Vaš Doktor

VIRUSNE BOLESTI DISAJNOG SISTEMA - Influenca (Gripa)

• Uvod • Simptomi • Dijagnoza • Prevencija • Liječenje

 

Uvod

Influenca (gripa) je virusna infekcija koja uzrokuje groznicu, curenje iz nosa, kašalj, glavobolju, osjećaj bolesti (malaksalost) i upalu sluznice nosa i disajnih putova.

 

Svake se godine u kasnu jesen i početak zime javljaju jako proširene epidemije respiratorne bolesti koju uzrokuje influenca. Bolest se javlja po cijelom svijetu (pandemija). Premda simptome influence mogu uzrokovati mnogi disajni virusi, virus influence A i virus influence B obično su uzročnici epidemije u kasnu jesen i zimu, mada u posljednje vrijeme, unatrag par godina, javljaju se i novi oblici virusa gripe koji mogu prouzročiti i smrtne slučajeve (virus ptičije, svinjske gripe H1N1). Simtomi su gotovo identični klasičnoj gripi.

 

Virus se širi udisanjem zaraznih kapljica koje je zaražena osoba iskašljala ili iskihala ili izravnim dodirom sa tjelesnim sokovama zaražene osobe. Nekada uzrok može biti rukovanje sa zaraženim kućanskim predmetima.

 

Simptomi

Influenca se razlikuje od obične prehlade. Simptomi počinju 24-48 sati nakon infekcije i mogu nastati iznenada. Tresavica i osjećaj groznice mogu biti početni pokazatelj influence. Tokom prvih nekoliko dana groznica je česta i temperatura se može povisiti na 38,8°C-39,4°C. Većina ljudi se osjeća dovoljno bolesno pa ostanu ležati u krevetu, imaju bolove i muku po čitavom tijelu, najviše izražene u leđima i nogama. Glavobolja je često jaka sa bolovima oko očiju i iza njih. Pri jakom svjetlu glavobolja može biti jača.

 

U početku disajni simptomi mogu biti relativno blagi sa grebenjem u bolnom ždrijelu, osjećajem pečenja u prsima, suhim kašljem i curenjem iz nosa. Kasnije kašalj može postati jak i produktivan pa bolesnik može početi iskašljavati. Koža može biti topla i užarena, naročito na licu. Usta i ždrijelo mogu se zacrvenjeti, oči suziti, a beonjače mogu biti lagano upaljene. Bolesna osoba, naročito dijete, može imati mučninu i povraćanje.

 

Nakon 2-3 dana većina simptoma naglo nestane i groznica obično prestane, premda ponekad traje do 5 dana. Međutim, bronhitis i kašljanje mogu potrajati 10 dana ili dulje, a do potpunog nestajanja promjena u disajnim putovima može proći 6-8 sedmica. Slabost i umor mogu potrajati nekoliko dana ili ponekad sedmicama.

 

Dijagnoza

Budući da većina ljudi prepozna simptome influence i budući da se influenca pojavljuje u epidemijama, često je ispravno dijagnosticira osoba koja je ima ili članovi obitelji. Ozbiljnost bolesti i visoka temperatura čine razliku između influence i obične prehlade. Pretragom krvi može se dijagnosticirati zaraza influencom, premda nije uvijek potrebna i raspoloživa. Čak je bolje za utvrđivanje dijagnoze influence pronalaženje virusa u kulturi disajnih sokova.

 

Prevencija

Osoba izložena virusu influence stvara antitijela koja je štite od ponovne infekcije tim određenim virusom. Cijepljenje protiv influence svake godine je najbolji način zaštite od dobivanja influence. Cjepiva protiv influence sadrže inaktivirane (ili "ubijene") sojeve virusa influence ili virusne čestice. Cjepivo može biti jednonamjensko (usmjereno na jedan soj) ili višenamjensko (usmjereno obično na tri soja). Jednonamjensko cjepivo dopušta primjenu veće doze protiv novoga soja virusa, a višenamjensko cjepivo ojačava otpornost protiv više sojeva. Svake se godine uvodi različito cjepivo a priređuje se na temelju predviđanja koji će sojevi najvjerojatnije uzrokovati influencu. Predviđanja uzimaju u obzir soj virusa koji je bio najviše zastupljen prilikom prethodne epidemije influence i soj koji je već izoliran u drugim dijelovima svijeta u sadašnjoj predsezoni.

 

Vakcinacija je posebno važna za one koji će se vjerojatno jako razboljeti, ako se zaraze. Vakcinaciju bi trebalo obaviti tokom jeseni, tako da nivo antitijela bude najviši u mjesecima kada se influenca najviše javlja, od novembra do marta. Većini je ljudi potrebno oko 2 sedmice da se cijepljenjem stvori zaštita. Međutim, djeca i drugi ljudi koji nisu bili izloženi virusu influence moraju, da bi razvili zadovoljavajuću imunost, primiti dvije doze cjepiva sa razmakom od jednog mjeseca.

 

Amantadin ili rimantadin su dva antivirusna lijeka, koja mogu osobu zaštititi od influence A, ali ne od influence B. Primjenjuju se prilikom epidemija influence A da bi zaštitili one koji su u dodiru sa zaraženim ljudima i necijepljene osobe u kojih postoji visoki rizik da se zaraze i obole. Lijek se može ukinuti 2-3 sedmice nakon što se osoba cijepila. Ako se ne može dati cjepivo amantadin ili rimantadin se uzimaju tokom cijelog razdoblja epidemije, obično 6-8 sedmica. Ti lijekovi mogu uzrokovati nervozu, nesanicu i druge nuspojave, naročito u starijih i u onih sa bolešću mozga ili bubrega. Čini se da rimantadin uzrokuje manje nuspojava nego amantadin.

 

Liječenje

Influenca se najdjelotvoranije liječi mirovanjem u krevetu, održavanjem dovoljne količine vode u organizmu (hidracijom) i izbjegavanjem napora, najbolje od početka simptoma pa 24-48 sati nakon što se tjelesna temperatura vrati na normalu. Ljudi sa teškim simptomima, ali bez komplikacija, mogu uzeti paracetamol, acetilsalicilnu kiselinu (aspirin), ibuprofen ili naproksen.

 

Zbog opasnosti od dobivanja Reyeova sindroma djeci se ne bi smjelo davati acetilsalicilnu kiselinu (aspirin). Paracetamol se, međutim, može davati djeci, ukoliko je potrebno. Druge mjere, već nabrojene za običnu prehladu (hunjavicu), mogu olakšati simptome, npr. sredstva protiv otoka nosne sluznice (nosni dekongestivi) i inhalatori (udisanje pare).

 

Ako se počnu uzimati u ranom stadiju nekomplicirane infekcije influencom A, amantadin ili rimantadin, smanjuju trajanje i težinu groznice i simptoma sa strane disajnog sistema. Nijedan ne smanjuje težinu virusne upale pluća, ali se jedan ili drugi mogu dati za brži oporavak.

 

Pokazalo se da ribavirin, koji se može udisati kao aerosol ili uzeti u obliku tablete, skraćuje trajanje groznice i utječe na razmnožavanje virusa, ali njegova je upotreba još pokusna. Ribavirin se, međutim, može dati kako bi se ublažili simptomi virusne pneumonije.

Kao pouzdana prevencija protiv svinjskog tipa gripe H1N1 pokazao se lijek Tamiflu.

 

Sekundarna bakterijska infekcija se liječi antibioticima. Bakterijsku pneumoniju koju uzrokuje jedan od tipova pneumokoka, može spriječiti višnamjensko cjepivo koje sadrži uobičajene tipove pneumokoka. Cjepivo se ne daje nekome ko već ima influencu.

 

VIRUSNE BOLESTI DISAJNOG SISTEMA - Obična prehlada

• Uvod • Simptomi i komplikacije • Dijagnoza • Liječenje

 

Uvod

Obična prehlada je virusna infekcija sluznice nosa, sinusa, ždrijela i velikih disajnih putova.

Prehlade uzrokuju mnogi različiti virusi. Pikornavirusi, kao što su rinovirusi, uzrokuju najveći broj proljetnih, ljetnih i jesenskih prehlada. Virusi influence i respiratorni sincicijski virusi, koji se redovito pojavljuju u kasnu jesen i zimu uzrokuju čitav spektar bolesti, uključujući prehlade.

 

Virusi influence šire se lako sa osobe na osobu iskašljavanjem ih kihanjem zaraznih kapljica. Rinovirusi i respiratorni sincicijski virusi na isti se način prenose, ali možda uglavnom izravnim dodirom zaraženih lučevina koje se prenose prstima.

 

Zašto se neka osoba nekada lakše zarazi nego druga, nije potpuno jasno. Nadolazak groznice ne uzrokuje prehladu samu po sebi niti povećava osjetljivost osobe na zarazu respiratornim virusom. Čini se da ni opće zdravstveno stanje osobe ili navike jedenja nisu od presudne važnosti. Tom ne doprinosi niti neka nenormalnost nosa ili ždrijela kao što su povećani krajnici ili adenoidi. Međutim, u ljudi koji su izmoreni ili emocionalno opterećeni, koji imaju alergije nosa ili ždrijela, te u žena koje su u sredini svog menstruacijskog ciklusa, lakše se mogu primijetiti simptomi prehlade.

 

Simptomi i komplikacije

Simptomi obične prehlade počinju 1-3 dana nakon zaraze. Obično prvi simptomi su nelagodnost u nosu i ždrijelu. Kasnije osoba počne kihati, curi joj iz nosa i osjeća se blago bolesnom. Obično ne dolazi do groznice, ali se katkada, kada počnu simptomi, pojavi lagana groznica. Izlučevine (sline) iz nosa su vodenaste i bistre a prva dva dana mogu biti obilne. U većine ljudi razvije se kašalj. Simptomi obično prestanu za 4-10 dana, premda kašalj sa iskašljajem ili bez njega često traje i iduće sedmice.

 

Komplikacije mogu produljiti simptome. Infekcija dušnika (traheje) uz stezanje u prsnom košu i nelagodno pečenje vjerojatniji su u nekih ljudi i pri infekciji nekim virusima. Ljudi koji inače pate od bronhitisa ili astme mogu imati više poteškoća sa disanjem za vrijeme prehlade i nakon nje. Bakterijska infekcija ušiju, sinusa ili traheje (dušnika) i disajnih putova (traheobronhalna infekcija) može se razviti nakon prehlade pa je potrebno provesti antibiotsko liječenje.

 

Dijagnoza

Većina prehlada se može lako dijagnosticirati na temelju tipičnih simptoma. Međutim, bakterijske infekcije, alergije i drugi poremećaji mogu uzrokovati i simptome slične onima influence (gripe). Visoka temperatura upućuje da infekcija nije obična prehlada. Pretrage za postavljanje dijagnoze prehlade nisu potrebne, ukoliko se nisu razvile komplikacije.

 

Liječenje

Osoba sa običnom prehladom mora se utopliti i udobno smjestiti te nastojati izbjegavati širenje infekcije na druge. To je često najlakše učiniti u najranijim stadijima infekcije. Svako sa groznicom ili teškim simptomima trebao bi se odmarati kod kuće. Pijenje tekućine pomaže održati lučevine rahlijima (manje gustim) i lakšima za izbacivanje.

 

Sredstva protiv prehlade su popularna, ali je većina njihovih dobrih učinaka upitna. Acetilsalicilna kiselina (aspirin) čak može povećati rasijavanje (izbacivanje) virusa, a simptome samo blago poboljšati. Ako je potrebno davati lijek da bi ublažio bol ili groznicu kod djeteta ili osobe u razvoju, prednost se daje paracetamolu ili ibuprofenu, jer uzimanje acetilsalicilne kiseline (aspirina) povećava rizik od nastanka Reyeova sindroma, moguće smrtnog stanja.

 

Sredstva koja smanjuju otok nosne sluznice dovode do privremenog i ograničenog olakšanja. Uzimanjem antihistaminika sprječava se curenje iz nosa, ali se za njih pokazalo da djeluju samo u ljudi sa alergijama, a uzrokuju pospanost i druge nuspojave, pogotovo u starijih osoba.

 

Udisanje pare ili aerosola iz inhalatora je metoda koju neki smatraju korisnom za razrijeđenje tjelesnih sokova i smanjivanje stezanja u prsima, a ispiranje nosnih putova izotoničnom otopinom soli može pomoći u uklanjanju žilavih slina. Kako kašljanje može biti jedini način izbacivanja tjelesnih sokova i propalog materijala iz disajnih putova za vrijeme virusne infekcije, bolje je kašalj ne liječiti, ukoliko ne smeta pri spavanju. Jaki kašalj se može liječiti sredstvima koja ga potiskuju (antitusicima). Antibiotici nisu djelotvorani za običnu prehladu, treba ih koristiti samo ako se razvija i bakterijska infekcija.

 

VIRUSNE INFEKCIJE CNS-a

Virusne infekcije CNS-a (centralnog nervnog sistema) uzrokuju različiti virusi koji u prvom redu zahvaćaju mozak i kičmenu moždinu, a katkada i opne koje ih okružuju (meninge).

 

VIRUSNE INFEKCIJE CNS-a

• Uvod • Uzroci • Simptomi • Dijagnoza • Prognoza i liječenje

 

Uvod

Encefalitis je upala mozga, koju obično uzrokuje virus, pa se naziva virusni encefalitis. Encefalomijelitis je upala mozga i kičmene moždine koju također uzrokuje virus.

Aseptični meningitis je upala meninga (ovojnica oko mozga i kičmene moždine), koju obično uzrokuje virus.

 

Mozak i kičmenu moždinu može zaraziti nekoliko različitih virusa katkada uključujući one koji uzrokuju herpes i zaušnjake. Neke se od tih infekcija pojavljuju u epidemijama, a neke prenose insekti.

 

Neki virusi ne zaraze u prvom redu mozak i kičmenu moždinu već prije uzrokuju imunološke reakcije koje posredno dovode do upala tih područja. Takav oblik encefalitisa (parainfekcijski encefalitis ili postinfekcijski encefalitis) može nastati nakon ospica, vodenih kozica ili rubeole. Tipično je da se upala razvije 5-10 dana nakon virusne bolesti, a može teško oštetiti nervni sistem.

 

Vrlo rijetko upala mozga nastane sedmicima, mjesecima ili godinama nakon virusne infekcije. Jedan takav primjer je subakutni sklerozantni panencefalitis, upala mozga koja ponekad nastane nakon ospica i obično se javlja u djece.

 

Uzroci hroničnog i aseptičnog meningitisa

Infektivni uzroci

•           Virusne bolesti: Zaušnjaci, poliomijelitis, limfocttni horiomeningitis, herpes, vodene kozice, istočni i zapadni konjski encefalitis, St. Louis encefalitis, infektivna mononukleoza, AIDS, i infekcije ehovirusom, koksaki virusom ili citomegalovirusom.

•           Postinfektivni uzroci (virusne bolesti koje uzrokuju meningitis posredovan imunološkom reakcijom nakon povlačenja glavne bolesti): ospice, rubéola, vodene kozice

•           Bakterijske infekcije: Tuberkuloza, sifilis, leptospiroza, mikoplazmoza, limfogranuloma venereum, bolest mačjeg ogreba, bruceloza, Whippleova bolest mozga

•           Druge infekcije: Rikecioza, toksoplazmoza, kriptokokoza, trihinoza, kokcidioidomikoza, cisticerkoza, malarija, amebijaza

Neinfektivni uzroci

•           Bolesti koji zahvaćaju mozak: tumori, moždani udar, multipla skleroza, sarkoidoza, leukemija

•           Otrov: trovanje olovom

•           Reakcija na cjepiva: cjepivo protiv bjesnoće i hripavca

•           Reakcija na tvari ubrizgane u kičmu: lijekovi protiv raka (kemoterapija), antibiotici, kontrastna rtg sredstva

•           Lijekovi: Trimetoprim-sulfametoksazol, azatioprin, karbamazepin, nesteroidni protivupalni lijekovi (ibuprofen, naproksen)

 

Simptomi

Virusne infekcije mozga mogu uzrokovati tri različite skupine simptoma. Neke su infekcije blage uzrokujući povišenu temperaturu i opći osjećaj bolesti, često bez specifičnih simptoma.

 

Virusni meningitis obično dovodi do povišene temperature, glavobolje, povraćanja, slabosti i ukočenog vrata. Encefalitis poremeti normalnu funkciju mozga uzrokujući promjene ličnosti, ponekad epi napade, slabost dijela ili više dijelova tijela, zbunjenost, pospanost što može napredovati do kome, i simptome meningitisa.

 

Neki virusi uzrokuju dodatne simptome, npr. virus herpes simpleksa često u ranim stadijima encefalitisa izaziva ponavljane napade. Likvor pri encefalitisu uzrokovanom virusom herpes simpleksa sadrži uz bijele krvne stanice crvene krvne stanice, to je neuobičajeno u drugim blažim tipovima virusne infekcije. Taj virus uzrokuje i otok u sljepočnom režnju mozga što se može rano dijagnosticirati sa MRI. CT pokazuje promjene tek nakon što dođe do teškog oštećenja.

 

Dijagnoza

Kao prvo, doktori mogu imati poteškoću u razlikovanju virusnog ili aseptičkog meningitisa od bakterijskog meningitisa, a encefalitis može izrazito nalikovati mnogim drugim bolestima koje dovode do nenormalne funkcije mozga. Na prvi znak bilo kojeg od tih stanja, doktori nastoje tačno odrediti uzrok infekcije. Gotovo uvijek se pravi lumbalna punkcija da pregledaju likvor. Pri virusnim infekcijama povećan je u toj tekućini broj bijelih krvnih stanica, ali nema bakterija. Napraviti kulturu tekućine je teško i traje mnogo dana.

Doktori koriste i imunološke pretrage kojima se mjere antitijela protiv virusa. Čak se i sa tim pretragama specifični virus otkrije u manje od polovice slučajeva. Doktor može zatražiti CT ili MRI da dokaže kako simptome ne izaziva apsces mozga, moždani udar ili građa samog tkiva, npr. hematom, aneurizma ili tumor.

 

Prognoza i liječenje

Premda infekcije koje ne dovode do simptoma obično ne zahtijevaju liječenje, pri težim infekcijama mogu pomoći lijekovi protiv virusa (antivirotici). Aciklovir je djelotvoran protiv herpes simpleksa, ali nije protiv većine drugih virusa.

 

Mnogi se ljudi sa virusnim infekcijama mozga potpuno oporave. Izgledi za preživljenje i oporavak uveliko ovise o tipu virusa. Encefalitis izazvan herpesom uzrokuje teško oštećenje mozga, ali se može liječiti aciklovirom. U cilju osiguranja dobrog oporavka liječenje treba započeti prije nego osoba upadne u komu. Mala će djeca vjerojatnije zadobiti trajno oštećenje. Djeca su sklonija oporavljanju tokom dugog razdoblja, dok su odrasli skloniji brzom oporavku.

 

Lijek zidovudin (AZT) može usporiti demenciju uzrokovanu virusom AIDS-a. Progresivnu multifokalnu leukoeneefalopatiju se katkada liječi citakoristinom ili vidakoristinom, ali u najboljem slučaju ti lijekovi samo usporavaju napredovanje infekcije.

 

VIRUSNE INFEKCIJE CNS-a - Leucoenpehalopathia progressiva multifocalis

• Uvod • Simptomi i dijagnoza • Liječenje

 

Uvod

Napredujuća mnogožarišna leukoencefalopatija je rijetka infekcija mozga poliomavirusom

koja često naglo napreduje jednom kada se pojave simptomi.

Ta bolest zahvaća mozak i kičmenu moždinu, a uzrokuje je virus JC, koji je poliomavirus. Najčešće obolijevaju ljudi sa oštećenom (imunološkom) funkcijom T limfocita, kao što su oni sa leukemijom, limfomom ili AIDS-om. Muškarci češće obolijevaju od žena.

 

Simptomi i dijagnoza

Mnogi ljudi su zaraženi JC virusom bez jasnih simptoma. Kao i kod virusa herpesa, čini se da JC virus ostaje prikrivenim dok nešto (kao što je oštećeni imunološki sistem) ne uzrokuje da se ponovno aktivira. Zbog toga se napredujuća multifokalna leukoencefalopatija pojavljuje obično tek godinama nakon početne infekcije.

 

Simptomi mogu početi postepeno ili iznenada. Kada jednom počnu, simptomi se obično naglo pogoršavaju i različiti su, ovisno o dijelu mozga koji je zahvaćen. Česta je paraliza koja zahvati polovicu tijela. U rijetkim slučajevima pojavljuju se glavobolje i epileptični napadi.

 

Napredujući gubitak intelektualne sposobnosti (demencija) zahvaća dvoje od troje ljudi. Mogu se pojaviti sve veće teškoće kod govora i djelomična sljepoća. Unutar 1-6 mjeseci od kada započnu simptomi smrt je vrlo česta, ali su neki ljudi preživjeli.

 

Doktor postavlja dijagnozu na osnovu napredujućeg pogoršanja simptoma. Neinvazivne tehnike, kao što su CT i MRI mogu pomoći u postavljanju dijagnoze. Međutim, konačna dijagnoza često se ne može postaviti sve dok osoba ne umre, kada se može ispitati moždano tkivo.

 

Liječenje

Nije se pronašlo djelotvorno liječenje za napredujuću multifokalnu (mnogožarišnu) leukoencefalopatiju. U onih koji su preživjeli, istraživači sumnjaju da su za zaustavljanje infekcije ili za uništavanje moždanog tkiva bile odgovorne neke funkcije imunološkog sistema.

 
JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL
EnglishArabicBulgarianCroatianCzechDanishDutchFinnishFrenchGermanGreekHindiItalianJapaneseKoreanNorwegianPolishPortugueseRomanianRussianSpanishSwedishCatalanFilipinoHebrewIndonesianLatvianLithuanianSerbianSlovakSlovenianUkrainianVietnameseAlbanianEstonianGalicianHungarianMalteseThaiTurkishPersianAfrikaansMalaySwahiliIrishWelshBelarusianIcelandicMacedonianYiddishArmenianAzerbaijaniBasqueGeorgianHaitian CreoleUrduChinese (S)Chinese (T)

Pretraga

Login forma

Statistika

Posjete Sadržajima : 13139875
Trenutno aktivnih Gostiju: 86 
Home Medicina od A do Ž