Vaš Doktor

STAFILOKOKNA PNEUMONIJA

Staphilococcus aureus uzrokuje samo 2% pneumonija koje se stječu izvan bolnice, ali 10-15% onih koje se stječu u bolnicama za vrijeme liječenja neke druge bolesti. Taj se tip pneumonije razvija u vrlo mladih, vrlo starih i u ljudi koji su već oslabljeni nekim drugim bolestima. Isto tako ima sklonost pojavljivanja u alkoholičara. Smrtnost je oko 15-40% djelomično i zbog toga što su oni koji razviju stafilokoknu pneumoniju već obično teško bolesni.

Stafilokok uzrokuje tipične simptome pneumonije, ali su osjećaj hladnoće i povišena temperatura trajniji kod stafilokokne nego kod pneumokokne pneumonije. Stafilokok može uzrokovati apscese (nakupine gnoja) u plućima i može dovesti do stvaranja cista u plućima koje sadrže zrak (pneumatocele), naročito u djece. Bakterije mogu biti krvnom strujom nošene iz pluća i uzrokovati apscese na drugim mjestima. Relativno su česte nakupine gnoja u pleuralnom prostoru (empijem).

Te nakupine se ispražnjavaju pomoću igle ili cijevi u prsnoj šupljini.

 

STANIČNI SASTOJCI KRVI

Stanični (ćelijski) sastojci krvi su crvene krvne stanice (eritrociti), bijele krvne stanice (leukociti) i krvne pločice (trombociti), a sve skupa čine suspenziju u plazmi.

Crvene krvne stanice (eritrociti), najbrojnije su od tri stanična sastojka, normalno čine gotovo polovicu krvnog volumena. Te su stanice ispunjene hemoglobinom, što im omogućava da prenose kisik iz pluća i dostavljaju ga svim tjelesnim tkivima. Kisik se troši da opskrbi stanice energijom, ostavljajući ugljen dioksid kao otpadnu tvar koju crvene krvne stanice nose iz tkiva i natrag u pluća.

Bijele krvne stanice (leukociti) su malobrojnije, u odnosu na crvene krvne stanice i to jedna bijela krvna stanica dolazi na svakih 660 crvenih krvnih stanica.

Ima pet glavnih vrsta bijelih krvnih stanica koje rade zajedno da osiguraju tijelu glavne mehanizme za borbu protiv infekcija, uključujući stvaranje antitijela:

1.         Neutrofili, zvani i granulociti, jer sadrže zrnca ispunjena enzimima, najviše su zastupljena vrsta bijelih krvnih stanica. Zaštićuju tijelo od bakterijskih i gljivičnih infekcija i proždiru strani otpadni materijal. Sastoje se od dva tipa: nesegmentiranih (nezrelih) i segmentiranih (zrelih) neutrofila.

2.         Limfociti se sastoje od dva glavna tipa: T limfociti koji pomažu u zaštiti od virusnih infekcija i mogu otkriti i uništiti neke stanice raka i B limfocita, koji se razvijaju u stanice koje stvaraju antitijela (plazma stanice).

3.       Monociti proždiru odumrle ili oštećene stanice i osiguravaju imunološku obranu protiv mnogih zaraznih

organizama.

4.         Eozinofili ubijaju parazite, uništavaju stanice raka i uključeni su u alergijske odgovore.

5.         Bazofili također sudjeluju u alergijskim odgovorima.

Krvne pločice (trombociti) su čestice nalik na stanice, manje od crvenih ili bijelih krvnih stanica. Kao dio zaštitnog mehanizma krvi za zaustavljanje krvarenja, sakupljaju se na mjestu krvarenja, gdje se aktiviraju. Kad se aktiviraju, postanu ljepljive i skupljaju se međusobno kako bi stvorile čep koji pomaže začepiti krvnu žilu i zaustaviti krvarenje. Istodobno otpuštaju tvari koje pomažu poboljšavanju zgrušavanja.

Crvene krvne stanice imaju sklonost da glatko teku kroz krvnu struju, ali bijele krvne stanice ne. Mnoge od njih prianjaju uz zidove krvnih žila ili čak prodiru kroz zid da uđu u druga tkiva. Kada bijele krvne stanice stignu do mjesta infekcije ili drugog problema, otpuštaju tvari koje privlače još više bijelih krvnih stanica. Bijele stanice funkcioniraju poput vojske, razasute svuda po tijelu, ali spremne da se u času sakupe i suzbiju organizam koji napada.

Stvaranje krvnih stanica

Crvene krvne stanice (eritrociti), bijele krvne stanice (leukociti) i krvne pločice (trombociti) nastaju u koštanoj srži. Pored toga, limfociti se stvaraju u limfnim čvorovima i slezeni, a T limfociti nastaju i dozrijevaju u timusu, maloj žlijezdi u blizini srca. Timus je aktivan samo u djece i mladih odraslih osoba.

U koštanoj srži, sve krvne stanice potječu iz jedinog tipa stanica zvanog matična stanica. Kada se matična stanica dijeli, najprije postaje nezrela crvena krvna stanica, bijela krvna stanica ili stanica koja proizvodi krvne pločice (megakariocit). Tada se nezrela stanica dijeli, dalje sazrijeva i konačno postaje crvena krvna stanica, bijela krvna stanica ili krvna pločica. Brzinu stvaranja krvnih stanica određuje tjelesna potreba. Kada se sadržaj kisika ili broj crvenih krvnih stanica smanji, bubrezi stvaraju i otpuštaju eritropoetin, hormon koji potiče koštanu srž da stvara više crvenih krvnih stanica. Koštana srž proizvodi i oslobađa više bijelih krvnih stanica kao odgovor na infekcije, a više krvnih pločica kao odgovor na krvarenje.

 

STEIN-LEVENTHALOV SINDROM (Sindrom policističnih jajnika)

Sindrom policističnih jajnika (Stein-Leventhalov sindrom) je poremećaj kod kojega su jajnici povećani i sadrže brojne šupljine ispunjene tekućinom (ciste) a nivo muških hormona (androgena) može biti visok, stvarajući ponekad muške osobine.

 

Kod ovog sindroma hipofiza luči obično velike količine luteinizirajućeg hormona (LH). Višak luteinizirajućeg hormona povećava stvaranje muških spolnih hormona a visok nivo muških spolnih hormona ponekad u žena dovodi do razvoja osobina poput akni i pojačane tjelesne dlakavosti. Ako se poremećaj ne liječi, dio muških spolnih hormona može se pretvoriti u estrogene a trajno povišen nivo estrogena može povećati opasnost od razvoja raka sluznice maternice (raka endometrija).

 

Simptomi i dijagnoza

Simptomi se tipično razvijaju tokom puberteta, kada može doći do početka menstrualnog krvarenja ili ne. U simptome može spadati debljina i pojačana tjelesna dlakavost raspoređena na muški način, kao na prsima i licu. S druge strane, može doći do nepravilnog, preobilnog vaginalnog krvarenja, a bez povećanja tjelesne težine ili dlakavosti.

 

Dijagnozu se često postavlja na osnovu simptoma. Određuje se nivo luteinizirajućeg hormona i muških spolnih hormona u krvi, a UZ pretragom mogu se prikazati jajnici. Koristi se i niz pretraga za utvrđivanje stvaraju li se muški hormoni u nekom tumoru.

 

Liječenje

Idealno liječenje ne postoji. Izbor liječenja ovisi o vrsti i izraženosti simptoma, životnoj dobi žene i njezinim željama u vezi trudnoće.

 

Ženi koja nema pojačanu tjelesnu dlakavost može se davati sintetski progestin (pripravak nalik na progesteron) ili oralna sredstva protiv začeća osim ukoliko ne želi ostati u drugom stanju, ili je u menopauzi ili ima neke druge značajne činioce rizika za razvoj bolesti srca ili krvnih žila. Sintetski se progestin može također davati za smanjenje opasnosti od razvoja raka sluznice maternice zbog visokog nivoa estrogena. Često se prije početka liječenja uzima uzorak sluznice maternice i mikroskopski pregledava kako bi se bilo sigurno da se ne radi o raku.

 

Žena sa pojačanom tjelesnom dlakavošću može pribjeći načinu odstranjenja dlaka poput elektrolize, čupanja, odstranjenja voskom ili depilatorima u vidu losiona, krema te izbjeljivanju. Niti jedan lijek za odstranjenje suvišne dlakavosti nije idealan, niti potpuno djelotvoran. Može se pokušati davanje oralnih kontraceptiva tokom nekoliko mjeseci prije no što se može očekivati bilo kakav učinak, koji je obično vrlo slab.

 

Spironolakton, lijek koji sprječava stvaranje i djelovanje muških hormona, može biti djelotvoran u smanjenju neželjene tjelesne dlakavosti. Nuspojave uključuju povećano stvaranje mokraće, niski krvni pritisak (čak do razine nesvjestice) prilikom brzog ustajanja, bolnost dojki i nepravilna vaginalna krvarenja.

 

Budući da spironolakton nije bezazlen za fetus u razvoju, svaka spolno aktivna žena koja ga uzima trebala bi koristiti djelotvorane metode zaštite od začeća.

 

Ukoliko žena koja ima sindrom policističnih jajnika želi ostati u drugom stanju, treba joj davati klomifen, lijek koji potiče jajnike na izbacivanje jajnih stanica. Ako klomifen nije djelotvoran, može se pokušati sa nizom hormona, uključujući folikul stimulirajući hormon (FSH) i gonadotropin otpuštajuće hormone, koji potiču lučenje folikul stimulirajućeg hormona.

 

Ako lijekovi nisu djelotvorani, žena treba razmisliti o mogućnosti odstranjenja male količine tkiva jajnika u obliku klina (klinasta resekcija) ili kauterizaciji cista jajnika (uništavanju cista uz pomoć električne struje). Premda ovi načini liječenja mogu izazvati ovulaciju tokom određenog vremenskog razdoblja, hirurške se metode najčešće uzimaju kao mogućnost posljednje jer se može stvoriti ožiljno tkivo što još više može smanjiti mogućnost začeća.

 

STENOSIS ARTERIAE PULMONALIS / ATRESIO ARTERIAE PULMONALIS

• Uvod • Simptomi i dijagnoza • Prognoza

Uvod

Urođena srčana mana u kojoj postoji suženje (stenosis) ili neprolaznost (atresio), pulmonalnog ušća.

Vrste obolenja

Prema mestu suženja razlikuju se valvularna i infundibularna pulmonalna stenoza.

Simptomi i dijagnoza

Dispnea na napor, sinkopa na napor, epistaksis. Cijanoza.

Klinički znaci

Cijanoza različitog stepena, zavisno od stepena suženja. Sistolni thrill u drugom i.k. prostoru lijevo. Sistolni grub šum ejekcionog tipa u drugom i.k. prostoru lijevo i jedinstven drugi ton.

U pulmonalnoj atreziji čuje se sistolni šum trikuspidalne insuficijencije, ili ako postoji prolazan arterijski kanal, kontinuirani šum

U teškom stepenu plućne stenoze i u pulmonalnoj atreziji rano se razvijaju znaci srčane insuficijencije.

Rtg

Postoji hipertrofija desne komore i hipertrofija desne pretkomore. Luk pulmonalne arterije je manje ili više ispupčen. Plućna vaskularna šara je smanjena. Postoji plućna ishemija.

EKG

Visoko šiljasto P, hipertrofija desne komore.

Kateterizacija

Povećan sistolni pritisak u desnoj komori. Dijagnostički znak je postojanje gradijenta pritiska između desne komore i plućne arterije čije su vrijednosti zavisne od stepena suženja.

U atreziji kateter ne može proći iz desne komore u pulmonalnu arteriju.

Angiokardiografija Nije potrebna. U atreziji može pokazati da se plućna arterija ne puni iz desne komore.

Funkcionalne karakteristike

Plućna stenoza predstavlja opstrukciju toku krvi kroz pulmonalnu arteriju, što dovodi do smanjenja plućnog protoka i smanjenja priliva oksigenisane krvi u lijevu komoru, a do hipertrofije desne komore i povećanja pritiska u desnoj komori.

Održavanje ovakvih uslova dovodi postupno do insuficijencije desne komore i kongestivne srčane  insuficijencije.

U plućnoj atreziji krv dospijeva u pulmonalnu arteriju preko persistirajućeg arterijskog kanala.

Prognoza

Prognoza zavisi od stepena suženja.

U stenozi manjeg stepena prognoza je dobra. Simptomi se mogu razviti tek u starijoj dobi.

U stenoza težeg stepena znaci srčane insuficijencije se pojavljuju još u mlađim danima, a u pulmonamoj atreziji smrt obično nastupa u prvoj godini života.

U operisanim slučajevima prognoza je dobra.

Smrt u osoba sa pulmonalnom stenozom nastupa ili uslijed progresivne srčane insuficjencije, ili, najčešće uslijed komplikacija - subakutnog bakterijskog endokarditisa.

 

STENOSIS VALVULAE MITRALIS (Mitralna stenoza)

• Uvod • Simptomi i dijagnoza • Patofiziologija • Prognoza • Radna sposobnost

Uvod

Mitralna stenoza je suženje mitralnog ušća koje nastaje kao posjledica ponavljanog reumatskog endokarditisa i njegovog zaliječenja. Razvija se u toku od oko dvije godine poslije prvog ataka reumatskog valvulitisa. Oko četiri puta je češća od mitralne insuficijencije. Žene su češći nosioci ove mane.

Simptomi i dijagnoza

Osobe sa malim ili osrednjim stepenom stenoze mitralnog ušća i potpunom kompenzacijom mogu da budu bez ikakvih tegoba tokom cijelog života. Ove stenoze mogu nastati u kasnijoj životnoj dobi, u vidu karakterističnih simptoma, odnosno komplikacija ovog obolenja.

Dispnea je glavni simptom mitralne stenoze.

Ona je posljedica popuštanja lijeve pretkomore, zastoja krvi u plućima i rigidnosti pluća i uslijed toga većeg rada disajne muskulature. Najčešće je izazvana naporom, rijeđe je tipa noćne dispnee. Docnije postaje stalna, tj. prisutna je i u potpunom mirovanju.

Ortopnea se javlja uglavnom u bolesnika koji imaju teži stepen dispnee.

Akutni edem pluća nastaje i ponavlja se naročito u slučajevima »sužene« mitralne stenoze; najčešće je izazvan tahikardijom (skraćenjem dijastole - u tahikardiji se skraćuje vrijeme protoka krvi kroz suženo mitralno ušće). Prestaje, ili su napadi rijeđi, sa razvojem tzv. zaštitnih plućnih mehanizama: visoke plućne vaskularne rezistencije, zadebljanja alveolokapilarne membrane, uspostavljanjem bronhopulmonalnih shuntova.

Paroksizmalna dispnea (tzv. srčana astma) rijeđa je u mitralnoj stenozi nego u slučajevima popuštanja lijeve komore (arterijska hipertenzija, aortne mane).

Hemoptizije mogu da se jave u vidu hemoptoa, tzv. apopleksije pluća, u ranom toku bolesti (ruptura malih bronhijalnih iil pleurohilarnih vena); hemoragičnog ispljuvka u toku akutnog bronhitisa, paroksizmalne dispnee i edema pluća; hemoptizije ili hemoptoa u infarktu pluća.

Recidivirajući bronhitis čini istovremeno simptom i komplikaciju mitralne stenoze. Recidivi su najčešći u zimskim mjesecima (»zimski bronhitis« mitralne stenoze).

Promuklost (Ortnerov sindrom) ili afonija (posljedica pritiska lijevog povratnog živca ukliještenog između dilatirane lijeve grane plućne arterije i aorte, odnosno njenog ligamenta).

Disfagija je rijeđa i posljedica je pritiska proširene lijeve pretkomore na jednjak.

Malaksalost nastaje sa popuštanjem srca. Odraz je malog minutnog volumena ili povećanog rada disajne muskulature.

Angina pectoris češće se javlja u mitralnoj stenozi komplikovanoj sekundarnom plućnom hipertenzijom, ili u slučajevima ekstremne stenoze.

Simptomi popuštanja desnog srca, tj. otečena jetra, edemi nogu, transudati, obično su praćeni popuštanjem simptoma zastoja u plućima (dispnee, ortopnee).

Fizički znaci

Periferna cijanoza i facies mitralis posljedica su malog minutnog volumena i periferne vazokonstrikcije te se pojavljuju hladni, cijanotični prsti nogu i ruku; crvenilo jagodica lica, lividne usne, vrh usne školjke, nosa i brade (naročito izraženi kad postoji i sekundarna plućna hipertenzija).

Periferni puls u izraženoj stenozi malih je amplituda i mek; u fibrilaciji pretkomora, nepravilan i nejednak.

Jugularni venski pritisak i puls u nekomplikovanoj mitralnoj stenozi su normalni. Sa razvojem plućne hipertenzije pritisak u jugularnim venama raste, a u krivulji jugularnog venskog pulsa pojavljuje se gigantski talas A.

Palpacijom predsrčanog predjela mogu da se dobiju slijedeći znaci: palpabilan udar I tona (click torakalnog zida), dijastolni fremissement na vrhu srca, palpabllan II pulmonalni ton (u slučajevima postojanja plućne hipertenzije), sistolne pulsacije lijevo uz grudnu kost i sinistroepigastčne pulsacije (kad postoji hipertrofija i opterećenje desne komore).

Auskultatorni znaci zavise od stepena stenoze, stanja mitralne valvule i stadijuma obolenja.

U prvom stadiju mitralne stenoze (otvor mitralnog ušća 2,5x1,5 cm): presistoini šum crescendo tipa, najbolje se čuje na vrhu ili unutar vrha srca; iščezava u fibrilaciji pretkomora, akcentovan I ton postoji u svim slučajevima čiste ili dominantne mitralne stenoze, pod uslovom da valvula nije sasvim rigidna i kalcifikovana.

presistoini šum crescendo tipa, najbolje se čuje na vrhu ili unutar vrha srca; iščezava u fibrilaciji pretkomora, akcentovan I ton postoji u svim slučajevima čiste ili dominantne mitralne stenoze, pod uslovom da valvula nije sasvim rigidna i kalcifikovana.

U drugom stadiju mitralne stenoze (otvor mitralnog ušća 1,75-1,5x0,75-0,9 cm), pored presistolnog šuma i akcentovanog I tona, čuju se: ton otvaranja mitralne valvule (claquement d'ouverture, opening snap), tj. čujno otvaranje izmenjene mitralne valvule (0,08-0,11 sec. poslije aortne komponente II tona). Najbolje se čuje uz donji dio lijeve ivice grudne kosti ili na vrhu srca (ali u predjelu plućne arterije i, čak, na aortnom ušću). Čuje se u svim, sem u najblažim i najtežim slučajevima mitralne stenoze, pod uslovom da valvula nije nepokretna i kalcifikovana.

Što je bliži II ton, stenoza ušća je izraženija, dijastolni šum (tzv. dobovanje) u vidu mezodijastolnog nisko-frekventnog šuma) najbolje se čuje pomoću stetoskopa sa »zvonom«); počinje poslije tona otvaranja mitralne valvule. Često je praćen »fremissementom«. U blagoj stenozi relativno je kratak, u težoj se prostire sve do I tona. Čuje se na ograničenom prostoru, na vrhu srca ili u njemu, ne propagira se; nekad se čuje samo u lijevom dekubitisu ili poslije zamora.

U trećem stadiju mitralne stenoze (otvor mitralnog ušća 1,5-1x1-0,5 cm) mitralna valvula je, po pravilu, rigidna (i kalcifikovana), pa su joj pokreti minimalni, ili se uopšte ne kreće. I ton je nenaglašen, blag ili nečujan. Ton otvaranja mitralne valvule iščezava.

Ako se mitralna stenoza komplikuje plućnom hipertenzijom, dijastolno dobovanje se gubi ili slabi (mali protok krvi kroz mitralno ušće). Sa izraženom plućnom hipertenzijom pojavljuje se visokofrekventan dijastolni šum relativne insuficijencije plućne valvule (Graham-SteIlov šum) nad pulmonalnom arterijom i uz lijevu ivicu grudne kosti.

U fibriiaciji pretkomora (čestoj u ovom stadiju) nestaje presistolni šum.

Nestanak karakterističnih auskultatornih fenomena u teškoj mitralnoj stenozi najčešći je uzrok tzv. nijeme ili nečujne stenoze.

Radiološki znaci

Radiološki znaci se sastoje u proširenju lijeve pretkomore i desne komore; česta je dilatacija plućne arterije.

Karakteristično, »mitralno« konfigurisano srce kruškastog je oblika, sa izravnatim lijevim srčanim zalivom ili ispupčenjem koje čini aurikula lijeve pretkomore, elongirana i lijevom pretkomorom podignuta plućna arterija i njena lijeva grana; u prvom kosom položaju lijeva pretkomora sužava retrokardijalni prostor i potiskuje barijumom ispunjen jednjak unazad. Proširena pretkomora još bolje se vidi u drugom kosom položaju u vidu ispupčenja gornjeg dijela zadnje ivice srca.

Aneurizmatično proširena lijeva pretkomora (češća u mitralnoj insuficijenciji) može da se pojavi na desnoj ivici srčane sjenke, iznad desne pretkomore, i čini tzv. duplikaturu sjenki.

Dilatacija desne komore najbolje se vidi u desnom profilnom položaju, u kojem sužava retrosternalni prostor. Rotacijom srca proširena desna komora može da čini vrh srca i da pomjeri granicu srca ulijevo.

Kalcifikacije mitralnih zalistaka mogu da se vide na tzv. penetrantnom snimku grudnog koša ili na tomografskim snimcima.

Krvni sudovi pluća, naročito u predjelu hilusa, izraženiji su, a plućna spolja su zastojna. Najraniji znak plućne venske kongestije su vidljive gornje plućne vene.

U slučaju »sužene« mitralne stenoze sa plućnom hipertenzijom, luk dilatirane plućne arterije jako prominira, a periferija plućnih spolja je svjetla.

EKG znaci

•           P-mitrale proširen, nazubljen ili sa platoom u I i II odvodu; proširen i difazičan u V1; obično je normalne voltaže; visok P-mitrale ukazuje na sekundarnu plućnu hipertenziju ili udruženu trikuspidalnu stenozu.

•           Vertikalna osovina QRS-kompIeksa i znaci hipertrofije desne komore.

Funkcionalni znaci

Kateterizacijom srca mogu se dobiti slijedeći podaci: veličina mitralnog ušća; postojanje ili prevaga mitralne insuficijencije u slučaju kombinovane mane; diferenciranje mitralne stenoze sa sekundarnom plućnom hipertenzijom od primarne plućne hipertenzije itd.

U ispitivanju respiratornih funkcija značajne su: spirometrija i određivanje rastegljivosti (compliance) pluća.

Minimalni dijagnostički program

Simptomi i dijagnoza mitralne stenoze postavlja se na osnovu fizičkih, rtg i EKG znakova. Anamnestički podaci o preležanoj reumatskoj groznici nisu bitni.

Glavni dijagnostički znak je dijastolno dobovanje ili presistolni šum, akcentovan I ton i ton otvaranja mitralne valvule (claquement d'-ouverture).

Rtg: proširena lijeva pretkomora, desna komora i plućna arterija.

EKG: P-mitrale, devijacija električke osovine u desno.

Patofiziologija

Normalno, površina mitralnog ušća iznosi oko 4-6 cm2. U mitralnoj stenozi ona je najčešće

0,5-1,1 cm2. Teški hemodinamski poremećaji nastaju kad je manja od 1 cm2.

Protok krvi kroz suženo mitralno ušće objezbeđuje se porastom tzv. mitralnog gradijenta, tj. razlike u dijastolnom pritisku između lijeve pretkomore i lijeve komore (normalno iznosi 1 mmHg ili manje). On se u mitralnoj stenozi povećava od 5-30 mmHg u miru.

U izvjesnom broju slučajeva mitralne stenozee, poslije dugotrajnog povišenja plućnog kapilarnog pritiska, nastaje konstrikcija plućnih arteriola, a zatim i anatomo-histološke promjene u njihovim zidovima, dovodeći do suženja arteriola i porasta plućne vaskularne rezistencije - razvija se tzv. sekundarna plućna arterijska hipertenzija. Ona štiti bolesnika od plućnog edema, ali opterećuje desnu komoru koja, najzad, popušta.

Najznačajnija, pak, posljedica sekundarne plućne hipertenzije i  popuštanja desne komore jeste pad minutnog volumena  srca,

Prognoza

Tok i prognoza bolesti variraju od slučaja do slučaja.

Neke osobe, nosioci mitralne stenoze, mogu da budu bez ikakvih tegoba tokom cijelog života, da vrše svoju uobičajenu aktivnost i da dožive duboku starost.

Tipično, mitralna stenoza ima slijedeći tok: poslije prvog ataka reumatske groznice u 8-12 godini života nastaje latentni period od oko 20 godina. Oko 30-te godine pojavljuju se prvi simptomi, koji se u toku slijedećih 7-8 godina pogoršavaju, sve do potpune invalidnosti. Smrt nastupa u životnoj dobi između 40-45. godine (oko 20-25% bolesnika prežive 50. godinu).

Komplikacije mitralne stenoze, koje pogoršavaju njen tok i prognozu, su:

•           fibrilacija pretkomora, obično se javlja u kasnijem stadiju bolesti,

•           sistemske i plućne enmbolije, češće su u fibrilaciji pretkomora i insufičijenciji desnog srca. Ali, mogu da se jave u ma kom periodu mitralne stenoze, da budu njeni prvi simptomi ili da označe početak ili paroksizam fibrilacije pretkomora,

•           subakutni bakterijski endokarditis rijeđi je nego u drugim valvularnim manama.

 
JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL
EnglishArabicBulgarianCroatianCzechDanishDutchFinnishFrenchGermanGreekHindiItalianJapaneseKoreanNorwegianPolishPortugueseRomanianRussianSpanishSwedishCatalanFilipinoHebrewIndonesianLatvianLithuanianSerbianSlovakSlovenianUkrainianVietnameseAlbanianEstonianGalicianHungarianMalteseThaiTurkishPersianAfrikaansMalaySwahiliIrishWelshBelarusianIcelandicMacedonianYiddishArmenianAzerbaijaniBasqueGeorgianHaitian CreoleUrduChinese (S)Chinese (T)

Pretraga

Login forma

Statistika

Posjete Sadržajima : 8458868
Trenutno aktivnih Gostiju: 86 
Home Medicina od A do Ž