• Uvod • Simptomi i dijagnoza • Komplikacije • Prevencija i liječenje
Uvod
Polio (poliomijelitis, dječija paraliza) je visoko zarazna, ponekad smrtonosna, virusna infekcija koja može uzrokovati trajnu mišićnu slabost, kljenut i druge simptome.
Poliovirus, jedan od enterovirusa, širi se gutanjem tvari poput vode zagađene inficiranim izmetom. Infekcija se iz crijeva širi cijelim tijelom, ali su mozak i kičmena moždina najteže zahvaćeni.
Početkom 20. stoljeća veliki dio zdravstvenih potencijala posvećivao se osobama zaraženim poliom. Danas, međutim, većina doktora nije ni vidjela svježu polio infekciju. U industrijaliziranim zemljama epidemije polija su praktički nestale zahvaljujući programu općeg cijepljenja. Prije postojanja cjepiva, epidemije u umjerenom podneblju javljale su se u ljetnim i jesenskim mjesecima. U zemljama u razvoju virus se može širiti vodoopskrbnim putem zagađenim ljudskim izmetom. Djeca ispod 5 godina osobito se lako inficiraju poliom iz tih izvora.
Simptomi i dijagnoza
Polio u male djece je često blag. Simptomi, koji počinju 3-5 dana nakon infekcije, uključuju opće loše osjećanje, lagano povišenje temperature, glavobolju, grlobolju i povraćanje. Dijete se obično oporavi za 24-72 sata.
Značajnije tegobe vjerovatnije su u starije djece i odraslih. Simptomi, koji se obično pojave 7-14 dana nakon infekcije, uključuju povišenu temperaturu, jaku glavobolju, zakočen vrat i leđa i duboku mišićnu bol. Ponekad se u pojedinim područjima kože javljaju čudni osjeti, poput trnaca ili neobične osjetljivosti na bol. Zavisno od toga u kojem su dijelu mozga i kičmene moždine patološke promjene, bolest se može zaustaviti ili napredovati do slabosti ili kljenuti u nekim mišićima.
Komplikacije
Najteža komplikacija polia jest trajna kljenut (oduzetost). Premda kljenut nastaje u manje od
1:100 oboljelih, trajna slabost jednog ili više mišića dostaje česta.
Ponekad je zahvaćen dio mozga odgovoran za disanje, što uzrokuje slabost ili kljenut disajnih mišića. Tokom epidemija 1940-ih i 1950-ih zbog te komplikacije počela su se koristiti željezna pluća, glomazni mehanički uređaj koji je potpomagao disajne pokrete. Danas je smrt od polia rijetka.
U nekih ljudi razviju se daljnje komplikacije 20-30 godina nakon preboljelog polia. Ovo se stanje (postpoliomijelitični sindrom) sastoji u progresivnoj mišićnoj slabosti, sa čestom posljedicom teške tjelesne invalidnosti.
Prevencija i liječenje
Cjepivo protiv polia uključeno je u rutinska cijepljenja u djetinjstvu. Na raspolaganju su dvije vrsta cjepiva: umrtvljeno (Salkovo cjepivo) koje se ubrizgava injekcijom i živo oslabljeno (Sabinovo cjepivo) koje se uzima na usta.
Živo cjepivo ostavlja bolji imunitet i obično mu se daje prednost. Međutim, u vrlo rijetkim slučajevima, živo cjepivo može prouzročiti polio, osobito u osoba sa oslabljenim imunološkim sistemom. Stoga se živo cjepivo ne daje osobama sa oštećenjem imunološkog sistema kao niti onima koji sa njima dolaze u bliski dodir, jer se živi virus izlučuje stolicom još neko vrijeme nakon cijepljenja.
Primovakcinacija osoba starijih od 18 godina ne preporučuje se rutinski jer je u SAD-u rizik obolijevanja u odrasloj dobi krajnje nizak. Odrasli koji se nikada nisu cijepili, a putuju u predjele u kojima ima polia, trebaju se cijepiti.
Polio se ne da izliječiti i antivirusni lijekovi (antivirotici) ne mijenjaju tok bolesti. Međutim, bolesnik se može priključiti na respirator ako su zahvaćeni mišići disanja.
