Vaš Doktor

LIMFOMI - Burkittov limfom

Burkittov limfom je ne-Hodgkinov limfom vrlo visokog stepena malignosti koji proistječe iz B limfocita i širi se u područja izvan limfnog sistema, kao što je koštana srž, krv, CNS (centralni nervni system) i likvor. Premda se Burkittov limfom može razviti u svakoj dobi, najčešći je u djece i mladih odraslih, naročito muškaraca. Može se razviti u ljudi koji imaju AIDS.

 

Za razliku od drugih limfoma, Burkittov limfom ima posebnu geografsku raspodjelu: najčešći je u središnjoj Africi, a rijedak u SAD-u.

 

Uzrokuje ga Epstein-Barrov virus koji u ljudi koji žive u SAD-u izaziva infektivnu mononukleozu. Ljudi koji imaju Burkittov limfom ne mogu širiti bolest na druge. Nije jasno zašto isti virus uzrokuje u središnjoj Africi limfom, a u SAD-u mononukleozu.

 

Simptomi

U limfnim čvorovima i organima trbuha može se nakupljati veliki broj stanica limfoma uzrokujući njihovo povećanje. Limfomske stanice mogu prodirati u tanko crijevo dovodeći do začepljenja ili krvarenja. Vrat i vilica mogu oteći, katkada bolno.

 

Dijagnoza i liječenje

Da bi postavio dijagnozu doktor treba napraviti biopsiju nenormalnog tkiva i zatražiti pretrage kojima će se odrediti kako daleko se bolest proširila (koji je stepen). Rijetko je bolest ograničena na jedno područje tijela. Prognoza je loša ako se limfom u vrijeme dijagnosticiranja proširio u koštanu srž, krv ili CNS (centralni nervni system).

 

Bez liječenja, Burkittov limfom naglo napreduje i brzo dovodi do smrti. Hirurški zahvat može biti potreban kako bi se uklonilo zahvaćene dijelove crijeva, koji inače mogu krvariti, mogu se začepiti ili može doći do proboja (rupture).

 

Kemoterapija je jaka. Lijekovi uključuju kombinacije ciklofosfamida, metotreksata, vinkristina, doksorubicina i citakoristina. Kemoterapijom se može izliječiti oko 80% onih sa lokaliziranom bolešću i 70% onih koji imaju umjereno uznapredovalu bolest. Za bolest koja se jako proširila (diseminirala) uobičajena stopa izlječenja iznosi 50% - 60%, ali se smanjuje na 20% - 40%, ako je limfom prodro u CNS ili koštanu srž.

 

LIMFOMI - Morbus Hodgkin

Hodgkinova bolest (Hodgkinov limfom) je vrsta limfoma koja se razlikuje od drugih nalazom posebne vrste stanica raka zvanih Reed-Sternbergovim stanicama koje imaju pod mikroskopom specifičan izgled.

 

Reed-Sternbergove stanice su veliki maligni limfociti koji imaju više od jedne jezgre. Mogu se vidjeti kada se pod mikroskopom pregleda uzorak tkiva limfnoga čvora.

Hodgkinova se bolest razvrstava u četiri tipa na temelju karakteristika tkiva koje se vidi pod mikroskopom.

 

Uzrok

U SAD se svake godine pojavi 6.000-7.000 novih slučajeva Hodgkinove bolesti. Bolest je češća u muškaraca nego u žena, na svake dvije žene obole oko tri muškarca. Hodgkinova bolest može se razviti u svakoj životnoj dobi, ali se rijetko javi prije 10-te godine. Najčešće se javlja u dobi između 15-34 godine i u onih iznad 60. Uzrok je nepoznat, premda neki stručnjaci sumnjaju na virus, kao što je Epstein-Barrov virus. Međutim, čini se da bolest nije zarazna.

 

Simptomi

Hodgkinova bolest se obično otkriva kada osoba ima povećan limfni čvor, najčešće na vratu, ali katkada pod pazuhom ili na preponi. Premda obično bezbolan, povećani čvor može biti bolan nekoliko sati nakon što osoba popije velike količine alkohola. Katkada se povećani limfni čvorovi, koji su obično bezbolni, neočekivano nađu duboko unutar prsnog koša ili trbuha a otkrivaju se Rtg snimanjem ili prilikom CT-ea koji se obavlja iz drugih razloga.

 

Kod Hodgkinove bolesti uz povećane limfne čvorove katkada su prisutni dodatni simptomi kao što su povišena temperatura, noćno znojenje i gubitak težine. Iz nepoznatih razloga koža može jako svrbiti. Neki ljudi imaju Pel-Ebsteinovu groznicu, neobičan oblik visoke temperature tokom nekoliko dana koja se izmjenjuje sa normalnom temperaturom ili onom ispod normale danima ili sedmicama. Mogu se razviti drugi simptomi ovisno o tome gdje stanice limfoma rastu. Osoba može biti bez simptoma ili imati samo neke od tih simptoma.

 

Simptomi Hodgkinove bolesti

Simptomi                                             Uzrok

Smanjen broj crvenih krvnih stanica        Limfom prodire u koštanu srž

(što ima za posljedicu anemiju),

bijelih krvnih stanica i krvnih pločica;

moguća bol u kostima

Gubitak mišićne snage; promuklost        Povećani limfni čvorovi pritišću nerve u kičmenoj

moždini ili nerve prema plikama vokalis

Žutica                                                  Limfom začepljuje tok žuči iz jetre

Otok lica, vrata i gornjih ekstremiteta      Povećani limfni čvorovi začepljuju tok krvi iz glave

(sindrom gornje šuplje vene)                   ka srcu

Otok nogu i stopala                               Limfom blokira tok limfe iz nogu

Bolest slična upali pluća                                    Limfom prodire u pluća

Smanjena sposobnost borbe protiv         Bolest se nastavlja širiti

infekcije i povećana sklonost za

gljivične i virusne infekcije.

 

Dijagnoza

Pri Hodgkinovoj se bolesti limfni čvorovi obično povećavaju polako i bezbolno bez očite infekcije. Naglo povećanje limfnih čvorova, koje se može pojaviti kada se osoba prehladi ili ima infekciju, nije tipično za Hodgkinovu bolest. Ako su limfni čvorovi povećani dulje od sedam dana, doktor mora posumnjati na Hodgkinovu bolest, naročito ako osoba ima i povišenu temperaturu, noćno znojenje i gubitak težine.

 

Nenormalnosti u pogledu broja krvnih stanica i druge krvne pretrage mogu pružiti podupirući dokaz, ali za postavljanje dijagnoze doktor mora napraviti biopsiju zahvaćenog limfnog čvora da vidi jesu li prisutne Reed-Sternbergove stanice. Vrsta biopsije ovisi o tome koji je čvor povećan i koliko je tkiva potrebno da dijagnoza bude sigurna. Doktor mora uzeti dosta tkiva da može razlikovati Hodgkinovu bolest od drugih bolesti koje mogu prouzročiti povećanje limfnog čvora, uključujući ne-Hodgkinov limfom, druge vrste raka sa sličnim simptomima, infektivnu mononukleozu, toksoplazmozu, citomegalovirusnu bolest, leukemiju, sarkoidozu, tuberkulozu i AIDS.

 

Kada je povećani limfni čvor blizu površine vrata, može se napraviti biopsija iglom. Pri tom se postupku anestezira područje kože te iglom i špricom uzme mali komadić čvora. Ako se takvom vrstom biopsije ne osigura dovoljno tkiva za dijagnozu i klasifikaciju Hodgkinove bolesti, mora se učiniti mali rez i uzeti veći komad limfnog čvora. Kada limfni čvor nije blizu površine, npr. kada je duboko u grudnom košu, hirurški zahvat mora biti složeniji.

 

Određivanje stadija Hodgkinove bolesti

Prije nego se započne sa liječenjem, doktori moraju utvrditi proširenost limfoma, tj. odrediti stadij bolesti. Površinskim pregledom može se otkriti samo jedan povećani limfni čvor, ali se postupcima za određivanje proširenosti (stadija) bolesti može otkriti kako je bolest znatno uznapredovala (sakrivena ili okultna bolest). Bolest se dijeli u četiri stadija prema opsegu proširenosti i simptomima. Izbor liječenja i prognoza temeljeni su na stadiju. Izgledi da se bolest potpuno izliječi izvrsni su za ljude koji imaju I, II ili III stadij bolesti i bolji su za 50% od slučajeva u IV stadiju.

 

Četiri stadija se dalje dijele na temelju odsutnosti (stadij A) ili prisutnosti (stadij B) jednog ili više sljedećih simptoma: neobjašnjivo povišena temperatura (više od 37,7°C tri dana za redom), noćna znojenja i neobjašnjiv gubitak više od 10% tjelesne težine u proteklih 6 mjeseci, npr. stadij se može opisati kao IIA ili IIB.

 

Određivanje stadija i prognoza Hodgkinove bolesti

Stadij    Stepen proširenosti       Vjerojatnost izlječenja*

I           Ograničen na limfne čvorove samo jednog dijela tijela (npr. na desnu stranu vrata)                                    Više od 90%

II          Zahvaća limfne čvorove na dva ili više mjesta na istoj strani dijafragme, bilo iznad ili

ispod nje (npr. neki povećani čvorovi u vratu a neki u pazuhu)       90%

III          Zahvaća limfne čvorove i iznad i ispod dijafragme (npr. neki povećani čvorovi u vratu

a neki u preponi)           80%

IV         Zahvaća limfne čvorove i druge dijelove tijela (kao što su koštana srž, pluća ili jetra)          60% do 70%

* Preživljenje 15 godina bez drugih bolesti

 

Za određivanje stadija i za procjenjivanje Hodgkinove bolesti koristi se nekoliko postupaka. Rtg-om prsnog koša određuju se povećani čvorovi u blizini srca. Limfangiogrami su rendgenogrami napravljeni nakon što se mala doza kontrasta koja se može vidjeti na rendgenogramima (radiokontrastno sredstvo) injicira u limfne žile stopala. Kontrast putuje prema limfnim čvorovima i ocrtava ih duboko u trbuhu i zdjelici. Taj je postupak sada zamijenio CT trbuha i zdjelice. Brži i ugodniji nego limfangiografija, CT je posve pouzdan u otkrivanju povećanih limfnih čvorova ili proširenosti limfoma u jetri i drugim organima.

 

Scintigrafija galijem je drugi postupak koji se može upotrijebiti za određivanje stadija i praćenje učinaka liječenja. Mala doza radioaktivnog galija injicira se u krvnu struju i 2-4 dana kasnije napravi tjelesni scintigram uređajem koji otkriva radioaktivnost i pri tom proizvodi sliku unutarnjih organa.

 

Katkada je za ispitivanje trbuha potreban hirurški zahvat (laparotomija) da bi se odredila moguća proširenost limfoma. Prilikom tog postupka hirurzi često uklone slezenu i naprave biopsiju jetre kako bi odredili je li se limfom proširio u te organe. Laparotomija se  napravi samo kada je vjerovatno da će ti rezultati utjecati na izbor liječenja, npr. kada doktor treba znati hoće li primijeniti radioterapiju (zračenje) ili kemoterapiju ili oboje.

 

Liječenje

Dva djelotvorna liječenja su radioterapija (zračenje) i kemoterapija. Jednim ili i jednim i drugim liječenjem može se izliječiti većina ljudi koji imaju Hodgkinovu bolest.

 

Sama terapija zračenjem izliječi oko 90% ljudi sa I ili II stadijem bolesti. Liječenje se obično daje ambulantno ciklusom od oko 4 ili 5 sedmica. Zračenje se usmjerava na zahvaćeno područje i okolne limfne čvorove. Jako povećani limfni čvorovi u prsnom košu liječe se zračenjem kojoj obično prethodi ili je slijedi kemoterapija. Sa tim dvostrukim pristupom izliječi se 85% ljudi.

 

Liječenje III stadija bolesti različito je s obzirom na situaciju. Kada osoba nema simptoma katkad je dovoljno liječenje samo zračenjem. Međutim, izliječi se samo 65%-75% takvih ljudi. Uključivanje kemoterapije povećava vjerovatnost izlječenja na 75% - 80% ljudi. Kada osoba ima simptome osim povećanih limfnih čvorova, koristi se kemoterapija sa zračenjem ili bez njega. Za takve ljude, stope izlječenja kreću se od 70% - 80%.

 

U IV stadiju bolesti, koristi se kombinacija kemoterapijskih lijekova. Dva česta (tradicionalna) propisana kemoterapijska protokola su MOPP (mekloretamin, vinkristin [Onkovin], prokarbazin i prednizon) i ABVD (doksorubicin [adriamicin], bleomicin, vinblastin i dakarbazin).

 

Vremenski razmak između svakog ciklusa kemoterapije iznosi 1 mjesec sa ukupnim vremenom liječenja od 6 ili više mjeseci (ciklusa). Ostala liječenja uključuju druge kombinacije kemoterapijskih lijekova. Čak se u tom uznapredovalom stadiju bolesti izliječi više od 50% ljudi.

 

Odluka o primjeni kemoterapije u liječenju Hodgkinove bolesti je teška i za bolesnika i za doktora. Premda se kemoterapijom znatno povećava vjerovatnost izliječenja, nuspojave mogu

biti ozbiljne. Lijekovi mogu uzrokovati prolazni ili trajni sterilitet, povećani rizik od infekcije i prolazni gubitak kose. Kod nekih ljudi se razvije leukemija i drugi oblici raka 5-10 ili čak više godina nakon liječenja bilo kemoterapijom ili zračenjem, a taj je broj još veći u ljudi koji su bili liječeni sa obje terapije.

 

Osoba kojoj se stanje ne poboljšava nakon zračenja ili kemoterapije ili kojoj se stanje poboljša, ali nakon toga unutar 6-9 mjeseci dobije recidiv, ima manju vjerovatnost za dugotrajno preživljenje nego osoba koja ima recidiv 1 godinu ili više nakon početnog liječenja.

 

Daljnja kemoterapija kombinirana sa velikim dozama zračenja i presađivanje koštane srži ili matičnih stanica može još uvijek koristiti nekim ljudima. Velike doze kemoterapije kombinirane sa presađivanjem koštane srži nose veliku opasnost od vrlo jake infekcije koja može biti smrtna, međutim, oko 20% - 40% ljudi koji se podvrgnu presađivanju koštane srži oslobodi se Hodgkinove bolesti za 3 godine ili više i mogu se izliječiti. Najbolji rezultati se postižu kod ljudi koji imaju manje od 55 godina života i koji inače imaju dobro zdravlje.

 

LIMFOMI - Mycosis fungoides

Micosis fungoides je rijetka, trajna (postojana), polako rastuća vrsta Non-Hodgkinova limfoma koji nastaje iz zrelih T limfocita i zahvaća kožu, a može napredovati u limfne čvorove i unutarnje organe.

 

Micosis fungoides počinje neprimjetno i raste tako sporo da je se u početku ne može zapaziti. Pojavljuje se dugotrajan osip koji svrbi, katkada samo malo područje zadebljane kože koje svrbi, a kasnije se razviju čvorići i polako se širi.

 

U nekih ljudi micosis fungoides se razvije u leukemiju (Sezaryjev sindrom) pri čemu se u krvnoj struji pojavljuju nenormalni limfociti. Koža jako svrbi, postaje suha i crvena i guli se.

 

Dijagnoza i liječenje

Čak i sa nalazom biopsije doktori imaju poteškoću dijagnosticirati tu bolest u njenim ranim stadijima.

U kasnijem stadiju bolesti biopsija pokazuje limfomske stanice u koži. U vrijeme postavljanja dijagnoze većina ljudi sa micosis fungoides su iznad 50-te godina starosti. Čak i bez liječenja mogu očekivati da će živjeti idućih 7-10 godina.

 

Zadebljala područja kože liječe se jednim oblikom zračenja zvanim beta zrake ili sunčevim svjetlom i steroidnim lijekovima nalik kortizonu. Dušikov plikavac (iperit) primijenjen neposredno na kožu može smanjiti svrbež i veličinu zahvaćenih područja. Lijekovi koji sadrže interferon mogu također smanjiti simptome. Ako se bolest širi u limfne čvorove i druge organe, može biti potrebna kemoterapija.

 

LIMFOMI - Non Hodgkin limfom

Non-Hodgkinovi limfomi su skupina srodnih oblika raka (malignoma) koji proistječu iz limfnog sistema i obično se šire po cijelom tijelu.

Neki od tih limfoma napreduju vrlo polako, godinama, dok se drugi brzo šire, u nekoliko mjeseci. Non-Hodgkin limfom je češći od Hodgkinove bolesti. U SAD se svake godine dijagnosticira 50.000 novih slučajeva i taj se broj povećava, naročito među starijim ljudima i onima koji su zaraženi HIV-om (AIDS).

 

Premda "uzrok ne-Hogkinova limfoma nije poznat, dokazi upućuju na povezanost sa još uvijek neprepoznatim virusom. Međutim, ne čini se da je bolest zarazna. Rijetka vrsta ne-Hodgkinova limfoma koji brzo napreduje povezana je sa infekcijom sa HTLV-1 (humani limfotropni virus T stanica tipa 1), retrovirusa sličnog po funkciji HIV virusu koji uzrokuje AIDS.

Non-Hodgkinov limfom može biti i kompilacija AIDS-a, kojem se pripisuju neki novi slučajevi.

 

Simptomi

Prvi primjetljivi simptom je često povećani limfni čvor ili čvorovi u jednom jedinom području kao što su vrat ili prepona ili po cijelom tijelu. Limfni čvorovi se polako povećavaju i obično su bezbolni. Ponekad, povećani limfni čvorovi u krajnicima uzrokuju poteškoću pri gutanju. Povećani limfni čvorovi duboko u prsnom košu ili trbuhu mogu pritiskati različite organe uzrokujući poteškoću pri disanju, gubitak apetita, teški zatvor stolice, bol u trbuhu ili otok nogu. Ako limfom uđe u krvnu struju, može se razviti leukemija. Limfomi i leukemije mogu imati slične karakteristike. Ne-Hodgkinovi limfomi češće prodiru u koštanu srž, želučano-crijevni sistem i kožu nego Hodgkinova bolest.

 

U djece su prvi simptomi ne-Hodgkinova limfoma sličniji prodiranju (infiltraciji) stanica limfoma u koštanu srž, krv, kožu, mozak i kičmenu (leđnu) moždinu nego povećanim limfnim čvorovima. Taj prodor (infiltracija) uzrokuje anemiju, osip i nervne simptome kao što su slabost i nenormalni osjet. Limfni čvorovi koji se povećaju obično se nalaze duboko pa dovode do nakupljanja tekućine oko pluća, što otežava disanje, vrši pritisak na crijeva uzrokujući gubitak apetita ili povraćanje, te začepljenje limfnih žila, što uzrokuje zadržavanje tekućine.

 

Dijagnoza i određivanje stadija Non-Hodgkinove bolesti

Za dijagnozu ne-Hodgkinova limfoma i za njegovo razlikovanje od Hodgkinove i drugih bolesti koje uzrokuju povećanje limfnih čvorova treba napraviti biopsiju limfnog čvora.

 

Ne-Hodgkinov limfom se može razvrstati prema mikroskopskom izgledu limfnog čvora pregledanog biopsijom i prema vrsti limfocita (T ili B limfocit) iz kojih limfom proistječe. Premda su bili predloženi različiti klasifikacijski sistemi, jedan koji se danas koristi stavlja u odnos vrstu stanice i prognozu. Svrstava limfome u one niskog stepena malignosti koji imaju povoljnu prognozu, srednjeg stepena malignosti sa osrednjom prognozom i visokog stepena malignosti sa nepovoljnom prognozom. Budući da se ti stepenii temelje na prognozi bez liječenja, oni pomalo navode na krive zaključke: mnogi limfomi niskoga stepena nakon nekoliko godina ili decenija postanu smrtni, a mnogi srednjeg i visokog stepena mogu se sada potpuno izliječiti.

 

U trenutku postavljanja dijagnoze ne-Hodgkinov limfom je obično već jako proširen, u samo 10% - 30% ljudi bolest je lokalizirana (prisutna je u samo jednom dijelu tijela). Kako bi se odredila proširenost bolesti i koliko je tkiva limfoma prisutno, obično se radi CT trbuha i zdjelice, korisna može biti i scintigrafija galijem.

 

Rijetko je potreban hirurški zahvat da bi se odredio stepen bolesti. U većini slučajeva radi se i biopsija koštane srži. Stepenovanje ne-Hodgkinova limfoma slično je onome za Hod-gkinovu bolest, ali nije tako tačno u pogledu prognoze. Novi sistem stepenovanja koji može dati sigurniju prognozu predložen je na temelju rezultata nekih pretraga krvi i općeg stanja osobe.

 

Liječenje

Neke je ljude moguće potpuno izliječiti, u drugih se liječenje proteže kroz cijeli život i mnogo godina ublažava simptome. Vjerojatnost izlječenja ili dugotrajnog preživljavanja ovisi o vrsti ne-Hodgkinova limfoma i stadiju u kojem se našla bolest kada se započelo sa liječenjem.

 

Općenito, vrste koje proistječu iz T limfocita ne reagiraju na liječenje kao one koje proistječu iz B limfocita. Izlječenje je manje vjerojatno u ljudi iznad 60-te godine života, onih kojima se limfom proširio po cijelom tijelu, u onih koji imaju velike tumore (nakupljanja limfomskih stanica), te u onih čije funkcioniranje ograničavaju jaki umor i nepokretnost.

 

Ljudi u ranim stadijima bolesti (stadiji I i II) često se liječe zračenjem ograničenim na mjesto limfoma i na obližnja područja. Premda radioterapija (zračenje) obično ne izliječi ljude koji imaju limfome niskoga stepena malignosti, može im produžiti preživljavanje, obično za 5-8 godina. Ljudi koji imaju limfome srednjega stepena malignosti općenito prežive nakon radioterapije (zračenja) 2-5 godina, ali ljudi koji imaju limfome visokog stepena malignosti prežive samo 6 mjeseci do godinu dana. Kombinacija kemoterapije sa ili bez zračenja može izliječiti preko polovice ljudi koji imaju limfome srednjeg ili visokog stepena malignosti, ako se započne u ranom stadiju bolesti. Većina ljudi kada se postavi dijagnoza je u kasnim stadijima bolesti (stadij III i IV).

 

Ljude koji imaju limfome niskog stadija ne moraju se odmah liječiti, ali su potrebni česti kontrolni pregledi kako bi se utvrdilo da bolest ne uzrokuje mguće teške komplikacije. Kemoterapiju treba dati ljudima koji imaju limfome srednjeg stepena. Onima koji imaju limfome visokoga stepena treba odmah jaka kemoterapija, jer ti limfomi rastu naglo.

 

Postoje mnogi moguće djelotvorni kemoterapijski načini liječenja. Kemoterapijski lijekovi se mogu davati jednom kod limfoma niskog stepena ili zajedno, kao kombiniranu terapiju, za limfome srednjeg i visokog stepena. Napredak kod kombinirane kemoterapije poboljšao je vjerovatnost potpunog izliječenja između 50% - 60% za ljude sa uznapredovalom bolešću. Znanstvenici istražuju upotrebu jakih kemoterapijskih programa liječenja sa faktorima rasta i presađivanjem koštane srži.

 

Nove terapije, koje se proučavaju, uključuju monoklonalna antitijela konjugirana sa otrovom, zapravo antitijela (imunoglobulini) koja sadrže otrovne tvari kao što su radioaktivni spojevi ili biljne bjelančevine zvane ricini, koje su na njih pričvršćene. Ta posebno načinjena antitijela pričvrste se specifično na stanice limfoma i otpuštaju otrovnu tvar koja ubija limfomske stanice.

 

Standardna kemoterapija je od ograničenog učinka kada se pojavi recidiv. Ispituju se novi lijekovi za spasilačke protokole koji su mnogo opasniji nego druge vrste liječenja, ali pružaju veću vjerovatnost izlječenja limfoma.

 

Pri presađivanju koštane srži uzme se bolesnikova koštana srž (i pročisti od limfomskih stanica) ili od podudarnog davatelja i presadi u bolesnika. Taj postupak omogućuje da se broj krvnih stanica, smanjen visokim dozama kemoterapijskih lijekova, brže oporavi. Presađivanje koštane srži je uspješnije u ljudi ispod 55 godina.

 

Premda izlječuje 30% - 50% bolesnika, koji nisu bili izliječeni standardnom kemoterapijom, nosi neke opasnosti. Oko 5% (ili manje) bolesnika umre od infekcije za vrijeme ranih kritičnih sedmica nakon dobivanja presatka, prije nego se koštana srž oporavi i može proizvoditi dovoljno bijelih krvnih stanica za borbu protiv infekcije. Presađivanje koštane srži razmatra se i u ljudi koji su dobro reagirali na početnu kemoterapiju, ali su izloženi velikoj opasnosti od pojave recidiva.

 

LISTERIOZA DOJENČETA

Listerioza je infekcija bakterijom zvanom Listeria koja se može steći od majke prije ili tokom rođenja ili nakon rođenja na novorođenačkom odjelu.

 

Premda je Listerioza kod majke bezazlena bolest koja sliči prehladi ili uopće nema simptoma bolesti, za dijete ili novorođeno dijete može biti smrtonosna. Može nastati infekcija plodove vode pa se dijete rađa prerano, mrtvorođeno ili ima novorođenačku sepsu. Simptomi mogu početi unutar nekoliko sati ili dana po porodu, ali i tek za nekoliko sedmica. Listerioza se liječi antibioticima, kao što su ampicilin i gentamicin.

 

U sprečavanju listerioze trudna žena treba izbjegavati nepasterizirane mliječne proizvode ili sirovo povrće koje je bilo tretirano stočnim ili ovčjim gnojem. Ti proizvodi mogu biti zagađeni Listerijom.

 
JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL
EnglishArabicBulgarianCroatianCzechDanishDutchFinnishFrenchGermanGreekHindiItalianJapaneseKoreanNorwegianPolishPortugueseRomanianRussianSpanishSwedishCatalanFilipinoHebrewIndonesianLatvianLithuanianSerbianSlovakSlovenianUkrainianVietnameseAlbanianEstonianGalicianHungarianMalteseThaiTurkishPersianAfrikaansMalaySwahiliIrishWelshBelarusianIcelandicMacedonianYiddishArmenianAzerbaijaniBasqueGeorgianHaitian CreoleUrduChinese (S)Chinese (T)

Pretraga

Login forma

Statistika

Posjete Sadržajima : 10378304
Trenutno aktivnih Gostiju: 317 
Home Medicina od A do Ž