• Uvod • Dijagnoza • Prognoza
Uvod
Korozivne povrede u nas do skora bile su vrlo česte. Danas su te povrede znatno rijeđe. Povrijeđivanje najčešće je kamenom sodom i koncentrovanom sirćetnom kiselinom. Povrede mogu da budu zadesne (većinom kod djece i muškaraca), samoubilačke (većinom kod žena) i sasvim izuzetno ubilačke, lako neki autori nalaze da nema razlike u težini povrede kod povrijeđivanja bazama i kiselinama, kod povrede bazama nalaze se po pravilu teža oštećenja. Pored smrtnosti, koja kod ovog obolenja nije tako česta, boiest je opasna naročito i zbog stenoza jednjaka.
Dijagnoza
Anamneza
Bolesnici ukoliko su odrasli daju najčešće podatak da su slučajno ili namjerno popili rastvor kamene sode ili koncentrovane sirćetne kiseline. Poslije uzimanja kaustikuma oni su povraćali, a u povraćanom sadržaju često je bilo i krvi. Poslije povrede osjećali su jake bolove u grudima i stomaku. Često povrijeđeni upadaju u stanje šoka. Ne mogu ništa da gutaju i sve povrate.
Kod dece ove podatke daju roditelji ili okolina. U nekim izuzetnim slučajevima roditelji ili okolina djedeta ne znaju ili ne žele da daju podatak o uzimanju kaustičnog sredstva
Klinička slika
Bolesnici su blijedi, sa ubrzanim pulsem, često i mnogo povraćaju, a najčešće su u stanju šoka. Vide se opekotine u ustima, ždrijelu, po koži lica i grudi (uslijed povraćanja).
Promjene mogu biti samo u jednjaku, što znači da može biti promjena u jednjaku bez ikakvih promjena u ustima i ždrijelu.
Ezofagoskopskim pregledom konstatuje se veličina i opseg promjena.
Ukoliko je došlo do povreda u larinksu, zavisno od stepena akutne stenoze, bolesnik će imati manje ili veće teškoće sa disanjem, koje idu od lakog inspiratornog stridora do teške cijanoze i asfiksije.
Rtg ispitivanje
Pasaža jednjaka, kad bolesnik uzima tečnu i gustu barijumsku kašu ako ne povraća, pokazuje najčešće minimalne promjene u jednjaku.
Laboratorijska ispitivanja
Ispitivanje krvi, a naročito funkcije bubrega je vrlo važno kod povreda kiselinama, jer kiseline pored korozivnog efekta dovode i do teških intoksikacija koje se naročito ogledaju u oštećenju bubrega.
Dijagnoza se postavlja u ORL klinikama i ORL odeljenjima. Dijagnoza se može postaviti samo putem ezofagoskopa, jer na osnovu promjena u ustima i ždrijelu, nikad ne možemo da procjenimo stanje jednjaka.
Minimum za dijagnozu
- anamneza,
- ORL pregled,
- internistički pregled,
- pregled krvi i mokraće i
- ezofagoskopski pregled.
Prognoza
Bolest može da ima različiti razvojni tok:
- Može doći do vrlo brze smrti uslijed šoka ili teškog iskrvarenja.
- Smrt može da nastane prvih dana uslijed infekcije medijasiinuma ili trbušne šupljine, ili pak od iskrvarenja iz većeg krvnog suda.
- Smrt može da nastane od ugušenja (ako se hitno ne interveniše traheotomijom).
Najčešća komplikacija je stenoza ili atrezija jednjaka koja zahtijeva dugotrajno liječenje. Zbog ove komplikacije smrt može da nastane uslijed: zaglavljivanja stranog tela, perforacije jednjaka pri buži-ranju ili vađenju stranog tela, od interkurentne bolesti zbog pothranjenosti organizma i na kraju od maligne alteracije benigne stenoze jednjaka u kasnijim godinama.
Kod lakših i srednje teških povreda, poslije kraćeg ili dužeg le-čenja, može funkcija jednjaka da se vrati na normalu. U ovim slučajevima liječenje je konzervativno, a u težim slučajevima gdje ono ne uspe liječenje je hirurško.
