Vaš Doktor

TENDINITIS MIŠIĆA ROTATORA RAMENA

Tendinitis mišića rotatora ramena (plivačko rame, tenisko rame, bacačko rame, sindrom sraza ramena) je otrgnuće i otok mišića i tetiva koji podižu ruku u ramenom zglobu.

Ove su tetive najčešće ozlijeđene kod sportova koji zahtijevaju ponavljano pomicanje ruke iznad glave, kao što je u bejzbolu, zatim pri podizanju teškog tereta preko ramena, pri serviranju u tenisu, u plivanju slobodnim, leđnim i leptir stilom. Ponavljano podizanje ruke iznad glave uzrokuje udaranje gornjeg dijela nadlaktične kosti u dio ramenog zgloba i zglobne tetive, te tako ošteti vlakna. Ako se pokreti nastavljaju izvoditi i uz pojavu boli, tetive se mogu potrgati i odlomiti dio kosti na koji su učvršćene.

Glavni simptom je bol u ramenu. U početku se bol javlja samo pri podizanju ruke iznad glave i pomicanju prema naprijed uz otpor. Kasnije se bol može javiti i pri pomicanju ruke prema naprijed zbog rukovanja. Obično je bolno guranje tereta, ali ne i primicanje prema tijelu.

Dijagnoza se postavlja nalazom boli i osjetljivosti pri izvođenju određenih kretnji, naročito pri podizanju ruke iznad glave. Ponekad se artrogramom (Rtg snimanje pri kojem se u zglob injicira kontrastno sredstvo) može otkriti potpuno otrgnuće tetiva rotatora ramena, ali ne i njihovo djelomično oštećenje.

Ovo stanje se liječi odmaranjem ozlijeđenih tetiva i jačanjem mišića ramena. Moraju se izbjegavati kretnje guranja ili podizanja lakta više od nivoa ramena. Vježbe koje se preporučuju, ali samo ako nisu bolne, su veslanje bez otpora (savijanjem, a ne podizanjem lakta) i pokreti povlačenja na spravi za teret, čime se ojačava musculus latisimus dorsi, mišić na leđima i ramenu. Hirurško liječenje se provodi u slučaju osobito teške ozljede kad su tetive potpuno otrgnute ili ako ozljeda ne zacijeli unutar godine dana.

 

TENDINITIS POPLITEALIS (Poplitealni tendonitis)

Poplitealni tendinitis je ozljeda poplitealne tetive, koja se pruža od vanjske strane donjeg kraja
bedrene kosti (femur), dijagonalno preko koljena do unutrašnje strane gornjeg kraja goljenične kosti
(tibie).

Poplitealna tetiva sprječava da se prilikom trčanja potkoljenica pomakne prema van.

Prekomjerno uvrtanje stopala (pronacija), kao i trčanje nizbrdo preopterećuju ovu tetivu te se ona može rastrgati.

Bol i osjetljivost, naročito pri trčanju nizbrdo, javljaju se duž vanjske strane koljena. Osoba ne smije trčati dok je god područje bolno, a još najmanje 3 dodatne sedmice ne smije trčati nizbrdo. Za vrijeme ozdravljenja korisna je vožnja biciklom. Ulošci u cipelama, naročito klinasti postavljeni ispred pete, mogu pomoći da se stopalo ne uvrće.

 

TENDINITIS TENDO ACHILLI (Tendinitis Ahilove tetive)

Tendinitis Ahilove tetive je upala Ahilove tetive, čvrste tetive koja učvršćuje mišiće lista za petu.

Mišići lista i Ahilova tetiva spuštaju prednji dio stopala nakon što peta dotakne tlo i podižu petu dok se prsti odvajaju od tla, netom prije nego se zagazi drugim stopalom.

Tendinitis Ahilove tetive nastaje kad je stres na tetivu veći od njene snage. Trčanje nizbrdo povećava stres na Ahilovu tetivu, jer prednji dio stopala prelazi veći put prije nego dodirne tlo. Trčanje uzbrdo također dodatno opterećuje tetivu jer mišići lista moraju razviti veću silu da podignu petu.

Meki petni dio cipele dozvoljava pretjerane kretnje pete, čime se opterećuje Ahilova tetiva i povećava mogućnost njene povrede.

Obuća koja ima čvrsti dio ispod stopala ne liježe dobro na mjestima gdje se zglabaju prsti sa stopalom i tako opterećuje Ahilovu tetivu neposredno prije se u hodu prsti odignu od tla.

Različiti biomehanički činioci dodatno opterećuju tetivu. To su pretjerano uvrtanje stopala (pronacija), navika predugog gaženja na petu (provjera dna trkačeve obuće ukazuje gdje je najveće opterećenje na peti), zategnuti mišići stražnje strane natkoljenice i mišići lista, visoki lukovi stopala, zategnuta Ahilova tetiva i deformacije pete.

Bol je glavni simptom, obično je jaka kad osoba nakon sjedenja ili ležanja počne hodati ili trčati. Tokom kontinuiranog hodanja ili trčanja, bol i ukočenost obično popuštaju.

Ahilova tetiva je zaštićena ovojnicom, između tetive i ovojnice nalazi se tanak sloj masnog tkiva, koje dozvoljava da se tetiva slobodno kreće. Kad se tetiva ozljedi, ožiljak između tetive i ovojnice uzrokuje povlačenje tetive prema ovojnici pri svakom pokretu, što izaziva bol. Hodanje ili trčanje ublažava bol jer povećavaju toplinu ovojnice, što je čini popustljivijom, tako da se tetiva slobodnije pokreće. Pritisak na tetivu obično je bolan.

Ako osoba zanemaruje bol i nastavlja trčati, tvrdi ožiljak zamjenjuje elastično tetivno tkivo pa je za vrijeme vježbanja tetiva uvijek bolna, bez mogućnosti izlječenja.

Važan dio terapije su suzdržavanje od trčanja i vožnja biciklom toliko dugo dok se javlja bol. Ostale mjere ovise o mogućem uzroku nastanka ozljede i predisponirajućim stanjima a uključuju korištenje uložaka u cipelama za trčanje, čime se smanjuje napetost tetive i učvršćuje peta. Vježbe istezanja mišića potkoljenice potrebno je započeti čim bol popusti. Vježbe jačanja Ahilove tetive, poput vježbe podizanja prstiju, također su korisne. Kad se osoba vrati aktivnom trčanju, ne smije trčati nizbrdo ni uzbrdo sve dok tetiva potpuno ne zacijeli, što može trajati sedmicama i godinama kasnije.

 

TEŠKE BAKTERIJSKE INFEKCIJE OKA DJETETA

• Uvod • Simptomi • Dijagnoza i liječenje

 

Uvod

Teške bakterijske infekcije oka uzrokuju otok i crvenilo kapka, kože oko oka (periorbitalni celulitis) i područja unutar očne duplje (orbitalni celulitis).

 

Područje oko očiju može se inficirati preko rane, uboda kukca ili infekcije sinusa (sinusitisa). Infekcija također može dospjeti do oka iz drugih dijelova tijela krvnom strujom. Jednostavne infekcije oka, poput konjunktivitisa, prouzročene su ili bakterijama ili virusima. Zacrvenjene oči također mogu biti znakom alergije. Jednostavne infekcije oka i alergijski problemi daleko su češći od teških infekcija tipa orbitalnog i periorbitalnog celulitisa.

 

Simptomi

Prvi simptom teške infekcije oka obično su otečeni, crveni kapci. U više od 90% djece koja imaju infekciju oka zahvaćeno je samo jedno oko. Većina djece ima groznicu, oko 20% ima curenje iz nosa i oko 20% ima konjunktivitis.

 

Kada se radi o orbitalnom celulitisu, oko je izbuljeno što paralizira očne mišiće te se oko ne može micati. Oko boli i vid je oštećen. Osobito kod periorbitalnog celulitisa, ali i kod orbitalnog celulitisa, kapak može biti toliko otečen da oftalmolog mora otvarati oko posebnim instrumentom.

 

Orbitalni celulitis može dovesti do stvaranja ugruška u arteriji ili veni koje opskrbljuju mrežnicu. Ovakva blokada krvnog optoka oštećuje mrežnicu i može uzrokovati sljepoću.

 

Katkada se infekcija širi iz očne duplje u mozak, uzrokujući apsces, ili u moždane opne, uzrokujući bakterijski meningitis. Ugrušci mogu začepiti vene koje odvode krv iz mozga, uzrokujući glavobolje, gubitak svijesti i čak smrt. Periorbitalni celulitis može biti udružen sa infekcijom krvne struje, ali općenito se ne širi u očnu duplju (orbitu) i mozak.

 

Dijagnoza i liječenje

Doktor pregledava oko na znake infekcije i utvrđuje je li oko pomično, je li izbuljeno i je li se vid pogoršao. Uzorak krvi može pomoći u utvrđivanju uzročnih bakterija. CT pomaže da se infekcija locira i utvrdi kako daleko se proširila.

 

Djeca sa teškim infekcijama oka hospitaliziraju se i smjesta liječe intravenskim antibioticima. Periorbitalni celuhtis treba liječiti antibioticima 10-14 dana (najprije intravenski, a

kasnije moguće na usta).

 

Orbitalni celulitis zahtijeva hiruršku drenažu kao i 2-3 sedmice davanja antibiotika (pretežno intravenski). Neki slučajevi blagog periorbitalnog celulitisa mogu povoljno reagirati na antibiotike uzete na usta.

 

Češća ali blaža infekcija oka (konjunktivitis) može se liječiti bilo antibiotskim kapima ili mastima, ili antibioticima na usta kroz 7-10 dana, uz pretpostavku daje uzročnik bakterija, a ne virus.

 

TEŠKOĆE UČENJA

• Uvod • Simptomi • Dijagnoza i liječenje

 

Uvod

Teškoće učenja su poremećaj stjecanja, zadržavanja ili korištenja vještina i informacija uslijed nedovoljne pažnje, pamćenja ili prosuđivanja što narušava uspješnost edukacije.

 

Postoje različiti tipovi teškoća učenja, sa različitim uzrocima. Smatra se da je osnova svih poremećaja određena nenormalnost moždane funkcije. Procjena je da 3% - 15% djece u SAD-u ima teškoće učenja pa je potrebno primijeniti neki od oblika posebne edukacije.

Dječaci 5 puta češće imaju ove teškoće u odnosu na djevojčice.

 

Simptomi

Malo dijete sa teškoćama učenja često ima poteškoće koordinacije vida sa pokretima i nespretno je u fizičkim radnjama kao što su rezanje, bojanje, zakapčanje, vezanje cipela i trčanje.

 

Dijete može imati problema sa percepcijom vida ili sluha, npr. prepoznavanje određenog uzorka ili razlikovanje zvukova ili probleme sa pamćenjem, govorom, razmišljanjem i slušanjem. Neka djeca imaju poteškoće čitanja, neka pisanja ili računanja. Većina poremećaja učenja je složena, sa smanjenom sposobnosti na više nivoe.

 

Dijete može sporo pamtiti nazive boja ili slova, imena poznatih predmeta, može biti slabo u učenju brojanja i imati slabu sposobnost učenja. Savladavanje čitanja i pisanja je usporeno. Drugi simptomi su kratka pažnja, isprekidani govor i kratkotrajna memorija. Dijete može imati poteškoće u crtanju i precrtavanju, aktivnostima koje zahtijevaju finu motornu koordinaciju.

 

Djeca sa teškoćama učenja mogu imati i probleme komunikacije i kontrole impulsa, te poteškoća u disciplini. Lako im je odvratiti pažnju, mogu biti hiperaktivni, povučeni, sramežljivi ili agresivni.

 

Dijagnoza i liječenje

Doktor prvenstveno pregledava dijete na okolnost mogućih organskih poremećaja. Dijete potom rješava niz testova inteligencije, uključujući čitanje, pisanje i računanje. Psihološka testiranja su konačni korak u procjeni i postavljanju dijagnoze.

 

U liječenju se primjenjuju neke mjere nedokazane djelotvornosti, npr. eliminiranje aditiva u hrani, uzimanje velikih doza vitamina i mjerenje nivoa elemenata u tragovima u dječjem serumu. Nijedan lijek nije pokazao poboljšanje u stepenu dosegnute edukacije, nivou inteligencije i općoj sposobnosti učenja. Ipak neki lijekovi, kao metilfenidat poboljšavaju nivo pažnje i koncentracije, što poboljšava mogućnost učenja. Najdelotvornija mjera je edukacija djeteta prilagođena njegovim potrebama i zahtjevima.

 
JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL
EnglishArabicBulgarianCroatianCzechDanishDutchFinnishFrenchGermanGreekHindiItalianJapaneseKoreanNorwegianPolishPortugueseRomanianRussianSpanishSwedishCatalanFilipinoHebrewIndonesianLatvianLithuanianSerbianSlovakSlovenianUkrainianVietnameseAlbanianEstonianGalicianHungarianMalteseThaiTurkishPersianAfrikaansMalaySwahiliIrishWelshBelarusianIcelandicMacedonianYiddishArmenianAzerbaijaniBasqueGeorgianHaitian CreoleUrduChinese (S)Chinese (T)

Pretraga

Login forma

Statistika

Posjete Sadržajima : 13111648
Trenutno aktivnih Gostiju: 65 
Home Medicina od A do Ž