Vaš Doktor

OTOSCLEROSIS (Otoskleroza)

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Dijagnoza • Prognoza

Uvod

Otoskleroza je hronično obolenje koje se karakteriše progre­sivnom nagluhošću, najčešće obostranom, i zujanjem u ušima. Bolest nastaje uslijed fiksacije bazalne ploče stapesa u fenestri ovalis, buja­njem koštanog tkiva labirintne kapsule, iz nama još uvijek nepoznatih razloga.

Naziv »skleroza« potiče od Troitsch-a (1862), kojom je on naz­vao sve progresivne nagluhosti nepoznate etiologije. Sam izraz otoskleroza nema nikakve veze sa patološko anatomskim supstratom bolesti.

Nagluhost je u početku konduktivna, ali vremenom zbog ošteće­nja labirinta postaje mješovita, da bi se završila kao teška perceptivna (labirintna) nagluhost ili gluhoća.

Lermoyez-a je ovu bolest duhovito definisao: bolesnik ništa ne čuje, a ljekar ništa ne vidi. Ovo stoga, jer su promjene na labirintnoj kapsuli, a ne u srednjem uhu i na bubnoj opni.

Dijagnoza

Anamneza

Anamnestički dobija se podatak da bolest počinje najčešće od puberteta, rijeđe ranije ili kasnije. Bolesnik se žali na progresivnu na­gluhost i zujanje u ušima. Bolje čuje u galami nego u tišini (paracusis Vilisii). Kod žena se javlja nešto češće i pogoršava se (ako se tada i ne javlja) u graviditetu ili laktaciji. Nema bolova niti curenja iz ušiju.

Klinička slika

Nalaz otoskopski je potpuno normalan. Svi detalji na bubnoj opni se jasno raspoznaju. Bubna opna je normalne boje, ali katkad kroz nježnu bubnu opnu prosijava crvena sluznica promontorijuma (Schwartze-ov  znak).

Funkcionalno ispitivanje

Ispitivanjem sluha konstatujemo u početku konduktivnu nagluhost. Ispitivanjem zvučnim viljuškama konstatuje se da bolesnik sla­bije čuje niske od visokih tonova. Weber ne lateralizuje, ako je bolest obostrana i simetrična, ali ukoliko je jednostrana i asimetrična Weber lateralizuje na bolesnu ili bolesniju stranu (ukoliko nije aficiran labi­rint). Rine je negativan, a Švabah je produžen.

Audiometrijsko ispitivanje pokazuje sniženje praga za vazdušnu provodljivost, a očuvanje praga za koštanu provodljivost.

Kasnije, ukoliko gubitak sluha više napreduje, sve više se po­goršava konduktivna nagluhost, tako da ispitivanjem zvučnim viljuš­kama dobijamo sve jasniju sliku ove vrste oštećenja sluha, a audiometrijskim ispitivanjem sve veći pad vazdušne provodljivosti i sve veću koštanu rezervu. Oštećenjem labirinta pojavljuju se znaci mješovite, a na kraju i perceptivne nagluhosti. Koštana provodljivost sve više slabi, koštana rezerva se smanjuje, tako da je na kraju koštana provodljivost ili u nivou vazdušne provodljivosti ili je uopšte nema.

Bolest se završava teškom perceptivnom nagluhošću sa svim njenim karakteristikama.

Za dijagnozu otoskleroze bitno je ustanoviti fiksaciju stapesa, jer samo konstatovanje normalne bubne opne uz konduktivnu nagluhost  nije dovoljno za dijagnozu otoskleroze.

Gellee-ovim opitom možemo ustanoviti nepomičnost stapesa. Ozvučenu viljušku stavimo na mastoidni nastavak. Kad bolesnik čuje viljušku Politzer-ovim balonom komprimiramo vazduh u kanal i uko­liko poslije ovoga pacijent slabije čuje, znak je da je stapes pokretan, a ako nema razlike u čujnosti, stapes je nepokretan.

Rtg  ispitivanje

Snimak mastoida po Schuler-u pokazuje potpuno normalnu pneumatizaciju (ovo je važno, jer je kod timpanoskleroze poremećena pneumatizacija). U poslijednje vrijeme postoje pokušaji da se rendgen­ski dijagnosticira otoskleroza.

Napretkom radiološke tehnike moguće je stratigrafskim snima­njem sa uveličanjem otkriti otosklerotično ognjište u fenestri i oko bazalne ploče stapesa.

Dijagnoza obolenja može se postaviti u svim ORL klinikama i ORL odjeljenjima gdje postoje uređaji za audiometrijsko ispitivanje sluha i mogućnost rendgenskog snima­nja piramide.

Minimum za dijagnozu

  • anamneza,
  • lokalni otorino­laringološki pregled,
  • ispitivanje sluha zvučnim viljuškama,
  • audiometrijski i
  • Gellee-ov pokus za fiksaciju stapesa.

Ukoliko je moguće dobra bi bila i upotreba rendgenskih snimaka u dijagnozi.

Prema Cawthorneu u diferencijalnoj dijagnozi treba isključiti: okluziju spoljnjeg ušnog kanala, perforaciju bubne opne, gnojna zapaIjenja srednjeg uha, začepljenje Eustahijeve tube i razne vrste timpa­noskleroze.

Katkad, kada je klinički, audiološki i radiološki sa sigurnošću nemoguće utvrditi uzrok nagluhosti, potrebno je eksploraciju kavuma timpani izvršiti operativnim putem. Ova intervencija, u cilju dijagnoze može se obaviti u ORL klinikama i ORL odjeljenjima gdje se vrše mikrohirurški operativni zahvati.

Prognoza

Obolenje je progresivno i završava se, ukoliko se ne lijeći, teš­kom obostranom nagluhošću ili totalnom obostranom gluhoćom.

Rad u buci iznad 80 dB dovešće do brže progresije, jer u ovak­vim uslovima na labirint štetno utiču dva faktora, ili još preciznije rečeno, na osetljivi i oštećeni labirint buka će brže nego obično dovesti do teške perceptivne nagluhosti.

Teško oštećenje sluha ili gluhoća su teški hendikep za boles­nikovu ličnost i na gluhoću se nadovezuju mnogi psihički i psihološki ispadi i defekti.

Ovakve teške nagluhosti i njene poslijedice javljaju se obično kod ljudi u zrelijem i starijem životnom dobu, dok je kod mlađih ljudi bolest u početku i nema još uvijek teških posljedica.

Postoji mogućnost jedino hirurškog liječenja i ono je utoliko uspješnije, ukoliko se ranije obavi. Uspjeh je slab ili nikakav ako je došlo do teških promjena na unutrašnjem uhu.

 

Select Language

Pretraga

Statistika

Posjete Sadržajima : 22714339
Trenutno aktivnih Gostiju: 95 
Home Medicina od A do Ž ORL OTOSCLEROSIS (Otoskleroza)