Vaš Doktor

TENDINITIS

• Uvod • Klinička slika i dijagnoza • Najčešće lokalizacije tendinitisa

Uvod
Tendinitis je upalni proces u mišićnim tetivama, najčešće lokalizovan na mjestima njihovih insercija. Ako se upalni proces prenese na sinovijalne ovojnice tetiva, dolazi do pojava tendosinovitisa ili tendovaginitisa. Lokalizacijom upalnog procesa na mjestu pripoja tetiva za kost sa istovremenom inflamatornom reakcijom periosta predstavlja tendoperiostitis.

U nastajanju tendinitisa umnogome pogoduje anatomska građa tetiva. Naime, histološko-anatomski gledano, tetive su građene od mnoštva debelih kolagenih fibrila i vrlo malog broja vezivno tkivnih ćelija upletenih u snopove pomenutih fibrila. Vrlo važno je napomenuti, oskudnu vaskularizaciju tetiva. Sama tetiva je smještena u vezivno tkivnoj ovojnici tzv. peritendomu, koja pojačava tetivu pri kontrakciji i omogućuje lakše kretanje.

Tetivna ovojnica ili peritendion je sastavljena iz dva sinovijalna lista, unutrašnji uz tetivu, visceralni endotendon i spoljni list epitendon. U blizini insercije za kost peritendon dobija i srednji list tzv. mezotendon, koji je sastavljen od rastresitog vezivnog tkiva i obiluje krvnim sudovima i nervnim vlaknima. Tetiva se s jedne strane pripaja za koštane grebene, spajajući se s periostom, a s druge mišićne strane prelazi u perimizijum, iz koga se produžuje u mišićne fascije. Oskudni krvni sudovi penetriraju sa oba kraja u tetive, tako da ishranu tetiva pomažu mehanički pokreti, što podvlači značaj njihove aktivnosti, odnosno inaktivnosti i ukazuje na mogućnost brze atrofije tetiva, kao poslijedice duže inaktivnosti.

Etiologija inflamatornog procesa u samoj tetivi je raznovrsna, najčešće je traumatske odnosno mikrotraumatske, metaboličke i možda infektivne prirode. Inflamatorni proces, razvija se u tetivnoj ovojnici u peritendinoznom dijelu, i to na njegovoj unutrašnjoj strani, u endotendonu. Upalni proces dovodi do stvaranja fibroznog tkiva i zadebljanja tetivnih ovojnica. Ovako se formira fibrozni prsten oko tetiva koji se steže i u zavisnosti od veličine stvorenog vezivnog tkiva umanjuje ili spriječava njeno kretanje.

Mišićne tetive su pri pokretima izložene rastezanju, naročito pri velikom fizičkom naporu ili pri nezgodnim pokretima, što može da dovede do sitnih erozija ili mjestimičnih ruptura u njima.

Zbog njihove slabe vaskularizacije na erodiranim ili rupturiranim mjestima lako se stvaraju mala nekrotična žarišta u kojima se veoma brzo taloži kalcij. Ovaj u početku običan tendinitis, praćen lakšim i podnošljivim bolom i djelimično ograničenim pokretima, može kasnije, zbog neposredne blizine sinovijalne burze, dovesti do pojave akutnog burzitisa. Upala lako prelazi sa tetive na burzu, što se manifestuje intenzivnim bolom, ograničenjem aktivnih i pasivnih pokreta.

Akutni burzitis može se komplikovati athezivnim procesom, tako da fibrozne trake vezuju tetivu sa burzom prelazeći i na zglobnu kapsulu i tako fiksiraju zglob. U ovim slučajevima, iako je pravi zglob pri tome ostao intaktan, njegovi pokreti su znatno ograničeni, a nekada potpuno blokirani.

Klinička slika i dijagnoza
Klinički se tendinitis manifestuje bolom, pojačanim na pritisak. Ako se proces razvija dužinom tetive, zahvatajući njen veći deo, osječa se pri palpaciji fino trenje kao posljedica fibroznog zadebljanja unutrašnjih strana tetivne ovojnice. Intenzivan bol u predjelu insercije tetive za kost je rezultat, upalnog procesa tkiva bogatih senzitivnim nervnim završecima. Bol postaje intenzivniji kada proces pređe na susjednu burzu.

Najčešće lokalizacije tendinitisa
Tendinitis se često lokalizuje u predjelu ručnog zgloba. Javlja se udružen sa stiloiditisom, ili se širi na mišićne fascije podlaktice, a ispoljava se istim kliničkim znacima samo na širem predjelu.

Tendinitis u predjelu lakta je obično udružen sa lateralnim epikondilitisom.

Tendinitis Achilove tetive može se javiti kao posljedica traume, često udružen sa akutnim burzitisom. Obolenje se javlja vrlo često kao rezultat upalnih reumatičkih bolesti u ankilozirajućem spondilitisu i reumatoidnom artritisu.

Tendinitis tetive drugog lateralnog peroneusa potkoljenice može se takođe proširiti na tetive skočnog zgloba, zahvatajući istovremeno dorzalnu stranu stopala, dajući kliničku sliku sindroma fibrozitisa dotičnog zgloba.

Tendinitis mišića supraspinatusa Najozbiljnije obolenje ove vrste tendosinovitisa kao polaznog upalnog procesa jeste ovaj tendinitis koji dovodi do kliničke slike humeroskapularnog periartritisa.

U ovu grupu obolenja ubraja se i De Quervaino-ova bolest.
Obolenje je rezultat hroničnog upalnog fibrozirajućeg procesa lokalizovanog u tetivama drugoga abduktora (abductor pollicis longus) i kratkog ekstenzora ručnog palca (extensor pollicis brevis) u predjelu njegovog pripajanja za procesus styloideus radialis.

U ovom oboljenju najverovatnije traumatske etiologije, tetive su čvrsto stegnute zadebljalom ovojnicom, kroz koju prolaze kao kroz tunel, što onemogućava njihovo normalno klizenje. Ovo obolenje je moguće jedino liječiti presjecanjem zadebljalih tetivnih ovojnica i oslobađanjem tetiva, što vraća normalnu pokretljivost ručnom zglobu.

U istu grupu spada obolenje tendinitis četvrtog prsta ruke tzv. »prst na oprugu«.

Ovde upalni fibrozirajući proces zahvata ovojnicu tetive fleksora četvrtog prsta. Obolenje se često javlja obostrano. Oslobađanjem tetiva čvrstih ovojnica hirurškim putem, omogućuje se funkcionalna pokretljivost prstiju.

 

TENDINITIS MIŠIĆA BICEPSA

• Uvod • Klinička slika i dijagnoza • Prognoza

Uvod
Tendinitis mišića bicepsa je stanje u kome dolazi do zapaljenja u dugačkoj tetivi mišića bicepsa i njenim ovojnicama. Ovo obolenje spada u grupu bolesti koje sačinjavaju bolno rame, jer je tetiva bicepsa smještena u bicipitalnoj jami.

Etiološki, pored opštih uslova za nastajanje fibrozitisa, posebno treba podvući uticaj nagle traume i dugotrajnog dejstva mikrotrauma.

Klinička slika i dijagnoza
Obolenje ima akutni karakter. Osnovni simptom je bol u ramenu. Za razliku od periarthritis humeroscapularis u kome bol ima difuzan karakter u ovom oboljenju bolovi su lokalizovani u samoj tetivi mišića bicepsa. Pored bolova postoji mišićni spazam i ograničena pokretljivost ramena.

Pri palpaciji oboljele tetive u predjelu bicipitalne jame bolesnik osjeća vrlo jak bol. Vrlo važan dijagnostički znak za postavljanje dijagnoze, poznat pod imenom Jergasonov znak, izvodi se dovođenjem lakta oboljele ruke u položaj abdukcije, zatim ispitivač drugom rukom vrši supinaciju podlaktice pri čemu se javlja jak bol. Kod ovog obolenja, za razliku od humeroskapularnog periartritisa,   ne dolazi do adhezivnog kapsulitisa i »sleđenog ramena«.

Minimalni program za postavljanje dijagnoze
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze i objektivnog kliničkog pregleda, može se postaviti u ambulanti ljekara opšte medicine.

Funkcionalne karakteristike
U blažim oblicima obolenja, pokretljivost ramenog zgloba je očuvana. U težim oblicima dolazi do prolaznog ograničenja pokretljivosti u ramenu oboljele strane. Poslije smirivanja akutne upalne reakcije funkcija ramenog zgloba se normalizuje.

Prognoza
Prognoza je dobra. Ne dolazi do trajne invalidnosti.
 

TENDINITIS MIŠIĆA ROTATORA RAMENA

Tendinitis mišića rotatora ramena (plivačko rame, tenisko rame, bacačko rame, sindrom sraza ramena) je otrgnuće i otok mišića i tetiva koji podižu ruku u ramenom zglobu.

Ove su tetive najčešće ozlijeđene kod sportova koji zahtijevaju ponavljano pomicanje ruke iznad glave, kao što je u bejzbolu, zatim pri podizanju teškog tereta preko ramena, pri serviranju u tenisu, u plivanju slobodnim, leđnim i leptir stilom. Ponavljano podizanje ruke iznad glave uzrokuje udaranje gornjeg dijela nadlaktične kosti u dio ramenog zgloba i zglobne tetive, te tako ošteti vlakna. Ako se pokreti nastavljaju izvoditi i uz pojavu boli, tetive se mogu potrgati i odlomiti dio kosti na koji su učvršćene.

Glavni simptom je bol u ramenu. U početku se bol javlja samo pri podizanju ruke iznad glave i pomicanju prema naprijed uz otpor. Kasnije se bol može javiti i pri pomicanju ruke prema naprijed zbog rukovanja. Obično je bolno guranje tereta, ali ne i primicanje prema tijelu.

Dijagnoza se postavlja nalazom boli i osjetljivosti pri izvođenju određenih kretnji, naročito pri podizanju ruke iznad glave. Ponekad se artrogramom (Rtg snimanje pri kojem se u zglob injicira kontrastno sredstvo) može otkriti potpuno otrgnuće tetiva rotatora ramena, ali ne i njihovo djelomično oštećenje.

Ovo stanje se liječi odmaranjem ozlijeđenih tetiva i jačanjem mišića ramena. Moraju se izbjegavati kretnje guranja ili podizanja lakta više od nivoa ramena. Vježbe koje se preporučuju, ali samo ako nisu bolne, su veslanje bez otpora (savijanjem, a ne podizanjem lakta) i pokreti povlačenja na spravi za teret, čime se ojačava musculus latisimus dorsi, mišić na leđima i ramenu. Hirurško liječenje se provodi u slučaju osobito teške ozljede kad su tetive potpuno otrgnute ili ako ozljeda ne zacijeli unutar godine dana.

 

TENDINITIS POPLITEALIS (Poplitealni tendonitis)

Poplitealni tendinitis je ozljeda poplitealne tetive, koja se pruža od vanjske strane donjeg kraja
bedrene kosti (femur), dijagonalno preko koljena do unutrašnje strane gornjeg kraja goljenične kosti
(tibie).

Poplitealna tetiva sprječava da se prilikom trčanja potkoljenica pomakne prema van.

Prekomjerno uvrtanje stopala (pronacija), kao i trčanje nizbrdo preopterećuju ovu tetivu te se ona može rastrgati.

Bol i osjetljivost, naročito pri trčanju nizbrdo, javljaju se duž vanjske strane koljena. Osoba ne smije trčati dok je god područje bolno, a još najmanje 3 dodatne sedmice ne smije trčati nizbrdo. Za vrijeme ozdravljenja korisna je vožnja biciklom. Ulošci u cipelama, naročito klinasti postavljeni ispred pete, mogu pomoći da se stopalo ne uvrće.

 

TENDINITIS TENDO ACHILLI (Tendinitis Ahilove tetive)

Tendinitis Ahilove tetive je upala Ahilove tetive, čvrste tetive koja učvršćuje mišiće lista za petu.

Mišići lista i Ahilova tetiva spuštaju prednji dio stopala nakon što peta dotakne tlo i podižu petu dok se prsti odvajaju od tla, netom prije nego se zagazi drugim stopalom.

Tendinitis Ahilove tetive nastaje kad je stres na tetivu veći od njene snage. Trčanje nizbrdo povećava stres na Ahilovu tetivu, jer prednji dio stopala prelazi veći put prije nego dodirne tlo. Trčanje uzbrdo također dodatno opterećuje tetivu jer mišići lista moraju razviti veću silu da podignu petu.

Meki petni dio cipele dozvoljava pretjerane kretnje pete, čime se opterećuje Ahilova tetiva i povećava mogućnost njene povrede.

Obuća koja ima čvrsti dio ispod stopala ne liježe dobro na mjestima gdje se zglabaju prsti sa stopalom i tako opterećuje Ahilovu tetivu neposredno prije se u hodu prsti odignu od tla.

Različiti biomehanički činioci dodatno opterećuju tetivu. To su pretjerano uvrtanje stopala (pronacija), navika predugog gaženja na petu (provjera dna trkačeve obuće ukazuje gdje je najveće opterećenje na peti), zategnuti mišići stražnje strane natkoljenice i mišići lista, visoki lukovi stopala, zategnuta Ahilova tetiva i deformacije pete.

Bol je glavni simptom, obično je jaka kad osoba nakon sjedenja ili ležanja počne hodati ili trčati. Tokom kontinuiranog hodanja ili trčanja, bol i ukočenost obično popuštaju.

Ahilova tetiva je zaštićena ovojnicom, između tetive i ovojnice nalazi se tanak sloj masnog tkiva, koje dozvoljava da se tetiva slobodno kreće. Kad se tetiva ozljedi, ožiljak između tetive i ovojnice uzrokuje povlačenje tetive prema ovojnici pri svakom pokretu, što izaziva bol. Hodanje ili trčanje ublažava bol jer povećavaju toplinu ovojnice, što je čini popustljivijom, tako da se tetiva slobodnije pokreće. Pritisak na tetivu obično je bolan.

Ako osoba zanemaruje bol i nastavlja trčati, tvrdi ožiljak zamjenjuje elastično tetivno tkivo pa je za vrijeme vježbanja tetiva uvijek bolna, bez mogućnosti izlječenja.

Važan dio terapije su suzdržavanje od trčanja i vožnja biciklom toliko dugo dok se javlja bol. Ostale mjere ovise o mogućem uzroku nastanka ozljede i predisponirajućim stanjima a uključuju korištenje uložaka u cipelama za trčanje, čime se smanjuje napetost tetive i učvršćuje peta. Vježbe istezanja mišića potkoljenice potrebno je započeti čim bol popusti. Vježbe jačanja Ahilove tetive, poput vježbe podizanja prstiju, također su korisne. Kad se osoba vrati aktivnom trčanju, ne smije trčati nizbrdo ni uzbrdo sve dok tetiva potpuno ne zacijeli, što može trajati sedmicama i godinama kasnije.

 
JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL
EnglishArabicBulgarianCroatianCzechDanishDutchFinnishFrenchGermanGreekHindiItalianJapaneseKoreanNorwegianPolishPortugueseRomanianRussianSpanishSwedishCatalanFilipinoHebrewIndonesianLatvianLithuanianSerbianSlovakSlovenianUkrainianVietnameseAlbanianEstonianGalicianHungarianMalteseThaiTurkishPersianAfrikaansMalaySwahiliIrishWelshBelarusianIcelandicMacedonianYiddishArmenianAzerbaijaniBasqueGeorgianHaitian CreoleUrduChinese (S)Chinese (T)

Pretraga

Login forma

Statistika

Posjete Sadržajima : 9252571
Trenutno aktivnih Gostiju: 82 
Home Medicina od A do Ž