovnost lijekova ili depresija. Rade se uvijek standardne pretrage krvi, a doktori pregledaju i sve lijekove koje je osoba dobila na recept da vide može li biti neki od njih kriv. Doktor može zatražiti CT ili MRI kako bi isključio tumor mozga, hidrocefalus ili moždani udar.

 

Doktori treba da posumnjaju na Alzheimerovu bolest kao uzrok demencije u starijih ljudi čije se pamćenje postupno pogoršava. Premda dijagnoza postavljena pregledom osobe može biti tačna u oko 85% slučajeva, dijagnoza Alzheimerove bolesti dokazuje se samo pretragom mozga prilikom obdukcije. Kada se napravi obdukcija, doktori nalaze gubitak moždanih stanica. Unutar preostalih nervnih stanica vide se klupka, a plakovi napravljeni od amiloida, vrste nenormalne bjelančevine, razbacani su po moždanom tkivu.

 

Kao metode dijagnosticiranja Alzheimerove bolesti predlagane su pretrage moždanog likvora i posebni moždani skenovi zvani PET (pozitronska emisiona tomografija), ali takve pretrage još nisu pouzdane.

 

Delirij                                                                                      Demencija

Razvija se iznenada                                                                  Razvija se sporo

Traje danima do sedmicima                                                      Može biti trajna

Povezan je sa uzimanjem ili prekidom

lijekova, teškom bolešću, sa problemima metabolizma                                                                                                                                                 Inače nema druge bolesti

Gotovo se uvijek pogorša noću                                                  Često se pogoršava noću

Nemogućnost koncentracije                                                      Misli odlutaju

Stanje svijesti ide od letargije do agitacije                                   Svijest je često smanjena

Koncentriranost na okolinu varira                                               Koncentriranost na okolinu je

oštećena

Govor je spor, često nepovezan i neprimjeren                              Ponekad je teško pronaći

pravu riječ

Pamćenje je zbrkano, smeteno                                                 Gubitak pamćenja, osobito

za nedavne događaje

 

Liječenje

Većina demencija je neizlječiva. Lijek takrin pomaže nekim ljudima sa Alzheimerovom bolesti, ali stvara ozbiljne nuspojave. Općenito ga je nadomjestio donepezil koji uzrokuje manje nuspojava i može usporiti napredovanje Alzheimerove bolesti za jednu godinu i više. Tok može usporiti i ibuprofen. Lijekovi najbolje djeluju u vrijeme ranog, blagog stadija bolesti.

 

Demencija koju uzrokuju ponavljani mali moždani udari ne može se liječiti, ali njeno napredovanje se može usporiti ili čak zaustaviti liječenjem visokog krvnog pritiska ili šećerne bolesti povezane sa udarom.

 

Danas ne postoji liječenje demencije koju uzrokuje bilo Creutzfeldt-Jakobova bolesti bilo AIDS. Lijekovi koji se daju za liječenje Parkinsonove bolesti ne pomažu pratećoj demenciji, a neki mogu otežati njene simptome.

 

Kad je depresija uzrokovala gubitak pamćenja, barem privremeno mogu pomoći lijekovi protiv depresije (antidepresivi) i savjetovanje. Ako se dijagnosticira rano, demenciju koju uzrokuje hidrocefalus sa normalnim pritisakom (normotenzivni hidrocefalus) može se liječiti uklanjanjem viška tekućine unutar mozga drenažnom cijevi (santom).

 

Doktori često koriste lijekove protiv psihoze (antipsihotike) kao što su tioridazin i haloperidol da nadziru uzbuđenost i provale koje mogu pratiti uznapredovalu demenciju. Nažalost, ti lijekovi nisu vrlo djelotvorni u obuzdavanju takvih ponašanja i mogu uzrokovati ozbiljne nuspojave. Lijekovi protiv psihoza (antipsihotici) najbolje djeluju u onih koji imaju paranoju i halucinacije.

 

Široki raspon lijekova, vitamina i prehrambenih dodataka pokazao se u liječenju demencije beskorisnim. Među njima su lecitin, ergoloid mesilati, ciklandelat i vitamin B12 (osim ako se ne utvrdi manjak vitamina B12). Mnogi lijekovi, neki od kojih se mogu dobiti u slobodnog prodaji (bez recepta), pogoršavaju demenciju. Često su za to kriva sredstva za spavanje (sedativi), sredstva protiv prehlade, lijekovi protiv tjeskobe (anksiolitici) i neki lijekovi protiv depresije (antidepresivi).

 

Čak iako je demencija hronična, intelektualne funkcije se ne mogu uspostaviti, od znatne pomoći mogu biti potporne mjere, npr. veliki satovi i kalendari mogu pomoći ljudima da se orijentiraju, a oni koji se brinu za oboljele, mogu osobama davati česte primjedbe o tome gdje se nalaze i što se događa. Može koristiti ugodno i radosno okruženje, najmanji mogući novi poticaji i redovite aktivnosti sa niskim stresom.

 

Ako se dnevne rutine pojednostave, a očekivanja davatelja pomoći smanje a da osoba ne osjeti potpuni gubitak samopoštovanja, može doći do nekog stvarnog poboljšanja. Davatelji pomoći moraju davati odgovarajuće upute, ali trebaju izbjegavati da osobu tretiraju poput djeteta. Psovanje osobe sa demencijom zbog učinjene pogreške ili što nije naučila ili se nečega sjetila nije od koristi i može pogoršati situaciju.

 

Budući da demencija obično napreduje bitno je planiranje budućnosti. Takvo planiranje obično kombinira napore doktora, socijalnog radnika, medicinskih sestara i pravnika. Međutim, najviše odgovornosti pada na obitelj i stresovi mogu biti strahoviti. Olakšanje od opterećenja stalnom pažnjom postoji često ovisno o specifičnom ponašanju i sposobnostima dementne osobe i o sredstvima obitelji i zajednice. Društvene agencije, uključujući odjel socijalne službe lokalne bolnice, mogu pomoći pri nalaženju odgovarajućih izvora pomoći. Opcije uključuju programe dnevne brige, posjete patronažne sestre, pomoć u domaćnstvu sa djelomičnim ili punim radnim vremenom i pomoć na temelju zajedničkog života. Kad se stanje osobe pogorša, najbolju brigu može osigurati smještaj u domu.

 

Pomaganje osobama sa demencijom i njihovim obiteljima

Održavanje obiteljskog okruženja pomaže osobi sa demencijom da ostane orijentirana. Preseljenje u novi dom ili grad, preseljenje pokućstva ili čak mijenjanje boje stana može dovesti do sloma. Osobi može pomoći u orijentiranju veliki dnevni kalendar, noćno svjetlo, sat sa velikim brojevima ili radio.

 

Sakrivanje ključeva od automobila i stavljanje aparata za prepoznavanje na vrata može pomoći u sprječavanju nezgoda ljudi koji lutaju Od pomoći mogu biti i narukvice sa podacima o osobi.

 

Utvrđivanje redovite rutine kupanja, uzimanja jela, spavanja i drugih aktivnosti može osobi dati osjećaj sigurnosti. Pomoći može i stalan kontakt sa poznatim licima.

Ruženje i kažnjavanje osobe s demencijom ne pomaže i može stvari pogoršati.

Od koristi mogu biti i organizacije koje pružaju socijalne usluge i medicinsku njegu, često u kući. Stalna briga može biti vrlo skupa, ali ima i programa zdravstvenog osiguranja koja pokrivaju neke od troškova.

 
EnglishArabicBulgarianCroatianCzechDanishDutchFinnishFrenchGermanGreekHindiItalianJapaneseKoreanNorwegianPolishPortugueseRomanianRussianSpanishSwedishCatalanFilipinoHebrewIndonesianLatvianLithuanianSerbianSlovakSlovenianUkrainianVietnameseAlbanianEstonianGalicianHungarianMalteseThaiTurkishPersianAfrikaansMalaySwahiliIrishWelshBelarusianIcelandicMacedonianYiddishArmenianAzerbaijaniBasqueGeorgianHaitian CreoleUrduChinese (S)Chinese (T)

Pretraga

Login forma

Statistika

Posjete Sadržajima : 9647939
Trenutno aktivnih Gostiju: 63 
Home Medicina od A do Ž Neurologija DELIRUM ET DEMENTIA (Delirij i demencija)