• Uvod • Dijagnoza • Prognoza
Uvod
Menijerova bolest je obolenje unutrašnjeg uha koje se karakteriše napadima vrtoglavice, zujanjem u ušima i progresivnom nagluhošću perceptivnog tipa. Obolenje može katkad i samo, bez ikakve terapije, da prestane, ali promjene na sluhu su ireverzibilne.
Uzrok obolenja sa sigurnošću se ne zna, ali je utvrđeno da se radi o povećanom pritisku labirintnih tečnosti.
P. Meniere (1861) prvi je opisao kliničku sliku ove bolesti, pa otuda i njen naziv. Znatno kasnije, kad je bolje proučen patološko--anatomski supstrat obolenja, za njen naziv predlagano je Claudicatio intermittens auris internae i Ottitis interna vasomotoria.
Dijagnoza
Anamneza
Karakteristični anamnestički podaci su: iznenadno i većinom bez predznaka subjektivno osjećanje vrtoglavice, šum, punoća i zujanje uha. Bolesnik osjeća muku, znoji se, može da povraća, gubi ravnotežu zbog čega često i pada. Sve se ovo odigrava pri čistoj svijesti.
Sluh svakim napadom sve više slabi. Razvija se progresivna perceptivna nagluhost i to u početku bolesti većinom jednostarno.
Klinička slika
Otoskopski nalaz je potpuno normalan. Svi detalji se jasno raspoznaju.
Funkcionalno ispitivanje
Kako se bolest odigrava u unutrašnjem uhu, potrebno je izvršiti funkcionalno ispitivanje unutrašnjeg uha i to ispitati: organ sluha i organ ravnoteže.
Ispitivanjem sluha u samom početku bolesti može da se konstatuje osciliranje, tj. sluh se poslije napada vraća na normalu. Katkad u samom početku, dok živac još nije oštećen, može se konstatovati laka konduktivna nagluhost. Vrlo brzo javlja se perceptivna progrijeđijentna nagluhost: Veber lateralizuje na zdravu stranu, Rine je pozitivan, a Švaban je skraćen.
Audiometrijskim ispitivanjem konstatujemo nedostatak koštane rezerve, gubitak sluha je gotovo jednak na svim frekvencijama.
Da bi se utvrdilo da je oštećenje u labirintu (što je diferencijalno dijagnostički jako važno prema centralnim oštećenjima) moguće je supraliminarnim testovima (Fowler, Luscher, Langenbeck) ustanoviti rekrutman, što dokazuje leziju u labirintu. Ovi testovi se vrše pomoću audiometra.
Ispitivanjem spontanih znakova nadražaja ili ispada vestibularnog aparata konstatujemo: horizontalno rotatorni nistagmus, otklon ruku, skretanje pri hodu zatvorenim očima, Romberg pozitivan u pravcu polagane komponente zavisno od položaja glave.
Ispitivanjem nadražljivosti vestibularnog aparata kaloričnim testovima ustanovljava se i pareza ili paraliza polukružnih kanala, a u samom početku napada i hiperrefleksija.
U samom početku obolenja, između napada, reakcije vestibularnog aparata su normalne, ali uskoro dolazi do oštećenja.
Kako vrtoglavice mogu da nastanu uslijed različitih uzroka, potrebno je ispitati: kardiovaskularni sistem, endokrini sistem, digestivni aparat. Naročitu pažnju treba obratiti CNS-u i tu je potrebna detaljna neurološka i radiološka pretraga. U svakom slučaju treba napraviti snimak obje piramide po Stenversu, kako se ne bi potkrao tumor pontocerebelarnog ugla.
Detaljnija audiološka i elektronistagmografska ispitivanja su potrebna kako bi se isključile labirintopatije druge etiologije, kao, npr. toksične labirintopatije, krvarenja u labirintu, itd.
Dijagnoza se postavlja u ORL odjeljenjima gdje postoji oprema za audiološka i kalorična ispitivanja labirinta. S obzirom na često tešku dijagnozu (jer mnoga obolenja i u labirintu i van njega dolaze u obzir) potrebno je ispitivanje svakog nejasnog slučaja na ORL klinikama, gdje, pored ostalog, postoje uređaji za elektronistagmografska ispitivanja.
Minimum za dijagnozu
- anamneza,
- ORL pregled,
- audiološki pregled,
- kalorično ispitivanje vestibularnog aparata,
- internistički pregled (kardiovaskularni sistem, endokrini sistem, digestivni trakt),
- neurološki pregled,
- snimak piramida po Stenversu,
- oftalmološki pregled i često elektronistagmografsko ispitivanje labirinta.
Prognoza
Obolenje je progresivno i ukoliko se ne liječi može da ima dvojaki tok. U težim slučajevima (mogu da budu zahvaćena oba uha) simptomi vrtoglavice se smiruju onda kada bude ugašen labirint i dođe do totalne gluhoće. U lakšim slučajevima, bolest može i spontano da prestane. Vrtoglavice nestaju, sluh ostaje na nivou oštećenja. Sluh se ne popravlja. Može doći u svakom momentu i do recidiva, a intervali mirne faze mogu godinama da traju.
Postoji mogućnost konzervativnog i hirurškog liječenja. Postoje mnoge konzervativne metode liječenja, ali one nemaju uvijek i sigurnog uspjeha. Hirurške metode su poslijednjih godina usavršene.
