• Uvod • Simptomi • Dijagnoza • Liječenje
Bakterije iz vagine mogu putevati u uretru (mokraćnu cijev) i u mjehur. Žene često dobivaju upalu mjehura nakon spolnih odnosa, vjerojatno stoga, što je tokom odnosa ozlijeđena mokraćna cijev. Ponavljane infekcije mjehura u žena rijetko su uzrokovane abnormalnom povezanošću između mjehura i vagine (vezikovaginalnom fistulom) koja može uzrokovati samo te simptome, bez ikojih drugih.
Infekcije mokraćnog mjehura u muškaraca su rjeđe i obično započinju sa infekcijom uretre (mokraćne cijevi) koja se širi u prostatu a zatim u mjehur. S druge strane, infekciju mokraćnog mjehura može izazvati i uvođenje katetera ili drugog instrumenta tokom hirurškog zahvata. Najčešći uzrok ponavljanih infekcija mokraćnog mjehura u muškaraca je trajna bakterijska infekcija prostate. Premda antibiotici brzo uništavaju bakterije u mokraći koja se nalazi u mjehuru, većina tih lijekova ne može prodrijeti dobro u unutrašnjost prostate te savladati infekciju na tom mjestu. Posljedica je toga da nakon prestanka antibiotskog liječenja, bakterije koje zaostaju u prostati ponovno inficiraju mokraćni mjehur.
Rijetko se razvija nenormalna povezanost između crijeva i mokraćnog mjehura (vezikoenterična fistula), koja omogućuje bakterijama koje stvaraju plin, ulazak u mokraćni mjehur. Ovakve infekcije mogu stvoriti mjehuriće zraka u mokraći (pneumaturija).
Osoba čija nervna podraženost mjehura nije odgovarajuća (neurogeni mjehur) ili osoba koja ima trajni kateter u mokraćnom mjehuru može imati infekciju mokraćnog mjehura bez simptoma sve dok se ne razvije infekcija bubrega ili groznica neobjašnjenog uzroka.
U muškaraca, srednji mlaz urina obično je dovoljan za postavljanje dijagnoze. U žena su ovi uzorci ponekad onečišćeni bakterijama iz vagine. Kako bi se izbjeglo onečišćenje urina, doktor često mora uzeti uzorak urina neposredno iz mokraćnog mjehura, pomoć katetera.
Vrlo je važno pronaći uzrok infekcija koje se često ponavljaju. Doktori mogu učiniti i rtg pretrage sa primjenom kontrasta pri čemu se kontrastno sredstvo ubrizga bolesniku u venu, a zatim rtg prati njegovo izlučivanje u mokraću putem bubrega. Rtg slike daju uvid u bubrege, uretere i mokraćni mjehur. Cistouretrografija, kod koje se kontrasno sredstvo uvodi u mokraćni mjehur te se rtg snima njen izlazak, je dobar način pronalaženja mogućeg vraćanja urina iz mjehura u uretere, osobito u djece a može otkriti i svako suženje mokraćne cijevi.
Retrogradni urogram, kod kojeg se kontrastno sredstvo uvodi ravno u mokraćnu cijev, koristan je za pronalaženje suženja, izbočenja ili nenormalnih povezanosti (fistula) uretre (mokraćne cijevi) i kod žena i kod muškaraca. Gledanje neposredno u mjehur uz pomoć instrumenta (cistoskopija) može pomoći pri postavljanju dijagnoze u slučajevima kada se infekcija mjehura ne popravlja unatoč liječenju.
Prvi postupak je pijenje dosta tekućine, što često dovodi do izlječenja blage infekcije mokraćnog mjehura. Ispiranje urina izbacuje mnoge bakterije iz tijela, tjelesne prirodne odbrambene snage odstranjuju preostale uzročnike infekcije.
Prije propisivanja antibiotika, doktor treba da utvrdi ima li osoba kakvo stanje koje bi još više moglo pogoršati infekciju mokraćnog mjehura, kao što je poremećaj građe ili nervne opskrbe, šećerna bolest ili oslabljen imunološki sistem koji smanjuje sposobnost osobe da se bori sa infekcijom. Takva stanja mogu se agresivnije liječiti, naročito zbog toga što će se infekcija vjerojatno vratiti čim osoba prestane uzimati antibiotike.
Uzimanje antibiotika na usta tokom 3 dana ili čak pojedinačna doza obično su djelotvorni ako infekcija nije dovela do komplikacija. U slučaju tvrdokornije infekcije, antibiotici se obično uzimaju 7-10 dana.
Male doze antibiotika mogu se uzimati neprekidno u cilju sprječavanja (prevencije, profilakse) infekcije u ljudi koji imaju više od dvije infekcije mokraćnog mjehura godišnje. Godišnja cijena takve terapije iznosi samo jednu četvrtinu cijene liječenja tri ili četiri infekcije na godinu. Zbog tih razloga antibiotici se mogu uzimati svakodnevno, tri puta sedmično, ili neposredno nakon spolnog odnosa.
Za ublažavanje simptoma koriste se različiti lijekovi, osobito kod čestih i jakih poriva na mokrenje te bolnog mokrenja. Određeni lijekovi, poput atropina, mogu opustiti spazme (stiskanje) mišića. Drugi lijekovi, poput fenazopiridina, smanjuju bol i smiruju upalu u tkivima. Često se simptomi mogu ublažiti ako se urin učini alkalnijim (lužnatijim), što se radi pijenjem sode bikarbone otopljene u vodi.
Hirurški zahvat može biti potreban radi otklanjanja fizičke zapreke toku urina (opstruktivne uropatije) ili za ispravljanje poremećaja građe, koji povećavaju vjerovatnost infekcije, kao što je "spuštanje" maternice ili mokraćnog mjehura. Ispuštanje urina iz začepljenog područja kroz kateter pomaže pri kontroli infekcije. Obično se prije hirurškog zahvata daje antibiotik kako bi se smanjila opasnost od proširenja infekcije po cijelom tijelu.
