• Uvod • Dijagnoza • Prognoza
Uvod
mogu da se jave u sva tri sprata ždrijela i to su najčešće planocelularni karcinomi, rijeđe sarkomi. Ovi tumori predstavljaju 5% svih malignih tumora kod čoveka.
Prema lokalizaciji tumore dijelimo na: epifaringealne, faringealne i hipofaringealne.
Dijagnoza
Anamneza
Kod malignih tumora epifarinksa bolesnici se žale na tegobe od strane uha, zapušenosti nosa, krvarenje i sekreciju iz nosa. Kad se tumor proširi oni imaju tegobe zbog razaranja baze lobanje, kad se proširi prema nepcu imaju unjkav govor, a kada se prošire naprijed imaju očne smetnje.
Kod malignih tumora mezofarinksa bolesnici se žale na teže gutanje, bolove u ždrijelu, krvarenja i otežan unjkav govor.
Kod malignih tumora hipofarinksa bolesnici mogu da se žale u početku na bolove u uhu, osećaj stranog tijela u ždrijelu, kasnije dolazi do otežanog gutanja, pojave žlijezda na vratu i promuklog govora.
Klinička slika
Lokalnim ORL pregledom može se otkriti tumor i eventualna regionalna metastaza na vratu.
Laboratorijska ispitivanja
Patohistološka analiza biopsije otkriva prirodu tumora.
Rtg ispitivanje
Kod tumora epifarinksa snimak baze lobanje pokazuje eventualnu proširenost tumora prema bazi. Ostali snimci lobanje i glave pokazuju lokalnu proširenost tumora.
Dijagnoza se postavlja u ORL klinikama i odjeIjenjima.
Minimum za dijagnozu
- anamneza,
- lokalni ORL pregled,
- patohistološki pregled i
- rtg snimci glave i vrata
Prognoza
Svi ovi tumori su vrlo maligni. Ukoliko se dijagnoza postavi ranije postoje veći izgledi za izliječenje. Ukoliko se liječenje završi zračnom terapijom, bolesnici po izliječenju nemaju nikakvih ispada funkcija ni deformiteta.
Ako je liječenje hirurško, onda može doći do većih ili manjih ispada funkcija i deformiteta. Npr. kod karcinoma hipofarinksa, poslije radikalnih operacija bolesnici ostaju da stalno dišu na kanilu, a govor u nekim slučajevima poslije fonijatrijske rehabilitacije može tako da se razvije da oni govor mogu donekle da upotrebljavaju kao sredstvo komuniciranja sa okolinom.
