Vaš Doktor

BOLESNO DIJETE U PORODICI

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Bolesno novorođenče • Bolesno dijete

 

Uvod

Svi koji brinu o bolesnom djetetu, obitelj, prijatelji, doktori, sestre i drugi njegovatelji, su pod stresom. Bolno je vidjeti bolest kod odraslih, ali vidjeti bolesno dijete je osobito uznemirujuće i dovodi do zabrinutosti, nemira, osjećaja krivice, bijesa i nezadovoljstva.

 

 

BOLESNO NOVOROĐENČE

 

Snažna psihološka povezanost između djeteta i roditelja nastaje u prvim satima i danima nakon poroda. Povezanost je uslovljen vlastitim iskustvima roditelja tokom djetinjstva, njihovim kulturalnim i socijalnim stavovima, njihovom osobnošću te željom i psihološkom pripravnošću za roditeljstvom. Odgovarajuća povezanost omogućava djeci dovoljnu potporu roditelja i osigurava normalan fizički i emocionalni razvoj.

 

Povezivanje je otežano ako je dijete rođeno prerano ili bolesno, posebno ako je dijete u jedinici intenzivne njege novorođenčadi. Roditelji su tada odvojeni od bebe danima ili čak sedmicama i normalno povezivanje u tom razdoblju nije moguće. Stoga u tom razdoblju roditelji i rodbina trebaju posjećivati bebu redovno, počevši što ranije od trenutka poroda.

Nakon pranja ruku i oblačenja zaštitnog ogrtača roditelji dodiruju i drže dijete koliko to zdravstveno stanje djeteta dopušta. Nijedno novorođenče, čak i na umjetnoj ventilaciji, nije toliko bolesno da ga se ne posjećuje i dodiruje. Povezivanje je pojačano ako roditelji sudjeluju aktivno u njezi djeteta (kupanje, hranjenje, presvlačenje) i ako se dijete hrani majčinim mlijekom, čak u slučaju hranjenja cjevčicom.

 

Kada se novorođenče rodi sa anomalijom razvoja, doktor razgovara sa oba roditelja o stanju djeteta, terapiji i mogućem ishodu. Roditelji trebaju odmah po porodu, bez obzira na stanje, dijete vidjeti zajedno.

 

Ako novorođenče umre, roditelji koji nikada nisu vidjeli ili dotakli dijete mogu imati osjećaj da ga nikada nisu ni imali. Osjećaj praznine je prevladajući. Jedan ili oba roditelja imaju produljenu i duboku depresiju zbog otežanog žaljenja za djetetom koje nikada nisu vidjeli. Roditelji koji nisu vidjeli i dotakli dijete dok je još bilo živo imaju koristi od toga da to učine i kada je dijete mrtvo, unatoč svoj težini situacije. Doktor u takvoj situaciji treba što bolje opisati bolest djeteta i terapijske postupke koji su se primjenjivali. Roditelji imaju osjećaj krivice koja je najčešće neopravdana i o njoj treba razgovarati.

 

Roditeljima koji prekomjerno i neuobičajeno dugo žale za izgubljenim djetetom potrebno je pružiti psihološku pomoć. U slučaju nasljednih faktora, genetsko savjetovanje pomaže roditeljima u spoznaji rizika za slijedeće dijete.

 

 

BOLESNO DIJETE

 

Različita stanja mogu dovesti do hronične bolesti djeteta, neka od njih su astma, cerebralna paraliza, cistična fibroza, srčana greška, šećerna bolest, rascjep neuralne cijevi, upalna bolest crijeva, zatajenje bubrega, epilepsija, maligne bolesti, juvenilni artritis, hemofilija, srpasta anemija i mentalna retardacija. Sve ove bolesti same po sebi nisu učestale, ali uzete zajedno zahvaćaju između 10% - 20% djece.

 

Učinak na dijete

Unatoč različitosti i težini simptoma, djeca sa hroničnom bolesti imaju slične poteškoće:

•           bol i nelagodnost,

•           usporen rast i razvoj,

•           učestale posjete doktoru i hospitalizacije,

•           potreba za svakodnevno medicinskom njegom (ponekad bolni i neugodni postupci), i

•           manje prilike za igru s vršnjacima.

 

Fizičke (tjelesne) razlike mogu dovesti do odbacivanja djeteta od svojih vršnjaka. Poteškoće u razvoju ponekad sprječavaju dijete u postizanju zadanih ciljeva. Krutost odraslih modela "savršenosti" nametnutih u obliku filmskih i televizijskih zvijezda stvara dodatnu poteškoću u oblikovanju ličnosti bolesnog djeteta.

 

Učinak na obitelj

Hronična bolest djeteta može u obitelji dovesti do razočaranja u ostvarivanju djetetove željene budućnosti. Vrijeme koje roditelji provode sa bolesnim djetetom ide na račun zdrave braće i sestara. Drugi problemi uključuju veće materijalne izdatke, zbunjujući zdravstveni sistem, gubitak mogućnosti (ako se roditelji ne mogu vratiti na posao) i socijalnu izolaciju. Navedeni problemi dovode do stresa u obitelji koji ponekad rezultira rastavom braka, osobito u stanjima kada je to udruženo sa financijskim problemima. Stanja sa dizmorfijom djeteta, kao rascjep usne ili hidrocefalus (stanje povećanog nakupljanja tekućine u glavi, s posljedičnim pritiskanjem moždanog tkiva i povećanjem glave), mogu otežati stvaranje veze između djeteta i roditelja.

 

Roditelji reagiraju osjećajem žalosti na spoznaju djetetove nenormalnosti. Također neki osjećaju šok, negiranje, bijes, depresiju, krivnju i tjeskobu. Takve reakcije se razvijaju bilo kada tokom razvoja bolesnog djeteta, i svaki roditelj može u istom trenutku imati različitu reakciju što dodatno otežava njihovu komunikaciju. Sažaljevanje djeteta i zahtjevi na obitelji dovode do nedosljednosti u pogledu discipline i poremećaja u ponašanju. Jedan roditelj postaje preokupiran bolesnim djetetom, te time dovodi do dodatnih poremećaja u obiteljskim odnosima. Zaposleni roditelj koji ne može pratiti dijete tokom posjeta doktoru može imati osjećaj udaljenosti.

 

Učinak na zajednicu

Ljudi u okolini bolesnog djeteta često nemaju razumijevanja za oštećenje i njegu koja je potrebna. Politički stavovi i financiranje odgovarajuće njege i školovanja mogu biti nepotpuni i nedovoljni, a uklanjanje fizičkih barijera (rampe, spuštanje rubova pločnika) neodgovarajuće. Često je prisutna slaba komunikacije i koordinacije između doktora, roditelja i zdravstvene administracije.

 

Rješenja

Teško se nalaze rješenja za većinu problema, dijelom zbog rascjepkanosti sistema zdravstvene zaštite. U idealnom slučaju jedna osoba, obiteljski doktor ili pedijatar, koordinira sve aktivnosti i planira program.

 

Program zbrinjavanja djeteta treba obuhvaćati shjedeće:

•           procjenu medicinskih, edukacijskih, socijalnih i psiholoških potreba djeteta i obitelji,

•           organizaciju medicinskih i nemedicinskih usluga, s jasno definiranim zadaćama svakog sudionika

•           koordinaciju usluga i korisnika

•           praćenje razvoja i modificiranje usluga i korisnika prema potrebi

•           edukaciju djeteta u socijalnim vještinama koje olakšavaju komunikaciju sa vršnjacima i odraslima

•           omogućiti obitelji odgovarajuće savjetovanje, edukaciju, sisteme potpore, škole i njegu u cilju olakšanja svakodnevnih dužnosti u njezi djeteta

 

S bzirom na činjenicu da je proces zbrinjavanja rijetko savršen, roditelji moraju biti dobro upoznati sa bolešću djeteta, kroz literaturu i komunikaciju sa doktorima i drugim osobljem.

Saradnja između doktora, socijalnih radnika, učitelja i ostalih pomaže u pogledu djelotvornosti i cjelovitosti programa zbrinjavanja. Ako je nužno obitelj može tražiti i pomoć obiteljskih i financijskih savjetnika, te potpornih skupina drugih roditelja. Te skupine pomažu pri identifikaciji sa sličnim obiteljima koje su prebrodile probleme te razgovor sa njima pomaže obitelji da se snađe u danoj situaciji.

 

Select Language

Pretraga

Statistika

Posjete Sadržajima : 22730820
Trenutno aktivnih Gostiju: 34 
Home Medicina od A do Ž Pedijatrija BOLESNO DIJETE U PORODICI