Vaš Doktor

PLINOVITA ZAGAĐENJA

Za određivanje plinovitih zagađenja zraka upotrebljavaju se tri skupine metoda.

Onečišćenje se utvrđuje:
  • direktnim mjerenjem na radnom mjestu (metode direktnog očitanja),
  • odjeljivanjem iz određenog volumena zraka i kasnijim određivanjem odgovarajućim laboratorijskim analitičkim postupcima,
  • laboratorijskom analizom sakupljenih uzoraka zraka.

Mjesto mjerenja ovisi o cilju analize. Da bi se dobila kompletna slika o situaciji u radnoj atmosferi, mjeri se na tri mjesta:

  1. Mjerenja u neposrednoj blizini radnika, da bi se dobio uvid u prosječnu izloženost. Takva se  mjerenja izvode što bliže radnikovu nosu, i to na svim mjestima gdje on boravi tokom radne smjene.
  2. Mjerenja u blizini izvora zagađenja da bi se dobila informacija o količini zagađenja koja ulazi u atmosferu radne prostorije. Rezultati tih analiza osnova su za odluku o eventualno potrebnim dodatnim tehničkim mjerama za smanjenje te količine.
  3. Mjerenja u cijelom radnom prostoru da bi se dobio uvid u vremensku i prostornu raspodjelu zagađenja u prostoriji.
Postoje dva glavna tipa uzorka zraka:
  1. Trenutačni uzorci, koji se uzimaju unutar kratkog intervala od nekoliko sekundi do 3-4 minute, npr. uzorci uzeti u vakumirane posude. Rezultati analize takvih uzoraka pokazat će koncentraciju zagađenja u času uzimanja i na mjestu uzimanja uzoraka, ali neće dati ukupnu količinu zagađenja koju radnik udahne tokom čitave radne smjene.Niz tako uzetih uzoraka pokazat će kako se mijenja koncentracija zagađenja tokom radne smjene, što je katkada vrlo važno pri odluci kada će se i gdje primijeniti mjere za suzbijanje zagađenja zraka. Velika prednost toga tipa uzoraka jest u tome što za njih nije potrebna komplicirana oprema niti visoko kvalificirano osoblje. Međutim, ne može se upotrebiti pri vrlo malim koncentracijama zagađenja, jer se kao trenutačni uzimaju samo uzorci zraka do najviše dvije litre, a uz vrlo male koncentracije taj volumen daje često premalu količinu zagađenja za analizu.
  2. Kontinuirani ili integrirani uzorci uzimaju se prosisavanjem zraka kroz medij u kojem će onečišćenje biti zadržano (otapanjem, adsorpcijom, hemijskom reakcijom), a zrak će proći. Medij, u kojem je onečišćenje zadržano, šalje se na analizu. Rezultati analize kontinuiranih uzoraka mogu dati uvid u dnevnu izloženost radnika opasnim tvarima u zraku. Glavna prednost tog tipa uzorka je u mogućnosti obogaćivanja medija koji se šalje na analizu. Ako, naime, kroz medij prostruji velika količina zraka, skupit će se u njemu dovoljna količina zagađenja i u slučaju vrlo malih koncentracija. Zato je koncentracija zagađenja u zraku faktor o kojem ovisi odluka treba li uzimati trenutačne ili kontinuirane uzorke. Negativna strana kontinuiranih uzoraka jest potreba posebne opreme i kvalificiranog osoblja za njihovo uzimanje.
 

Select Language

Pretraga

Trenutno aktivnih Gostiju: 46 
Home Medicina rada PLINOVITA ZAGAĐENJA