Vaš Doktor

ERGONOMSKI PRISTUP SISTEMU ČOVJEK-STROJ-RADNA OKOLINA

Proučavanjima organizacije i proizvodnje te radnog procesa uopće, uvidjelo se da se ne može postići veći učinak na taj način da se traži maksimalno naprezanje samo od ljudi koji obavljaju posao. Uz rješavanje problema tehničke naravi mora se, ako se želi uskladiti složeni sistem čovjek-stroj-uslovi rada, povesti računa i o ljudima koji rade na strojevima odnosno koji obavljaju posao u određenim uslovima rada. Rad može napredovati samo onda ako se metode rada, uslovi rada, strojevi i radna okolina prilagode čovjeku, a ne samo da se čovjek prilagodi njima.

Ergonomija uzima u obzir čovjeka, njegove mogućnosti i sposobnosti kao i granice u kojima se neki zahtjev može postaviti na čovjeka, a da pri tome ne strada njegovo tjelesno i mentalno zdravlje. Ona prati interakcije pojedinih elemenata u sistemu čovjek-stroj-radna okolina u cilju uspostavljanja optimalnih odnosa između pojedinih podtrakta (biološki, tehnički, ekološki). Takvim pristupom i dobrom organizacijom rada omogućuje se pravilno korištenje raspoloživih energetskih kapaciteta čovjeka, ali pri tom treba paziti da se ne pređe mogućnost maksimalne sposobnosti rada čovjeka, te da se ukloni svaka mogućnost oštećenja zdravlja.

Čovjeka se u biološkoj antropologiji proučava ne samo kao dio vanjskoga svijeta nego i u interakciji sa tom okolinom te svim drugim sastavnim dijelovima eko - sistema. Kao multidisciplinarna znanost biološka antropologija nadopunjuje se iskustvima drugih znanosti: humanom genetikom, fiziologijom, anatomijom, psihologijom i drugim.

Izravnu primjenu rezultata istraživanja biološke antropologije nalazimo i u ergonomiji. Primijenjenom antropometrijom u ergonomiji proučava se varijabilnost i raspodjela bioantropoloških varijabli radne populacije.

Antropometrijska istraživanja u sebi uključuju statička i dinamička mjerenja. Ako se tijelo čovjeka prilikom mjerenja nalazi u mirovanju, govori se o statičkoj antropometriji. Ako se pojedine dimenzije tijela mjere prilikom obavljanja određenog zadatka odnosno pojedinih kretnji, riječ je o dinamičkoj antropometriji.

Samo kombiniranim statičkim i dinamičkim antropometrijskim ispitivanjima može se u potpunosti ocijeniti prilagođenost ljudskog tijela stroju i prostoru te potrebu prilagođavanja stroja i prostora osobinama ljudskog tijela. Upravo se na tim zadacima biološka antropologija uključuje u interpretaciju određenih podataka o tzv. "ljudskom faktoru" u sistemu čovjek-rad-stroj.

Pri konstrukciji strojeva moraju se uzeti u obzir i odgovarajuće morfo-funkcionalne karakteristike čovjeka. Uzimajući u obzir dinamički karakter rada, preko je potrebno imati i podatke o dinamičkim dimenzijama tijela odnosno informacije o međuzavisnosti antropometrijskih podataka vezanih za dinamiku kretanja pri obavljanju složenih proizvodnih zadataka. Zbog toga, osim statičkih dimenzija tijela, kao osnovnih informacija, neophodne su i informacije o amplitudama pokreta u zglobovima, dohvatnom polju, mišićnoj snazi u vezi sa različitim radnim položajima tijela.

U okviru proučavanja pokreta i vremena u toku obavljanja proizvodnih zadataka mogu se utvrditi i stavovi i položaj radnika i njihove motorne akcije, koji su im najudobniji i koji zahtijevaju najmanje psihomotorno naprezanje, a pri tome omogućuju najuspješnije obavljanje radnih zadataka. I statička i dinamička antropometrija osiguravaju potrebna saznanja o nekim morfološkim svojstvima radnog čovjeka i njima se može utvrditi sposobnost akomodacije morfoloških svojstava ljudskog tijela stroju i prostoru pri obavljanju određenog rada. Isto tako se može i stroj odnosno prostor ili bilo kakva druga oprema, zahvaljujući postojanju antropometrijskih podataka, prilagoditi ljudskom tijelu.

Rezultati antropometrijskih ergonomskih istraživanja u radnoj populaciji izravno se primjenjuju za:

  1. ispravnu industrijsku proizvodnju predmeta (npr. analizu radnih pomagala koje ljudi upotrebljavaju tokom radnog procesa);
  2. proizvodnju opreme prema rezultatima populacijskih ergonomskih antropometrijskih istraživanja; projektiranje prostora u kojima ljudi rade.

Antropometrijske mjere koje su od interesa za ergonomiju, variraju od vrste radne aktivnosti i zahtjeva proizvoda koji se ispituje. Zato se u razmatranje uzimaju sve one dimenzije ljudskog tijela koje su podložne izvođenju određenog radnog zadatka, kao i okoline u kojoj se čovjek nalazi i u kojoj radi. Može se spomenuti da je, npr., preko potrebno odrediti udaljenost očiju od tla ili sjedišta, najveću udaljenost u kojoj je moguće dohvatiti neki predmet, visinu u kojoj se nalazi koljeno prilikom različitih položaja noge, pojedine dimenzije šake tokom držanja ili stiskanja određenog predmeta i dr.

Izbor ergonomskih antropometrijskih mjera varira u ovisnosti o čitavu nizu faktora. U prvome redu o obliku stroja ili nekog proizvoda. Zatim o osobi koja će upotrebljavati taj predmet. Treba razmotriti i koji će dijelovi tijela dolaziti u izravan odnos sa tim proizvodom (rukujući njime, oslanjajući se na njega i dr.), zatim utvrditi one dijelove koji se nalaze u njegovoj neposrednoj blizini, ili koji samo povremeno sa njim dolaze u doticaj. Potrebno je utvrditi i raznovrsne mogućnosti najpogodnijeg zauzimanja položaja te kretanja u nekom prostoru, imajući istovremeno na umu da se ne razmatraju samo dimenzije tog prostora - veličina i oblik radnog sredstva ili pomagala - nego i mogućnosti što se odnose na najpodobniju i odgovarajuću odjeću i obuću koju radnik pri tome nosi.

Podaci koje daje statička antropometrija mogu katkad poslužiti da bi se, npr., odredio prostor u kojem ljudi rade. Oni su upotrebljivi jedino ako se proučava prostor u kojem je čovjek miran - u uspravnom ili sjedećem položaju. Nasuprot tome, dinamička antropometrija, koja mjeri dimenzije ljudskog tijela prilikom izvođenja određenog radnog zadatka, ukazuje na činjenicu kako tokom obavljanja određenog radnog zadatka pojedini dijelovi ljudskog tijela ne funkcjoniraju neovisno jedan od drugog, već nastupaju kao funkcionalne cjeline. Katkad je, npr., vrlo teško odrediti mogućnost dosega ruku prilikom izvođenja određenog zadatka, jer on nikada nije samo izravna posljedica duljine ruku. Uslovljen je i njihovom mobilnošću, pokretljivošću ramenog zgloba, mogućnošću ispravljanja lakatnog zgloba kao i mobilnošću trupa i kičme.

Popis antropometrijskih mjerenja za medicinu rada načinjen je s obzirom na prilagođivanje radnog prostora i oruđa radniku, i sadrži 15 mjerenja. Antropometrijska mjerenja kao što su: visina tijela, sjedeća visina, težina tijela, duljina natkoljenice, duljina potkoljenice, širina lakatnog zgloba, bitrohanterična širina, visina bedra služe prilikom određivanja podobnosti radnog prostora. Ostalih pet mjerenja: duljina nadlaktice, duljina podlaktice, duljina šake, širina šake i promjer stisnute šake služe prilikom prilagođivanja alata i kontrolnih uređaja radniku.

Treba ukazati na činjenicu da antropometrijska mjerenja sama za sebe ne omogućuju u potpunosti zadovoljavanje svih uslova potrebnih za postizanje optimalnih odnosa unutar sistema čovjek-stroj-radna okolina, već ih treba primjenjivati zajedno sa biomehaničkim, fiziološkim i psihološkim karakteristikama određene radne populacije.

 

Select Language

Pretraga

Trenutno aktivnih Gostiju: 102 
Home Medicina rada ERGONOMSKI PRISTUP SISTEMU ČOVJEK-STROJ-RADNA OKOLINA