Vaš Doktor

POVRŠINSKI POREMEĆAJI KOŽE - Suha koža

Suha koža je česta pojava, posebno u ljudi srednje dobi. Česti uzroci suhe kože su hladno vrijeme i često kupanje. Kupanjem se ispire površinski loj, što dovodi do isušivanja kože. Suhu kožu može se nadražiti i ona često svrbi, katkada se peruta u malim pahuljama i ljuskama. Ljuštenje je najčešće na potkoljenicama.

 

Katkada jako suha koža (ihtioza) nastaje zbog nasljednog ljuštenja kože, kao što je ihtiozis vulgaris ili epidermolitička hiperkeratoza. U osoba sa ihtiozis vulgaris nastaju fine ljušture, ali nema mjehurića, neko sa epidermolitičkom hiperkeratozom ima zadebljale, bradavičaste ljuske i bolne, zaudarajuće mjehure. Ihtioza nastaje i zbog nenasljednih poremećaja, kao što su lepra, slabije aktivna štitnjača (hipotireoza), limfom, AIDS i sarkoidoza.

 

Liječenje suhe kože

Suha kožu se liječi održavanjem kože vlažnom. Rjeđim kupanjem zaštitni loj ostaje na koži. Masti i kreme kao što su žele od nafte (vazelin), mineralno ulje ili bezmirisni ovlaživači također mogu zadržati vodu u koži. Hrapavi sapuni, deterdženti i parfemi u nekim ovlaživačima nadražuju kožu i mogu je još više isušiti. Trljanje i grebanje suhe kože može uzročiti infekciju i stvaranje ožiljaka.

 

Kada je problem ljuštenje, ljuske se mogu ukloniti otopinama i kremama koje sadrže salicilnu kiselinu. Odraslima, doktor može preporučiti umatanje kože nepropusnim zavojem od plastičnog filma ili celofana nakon primjene tih lijekova. Takvi se zavoji ne smiju koristiti kod djece.

 

Za neke oblike teške ihtioze djelotvorne su kreme koje sadrže vitamin A (tretinoin). Spojevi vitamina A pomažu koži da brže i lakše odbaci višak ljuskica. Etretinat, lijek srodan vitaminu A, propisuje se za neke oblike ihtioze. Kod epidermolitičke hiperkeratoze mogu se koristiti antibiotici i jaki dezinfekcijski sapuni kao što je hlorheksidin.

 

POVRŠINSKI POREMEĆAJI KOŽE - Žuljevi i kurje oči

Žulj je područje na najgornjem sloju kože, stratumu korneumu ili rožnatom sloju, koje postane nenormalno debelo i stvara zaštitnu podlogu kao odgovor na ponavljano trljanje.

 

Žuljevi mogu nastati na svakome mjestu na tijelu, ali se obično razviju iznad kostiju šaka, stopala ili lakata ili na drugim područjima koja se ponavljano koriste ili pogrešno koriste, kao čeljust (vilica) violiniste.

 

Kurje oko je zadebljalo područje keratina u obliku zrna koje nastaje na stopalima.

Tvrde kurje oči pojavljuju se na zglobovima nožnih prstiju, kurje oči između prstiju su obično mekane. Za razliku od većine žuljeva, kurje oči mogu biti bolne zbog toga što zadebljala koža prenosi pritisak na kost ispod sebe.

 

Dijagnoza žuljeva i kurjih očiju

Općenito se žuljeve i kurje oči lako prepoznaju. Katkada se kurje oči zamjenjuje sa bradavicama na tabanu, koje također sadrže zadebljani rožnati sloj. Međutim, bradavice su vrlo osjetljive kada se pritisnu sa strane, dok su kurje oči osjetljivije na neposredan pritisak prema dolje ili prema unutar na kost.

 

Liječenje žuljeva i kurjih očiju

Žuljeve i kurje oči je lakše spriječiti nego liječiti. Nastanak žuljeva se može izbjeći uklanjanjem izvora ili, ako je to moguće, nošenjem rukavica, uložaka ili drugog zaštitnog sredstva.

 

Većina apoteka prodaje zaštitne uloške i prstenove prikladnih veličina za tu svrhu. Budući da ih najčešće uzrokuju neudobne cipele, žuljevi mogu nestati kada se nose udobne cipele. Upotrebom lijekova koji otapaju roževinu može se brže izliječiti žuljevi. Ti lijekovi, zvani keratolitička sredstva, često sadrže salicilnu kiselinu. Mogu se primijeniti u obliku paste koja se dodirom suši ili se na područje može staviti uložak koji sadrži lijek. Međutim, ako se keratolitička sredstva ne primijene pažljivo, kiselina može oštetiti priležeće normalno tkivo.

 

Žuljevi i kurje oči mogu se stanjiti i kamenim strugačem za vrijeme kupanja ili se mogu odstraniti skalpelom od strane medicinske sestre ili doktora.

 

Kod osobe sa šećernom bolešću i slabom cirkulacijom žuljevi i kurje oči mogu sporo zarastati, naročito ako su na stopalima. Doktori preporučuju da osobe sa šećernom bolešću posebno brinu o svojim stopalima.

 

PREKID SNADBJEVANJA KRVLJU KIČMENE MOŽDINE

• Uvod • Simptomi • Dijagnoza i liječenje

 

Uvod

Kao i sva živa tkiva, kičmena moždina zahtijeva stalnu opskrbu krvlju bogatu kisikom. Neodgovarajući krvni dotok kičmenoj moždini je rijedak, jer je opskrba krvlju tako bogata. Međutim, tumor, hernija diska ili drugi rjeđi uzrok može pritisnuti arterije i vene i prekinuti krvnu opskrbu. U rijetkim slučajevima krvna opskrba je prekinuta zbog ateroskleroze ili krvnog ugruška. Gornje torakalno (prsno) područje je najranjivije na prekid krvne snadbjevenosti.

 

Simptomi

Prekid krvne opskrbe prednjeg dijela kičmene moždine obično uzrokuje naglu bol u leđima. Tu bol prate slabost i nemogućnost osjeta vrućine, hladnoće ili boli u područjima ispod razine na kojoj je došlo do preldda krvnog optoka. Simptomi su najizraženiji za vrijeme prvih nekoliko dana, a tokom vremena može doći do barem djelomičnog oporavka. Ako krvni optok nije prekinut u stražnjem dijelu kičmene moždine, osjeti koji se prenose tim dijelom, uključujući dodir, sposobnost osjeta vibracije i sposobnost osjeta gdje su stopala i noge, a da ih se ne gleda (osjet položaja), mogu ostati neoštećenima.

 

Dijagnoza i liječenje

Da bi mogao razlikovati između mogućih uzroka doktor radi MRI ili mijelogram. Uz mijelogram ili ako je MRI normalna, doktor može napraviti lumbalnu punkciju da ispita pritisak spinalne tekućine ili da ispita postoji li infekcija i bilo koja nenormalnost u nalazima bjelančevina i drugih tvari. Krvna se opskrba ne može uspostaviti osim ako se hirurški ne uklone neka tvorba ili hernija diska koja pritišće krvne žile. Ako se krvna opskrba uspostavi brzo, vjerojatan je djelomičan oporavak. Potpuni oporavak je rijedak.

 

PREKOMJERNA DLAKAVOST - Ćelavost

Ćelavost (alopecija) je znatno češća u muškaraca nego u žena. Može nastati zbog genetskih činioca, starenja, lokalnog stanja kože i bolesti koje zahvaćaju organizam općenito (sistemske bolesti). Neki lijekovi, kao što su lijekovi za liječenje raka (citostatici), također uzrokuju gubitak kose.

 

Ćelavost muškog tipa je najčešći tip gubitka kose koji zahvaća muškarce. Rijedak je u žena i djece, jer ovisi o prisutnosti muških hormona (androgena) pa je nivo tih hormona u muškaraca nakon puberteta visok. Ćelavost se javlja u obiteljima. Obično se kosa gubi sa strana, blizu čela i na vrhu glave prema stražnjem dijelu. Gubitak kose može započeti u bilo kojoj dobi, čak i sredinom tinejdžerske dobi. Neki ljudi gube samo nešto kose a straga im se stvori ćelavo mjesto ili kosa granica kose, drugi, naročito ljudi kojima kosa počne opadati u mladosti, mogu postati potpuno ćelavi.

 

Ćelavost ženskog tipa je rjeđa od ćelavosti muškoga tipa. Obično se kosa stanjuje na čelu, sa strana ili na vrhu glave. Rijetko kad žena potpuno izgubi kosu.

 

Toksična ćelavost (toksična alopecija) može nastati nakon teške bolesti sa visokom temperaturom. Ćelavost mogu uzročiti neki lijekovi ako se uzimaju u visokim dozama, naročito talij, vitamin A i retinoidi. Ćelavost uzrokuju mnogi lijekovi protiv raka. Može nastati i zbog slabije aktivnosti štitnjače ili hipofize ili čak zbog trudnoće. Kosa može ispadati 3 ili 4 mjeseca nakon bolesti ili drugog stanja. Obično je gubitak kose privremen i kosa ponovno naraste.

 

Alopecija areata je stanje u kojem se na određenom području kosa iznenada izgubi, obično na glavi ili bradi. Rijetko, nestane sva kosa na tijelu, stanje koje se zove univerzalna alopecija. Nakon nekoliko mjeseci kosa opet naraste osim u ljudi sa proširenim (difuznim) gubitkom kose u kojih nije vjerojatno da će kosa opet narasti.

 

Čupanje dlake (trihotilomanija) je najčešća u djece, ali navika može ostati cijelog života. Navika se može ne primijetiti dugo vremena pa doktor i roditelji misle da je uzrok gubitka kose neka bolest kao što je alopecija areata. Kako bi postavio dijagnozu, katkada može biti od pomoći biopsija (uzimanje uzorka kose i mikroskopsko ispitivanje).

 

Ožiljna alopecija je gubitak kose koji se pojavljuje u ožiljnim područjima. Koža može biti ožiljno promijenjena zbog opekotine, teške ozljede ili radioterapije (zračenja). Rjeđi uzroci ožiljka mogu biti lupus eritematodes, lichen planus, bakterijska ili gljivična infekcija, sarkoidoza i tuberkuloza. Ožiljne promjene kože može izazvati i rak kože.

 

Dijagnoza i liječenje ćelavosti

Katkada je teško odrediti tip ćelavosti samo promatranjem, pa doktor može napraviti biopsiju kako bi postavio dijagnozu. Biopsijom se utvrđuje jesu li folikuli dlake normalni, ako nisu normalni, njom se mogu utvrditi mogući uzroci.

 

Većina tipova ćelavosti se ne može izliječiti. Osoba sa muškim tipom ili ženskim tipom ćelavosti može se podvrgnuti presađivanju kose pri čemu se folikuli dlaka uklanjaju sa jednog mjesta tijela i presađuju na drugi dio tijela gdje je potrebna dlakavost. Neki lijekovi, kao što je minoksidil, mogu u malog broja ljudi obnoviti rast kose.

 

Ljudima sa alopecijom areatom mogu pomoći kortikosteroidi injicirani ispod kože, ali rezultati ne moraju biti trajni. Drugo liječenje alopecije areate uključuje izazivanje blage alergijske reakcije ili podražaja da se pobudi rast kose. Osobito je teško liječiti alopeciju zbog ožiljka. Kada je moguće, liječi se uzrok ožiljka, ali nakon što su mjesta kože potpuno ožiljno promjenjena, rast kose nije vjerojatan.

 

PREKOMJERNA DLAKAVOST - Urastanje dlake u bradu

Dlaka koja se kovrča pa vršak bode kožu, može uzročiti upalu (pseudofolikulitis barbe). To se najčešće događa sa kovrčavom dlakom na bradi, naročito u crnih muškaraca. Najbolje liječenje je pustiti bradu da naraste, kada je kosa duga, ne kovrča se i ne bode kožu. Muškarac koji ne želi bradu, može koristiti depilator sačinjen od tioglikolata ili tretinoina (retinoična kiselina), ali to često kožu nadražuje.

 
JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL

Select Language

Pretraga

Statistika

Posjete Sadržajima : 13469984
Trenutno aktivnih Gostiju: 110 
Home Medicina od A do Ž