Vaš Doktor

TEMPOROMANDIBULARNI ZGLOB - Poremećaji

E-mail Ispis PDF

• Uvod • Mišićna bol i zatezanje • Unutrašnji poremećaj • Artritis • Ankiloza • Prevelika pokretljivost

• Razvojne nenormalnosti

 

Uvod

Temporomandibularni zglobovi su dva mjesta, po jedan na svakoj strani lica, neposredno ispred ušiju, gdje se temporalna kost lubanje spaja sa donjom čeljusti (mandibulom). Potporu zglobovima daju ligamenti, tetive i mišići i oni su odgovorni za pokretanje vilice (čeljusti).

 

Temporomandibularni zglob je najsloženiji zglob u tijelu. Otvara se i zatvara poput škara i kliže prema naprijed, prema natrag i sa strane na stranu. Prilikom žvakanja podnosi (izdržava) silno jak pritisak.

 

Temporomandibularni zglob sadrži komadić specijalizirane hrskavice koja se zove disk, a sprječava da se donja čeljusna kost (mandibula) i lubanju taru jedna o drugu.

 

Poremećaji temporomandibularnog zgloba, često zvanog TMZ, uključuju probleme u vezi sa zglobovima i mišićima koji ih okružuju. Najčešće je uzrok poremećaja temporomandibularnog zgloba kombinacija mišićnog zatezanja i anatomskih problema unutar zglobova. Katkada postoji i psihološka komponenta. Ti su poremećaji najčešći u žena između 20-50 godina života.

 

Simptomi uključuju glavobolje, osjetljivost žvakaćih mišića i škljocanje i zaglavljivanje zglobova. Katkada se čini da je bol u blizini, a ne u samom zglobu. Poremećaj TMZ-a može biti razlogom glavobolje koja se vraća a ne reagira na uobičajeno liječenje.

 

Zubni doktori gotovo uvijek dijagnosticiraju poremećaj TMZ-a na temelju anamneze i fizikalnog pregleda. Dio pretrage uključuje guranje lica u stranu ili stavljanje malog prsta u uho pacijenta i lagano pritiskanje prema naprijed, dok osoba otvara i zatvara čeljust. Osim toga zubni doktor nježno pipa mišiće žvakače kako bi otkrio bol ili bolnu osjetljivost, te uočio klizi li čeljust kad osoba grize.

 

Pri postavljanju dijagnoze zubnom doktoru mogu pomoći posebne Rtg tehnike. Kada posumnja da disk leži ispred svog normalnog položaja (stanje koje se zove unutarnji poremećaj), može se primijeniti Rtg pretraga pri kojoj se u zglob injicira kontrast (artrogram). Premda skupe, u rijetkim slučajevima mogu se koristiti CT ili MRI kako bi se utvrdilo zašto osoba ne reagira na liječenje.

 

Laboratorijske pretrage su rijetko kada od koristi. Zubni doktori ponekad koriste elektromiografiju, koja analizira mišićnu aktivnost, u cilju kontrole liječenja, a rjeđe za postavljanje dijagnoze.

 

U 80% ljudi stanje se popravlja nakon 6 mjeseci bez ikakvog liječenja. Poremećaji TMZ-a poredani od najčešćih prema najrjeđima zahtijevaju liječenje zbog mišićne boli i napetosti, unutarnjeg poremećaja, artritisa, ozljede, smanjene ili pretjerane pokretljivosti zgloba i razvojnih (porođajnih) nenormalnosti.

 

 

MIŠIĆNA BOL I ZATEZANJE

• Uvod • Simptomi • Liječenje

 

Uvod

Mišićna bol i zatezanje oko čeljusti nastaje uglavnom zbog prekomjerne upotrebe mišića do koje često dolazi zbog psihološkog stresa koji uzrokuje stiskanje ili škripu zubima (bruksizam). Većina ljudi može staviti vrhove svog kažiprsta, srednjeg prsta i prstenjaka držeći ih okomito u prostor između gornjih i donjih prednjih zubi bez prisile. Kada osoba ima probleme sa mišićima oko TMZ-a, taj je prostor obično smanjen.

 

Simptomi

Osobe sa mišićnom boli obično u samom zglobu imaju vrlo malu bol. Štoviše, one osjećaju bol i zatezanje na obje strane lica nakon buđenja ili nakon stresnih razdoblja tokom dana. Ta bol i napetost nastaju zbog mišićnih stezanja izazvanih opetovanim stiskanjem mišića ili stiskanjem i škripanjem zubi. Stiskanje i škripanje u snu proizvodi daleko veću snagu nego škripanje u budnom stanju.

 

Liječenje

Osobe koje shvate da škripaju ili stišću zubima mogu nastojati prekinuti sa tom navikom. Obično je liječenje udlagom glavna terapija. Napravi se tanka plastična udlaga (noćni čuvar) da odgovara iznad niza gornjih ili donjih zubi (obično gornjih) a uskladi se tako da omogućuje osobi izjednačen ugriz.

 

Udlaga smanjuje dnevno i noćno škripanje omogućujući čeljusnim mišićima odmor i oporavak. Udlaga može osim toga spriječiti oštećenje zubi koji su izloženi izvanrednom pritisku zbog škripanja.

 

Zubni doktor može propisati fizikalnu terapiju koja se može sastojati od liječenja UZ-om (ultrazvukom), elektromiografskom biološkom povratnom spregom, vježbama špricanja i rastezanja ili od masaže. Može pomoći i električno podražavanje (stimulacija) nerava preko kože. Liječenje stresa, katkada uz elektromiografsku biološku povratnu spregu često dovodi do vidnog poboljšanja.

 

Fizikalna terapija pri mišićnoj boli i zatezanju čeljusti

•           Ultrazvuk je metoda kojom se toplina dovodi duboko u bolna područja. Kad se ultrazvukom ugriju krvne se žile prošire pa krv može brže odnositi nakupljenu mliječnu kiselinu koja može biti uzrokom mišićnih bolova.

•           Elektromiografska biološka povratna sprega nadzire mišićnu aktivnost jednim mjeračem. Bolesnik nastoji opustiti čitavo tijelo ili specifični mišić gledajući mjerač. Na taj se način bolesnik uči kontrolirati ili opustiti određene mišiće.

•           Raspršivač i vježbe istezanja uključuju raspršivanje sredstva koje hladi kožu po obrazima i čelu, pa se čeljusni mišići mogu istegnuti.

•           Masaža trljanjem sastoji se od trljanja grubim ručnikom obraza i čela da se poveća krvni protok i ubrza uklanjanje mliječne kiseline.

•           Električno podraživanje nerva preko kože (transkutana elektrostimulacija) uključuje upotrebu naprave koja potiče nervne završetke da ne prenose bol. Smatra se da podražaji koji nastaju blokiraju bolne podražaje koje je bolesnik osjećao.

 

Zubni doktor može propisati i lijekove, npr. može se propisati lijek za opuštanje mišića (miorelaksans) da se olakša napetost i bol, naročito dok bolesnik čeka da mu se napravi udlaga. Međutim, lijekovi ne dovode do izlječenja, u pravilu se ne preporučuju starijim ljudima i propisuju se samo za kratko vrijeme, obično za mjesec ili kraće.

 

Sredstva protiv bolova (analgetici) kao što su nesteroidni antiupalni lijekovi (npr. acetilsalicilna kiselina) također smanjuju bol. Zubni doktori izbjegavaju propisivanje narkotika, jer se na njih može stvoriti navika. Ponekad se mogu koristiti sredstva za spavanje da se pomogne ljudima koji zbog boli imaju poteškoće pri spavanju.

 

 

UNUTRAŠNJI POREMEĆAJI TM ZGLOBA

• Uvod • Simptomi i dijagnoza • Liječenje

 

Uvod

Kod unutrašnjeg poremećaja disk unutar zgloba leži ispred svog normalnog položaja.

Kod unutrašnjeg poremećaja bez redukcije disk nikada ne odskliže natrag u svoj normalni položaj pa je pokretanje čeljusti ograničeno. Kod unutrašnjeg poremećaja sa redukcijom, koji je češći, disk leži ispred svog normalnog položaja samo kada su usta zatvorena. Čim se usta otvore i čeljust odskliže prema naprijed, disk odskliže natrag u svoj normalni položaj uz škljocanje ili pucketanje. Čim se usta zatvore disk se opet odskliže prema naprijed, često uz još jedan zvuk.

 

Simptomi i dijagnoza

Često je jedini simptom unutrašnjeg poremećaja škljocanje ili pucketanje u zglobu kad se usta široko otvore ili čeljust pomakne sa jedne strane na drugu. Čak 20% svih ljudi ima unutrašnji poremećaj bez simptoma osim zglobnih zvukova. Zubni doktor postavlja dijagnozu unutrašnjeg poremećaja pretragom pri kojoj bolesnik polako otvara i zatvara usta.

 

Liječenje

Liječenje je potrebno kad osoba ima bol u čeljusti ili poteškoće u pokretanju čeljusti. Ako osoba zatraži pomoć odmah nakon što se jave simptomi, zubni doktor može gurnuti disk natrag u normalni položaj.

 

Ako je osoba imala to stanje manje od 3 mjeseca, zubni doktor može postaviti udlagu koja pridržava čeljust prema naprijed. Ta udlaga drži disk na mjestu dopuštajući obližnjim ligamentima da se nategnu. Nakon 2-4 mjeseca zubni doktor uskladi udlagu da omogući čeljusti povratak u njen normalni položaj u očekivanju da će disk ostati na mjestu.

 

Zubni doktor podučava osobu sa unutrašnjim poremećajem da izbjegava široko otvaranje usta, npr. kada zijeva ili zagrize u debeli sendvič. Osobe sa ovim stanjem trebaju čeljust pritisnuti, izrezati hranu u male komade i jesti hranu koja se lako žvače.

 

Ako se stanje ne može liječiti nehirurškim sredstvima, oro-maksilofacijalni hirurg može poduzeti hirurški zahvat da promijeni oblik diska i opet ga sašije na mjesto. Međutim, operacija je potrebna relativno rijetko.

 

Ljudi sa unutrašnjim poremećajem često imaju također i bol i stezanje u čeljusnom mišiću, nakon što se ukloni mišićna bol, nestanu i drugi simptomi. Zubni doktori su uspješniji u liječenju mišićne boli i stezanja nego u liječenju unutrašnjeg poremećaja.

 

 

ARTRITIS TEMPOROMANDIBULARIS

• Uvod • Liječenje

 

Uvod

Artritis može zahvatiti temporomandibularne zglobove na isti način na koji zahvaća druge zglobove.

 

Osteoartritis (degenerativna bolest zgloba), vrsta artritisa pri kojem propada hrskavica zglobova, najčešći je u starijih ljudi. Hrskavica u temporomandibularnim zglobovima nije tako čvrsta kao hrskavica u drugim zglobovima. Kako se osteoartritis pojavljuje uglavnom kad diska nema ili su u njemu nastale šupljine, osoba osjeća škripanje pri otvaranju i zatvaranju usta. Kad je osteoartritis jak, vrh čeljusti se opruži i osoba ne može široko otvoriti usta. Čeljust se može pomaknuti prema zahvaćenoj strani i osoba je ne može vratiti natrag. Čak i bez liječenja većina se simptoma popravi nakon nekoliko godina, vjerovatno zato jer tračak tkiva iza diska postane ožiljno promjejen i preuzme funkciju originalnog diska.

 

Reumatoidni artritis zahvaća TMZ u oko 17% ljudi sa ovom vrstom artritisa. Kad je reumatoidni artritis težak, naročito u mladih ljudi, vrh čeljusti može propasti i skratiti se. To oštećenje može uzročiti naglo loše postavljanje mnogih ili svih gornjih i donjih zubi (poremećena okluzija). Ako je oštećenje jako čeljusna kost se konačno spoji sa lubanjom (ankiloza), što znatno otežava mogućnost otvaranja usta.

 

Reumatoidni artritis obično zahvaća oba TM zgloba podjednako što je rijetko slučaj u drugim vrstama poremećaja TMZ-a.

 

Artritis TMZ-a može nastati i zbog ozljede, naročito ozljede koja dovodi do krvarenja u zglobu. Takve ozljede su znatno češće u djece koja se nabodu na bradu.

 

Liječenje

Osoba sa osteoartritisom u TMZ-u treba štedjeti čeljust koliko god je moguće, koristiti udlagu ili drugo sredstvo da se suzbije mišićnu napetost i uzimati sredstvo protiv boli. Bol obično nestaje nakon 6 mjeseci uz liječenje ili bez njega. Obično je pokretanje zgloba dovoljno za normalne aktivnosti, premda se može dogoditi da se čeljust ne može tako otvarati kao prije.

 

Reumatoidni artritis TMZ-a liječi se lijekovima korištenima protiv reumatoidnog artritisa bilo kojeg zgloba, ti lijekovi mogu uključiti sredstva protiv bolova kao što su kortikosteroidi, metotreksat i spojevi zlata.

 

Posebno je važno održati pokretljivost zgloba i spriječiti ankilozu (srastanje zgloba). Obično je najbolji način da se postignu ti ciljevi vježbanje po uputama fizikalnog terapeuta. Za olakšanje simptoma, naročito mišićne napetosti, osoba po noći nosi udlagu koja ne ograničuje pokretanje čeljusti. Ako ankiloza ukoči zglob može biti potrebna operacija, a u rijetkim slučajevima i umjetni zglob da se uspostavi pokretljivost čeljusti.

 

 

ANKILOZA TM ZGLOBA

 

Ankiloza je gubitak zglobne pokretljivosti koji nastaje zbog sraštavanja kosti unutar zgloba ili kalcificiranja okolnih ligamenata.

 

U tipičnim slučajevima kalcificiranje ligamenata oko zgloba nije bolno, ali se usta mogu otvoriti samo oko 2 cm ili manje. Sraštavanje kostiju unutar zgloba uzrokuje bol i jače ograničuje pokretanje čeljusti.

 

Katkada ljudima sa kalcifikacijama pomažu vježbe istezanja, ali osobe sa kalcifikacijom i sraštavanjem kosti obično trebaju za uspostavljanje pokretanja čeljusti hirurški zahvat.

 

 

PREVELIKA POKRETLJIVOST TM ZGLOBA

 

Prevelika pokretljivost (olabavljenje čeljusti) nastaje kada se rastegnu ligamenti koji pridržavaju zglob.

 

U osobe sa prevelikom pokretljivošću čeljust može potpuno skliznuti prema naprijed iz svog džepa (dislokacija) uzrokujući bol i nemogućnost zatvaranja usta. To se može događati ponavljano. Kad se dogodi, pomagač treba stati ispred osobe, staviti palce na desni oko donjih stražnjih zubi i najprije pritisnuti prema dolje a nakon toga prema natrag na vanjsku površinu zubi. Čeljust bi se morala vratiti natrag u svoj položaj. Pomagač treba palce ukloniti od žvakaće površine, jer se čeljusti zatvaraju znatnom snagom.

 

Sprječavanje se sastoji od izbjegavanja širokog otvaranja usta tako da se ligamenti prekomjerno ne rastegnu. Na taj način osoba treba stisnuti čeljusti i izbjegavati velike sendviče i drugu hranu koja zahtijeva široko otvaranje usta. Ako do dislokacije dolazi često, može zatrebati hirurški postupak zbog ponovnog namještanja ili skraćivanja ligamenata i učvršćenja zgloba.

 

 

RAZVOJNE NENORMALNOSTI TM ZGLOBA

 

Porođajne nenormalnosti TMZ-a su rijetke. Katkada se ne stvori vrh čeljusne kosti ili je manji nego što je normalno. Drugi put, vrh čeljusne kosti raste brže ili dulje nego je normalno. Te nenormalnosti mogu uzrokovati nepravilnosti lica i krivo postavljanje gornjeg i donjeg niza zubi. Ti se problemi mogu ispraviti samo hirurškim zahvatom.

 
EnglishArabicBulgarianCroatianCzechDanishDutchFinnishFrenchGermanGreekHindiItalianJapaneseKoreanNorwegianPolishPortugueseRomanianRussianSpanishSwedishCatalanFilipinoHebrewIndonesianLatvianLithuanianSerbianSlovakSlovenianUkrainianVietnameseAlbanianEstonianGalicianHungarianMalteseThaiTurkishPersianAfrikaansMalaySwahiliIrishWelshBelarusianIcelandicMacedonianYiddishArmenianAzerbaijaniBasqueGeorgianHaitian CreoleUrduChinese (S)Chinese (T)

Pretraga

Login forma

Statistika

Posjete Sadržajima : 9242940
Trenutno aktivnih Gostiju: 72 
Home Medicina od A do Ž Stomatologija TEMPOROMANDIBULARNI ZGLOB - Poremećaji