Vaš Doktor

UMOR I MJERE PREVENCIJE

Umor je popratna pojava svake čovjekove aktivnosti, koja smanjuje njegovu radnu produktivnost i negativno utječe na stav prema radu. Sa gledišta proizvodnje umor se može ocijeniti smanjenjem radnog učinka tokom rada, sa fiziološkog gledišta hemijskim i funkcionalnim promjenama koje nastaju u organizmu za vrijeme rada, npr. porast mliječne kiseline u mišićima, hipoglikemija, a sa psihološkog osjećajem iscrpljenosti, bezvoljnosti, razdražljivosti i promjenjivog raspoloženja što potiče radnika da prekine ili bar promijeni posao kojim se bavi.

Na temelju tih promjena tumače se tzv. klasičnim teorijama razlozi nastanka umora. To su teorija intoksikacije (nakupljanja razgradnih produkata tokom rada), teorija ugušenja (nedostatak kisika potrebnog za razgradnju) i teorija iscrpljenja (nedostatak tvari razgradnjom kojih se dobiva energija za obavljanje rada). Međutim, nijedna od "klasičnih" teorija umora ne odgovara na pitanje što je u nastanku umora bitno, a to je uloga CNS-a. Sve "klasične" teorije lokaliziraju umor periferno, pretežno u aktivnom organu i smatraju da su te lokalne, ponajprije hemijske promjene, uzrok umora.

Danas većina autora smatra da glavna komponenta umora obuhvata kompleksne promjene CNS-a priroda kojih je još uvijek nepoznata. Pretpostavlja se kako je riječ o promjenama i retikularnoj i limbičkoj sferi mozga koje obje reguliraju cjelokupni nivo moždane aktivnosti pa prema tome i funkcionalno stanje cijelog organizma.

Umor je zapravo mješavina subjektivnih osjećaja i objektivnih promjena koje djeluju kvalitativno i kvantitativno na radni učinak. Uobičajeno je umor dijeliti prema vrsti rada na psihički umor, koji se pojavljuje pri obavljanju intelektualnog rada, i na tjelesni umor, koji je posljedica tjelesnog opterećenja ili lokalnog (pojedine mišićne skupine) ili opšteg (čitavog tijela). Razumljivo je da je teško odijeliti pojedine vrste umora, kao što je teško odijeliti i pojedine vrste rada (fizički rad i intelektualni rad).

S obzirom na brzinu nastajanja, umor se može podijeliti na akutni i hronični. Neke znake umora može primijetiti sam radnik, a drugi se neprimjetno kumuliraju i očituju tek nakon duljeg vremena. Prve znake umora često je teško odrediti, a upravo to bi bilo važno za ona zanimanja u kojima se zahtijeva velika koncentracija.

Umor se može iskazivati subjektivnim i objektivnim znacima.

  • Subjektivni znaci umora ne moraju biti povezani sa smanjenjem radnog učinka i izvršenim poslom. Ogledaju se opadanjem kritičnosti u radu, slabljenjem pozornosti, promjenom ponašanja i raspoloženja. Umoran čovjek može, zbog poremećenja emocionalne ravnoteže, lakše doći u sukobe sa okolinom, razdražljiv je i lako se uzbuđuje.
  • Objektivni znaci umora iskazuju se u kvantitativnom i kvalitativnom smanjenju radnog učinka. Smanjenje kvalitete i kvantitete radnog učinka direktni su pokazatelji umora, dok se umor indirektno može mjeriti upotrebom različitih psiholoških testova koji sa većom ili manjom pouzdanošću ukazuju na pojavu umora. Među drugim objektivnim pokazateljima umora navode se spontani prekidi radne aktivnosti i nehotično i neplansko ubacivanje odmora. Objektivni znaci umora su i učestalo mijenjanje brzine rada, kao i funkcionalne promjene različitih organa, odnosno povećana potrošnja energetskih rezervi. Pojavom umora nastaje i poremećaj psihomotorne spretnosti koji se očituje slabijom koordinacijom pokreta i pojavom suvišnih pokreta tokom obavljanja rada.

Pojavi umora pogoduje slaba organizacija rada, neprikladno radno mjesto, dugotrajan i intenzivan rad, nedovoljna stručna sprema radnika, slaba prehrana, različite bolesti radnika, nemotiviranost za rad, nezadovoljstvo u privatnom životu i loši međuljudski odnosi u radnom kolektivu.

Brojna ispitivanja koja su provedena o odnosu između trajanja radnog vremena i umora, pokazala su da je spontana brzina rada radnika veća što je radni dan kraći. Radnik se tokom dugog radnog dana aktivno brani od umora češćim prekidima rada i sporijim radnim tempom. Produživanjem radnog vremena značajno se povećava negativno djelovanje umora. Za vrijeme umora produkcija je niska, a energetska potrošnja povećana. Zato je i korist od skraćivanja radnog vremena to veća što je rad teži i što više umara.

Nagomilavanje tragova umora tokom godina dovodi do trošenja organizma i skraćenja radnog života. Na to djeluju i socijalno-ekonomske prilike u kojima radnik živi. Zbog svih tih razloga ne preporučuje se prekovremeni rad, jer on neizbježno uzrokuje nagomilavanje umora i iscrpljenje organizma.

Prevencija umora je među najvažnijim problemima psihofiziologije rada. Umor se može suzbijati na sljedeće načine: odmaranjem, uzimanjem nekih deficitarnih tvari i primjenom različitih stimulatora.

Suzbijanje umora odmaranjem sastoji se od prekidanja, usporavanja ili promjene radne aktivnosti. Na te načine organizam se može oporaviti i obnoviti svoju funkcionalnu sposobnost. Planiranje odmora mora biti organizirano i tu su važna četiri elementa: vremenski raspored odmora, trajanje, broj i oblik odmora.

Oporavak je brži što je rad u fazi umora ranije prekinut. To znači da je potrebno organizirati odmor prije nego što se pojave znaci umora. To je vrijeme maksimalnog radnog učinka. Ispitivanja su pokazala da je racionalnije organizirati više kraćih nego manji broj dužih odmora, ali isto tako treba znati da odmor ne smije trajati prekratko, jer se u tom slučaju ne može postići potpun oporavak.

Prema obliku odmaranje može biti pasivno i aktivno.

  • Pasivni odmor obuhvata relativno mirovanje i prekid aktivnosti, sjedenje, ležanje ili spavanje. Pasivni odmor je koristan kada se obavljaju jednostavni, a teški poslovi, jer se na taj način najbolje odmaraju mišićne skupine koje su za vrijeme rada bile opterećene. Spavanje se kao pasivni oblik odmaranja kosti između pojedinih radnih razdoblja. Odrastao čovjek spava 6-7 sati, a duljina sna uvelike ovisi o navici. Pokazalo se da je za biološki ritam čovjeka korisno ići spavati u određeno vrijeme i isto tako redovno u isto vrijeme ustajati. Spavanje je više od običnog oporavka od umora, ono je potreba organizma i bez spavanja se ne bi moglo nadoknaditi ni onaj potrošak energije koji je potreban za održavanje normalne funkcije organizma za vrijeme mirovanja.
  • Aktivni odmor ne sastoji se samo od prekidanja aktivnosti nego i od promjene aktivnosti. Pogodanje kod lakših poslova, a posebno nakon pretežno intelektualnog rada. Provodi se razgibavanjem, šetnjama, lakim sportskim igrama.

Budući da je umor posljedica i trošenja tvari preko potrebnih za fiziološke funkcije i metaboličke procese, dodavanje u hrani vitamina i šećera pomaže da organizam normalno obavlja svoje funkcije.

Stimulatori su sredstva koja poboljšavaju radnu sposobnost ljudi djelujući na organizam hemijski, fiziološki ili psihološki. Farmakodinamski stimulatori su hemijske tvari koje trenutačno poboljšavaju radnu sposobnost i odgađaju pojavu umora. Najčešće je u upotrebi kofein u obliku kafe ili "indijskog čaja" (tein). Ubraja se u red neopasnih stimulatora, a djeluje na koru mozga, pojačava rad srca, širi krvne žile, čime olakšava intelektualni, ali i tjelesni rad, jer se osjećaj umora pojavljuje kasnije.

Opasni stimulatori su simpatikomimetici (benzedrin, fenamin, pervitin itd.), jer oni u prvom redu uklanjajnu osjećaj umora, što može čovjeka zavesti da prekorači svoju fiziološku granicu i dospije u stanje premorenosti nakon kojeg je potreban mnogo duži oporavak nego nakon običnog svakidašnjeg umora.

Najuspješniji su psihološki stimulatori (npr. pohvale, nagrade, natjecanja), koji podižu motivaciju i interes za rad i prirodnim putem stvaraju obrambene mehanizme organizma. To su osim toga jedina sredstva čije djelovanje upotrebom ne slabi niti oštećuje organizam, ma kako se dugo primjenjivala. Dobra motiviranost radnika za posao koji obavlja i njegovo zadovoljstvo u tom poslu najuspješniji su faktori suzbijanja umora.

 

Select Language

Pretraga

Trenutno aktivnih Gostiju: 119 
Home Medicina rada UMOR I MJERE PREVENCIJE