Vaš Doktor

FUNKCIONALNA SPOSOBNOST KVS-a

Funkcionalna sposobnost kardiovaskularnog sistema je sposobnost srca i krvnih žila da opskrbi organizam dovoljnim količinama krvi u mirovanju i pri raznim opterećenjima. Među varijablama koje se najčešće koriste kao indeks kardiovaskularne sposobnosti ubraja se frekvencija srca, arterijski krvni pritisak i minutni volumen. Na pojačani rad organizam reagira sa nekoliko adaptacijskih mehanizama među kojima su najvažniji ubrzani rad srca i povećani udarni volumen što ima za posljedicu povećanje minutnog volumena srca.

Reakcija kardiovaskularnog sistema na mišićni rad ovisi o nekoliko faktora. To se u prvome redu odnosi na prirodu mišićnih kontrakcija, tj. jesu li one primarno izometričke ili izotoničke. Kod izometričke mišićne kontrakcije frekvencija srčanog rada se povećava, a isto tako i sistolni i dijastolni pritisak, udarni volumen se mijenja sasvim neznatno, a protok krvi u mišićima se smanjuje zbog komprimiranja krvnih žila kao posljedice kontrakcije muskulature. Kod izotoničke mišićne kontrakcije pojavljuje se naglo povećanje frekvencije srčanog rada, ali i povećanje udarnog volumena srca.

Srčana frekvencija jednostavan je pokazatelj kardiovaskularnog stresa i prilikom napora ona je izravno proporcionalna potrošnji kisika. Minutni volumen može se tokom intenzivnog tjelesnog rada povećati i do 40 l/min. To je povećanje posljedica povećane frekvencije srčanog rada i povećanog udarnog volumena srca i rezultat je pojačanih srčanih kontrakcija koje izbacuju veći volumen krvi.

Uvježbani ljudi imaju u mirovanju veći udarni volumen i manju frekvenciju srčanog rada od neuvježbanih. Tokom mišićnog rada povećavaju se udarni volumen i frekvencija srčanog rada, ali se povećanje minutnog volumena srca u uvježbanih ljudi postiže sa manjim povećanjem frekvencije srčanog rada.

Kod neuvježbanih ljudi se za vrijeme fizičkog rada udarni volumen mijenja znatno manje. Po završetku umjerenog tjelesnog rada povećana se frekvencija srca vraća na normalu nakon znatno kraćeg vremena nego po završetku teškog fizičkog rada.

Kardiorespiratorne determinante fizičkog radnog kapaciteta predstavljene su nizom funkcionalnih parametara čije ponašanje u naporu i adekvatnost adaptacijske reakcije određuju u najvećoj mogućoj mjeri sposobnost organizma za obavljanje mišićnog rada. Kako se u praksi funkcionalna sposobnost kardiovaskularnog sistema ne mjeri direktno, najčešće se registriraju parametri koji na indirektan način mogu omogućiti uvid u njegovu funkcionalnu sposobnost.

Kao što je već rečeno, pokazatelji koji se primjenjuju u procjeni funkcionalnog stanja kardiovaskularnog sistema su srčana frekvencija, arterijski krvni pritisak, udarni volumen srca, minutni volumen srca i elektrokardiogram (ekg).

Aerobni kapacitet (maksimalno primanje kisika) smatra se najboljim pokazateljem funkcionalne sposobnosti. Potrošnja kisika tokom maksimalnog rada ujedno je i maksimalna potrošnja (primanje) kisika ili aerobni kapacitet čovjeka. Prema tome, određivanjem aerobnog kapaciteta može se indirektno odrediti i funkcionalna sposobnost kardiovaskularnog sistema da opskrbi organizam krvlju.

Aerobni kapacitet može se odrediti direktno i indirektno. Direktna metoda za određivanje maksimalne potrošnje kisika uključuje analizu plinova (kisika i ugljen dioksida) u ekspiriranom zraku i veličinu minutnog volumena disanja koji se registrira za vrijeme rada. Kako ta metoda nije prikladna za ispitivanje u praksi, primjenjuje se Astrandova indirektna metoda za određivanje maksimalne potrošnje kisika preko frekvencije srca. Frekvencija srca je jednostavan indeks fizičke sposobnosti i povećava se linearno sa intenzitetom rada i energetskom potrošnjom. Tokom laganog rada frekvencija srca može se povećati do 100 udaraca/min, prilikom umjerenog rada do 120/min, a kod teškog rada do 140/min. Iz Astrandovih tablica, na osnovu frekvencije srca i danog opterećenja, može se ocijeniti aerobni kapacitet ispitanika, npr. kod frekvencije srca od 130/min. maksimalna potrošnja kisika pri opterećenju od 300 kpm/min (50 wata) iznosi 1,9 litara, pri 600 kpm/min (100 wata) 3,0 litre, a pri 900 kpm/min (150 wata) 4,1 litre. Što je veći aerobni kapacitet, to je čovjek sposobniji za teži rad.

Osoba sa većim aerobnim kapacitetom, kod iste potrošnje kisika pri radu, ima manju frekvenciju srca, što znači da je kardiovaskularni sistem manje opterećen. Porast sistolnog pritiska ne pokazuje značajnu korelaciju sa povećanom potrebom miokarda za kisikom. Međutim, produkt sistolnog pritiska i frekvencije srca vrlo je dobar indikator potrebe miokarda za kisikom i protoka krvi u miokardu. U opterećenju se sistolni pritisak povećava za oko 40-70 mm Hg, a dijastolni ostaje uglavnom nepromijenjen ili varira do 10 mm Hg. To pokazuje da je frekvencija srca znatno bolji indikator potrebe organizma za kisikom nego promjena pritiska.

 

Select Language

Pretraga

Trenutno aktivnih Gostiju: 37 
Home Medicina rada FUNKCIONALNA SPOSOBNOST KVS-a