Vaš Doktor

FUNKCIONALNA SPOSOBNOST RESPIRATORNOG SISTEMA

Plućna ventilacija je važan faktor u opskrbi organizma kisikom, a ovisi o dubini i frekvenciji disanja. Pri tom je znatno važnija alveolarna ventilacija nego ukupna, tj. ona količina zraka koja dolazi do alveola i sudjeluje u izmjeni kisika i ugljen dioksida kroz alveolo-kapilarnu membranu.

Povećano fizičko opterećenje uzrokuje znatno povećanje plućne ventilacije, jer se povećava i potreba za kisikom. Povećanje ventilacije raste proporcionalno sa težinom rada.

Difuzijska konstanta (količina kisika koja prođe u minuti iz pluća u krv pri razlici parcijalnih pritisaka od 1 mm Hg) u mirovanju iznosi oko 20 ml kisika, a pri radu se može povećati i na 60-80 ml O2min. Takvo povećanje difuzijske konstante može biti posljedica:

1.         otvaranja određenog broja do tada zatvorenih plućnih kapilara;
2.         dilatacije već otvorenih plućnih kapilara;
3.         otvaranja alveola koje su u mirovanju zatvorene.

Za vrijeme rada plućna ventilacija se može povećati i na 30 litara na minutu. Povećanje primanja kisika do određene mjere proporcionalno je radnom opterećenju. Iznad toga maksimalna potrošnja kisika više se ne povećava, koncentracija mliječne kiseline u krvi nastale anaerobnim procesima naglo se povećava i nastaje stanje duga kisika. Disanje se nakon rada ne vraća na normalu sve dok se dug kisika ne podmiri. To razdoblje može potrajati i do 90 minuta.

Pri normalnim uslovima za rad disajnih mišića potreban je vrlo malen udio ukupne potrošnje kisika (manje od 3%). Pri opterećenju se taj udio poveća i do 10%, a posebno se rad disajnih mišića poveća u slučaju bronhospazma, uznapredovalih pneumokonioza ili drugih plućnih bolesti, pa se time povećava i opterećenje disajnoga sistema.

Konstrikcija glatke muskulature bronha uzrokovana fizičkim opterećenjem glavni je znak preosjetljivosti bronha. U osoba sa astmom, ali i u nekih zdravih ljudi sa labilnim bronhalnim traktom, fizički rad pogoršava postojeću opstrukciju. Takvi ljudi postaju dispnoični i lagano se umaraju već pri minimalnom naporu. Različiti stepen opterećenja dovodi i do različitog stepena astmatičkih smetnji.

Plućnu funkciju moramo promatrati kao funkciju ventilacije, izmjene plinova i perfuzije. Za ventilacijsku funkciju bitni su plućni volumeni i kapaciteti koji ovise o elastičnosti pluća i prohodnosti disajnih putova. Za izmjenu plinova važni su perfuzija pluća i kapacitet izmjene kisika i ugljen dioksida kroz alveolo -kapilarnu membranu.

Funkcionalna sposobnost respiratornog trakta najčešće se ispituje spirometrijom čime se dobiva uvid u ventilacijsku funkciju pluća, mjerenjem plućnih volumena i kapaciteta. Spiroergometrijom određuju se plućna ventilacija i maksimalna potrošnja kisika pri opterećenju.

U početku fizičkog rada plućna se ventilacija naglo povećava i to povećanje je posljedica povećane frekvencije disanja i dubine disanja. U fizički uvježbanih ljudi nalazimo manju frekvenciju disanja u mirovanju i pri opterećenju. Plućna ventilacija je linearna funkcija potrošnje kisika odnosno produkcije ugljen dioksida.

Tokom vrlo intenzivnog opterećenja dolazi do nedovoljnog porasta plućne ventilacije u odnosu na porast potrošnje kisika i eliminacije ugljen dioksida, što uvjetuje prelaz aerobnog procesa u anaerobni proces razgradnje.

Ventilacijska funkcija pluća određuje se mjerenjem statičkih testova (volumeni i kapaciteti koji se ne mjere u jedinici vremena) i dinamičkih testova koji se mjere u određenom vremenskom trajanju (minuta, sekunda ili dijelovi sekunde).

Od statičkih testova mjere se disajni volumen (DV) i vitalni kapacitet (VC), a od dinamičkih forsirani ekspiratorni volumen u prvoj sekundi (FEV1), maksimalni ekspiratorni protok između 25 i 75% vitalnog kapaciteta (FEF25 - 75) i maksimalni disajni kapacitet. Frekvencija disanja u mirovanju kreće se između 15 - 20 u minuti, a pri maksimalnom se naporu može povećati i na 50 - 60 u minuti. Dubina disanja mijenja se ovisno o intenzitetu i trajanju rada. Dubina disanja povećava se na račun inspiratornog i ekspiratornog rezervnog volumena i od oko 0,5 litara u mirovanju može se povećati na 2,5 litara pri maksimalnom opterećenju.

Vrijednosti FEV1 izražene kao postotak normalnih vrijednosti mogu se stepenovati kao: laki (75-60%), srednji (59-45%) i teški stepen (manje od 45%) oštećenja ventilacije. U prvoj sekundi zdrava osoba izdahne oko 80% (mlađi) do 70% (stariji) vitalnog kapaciteta. Smanjen FEV1 uz normalan VC otkriva tzv. čistu opstrukciju; ako su smanjene vrijednosti i VC i FEV1, riječ je o kombiniranom tipu opstruktivnog i restriktivnog poremećaja ventilacije.

Za otkrivanje opstrukcijskih promjena u malim disajnim putovima (promjera ispod 2 mm, gdje zapravo opstruktivne promjene započinju) na krivulji forsirane ekspiracije određuju se forsirani ekspiracijski protok između 25 i 75% VC (FEF25 - 75) i forsirani ekspiracijski protok između 75 i 85% VC (FEV 75- 85).

Može se mjeriti i forsirani ekspiracijski protok na krivulji protok - volumen, i to pri 50% (FEF50) i pri posljednjih 25% vitalnog kapaciteta (FEF25). Ti su testovi osjetljiviji parametri za otkrivanje početnih opstruktivnih promjena u malim disajnim puteovima.

U zdravih ljudi fizički napor ima za posljedicu povećanje provodljivosti disajnih putova, tj. povećanje ventilacijske funkcije pluća. Taj učinak fizičkog napora temelji se na povećanju broja funkcionalno aktivnih malih disajnih putova te na dilataciji bronha i bronhiola, i vjerojatno je rezultat smanjenja tonusa parasimpatikusa. U osoba sa astmom, pušača ili u onih sa labilnim bronhalnim traktom fizički napor nakon početnog povećanja ventilacije uzrokuje povećanje otpora u disajnim putovima i smanjenje ventilacije što je rezultat bronhokonstrikcije. Povećanje otpora vjerojatno nastaje kao posljedica hiperventilacije i popratne hipokapnije ili djelovanjem farmakoloških medijatora (histamin, bradikinin, serotonin, sporo reagirajuće tvari) koji se oslobađaju raspadanjem mastocita uzrokujući bronhokonstrikciju.

Osim ventilacione funkcije pluća, kao indikatori funkcionalne sposobnosti respiratornog trakta mjere se difuzijski kapacitet i određuje alveolo-arterijski gradijent parcijalnog pritiska kisika, ali te su pretrage znatno kompliciranije i mogu se obaviti samo u posebno opremljenim laboratorijima.

 

Select Language

Pretraga

Trenutno aktivnih Gostiju: 55 
Home Medicina rada FUNKCIONALNA SPOSOBNOST RESPIRATORNOG SISTEMA