Vaš Doktor

STEIN-LEVENTHALOV SINDROM (Sindrom policističnih jajnika)

Sindrom policističnih jajnika (Stein-Leventhalov sindrom) je poremećaj kod kojega su jajnici povećani i sadrže brojne šupljine ispunjene tekućinom (ciste) a nivo muških hormona (androgena) može biti visok, stvarajući ponekad muške osobine.

 

Kod ovog sindroma hipofiza luči obično velike količine luteinizirajućeg hormona (LH). Višak luteinizirajućeg hormona povećava stvaranje muških spolnih hormona a visok nivo muških spolnih hormona ponekad u žena dovodi do razvoja osobina poput akni i pojačane tjelesne dlakavosti. Ako se poremećaj ne liječi, dio muških spolnih hormona može se pretvoriti u estrogene a trajno povišen nivo estrogena može povećati opasnost od razvoja raka sluznice maternice (raka endometrija).

 

Simptomi i dijagnoza

Simptomi se tipično razvijaju tokom puberteta, kada može doći do početka menstrualnog krvarenja ili ne. U simptome može spadati debljina i pojačana tjelesna dlakavost raspoređena na muški način, kao na prsima i licu. S druge strane, može doći do nepravilnog, preobilnog vaginalnog krvarenja, a bez povećanja tjelesne težine ili dlakavosti.

 

Dijagnozu se često postavlja na osnovu simptoma. Određuje se nivo luteinizirajućeg hormona i muških spolnih hormona u krvi, a UZ pretragom mogu se prikazati jajnici. Koristi se i niz pretraga za utvrđivanje stvaraju li se muški hormoni u nekom tumoru.

 

Liječenje

Idealno liječenje ne postoji. Izbor liječenja ovisi o vrsti i izraženosti simptoma, životnoj dobi žene i njezinim željama u vezi trudnoće.

 

Ženi koja nema pojačanu tjelesnu dlakavost može se davati sintetski progestin (pripravak nalik na progesteron) ili oralna sredstva protiv začeća osim ukoliko ne želi ostati u drugom stanju, ili je u menopauzi ili ima neke druge značajne činioce rizika za razvoj bolesti srca ili krvnih žila. Sintetski se progestin može također davati za smanjenje opasnosti od razvoja raka sluznice maternice zbog visokog nivoa estrogena. Često se prije početka liječenja uzima uzorak sluznice maternice i mikroskopski pregledava kako bi se bilo sigurno da se ne radi o raku.

 

Žena sa pojačanom tjelesnom dlakavošću može pribjeći načinu odstranjenja dlaka poput elektrolize, čupanja, odstranjenja voskom ili depilatorima u vidu losiona, krema te izbjeljivanju. Niti jedan lijek za odstranjenje suvišne dlakavosti nije idealan, niti potpuno djelotvoran. Može se pokušati davanje oralnih kontraceptiva tokom nekoliko mjeseci prije no što se može očekivati bilo kakav učinak, koji je obično vrlo slab.

 

Spironolakton, lijek koji sprječava stvaranje i djelovanje muških hormona, može biti djelotvoran u smanjenju neželjene tjelesne dlakavosti. Nuspojave uključuju povećano stvaranje mokraće, niski krvni pritisak (čak do razine nesvjestice) prilikom brzog ustajanja, bolnost dojki i nepravilna vaginalna krvarenja.

 

Budući da spironolakton nije bezazlen za fetus u razvoju, svaka spolno aktivna žena koja ga uzima trebala bi koristiti djelotvorane metode zaštite od začeća.

 

Ukoliko žena koja ima sindrom policističnih jajnika želi ostati u drugom stanju, treba joj davati klomifen, lijek koji potiče jajnike na izbacivanje jajnih stanica. Ako klomifen nije djelotvoran, može se pokušati sa nizom hormona, uključujući folikul stimulirajući hormon (FSH) i gonadotropin otpuštajuće hormone, koji potiču lučenje folikul stimulirajućeg hormona.

 

Ako lijekovi nisu djelotvorani, žena treba razmisliti o mogućnosti odstranjenja male količine tkiva jajnika u obliku klina (klinasta resekcija) ili kauterizaciji cista jajnika (uništavanju cista uz pomoć električne struje). Premda ovi načini liječenja mogu izazvati ovulaciju tokom određenog vremenskog razdoblja, hirurške se metode najčešće uzimaju kao mogućnost posljednje jer se može stvoriti ožiljno tkivo što još više može smanjiti mogućnost začeća.

 

STENOSIS ARTERIAE PULMONALIS / ATRESIO ARTERIAE PULMONALIS

• Uvod • Simptomi i dijagnoza • Prognoza

Uvod

Urođena srčana mana u kojoj postoji suženje (stenosis) ili neprolaznost (atresio), pulmonalnog ušća.

Vrste obolenja

Prema mestu suženja razlikuju se valvularna i infundibularna pulmonalna stenoza.

Simptomi i dijagnoza

Dispnea na napor, sinkopa na napor, epistaksis. Cijanoza.

Klinički znaci

Cijanoza različitog stepena, zavisno od stepena suženja. Sistolni thrill u drugom i.k. prostoru lijevo. Sistolni grub šum ejekcionog tipa u drugom i.k. prostoru lijevo i jedinstven drugi ton.

U pulmonalnoj atreziji čuje se sistolni šum trikuspidalne insuficijencije, ili ako postoji prolazan arterijski kanal, kontinuirani šum

U teškom stepenu plućne stenoze i u pulmonalnoj atreziji rano se razvijaju znaci srčane insuficijencije.

Rtg

Postoji hipertrofija desne komore i hipertrofija desne pretkomore. Luk pulmonalne arterije je manje ili više ispupčen. Plućna vaskularna šara je smanjena. Postoji plućna ishemija.

EKG

Visoko šiljasto P, hipertrofija desne komore.

Kateterizacija

Povećan sistolni pritisak u desnoj komori. Dijagnostički znak je postojanje gradijenta pritiska između desne komore i plućne arterije čije su vrijednosti zavisne od stepena suženja.

U atreziji kateter ne može proći iz desne komore u pulmonalnu arteriju.

Angiokardiografija Nije potrebna. U atreziji može pokazati da se plućna arterija ne puni iz desne komore.

Funkcionalne karakteristike

Plućna stenoza predstavlja opstrukciju toku krvi kroz pulmonalnu arteriju, što dovodi do smanjenja plućnog protoka i smanjenja priliva oksigenisane krvi u lijevu komoru, a do hipertrofije desne komore i povećanja pritiska u desnoj komori.

Održavanje ovakvih uslova dovodi postupno do insuficijencije desne komore i kongestivne srčane  insuficijencije.

U plućnoj atreziji krv dospijeva u pulmonalnu arteriju preko persistirajućeg arterijskog kanala.

Prognoza

Prognoza zavisi od stepena suženja.

U stenozi manjeg stepena prognoza je dobra. Simptomi se mogu razviti tek u starijoj dobi.

U stenoza težeg stepena znaci srčane insuficijencije se pojavljuju još u mlađim danima, a u pulmonamoj atreziji smrt obično nastupa u prvoj godini života.

U operisanim slučajevima prognoza je dobra.

Smrt u osoba sa pulmonalnom stenozom nastupa ili uslijed progresivne srčane insuficjencije, ili, najčešće uslijed komplikacija - subakutnog bakterijskog endokarditisa.

 

STENOSIS VALVULAE MITRALIS (Mitralna stenoza)

• Uvod • Simptomi i dijagnoza • Patofiziologija • Prognoza • Radna sposobnost

Uvod

Mitralna stenoza je suženje mitralnog ušća koje nastaje kao posjledica ponavljanog reumatskog endokarditisa i njegovog zaliječenja. Razvija se u toku od oko dvije godine poslije prvog ataka reumatskog valvulitisa. Oko četiri puta je češća od mitralne insuficijencije. Žene su češći nosioci ove mane.

Simptomi i dijagnoza

Osobe sa malim ili osrednjim stepenom stenoze mitralnog ušća i potpunom kompenzacijom mogu da budu bez ikakvih tegoba tokom cijelog života. Ove stenoze mogu nastati u kasnijoj životnoj dobi, u vidu karakterističnih simptoma, odnosno komplikacija ovog obolenja.

Dispnea je glavni simptom mitralne stenoze.

Ona je posljedica popuštanja lijeve pretkomore, zastoja krvi u plućima i rigidnosti pluća i uslijed toga većeg rada disajne muskulature. Najčešće je izazvana naporom, rijeđe je tipa noćne dispnee. Docnije postaje stalna, tj. prisutna je i u potpunom mirovanju.

Ortopnea se javlja uglavnom u bolesnika koji imaju teži stepen dispnee.

Akutni edem pluća nastaje i ponavlja se naročito u slučajevima »sužene« mitralne stenoze; najčešće je izazvan tahikardijom (skraćenjem dijastole - u tahikardiji se skraćuje vrijeme protoka krvi kroz suženo mitralno ušće). Prestaje, ili su napadi rijeđi, sa razvojem tzv. zaštitnih plućnih mehanizama: visoke plućne vaskularne rezistencije, zadebljanja alveolokapilarne membrane, uspostavljanjem bronhopulmonalnih shuntova.

Paroksizmalna dispnea (tzv. srčana astma) rijeđa je u mitralnoj stenozi nego u slučajevima popuštanja lijeve komore (arterijska hipertenzija, aortne mane).

Hemoptizije mogu da se jave u vidu hemoptoa, tzv. apopleksije pluća, u ranom toku bolesti (ruptura malih bronhijalnih iil pleurohilarnih vena); hemoragičnog ispljuvka u toku akutnog bronhitisa, paroksizmalne dispnee i edema pluća; hemoptizije ili hemoptoa u infarktu pluća.

Recidivirajući bronhitis čini istovremeno simptom i komplikaciju mitralne stenoze. Recidivi su najčešći u zimskim mjesecima (»zimski bronhitis« mitralne stenoze).

Promuklost (Ortnerov sindrom) ili afonija (posljedica pritiska lijevog povratnog živca ukliještenog između dilatirane lijeve grane plućne arterije i aorte, odnosno njenog ligamenta).

Disfagija je rijeđa i posljedica je pritiska proširene lijeve pretkomore na jednjak.

Malaksalost nastaje sa popuštanjem srca. Odraz je malog minutnog volumena ili povećanog rada disajne muskulature.

Angina pectoris češće se javlja u mitralnoj stenozi komplikovanoj sekundarnom plućnom hipertenzijom, ili u slučajevima ekstremne stenoze.

Simptomi popuštanja desnog srca, tj. otečena jetra, edemi nogu, transudati, obično su praćeni popuštanjem simptoma zastoja u plućima (dispnee, ortopnee).

Fizički znaci

Periferna cijanoza i facies mitralis posljedica su malog minutnog volumena i periferne vazokonstrikcije te se pojavljuju hladni, cijanotični prsti nogu i ruku; crvenilo jagodica lica, lividne usne, vrh usne školjke, nosa i brade (naročito izraženi kad postoji i sekundarna plućna hipertenzija).

Periferni puls u izraženoj stenozi malih je amplituda i mek; u fibrilaciji pretkomora, nepravilan i nejednak.

Jugularni venski pritisak i puls u nekomplikovanoj mitralnoj stenozi su normalni. Sa razvojem plućne hipertenzije pritisak u jugularnim venama raste, a u krivulji jugularnog venskog pulsa pojavljuje se gigantski talas A.

Palpacijom predsrčanog predjela mogu da se dobiju slijedeći znaci: palpabilan udar I tona (click torakalnog zida), dijastolni fremissement na vrhu srca, palpabllan II pulmonalni ton (u slučajevima postojanja plućne hipertenzije), sistolne pulsacije lijevo uz grudnu kost i sinistroepigastčne pulsacije (kad postoji hipertrofija i opterećenje desne komore).

Auskultatorni znaci zavise od stepena stenoze, stanja mitralne valvule i stadijuma obolenja.

U prvom stadiju mitralne stenoze (otvor mitralnog ušća 2,5x1,5 cm): presistoini šum crescendo tipa, najbolje se čuje na vrhu ili unutar vrha srca; iščezava u fibrilaciji pretkomora, akcentovan I ton postoji u svim slučajevima čiste ili dominantne mitralne stenoze, pod uslovom da valvula nije sasvim rigidna i kalcifikovana.

presistoini šum crescendo tipa, najbolje se čuje na vrhu ili unutar vrha srca; iščezava u fibrilaciji pretkomora, akcentovan I ton postoji u svim slučajevima čiste ili dominantne mitralne stenoze, pod uslovom da valvula nije sasvim rigidna i kalcifikovana.

U drugom stadiju mitralne stenoze (otvor mitralnog ušća 1,75-1,5x0,75-0,9 cm), pored presistolnog šuma i akcentovanog I tona, čuju se: ton otvaranja mitralne valvule (claquement d'ouverture, opening snap), tj. čujno otvaranje izmenjene mitralne valvule (0,08-0,11 sec. poslije aortne komponente II tona). Najbolje se čuje uz donji dio lijeve ivice grudne kosti ili na vrhu srca (ali u predjelu plućne arterije i, čak, na aortnom ušću). Čuje se u svim, sem u najblažim i najtežim slučajevima mitralne stenoze, pod uslovom da valvula nije nepokretna i kalcifikovana.

Što je bliži II ton, stenoza ušća je izraženija, dijastolni šum (tzv. dobovanje) u vidu mezodijastolnog nisko-frekventnog šuma) najbolje se čuje pomoću stetoskopa sa »zvonom«); počinje poslije tona otvaranja mitralne valvule. Često je praćen »fremissementom«. U blagoj stenozi relativno je kratak, u težoj se prostire sve do I tona. Čuje se na ograničenom prostoru, na vrhu srca ili u njemu, ne propagira se; nekad se čuje samo u lijevom dekubitisu ili poslije zamora.

U trećem stadiju mitralne stenoze (otvor mitralnog ušća 1,5-1x1-0,5 cm) mitralna valvula je, po pravilu, rigidna (i kalcifikovana), pa su joj pokreti minimalni, ili se uopšte ne kreće. I ton je nenaglašen, blag ili nečujan. Ton otvaranja mitralne valvule iščezava.

Ako se mitralna stenoza komplikuje plućnom hipertenzijom, dijastolno dobovanje se gubi ili slabi (mali protok krvi kroz mitralno ušće). Sa izraženom plućnom hipertenzijom pojavljuje se visokofrekventan dijastolni šum relativne insuficijencije plućne valvule (Graham-SteIlov šum) nad pulmonalnom arterijom i uz lijevu ivicu grudne kosti.

U fibriiaciji pretkomora (čestoj u ovom stadiju) nestaje presistolni šum.

Nestanak karakterističnih auskultatornih fenomena u teškoj mitralnoj stenozi najčešći je uzrok tzv. nijeme ili nečujne stenoze.

Radiološki znaci

Radiološki znaci se sastoje u proširenju lijeve pretkomore i desne komore; česta je dilatacija plućne arterije.

Karakteristično, »mitralno« konfigurisano srce kruškastog je oblika, sa izravnatim lijevim srčanim zalivom ili ispupčenjem koje čini aurikula lijeve pretkomore, elongirana i lijevom pretkomorom podignuta plućna arterija i njena lijeva grana; u prvom kosom položaju lijeva pretkomora sužava retrokardijalni prostor i potiskuje barijumom ispunjen jednjak unazad. Proširena pretkomora još bolje se vidi u drugom kosom položaju u vidu ispupčenja gornjeg dijela zadnje ivice srca.

Aneurizmatično proširena lijeva pretkomora (češća u mitralnoj insuficijenciji) može da se pojavi na desnoj ivici srčane sjenke, iznad desne pretkomore, i čini tzv. duplikaturu sjenki.

Dilatacija desne komore najbolje se vidi u desnom profilnom položaju, u kojem sužava retrosternalni prostor. Rotacijom srca proširena desna komora može da čini vrh srca i da pomjeri granicu srca ulijevo.

Kalcifikacije mitralnih zalistaka mogu da se vide na tzv. penetrantnom snimku grudnog koša ili na tomografskim snimcima.

Krvni sudovi pluća, naročito u predjelu hilusa, izraženiji su, a plućna spolja su zastojna. Najraniji znak plućne venske kongestije su vidljive gornje plućne vene.

U slučaju »sužene« mitralne stenoze sa plućnom hipertenzijom, luk dilatirane plućne arterije jako prominira, a periferija plućnih spolja je svjetla.

EKG znaci

•           P-mitrale proširen, nazubljen ili sa platoom u I i II odvodu; proširen i difazičan u V1; obično je normalne voltaže; visok P-mitrale ukazuje na sekundarnu plućnu hipertenziju ili udruženu trikuspidalnu stenozu.

•           Vertikalna osovina QRS-kompIeksa i znaci hipertrofije desne komore.

Funkcionalni znaci

Kateterizacijom srca mogu se dobiti slijedeći podaci: veličina mitralnog ušća; postojanje ili prevaga mitralne insuficijencije u slučaju kombinovane mane; diferenciranje mitralne stenoze sa sekundarnom plućnom hipertenzijom od primarne plućne hipertenzije itd.

U ispitivanju respiratornih funkcija značajne su: spirometrija i određivanje rastegljivosti (compliance) pluća.

Minimalni dijagnostički program

Simptomi i dijagnoza mitralne stenoze postavlja se na osnovu fizičkih, rtg i EKG znakova. Anamnestički podaci o preležanoj reumatskoj groznici nisu bitni.

Glavni dijagnostički znak je dijastolno dobovanje ili presistolni šum, akcentovan I ton i ton otvaranja mitralne valvule (claquement d'-ouverture).

Rtg: proširena lijeva pretkomora, desna komora i plućna arterija.

EKG: P-mitrale, devijacija električke osovine u desno.

Patofiziologija

Normalno, površina mitralnog ušća iznosi oko 4-6 cm2. U mitralnoj stenozi ona je najčešće

0,5-1,1 cm2. Teški hemodinamski poremećaji nastaju kad je manja od 1 cm2.

Protok krvi kroz suženo mitralno ušće objezbeđuje se porastom tzv. mitralnog gradijenta, tj. razlike u dijastolnom pritisku između lijeve pretkomore i lijeve komore (normalno iznosi 1 mmHg ili manje). On se u mitralnoj stenozi povećava od 5-30 mmHg u miru.

U izvjesnom broju slučajeva mitralne stenozee, poslije dugotrajnog povišenja plućnog kapilarnog pritiska, nastaje konstrikcija plućnih arteriola, a zatim i anatomo-histološke promjene u njihovim zidovima, dovodeći do suženja arteriola i porasta plućne vaskularne rezistencije - razvija se tzv. sekundarna plućna arterijska hipertenzija. Ona štiti bolesnika od plućnog edema, ali opterećuje desnu komoru koja, najzad, popušta.

Najznačajnija, pak, posljedica sekundarne plućne hipertenzije i  popuštanja desne komore jeste pad minutnog volumena  srca,

Prognoza

Tok i prognoza bolesti variraju od slučaja do slučaja.

Neke osobe, nosioci mitralne stenoze, mogu da budu bez ikakvih tegoba tokom cijelog života, da vrše svoju uobičajenu aktivnost i da dožive duboku starost.

Tipično, mitralna stenoza ima slijedeći tok: poslije prvog ataka reumatske groznice u 8-12 godini života nastaje latentni period od oko 20 godina. Oko 30-te godine pojavljuju se prvi simptomi, koji se u toku slijedećih 7-8 godina pogoršavaju, sve do potpune invalidnosti. Smrt nastupa u životnoj dobi između 40-45. godine (oko 20-25% bolesnika prežive 50. godinu).

Komplikacije mitralne stenoze, koje pogoršavaju njen tok i prognozu, su:

•           fibrilacija pretkomora, obično se javlja u kasnijem stadiju bolesti,

•           sistemske i plućne enmbolije, češće su u fibrilaciji pretkomora i insufičijenciji desnog srca. Ali, mogu da se jave u ma kom periodu mitralne stenoze, da budu njeni prvi simptomi ili da označe početak ili paroksizam fibrilacije pretkomora,

•           subakutni bakterijski endokarditis rijeđi je nego u drugim valvularnim manama.

 

STENOZA TRIKUSPIDALNOG UŠĆA

• Uvod • Simptomi i dijagnoza • Patofiziologija • Prognoza

Uvod

Suženje trikuspidalnog ušća, ako nije urođeno, skoro uvijek je posljedica reumatske groznice. Po pravilu, javlja se udružena sa mitralnom stenozom težeg stepena; nekad, kombinovana je sa aortnom stenozom ili insuficijencijom.

Simptomi i dijagnoza

U izolovanoj, čistoj trikuspidalnoj stenozi simptomi mogu da nedostaju sve dok ne nastane pad minutnog volumena, a tada je glavni simptom stalan zamor bez dispnee, osjećaj težine i bol u desnom hipohondrijumu (povećana, zastojna jetra). Češće, simptomi su porijekla udružene mitralne stenoze (dispnea pri naporu, npr.).

Ascites i edemi nastaju u kasnijem toku bolesti.

Fizički znaci

Fizički znaci su: proširene, prepunjene vene na vratu sa tzv. gigantskim »a«-talasima; u fibrilaciji pretkomora, visok »v«-talas, koji se postepeno gubi, dok je negativan talas »y« plitak.

Presistolne pulsacije jetre.

Mirno srce, bez pulsacija nad desnom komorom.

Dijastolno dobovanje ili presistolni šum uz lijevu ivicu grudne kosti u IV međurebarnom prostoru, ili na

vrhu, sa izrazitim pojačanjem u inspirijumu. Ponekad, zvuk otvaranja trikuspidalne valvule.

II pulmonalni  ton  nije  akcentovan.

Radiološki znaci

Jako proširena desna pretkomora, naročito se dobro vidi u II kosom položaju. Svjetla plućna polja.

Udružena mitralna stenoza daje svoje objeležje: duplikatura sjenki na desnoj ivici srca (proširena lijeva i desna pretkomora), znaci plućne staze.

EKG znaci

Visoki, šiljati P-talas (4 mm ili više) u II, III, aVF, V1 i CR1.

P-R interval lako produžen (obično ne prelazi 0,20 sek.; poslijedica, u prvom redu, dilatacije desne pretkomore i dužeg trajanja P-talasa).

Nedostatak EKG znakova hipertrofije i opterećenja desne komore.

Funkcionalni znaci

U cilju funkcionalnog ispitivanja primenjuju se slijedeće metode:

•           grafičko registrovanje jugularne pulsne krivulje (jugularni flebogram),

•           kateterizacija srca, kojom se otkriva značajan presistolni ili dijastolni gradijent pritiska kroz trikuspidalno ušće (3 mmHg ili više); ovaj se gradijent povećava u inspirijumu,

•           krivulja pritiska u desnoj pretkomori; pokazuje karakterističan, spori pad descendentnog kraka »y« talasa,

•           angiokardiografija, koja omogućuje, s jedne strane, razlikovanje desne od lijeve pretkomore, a s druge, pokazuje duže zadržavanje kontrasta i jaču zasjenčenost desne pretkomore, a slabiju desne komore.

Minimalni dijagnostički program

•           Tačno dijagnostikovanje trikuspidalne stenoze omogućuje samo kateterizacija srca, tj. određivanje gradijenta dijastolnog pritiska kroz  trikuspidalno ušće.

•           Na trikuspidalnu stenozu ukazuju karakteristični, »gigantski« talasi »a« u pulsu spoljne jugularne vene (ali nedostaju u slučaju fibrilacije  pretkomora).

•           Za razliku od njihove pojave u trikuspidalnoj insuficijenciji, udruženi ascites, edemi i fibrilacija pretkomora mogu da nedostaju u čistoj ili dominantnoj trikuspidalhoj stenozi.

•           Presistolni ili dijastolni šum tipa dobovanja, koji se čuje na donjem dijelu grudne kosti i pojačava u inspirijumu, govori u prilog tripuspidalne stenoze. U istom smislu treba tumačiti visok, šiljat P talas u odvodima nad desnim srcem, naročito ako nedostaju EKG znaci hipertrofije desne komore.

Patofiziologija

Stenoza trikuspidalnog ušća otežava punjenje desne komore i na taj način smanjuje minutni volumen. Udružena sa mitralnom stenozom (a to je skoro uvijek), smanjuje ili otklanja stazu u plućima. Desna pretkomora hipertrofiše i dilatira se, dok desna komora ostaje mala. Kao posljedica malog mitunnog volumena, visokog venskog pritiska i staze u jetri, razvijaju se edemi i ascites.

Prognoza

U odnosu na tok i prognozu bolesti, u stenozi trikuspidalnog ušća važi sve ono što je rečeno u poglavlju o trikuspidalnoj insuficijenciji. Međutim, trikuspidalna valvulotomija mijenja prognozu ove bolesti.

 

ŠTITNA ŽLIJEZDA I NJENI POREMEĆAJI - Hyperthyreosis

• Uvod • Simptomi hipertireoze • Komplikacije • Liječenje

• Gravesova bolest • Toksična čvorasta guša • Sekundarna hipertireoza

 

Uvod u hipertireozu

Hipertireoza, stanje u kojem je štitnjača preaktivna, razvija se kada štitnjača proizvodi previše hormona.

Hipertireoza ima nekoliko uzroka, uključujući imunološke reakcije (za koje se vjeruje da su uzrok Gravesove bolesti). Ljudi sa tireoiditisom, upalom štitnjače, tipično prolaze kroz stadije hipertireoze. Međutim, upala može oštetiti štitnjaču pa je njena početna prevelika aktivnost predigra bilo prolaznoj (što je češće) ili trajnoj smanjenoj aktivnosti (hipotireoza).

 

Toksični tireoidni čvorići (adenomi), područja nenormalnog tkivnog rasta unutar štitnjače, katkada izbjegnu mehanizmima koji normalno kontroliraju štitnjaču i proizvode tireoidne hormone u velikim količinama. Osoba može imati jedan čvorić ili više. Toksična višečvorasta guša (Plummerova bolest), poremećaj u kojem ima mnogo čvorića, nije čest u osoba u razvoju i mladih osoba, već ima sklonost da se sve češće javlja sa starenjem.

 

U hipertireozi, bez obzira na uzrok, tjelesne funkcije se ubrzavaju. Srca kuca brže i može razviti nenormalan ritam pri čemu je čovjek svjestan kucanja (lupanja) srca (palpitacije). Obično poraste krvni pritisak. Mnogi ljudi sa hipertireozom osjećaju toplinu čak i u hladnoj prostoriji. Njihova koža može postati vlažnom pa su skloni jakom znojenju, a posmatranjem ruku zapaža se njihovo fino drhtanje (tremor). Mnogi ljudi se osjećaju nervoznim, umornim i slabima, a ipak imaju povećan nivo aktivnosti, imaju povećan apetit, a ipak gube na težini, loše spavaju i imaju česte stolice, ponekad i proljev.

Simptomi bolesti štitne žlijezde

 

Hipertireoza                                                                       Hipotireoza

Ubrzan rad srca (lupanje srca)                                       Usporen puls

Visoki krvni pritisak                                                      Promukao glas

Vlažna koža i pojačano znojenje                                                Usporen govor

Tresavica i drhtanje                                                       Podbulo lice

Nervoza                                                                       Gubitak obrva

Povećani apetit sa gubitkom težine                                Viseći očni kapci

Poteškoće sa spavanjem                                              Nepodnošenje hladnoće

Česte stolice i proljev                                                    Zatvor stolice

Slabost                                                                        Dobivanje na težini

Višak i zadebljanje koža na potkoljenici                         Rijetka, gruba, suha kosa

Otečene, zacrvenjene, izbočene oči (egzoftalmus)          Suha, ljuskava, gruba koža. Višak i

Osjetljivost očiju na svjetlo                                            zadebljanje kože na potkoljenicama

Stalno zurenje                                                              Sindrom karpalnog kanala

Zbunjenost                                                                   Zbunjenost

Depresija

Demencija

 

 

Stariji ljudi sa hipertireozom ne moraju razviti te karakteristične simptome, ali imaju ono što se katkad naziva apatetička ili maskirana hipertireoza. Oni jednostavno postanu slabi, pospani, zbunjeni, povučeni i depresivni. Međutim, srčani problemi, posebno nenormalni srčani ritmovi (aritmije), vide se češće u starijih ljudi sa hipertireozom.

 

Hipertireoza može uzročiti promjene na očima: podbulost oko očiju, povećano stvaranje suza, nadražaj i neuobičajena osjetljivost na svjetlo. Čini se da osoba zuri. Ti očni simptomi nestaju ubrzo nakon što se lučenje tireoidnog hormona obuzda, osim u ljudi sa Gravesovom bolešću koja uzrokuje posebne probleme sa očima.

 

Komplikacije hipertireoze

Tireoidna oluja (tireotoksikoza), iznenadna vrlo jaka prekomjerna aktivnost štitnjače, može izazvati povišenu temperaturu, veoma jaku slabost i gubitak mišića, nemir, promjene raspoloženja, zbunjenost, promijenjenu svijest (čak komu) i povećanje jetre sa blagom žuticom. Tireoidna oluja je po život opasno hitno stanje koje zahtijeva liječenje bez oklijevanja. Teško opterećenje srca može ugroziti i sam život uslijed opasnog nepravilnog rada srca (aritmije) i šoka.

 

Tireoidnu oluju općenito uzrokuje neliječena ili neodgovarajuće liječena hipertireoza, a mogu je potaknuti infekcija, trauma, hirurški zahvat, slabo kontrolirana šećerna bolest, strah, trudnoća ili trudovi, prekid uzimanja tireoidnih lijekova ili drugi stresovi. U djece je rijetka.

 

Liječenje hipertireoze

Hipertireoza se obično može liječiti medikamentima (lijekovima), ali druge mogućnosti uključuju hirurško uklanjanje štitnjače ili njeno liječenje radioaktivnim jodom. Svako liječenje ima prednosti i nedostatke.

 

Za ispravan rad štitnjača treba malu količinu joda, dok velika količina joda smanjuje količinu hormona koji žlijezda proizvodi i sprječava je da otpušta višak tireoidnog hormona. Zbog toga doktori mogu primjenjivati velike doze joda da zaustave prekomjerno lučenje tireoidnog hormona iz štitne žlijezde. Liječenje jodom je naročito korisno kada doktori moraju brzo kontrolirati hipertireozu, kao za vrijeme tireoidne oluje (tireotoksikoze) ili prije hitnog hirurškog zahvata. Međutim, jod se ne koristi za rutinsko ili dugotrajno liječenje hipertireoze.

 

PTU (propiltiouracil) ili metimazol, lijekovi koji se najčešće koriste za liječenje hipertireoze, usporavaju funkciju štitnjače smanjujući proizvodnju tireoidnog hormona u samoj žlijezdi. Oba se lijeka uzimaju na usta, u početku u visokim dozama koje se kasnije usklađuju prema rezultatima pretraga tireoidnog hormona u krvi. Ti lijekovi mogu obično kontrolirati funkciju štitnjače od 6 sedmica do 3 mjeseca, ali veće doze lijekova mogu je brže dovesti pod nadzor, uz povećanu opasnost od štetnih učinaka. Ti štetni učinci uključuju alergijske reakcije (najčešće osipe po koži), mučninu, gubitak okusa, i u rijetkim prilikama, potisnutu (smanjenu) sintezu krvnih stanica u koštanoj srži. Potiskivanje koštane srži može iscrpiti broj bijelih krvnih stanica (leukocita) stvarajući po život prijeteću situaciju u kojoj je osoba osjetljiva na infekciju. Dok su ta dva lijeka usporediva u većini prilika, PTU (propiltiouracil) može biti sigurniji od metimazola ako ga uzimaju trudnice, jer ga manje dođe do ploda. Karbimazol, lijek koji se naširoko koristi u Europi, pretvara se u tijelu u metimazol.

 

Beta-blokatori kao što je propranolol, pomažu kontrolirati neke od simptoma hipertireoze. Ti su lijekovi djelotvorni u usporavanju brze frekvencije srca (smanjuju tahikardiju), u smanjivanju drhtanja (tremora) i suzbijanju tjeskobe. Doktori, zato, smatraju beta-blokatore posebno korisnim u ljudi sa tireoidnom olujom (tireotoksikozom) i u ljudi sa neugodnim i opasnim simptomima u kojih se hipertireoza još nije stavila pod kontrolu drugim vrstama liječenja. Međutim, beta-blokatori ne kontroliraju nenormalnu funkciju štitnjače.

 

Hipertireoza se može liječiti i radioaktivnim jodom, koji uništava štitnjaču. Radioaktivni jod uzet na usta unosi u cijelosti vrlo malo radioaktivnosti u tijelo, već najvećim dijelom u štitnjaču. Doktori nastoje uskladiti dozu radioaktivnog joda za toliko uništenje štitnjače koliko je dovoljno da se njena proizvodnja hormona vrati na normalu, a da se previše ne smanji njena funkcija. Međutim, pretežno liječenje radioaktivnim jodom konačno dovodi do hipotireoze (preslabo aktivne štitnjače), do stanja koje zahtijeva nadomjesno liječenje tireoidnim hormonom. Ljudi koji trebaju liječenje nadomještanjem tireoidnog hormona uzimaju tabletu tireoidnog hormona svakodnevno do kraja svog života da nadoknade prirodni hormon koji se više ne proizvodi u dovoljnim količinama. Oko 25% ljudi dobiju hipotireozu jednu godinu nakon liječenja radioaktivnim jodom, ali se postotak naglo povećava nakon 20 godina ili više. Nikad se nije potvrdilo da radioaktivni jod može uzrokovati rak. Radioaktivni jod se ne daje trudnicama, jer prolazi kroz posteljicu i može uništiti štitnjaču ploda.

 

Prilikom tireoidektomije, štitnjača se uklanja hirurški. Hirurški zahvat je jedan od izbora, naročito za mlade ljude sa hipertireozom. Hirurški zahvat je jedan od izbora i za ljude koji imaju vrlo veliku gušu, kao i za ljude koji su alergični na lijekove protiv hipertireoze ili koji na njih razviju teške nuspojave. Hipertireoza se trajno kontrolira u više od 90% onih koji izaberu operaciju. U nekih se ljudi može nakon hirurškog zahvata razviti određeni stepen hipotireoze, pa oni zato moraju uzimati zamjenu za hormon štitnjače do kraja života. Rijetke komplikacije uključuju paralizu glasnih žica i oštećenje paratireoidnih žlijezda (sitne žlijezde iza štitnjače koje kontroliraju nivo kalcija u krvi).

 

GRAVESOVA BOLEST (BAZEDOWLJEVA BOLEST)

 

Vjeruje se da Gravesovu bolest (toksičnu difuznu gušu) uzrokuje antitijelo koje potiče štitnjaču da stvara previše tireoidnog hormona. Ljudi sa Gravesovom bolešću imaju tipične znake hipertireoze i tri odvojena dodatna simptoma. Kako je poticana čitava žlijezda, može postati znatno povećana uzrokujući nabreklinu u vratu (gušu). Ljudi sa Gravesovom bolešću mogu imati izbočene oči (egzoftalmus) i, rjeđe, izdignuta područja kože iznad potkoljenica.

 

Oči se izbočuju prema van zbog tvari koja se razvija u očnoj duplji (orbiti). To izbočenje se pojavljuje uz jako zurenje i druge očne promjene uslijed hipertireoze. Mišići koji pokreću oko postaju nesposobni pravilno funkcionirati što čini teškim ili nemogućim normalno pokretanje očiju ili usklađivanje očnih pokreta, pa dovodi do diplopije (dvoslika). Očni kapci se ne mogu potpuno zatvoriti, pa su oči izložene ozljedi zbog stranih čestica i suhoće. Te očne promjene mogu početi godinama prije pojave bilo kojih drugih simptoma hipertireoze, dajući rano uporište Gravesovoj bolesti ili se ne moraju pojaviti sve dok se ne primijete drugi simptomi.

 

Očni simptomi se mogu čak pojaviti ili pogoršati nakon što se prekomjerno lučenje tireoidnog hormona liječilo i nadziralo.

Očni se simptomi mogu ublažiti podizanjem uzglavlja kreveta, primjenom kapi za oči, spavanjem sa pričvršćenim zatvorenim kapcima i ponekad uzimanjem diuretika. Diplopije (dvoslike) se mogu smanjiti nošenjem naočala sa prizmama. Konačno mogu biti potrebni kortikosteroidni lijekovi u obliku tableta, Rtg liječenje očnih duplji ili operacija oka.

 

Kod Gravesove bolesti tvar slična onoj koja se odlaže iza očiju može se odložiti na kožu, obično iznad potkoljenica. Zadebljalo područje može svrbiti i biti crveno, a na pritisak prstom osjeća se tvrdim. Kao i sa naslagama iza očiju, taj problem može započeti prije ili nakon što su primijećeni drugi simptomi hipertireoze. Svrbež i tvrdoću mogu olakšati kortikosteroidne kreme ili masti. Često problem nestaje bez liječenja iz nejasnih razloga nakon nekoliko mjeseci ili godina.

 

 

TOKSIČNA ČVORASTA GUŠA

 

Pri toksičnoj čvorastoj guši, jedan ili više čvorića u štitnjači stvara previše tireoidnog hormona a nisu pod nadzorom hormona koji potiče štitnjaču (TSH). Čvorići su zapravo benigni tumori štitnjače koji prekomjerno funkcioniraju i nisu povezani sa izbočenim očima i kožnim problemima Gravesove bolesti.

 

 

SEKUNDARNA HIPERTIREOZA

 

Hipertireoza može (rijetko) biti posljedica tumora hipofize koji luči previše hormona koji potiče štitnjaču (TSH), što opet potiče štitnjaču da prekomjerno proizvodi hormone štitnjače. Drugi rijetki uzrok hipertireoze je otpornost (rezistencija ili neosjetljivost) hipofize prema tireoidnom hormonu uslijed čega hipofiza luči previše hormona koji potiče štitnjaču (TSH).

 

Žene sa hidatiformnom molom mogu isto imati hipertireozu zbog toga što štitnjaču prekomjerno potiču visoki nivoi horionskog gonadotropina u krvi. Hipertireoza nestane nakon što molarna trudnoća završi i humani horionski gonadotropin nestane iz krvi.

 
JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL
EnglishArabicBulgarianCroatianCzechDanishDutchFinnishFrenchGermanGreekHindiItalianJapaneseKoreanNorwegianPolishPortugueseRomanianRussianSpanishSwedishCatalanFilipinoHebrewIndonesianLatvianLithuanianSerbianSlovakSlovenianUkrainianVietnameseAlbanianEstonianGalicianHungarianMalteseThaiTurkishPersianAfrikaansMalaySwahiliIrishWelshBelarusianIcelandicMacedonianYiddishArmenianAzerbaijaniBasqueGeorgianHaitian CreoleUrduChinese (S)Chinese (T)

Pretraga

Login forma

Statistika

Posjete Sadržajima : 13070226
Trenutno aktivnih Gostiju: 101 
Home Medicina od A do Ž