Vaš Doktor

GUBITAK SLUHA I GLUHOĆA

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Dijagnostika • Liječenje • Iznenadna gluhoća • Gubitak sluha uzrokovan bukom

• Gubitak sluha povezan sa životnom dobi • Oštećenje sluha izazvano lijekovima

Uvod

Gubitak sluha je oštećenje sluha, gluhoća je teški gubitak sluha.

Gubitak sluha može uzročiti mehanički problem u slušnom kanalu ili srednjem uhu koji začepi provođenje zvuka (provodni, konduktivni gubitak sluha) ili oštećenje unutrašnjeg uha, slušnog nerva ili puteva slušnog nerva u mozgu (osjetno-nervni, perceptivni gubitak sluha).

Dva se oblika gubitka sluha mogu razlikovati upoređenjem:

•           kako osoba čuje zvukove koji se prenose zrakom, i

•           kako ih čuje kada se prenose kostima.

Osjetno-nervni (perceptivni) gubitak sluha kategorizira se u:

•           osjetni kada je zahvaćeno unutrašnje uho, i u

•           nervni kada je oštećen slušni nerv ili putevi slušnog nerva u mozgu.

Osjetni gubitak sluha može biti nasljedni ili ga može uzročiti vrlo glasna buka (akustična trauma), virusna infekcija unutrašnjeg uha, neki lijekovi ili Meniereova bolest.

Nervni gubitak sluha mogu uzročiti tumori mozga koji oštećuju i obližnje nerve i moždano stablo. Drugi uzroci uključuju infekcije, različite poremećaje mozga i nerava kao što su moždani udar i neke nasljedne bolesti, kao što je Refsumova bolest.

U dječjoj dobi, slušni nerv mogu oštetiti zaušnjaci, rubeola, meningitis ili infekcije unutrašnjeg uha. Puteve slušnog nerva u mozgu mogu oštetiti demijelinizirajuće bolesti (bolesti koje razaraju nervni omotač).

 

DIJAGNOSTIKA GUBITKA SLUHA

• Pregled zvučnom viljuškom • Audiometrija • Audiometrija slušnim pragom • Diskriminacija

• Timpanometrija • Auditorni odgovor moždanog stabla • Elektrokohleografija

Pregled zvučnom viljuškom

Pregled sluha sa zvučnim viljuškama mogu se napraviti u doktorovoj ordinaciji, ali sluh najbolje ispituje audiolog (specijalist za gubitak sluha) u tihoj komori upotrebom elektronske naprave koja proizvodi zvukove posebne visine i jačine (audiometrom).

Sluh se provođenjem zraka u odraslih ispituje postavljanjem zvučne viljuške koja vibrira u blizinu uha tako da zvuk mora putovati do uha kroz zrak. Gubitak sluha ili subnormalni slušni prag (najtiši zvuk koji se može čuti) može ukazati na problem u bilo kojem dijelu slušnog aparata, zvučnom kanalu, srednjem uhu, unutrašnjem uhu, slušnom nervu ili slušnim nervnim putevima u mozgu.

Kod odraslih se sluh preko koštane (konduktivne) provodljivosti ispituje postavljanjem podloge vibrirajuće zvučne viljuške na glavu. Titranje se širi preko lubanje uključujući koštanu pužnicu u unutrašnjem uhu. Pužnica sadrži stanice sa trepetljikama koje pretvaraju vibracije u nervne impulse koji zatim putuju duž slušnog nerva. Ovaj pregled isključuje vanjsko i srednje uho, ocjenjujući samo unutrašnje uho, slušni nerv i puteve slušnog nerva u mozgu. Koriste se zvučne viljuške sa različitim visinama (frekvencijama), jer osoba može zvukove čuti u nekim frekvencijama, a u drugima ne.

Ako je sluh zračnom provodljivošću smanjen, a koštanom provodljivošću normalan, gubitak sluha je konduktivan. Ako je sluh smanjen zračnom i koštanom provodljivošću, gubitak sluha je perceptivan (osjetnonervni). Katkada je gubitak sluha i konduktivan i perceptivan.

Audiometrija

Ona tačno mjeri gubitak sluha elektronskim uređajem (audiometarom) koji proizvodi zvukove specifičnih visina (čisti tonovi) i jačina. Slušni prag za raspon tonova određen je smanjivanjem jačine svakog tona sve dok ga osoba više ne može čuti. Svako se uho ispituje posebno. Slušalice se koriste za mjerenje zračne provodljivosti sluha, a vibrirajuću napravu se nasloni na kost iza uha (mastoideus) da se izmjeri koštana provodljivost sluha. Budući da se glasni tonovi usmjereni na jedno uho mogu čuti i drugim uhom, ispitivani ton je maskiran upravljanjem nekog drugog zvuka, obično buke, uhu koje se ne ispituje. Na taj način osoba čuje ton koji se ispituje samo uhom koje se ispituje.

Audiometrija slušnim pragom

Mjeri kako se glasno mora govoriti riječi da bi ih se moglo razumjeti. Osoba sluša niz dvosložnih, jednako naglašenih riječi, kao što su pruga, stube i lopta, izgovorenih jednakom jačinom. Bilježi se jačina pri kojoj osoba može ispravno ponoviti polovicu riječi (prag dvaju dugih slogova).

Diskriminacija

Sposobnost da se čuje razlika između riječi koje zvuče slično ispituje se izgovaranjem (ponavljanjem) parova sličnih jednosložnih riječi. Diskriminacijski rezultat (postotak ispravno ponovljenih riječi) obično je unutar normalnih granica kada je gubitak sluha konduktivni, ispod normale kada je gubitak sluha osjetni i daleko ispod normale kada je gubitak sluha nervni.

Timpanometrija

Ovo je vrsta audiometrije, mjeri impedanciju (otpor na pritisak) srednjeg uha. Koristi se pri određivanju uzroka konduktivnog gubitka sluha. Taj postupak ne zahtijeva aktivno sudjelovanje osobe koju se ispituje i obično se koristi u djece. Uređaj koji sadrži mikrofon i izvor zvuka koji proizvodi neprekidni zvuk smjesti se uz zvučni kanal. Uređaj otkriva koliko zvuka prolazi kroz srednje uho i koliko se odbije natrag za vrijeme promjene pritiska u zvučnom kanalu. Rezultati te pretrage pokazuju je li problem u začepljenoj Eustahijevoj tubi (cijev koja povezuje srednje uho sa stražnjom stranom nosa), tekućini u srednjem uhu ili raskidu lanca triju kosti (košćica) koje prenose zvukove kroz srednje uho.

Timpanometrija otkriva i promjene u stezanju mišića stapediusa koji je pričvršćen na stremen, jednu od triju kosti u srednjem uhu. Taj se mišić normalno stegne kao odgovor na glasnu buku (akustični refleks), smanjujući prenos zvuka i na taj način štiteći unutrašnje uho. Akustični refleks se mijenja ili propada ako je gubitak sluha nervni. Kada je akustični refleks propao, mišić stapedius ne može ostati stegnut (kontrahiran) tokom neprekinute izloženosti glasnoj buci.

Auditorni odgovor moždanog stabla

Ovo je drugi test kojim se mogu razlikovati osjetni i nervni gubitak sluha. On mjeri nervne impulse u mozgu koji nastaju zbog poticanja slušnih nerava. Kompjutorsko pojačanje stvara sliku živčanih impulsa u obliku valova. Ako se čini da je uzrok gubitka sluha u mozgu, može se načiniti MRI glave.

Elektrokohleografija

Ona mjeri aktivnost pužnice i slušnog nerva. Ovaj pregled kao i odgovor slušnog moždanog stabla može se upotrijebiti za mjerenje sluha u ljudi koji ne mogu ili neće voljno odgovoriti na zvuk, npr. ovi pregledi se koriste kako bi se utvrdilo imaju li dojenčad i djeca jako izraženi gubitak sluha ili je li osoba simulira ili pretjeruje u vezi sa gubitkom sluha (psihogena hipoakuzija). Katkada ove pretrage mogu otkriti uzrok osjetno-nervnog gubitka sluha. Odgovor slušnog moždanog stabla se također može upotrijebiti za praćenje nekih moždanih funkcija u ljudi koji su u komi ili u onih koji se podvrgnu hirurškom zahvatu na mozgu.

Neke pretrage sluha mogu otkriti poremećaje u područjima mozga koja prerađuju slušne podražaje. Te pretrage mjere sposobnost shvaćanja i razumijevanja poremećenog govora, razumijevanja poruke upućene jednom uhu kada je konkurentna poruka upućena drugom uhu, sposobnost da se spoje nepotpune poruke pojedinom uhu u smislenu poruku i da se odredi odakle dolazi zvuk kada su zvukovi upravljeni istodobno prema oba uha.

Budući da nervni putevi iz svakog uha prelaze (križaju se) na drugu stranu mozga, nenormalnost na jednoj strani mozga zahvaća sluh u uhu sa druge strane. Ozljede moždanog stabla mogu oštetiti sposobnost spajanja nepotpunih poruka u smislenu poruku i sposobnost tačnog utvrđivanja odakle dolaze zvukovi.

 

LIJEČENJE GUBITKA SLUHA

• Uvod • Slušna pomagala • Kohlearni usadci

Uvod

Liječenje gubitka sluha ovisi o uzroku, npr. ako provodni gubitak sluha uzrokuje tekućina u srednjem uhu ili ušna smola u zvučnom kanalu, tekućina se ispusti ili ukloni ušna smola. Često izlječenje nije moguće. U takvim slučajevima svrha liječenja je nadomjestiti izgubljeni sluh što je više moguće. Većina ljudi koristi neko slušno pomagalo. Rijetko se koristi kohlearni usadak.

Slušna pomagala

Pojačavanje zvuka slušnim pomagalom pomaže ljudima koji imaju provodni ili osjetno-nervni gubitak sluha, pogotovo ako slabo čuju frekvencije normalnog govora. Slušna pomagala mogu također pomoći ljudima koji imaju pretežno osjetno-nervni gubitak sluha visokih frekvencija i onima koji imaju gubitak sluha u samo jednom uhu. Slušna pomagala imaju mikrofon za hvatanje zvukova, pojačalo za povećanje jačine i zvučnik za prenos pojačanih zvukova.

Najčešće se koriste slušna pomagala za zračnu provodljivost koja su općenito bolja od slušnih pomagala za koštanu provodljivost. Obično se postavljaju u zvučni kanal uz pomoć hermetički zatvorenog čepa ili male otvorene cijevi. Vrste slušnih pomagala za zračnu provodnost uključuju tjelesna pomagala, pomagala koja se stave iza uha, pomagala koja se stave u uho, u zvučni kanal i pomagala CROS i BICROS.

Tjelesno pomagalo koje koriste ljudi koji imaju jako izraženi gubitak sluha, najjače je slušno pomagalo. Drži se u džepu od košulje ili na radnoj opremi, a žicom je spojeno sa dijelom za uho koji ima plastični ušni uložak koji prianja u zvučni kanal. Dojenčad i predškolska djeca sa gubitkom sluha često nose tjelesna pomagala, jer se njima lakše rukuje i teže se slome, a uklanjaju probleme koje uzrokuju slabo namješteni ušni umetci.

Za umjereni ili teški gubitak sluha može se uzeti pomagalo koje se stavi iza uha i poveže sa ušnim uloškom savitljivom cijevi. Ono prijanja u vanjskom uhu i relativno je neupadljivo. Pomagalo koje potpuno prijanja u zvučnom kanalu (zvukovodno pomagalo) je još manje upadljivo pa ga koriste ljudi koji bi to inače mogli odbijati.

Pomagalo CROS (putovanje signala u suprotnom smjeru, engl. Contralateral Routing Of Signals) koriste ljudi koji čuju samo na jedno uho. U nefunkcionalno uho stavi se mikrofon, a zvuk se vodi u uho koje čuje žicom ili minijaturnim radioprenosnikom. Pomagalo omogućuje osobi da čuje zvukove sa strane gdje se nalazi nefunkcionalno uho i da u određenoj mjeri odredi mjesto zvukova. Ako i funkcionalno uho ima neki gubitak sluha, zvuk se sa obje strane može pojačati sa BICROS (bilateral CROS) pomagalom.

Ljudi koji ne mogu koristiti slušna pomagala za zračnu provodljivost mogu koristiti slušno pomagalo za koštanu provodljivost, npr. osoba koja se rodi bez zvučnog kanala ili kojoj curi tekućina iz uha (otoreja). Naprava se stavi u dodir sa glavom, obično neposredno iza uha sa elastičnim povezom preko glave. Pomagalo provodi zvuk preko lubanje u unutrašnje uho.

Slušna pomagala za koštanu provodljivost zahtijevaju veću snagu, uzrokuju više iskrivljenja i manje su zgodna za nošenje nego slušna pomagala za zračnu provodljivost. Neka pomagala za koštanu provodljivost mogu se hirurški ugraditi u kost iza uha.

Slušno pomagalo treba izabrati doktor ili audiolog koji usklađuje karakteristike pomagala sa vrstom gubitka sluha, uključujući stepen gubitka i zahvaćene frekvencije, npr. visoke frekvencije mogu se pojačati ventilima u ušnom ulošku koji olakšava prolaz zvučnih valova u uho.

Pomagalo sa ventiliranim ušnim uloškom koristi mnogim ljudima čiji je osjetno-nervni gubitak sluha jače izražen za više nego za niže frekvencije. Ljudima koji ne mogu podnijeti glasne zvukove mogu biti potrebna slušna pomagala sa posebnim elektroničkim krugom koji drži jačinu zvuka na podnošljivom nivou.

Postoje nekoliko vrsta naprava za ljude sa značajnim gubitkom sluha. Svjetlosni sistemi upozoravanja omogućuju im da znaju kada zvoni zvono na vratima ili kada plače dijete. Posebni zvučni sistemi pomažu im u predavaonicama, crkvama ili drugim mjestima na kojima je buka koju treba nadjačati. Ima i uređaja i za telefonsko komuniciranje.

Kohlearni usadci

Izrazito gluhoj osobi koja ne može čuti zvukove ni uz slušno pomagalo može koristiti kohlearni usadak. Usadak se sastoji od elektroda koje se ugrade u pužnicu i jednog unutrašnjeg navoja koji se ugradi u lubanju, njima su dodani vanjski navoj, procesor za govor i mikrofon izvan tijela. Mikrofon hvata zvučne valove, a procesor ih pretvara u električne impulse koji se prenose vanjskim navojem preko kože u unutrašnji navoj a zatim na elektrode. Elektrode potiču slušni nerv.

Usadak u pužnicu ne prenosi zvukove tako dobro kao pužnica, ali različitim ljudima pruža različitu dobrobit. Nekim ljudima pomaže čitanje sa usana. Drugi mogu razlikovati neke riječi a da ne čitaju sa usana. Neki ljudi mogu čuti telefonski razgovor.

Usadak u pužnicu pomaže i gluhim ljudima da čuju i razlikuju okolinske i upozoravajuće signale kao što su zvona na vratima, telefoni i alarmi. Pomaže im prilagoditi vlastite glasove da bi ih drugi mogli lakše razumjeti. Usadak u pužnicu je djelotvorniji u osobe koja je nedavno izgubila sluh ili koja je prije usadka uspješno koristila slušno pomagalo.

 

IZNENADNA GLUHOĆA

Iznenadna gluhoća je teški gubitak sluha, obično u samo jednom uhu, koja se razvije u nekoliko sati ili manje.

Svake godine u oko 1 na 5.000 ljudi dobije iznenadnu gluhoću. Obično je uzrokuju virusne bolesti kao što su zaušnjaci, ospice, influenca, vodene kozice ili infektivna mononukleoza. Rjeđe naporne aktivnosti kao što je podizanje tereta jako pritišću unutrašnje uho oštećujući ga i dovodeći do iznenadnog ili nestalnog gubitka sluha i vrtoglavice.

Kada se oštećenje prvi puta dogodi, može se u zahvaćenom uhu čuti eksplozivni zvuk. Katkada je uzrok nepoznat.

Obično je gubitak sluha težak. Međutim, obično se unutar 10-14 dana u većine ljudi potpuno oporavi sluh, a u ostalih se oporavi djelomično. Iznenadnu gluhoću mogu pratiti šum u ušima i vrtoglavica. Vrtoglavica obično jenjava nakon nekoliko dana, ali šum u ušima je često postojan.

Nijedno liječenje nije se pokazalo korisnim. Često se daju kortikosteroidi oralno i savjetuje se odmaranje u krevetu. U nekim slučajevima mogu biti korisni hirurški postupci.

 

GUBITAK SLUHA UZROKOVAN BUKOM

• Uvod • Prevencija i liječenje

Uvod

Izloženost jakoj buci kao što je ona koju proizvodi oprema za obradu drveta, lančane pile, strojevi na benzinski pogon, teški strojevi, pucanje ili avioni, može dovesti do uništavanja slušnih receptora (stanice sa trepetljikama) u unutrašnjem uhu.

Drugi česti uzroci uključuju upotrebu slušalica za slušanje glasne glazbe i stajanje blizu zvučnika sa pojačalima na plesovima i koncertima. Premda se ljudi znatno razlikuju po osjetljivosti na glasnu buku, gotovo svatko gubi nešto sluha ako je dovoljno dugo izložen dostatno glasnoj buci. Do oštećenja sluha dovodi svaka buka iznad 85 decibela jačine. Udarne ozljede nakon eksplozija (akustična trauma) uzrokuju istu vrstu gubitka sluha. Ta vrsta gubitka sluha je trajna. Obično je popraćena šumom u ušima visoke frekvencije.

Prevencija i liječenje

Gubitak sluha se može spriječiti ograničavanjem izloženosti glasnoj buci, smanjivanjem nivoa buke kada god je to moguće i sklanjanjem sa mjesta izvora buke. Što je buka glasnija, to treba kraj nje provesti manje vremena. U smanjivanju izloženosti buci mogu pomoći nošenje ušnih štitnika, kao što su plastični čepovi u zvučnim kanalima ili glicerinom ispunjeni prekrivači preko ušiju.

Ljudima koji imaju jako izraženi gubitak sluha izazvan bukom obično koristi slušno pomagalo.

 

GUBITAK SLUHA POVEZAN SA ŽIVOTNOM DOBI

Opisano u odjelu Praesbyacusis

 

 

OŠTEĆENJE SLUHA IZAZVANO LIJEKOVIMA

• Uvod • Mjere opreza

Uvod

Neki lijekovi, kao što su neki antibiotici, diuretici (naročito etakrinska kiselina i furosemid), acetilsalicilna kiselina (aspirin) i tvari slične aspirinu (salicilati) i kinin, mogu oštetiti uho. Takvi lijekovi oštećuju i sluh i ravnotežu, ali većina jače oštećuje sluh.

Gotovo se svi ovi lijekovi iz tijela izlučuju preko bubrega. Tako bilo koje oštećenje bubrežne funkcije povećava vjerovatnost da će se lijekovi nakupljati u krvi i doseći nivo koja može dovesti do oštećenja.

Od svih antibiotika, najotrovniji učinak na sluh ima neomicin, pa zatim kanamicin i amikacin. Viomicin, gentamicin i tobramicin mogu zahvatiti i sluh i ravnotežu.

Antibiotik streptomicin zahvaća jače ravnotežu nego sluh. Vrtoglavica i gubitak ravnoteže koji nastaju zbog uzimanja streptomicina obično su prolazni.

Međutim, gubitak ravnoteže može biti težak i stalan uzrokujući poteškoću hodanja u mraku i osjećaj da okolina poskakuje pri svakom koraku (Dandyjev sindrom).

Kada se etakrinsku kiselinu i furosemid davalo intravenski ljudima sa zatajenjem bubrega i onima koji su također primali antibiotike, došlo je do trajnog ili prolaznog jakog gubitka sluha.

Uzimanje vrlo visokih doza acetilsalicilne kiseline (aspirin) tokom dužeg razdoblja može dovesti do gubitka sluha i šuma u ušima, što je obično prolazno. Kinin može uzročiti trajan gubitak sluha.

Mjere opreza

Lijekove koji mogu oštetiti uho se ne primjenjuje izravno u uho u slučaju proboja bubnjića, jer se mogu apsorbirati u tekućine unutrašnjeg uha.

Trudnicama se ne propisuju antibiotici koji oštećuju sluh. Ne smiju se propisivati niti starijim osobama ili onima koji imaju od prije oštećeni sluh osim ako nema drugih djelotvornih lijekova. Premda se osjetljiivost na takve lijekove donekle razlikuje od osobe do osobe, gubitak sluha se obično može izbjeći, ako se nivoi lijekova u krvi održavaju unutar preporučenog raspona. Zato se obično nadziru nivoi tih lijekova u krvi. Ukoliko je moguće, sluh se mjeri prije i za vrijeme liječenja.

Obično je prvi znak oštećenja nesposobnost da se čuju visoke frekvencije. Mogu se razviti šum u ušima visokih frekvencija i vrtoglavica.

 

Select Language

Pretraga

Statistika

Posjete Sadržajima : 21914449
Trenutno aktivnih Gostiju: 26 
Home Medicina od A do Ž ORL GUBITAK SLUHA I GLUHOĆA