Vaš Doktor

AEROSOLI

Ako je onečišćenje prisutno u zraku u obliku plina ili pare, određivanjem koncentracije jednokratno se ocjenjuje stepen ugroženosti radnika. Ta se koncentracija može direktno usporediti sa maksimalno dopustivom koncentracijom za dotično plinovito onečišćenje. Ako se, međutim, radi o česticama, problem je složeniji.

Pri ocjenjivanju opasnosti od aerosola koncentracija nije jedini faktor na osnovi kojeg se odlučuje hoće li se radnu okolinu smatrati opasnom. Treba, naime, uzeti u obzir i činjenicu da patološke promjene mogu izazvati samo one čestice koje su u respiratorni sistem ušle i tamo se zadržale. Kako čestice iznad određenih veličina sedimentiraju velikom brzinom (koja je ovisna o promjeru čestice i njezinoj specifičnoj težini, tj. o njezinu aerodinamskom promjeru), one se u zraku zadržavaju u visini nosa tako kratko vrijeme da je mala vjerovatnost da će biti udahnute. Čestice manje od tih veličina, koje se udahnu, neće sve prodrijeti kroz filtracijski mehanizam nosa. Što su veće, to će u većoj proporciji biti zadržane u nosu. Tek čestice ispod određene veličine prodiru u traheobronhalni dio, a samo najmanje čestica (manje od 5 mikrometara aerodinamskog promjera) dopiru do alveolarnog prostora.

Sve vrste aerosola ne izazivaju promjene na istim dijelovima respiratornog trakta. Dok npr. preumokonioze uzrokuju samo teško topljive čestice koje sedimentiraju u alveolarnom prostoru, hronični bronhitis izazivaju čestice deponirane na bronhalnom zidu. Zato je pri ocjeni opasnosti od aerosola uz koncentraciju važno uzeti u obzir i veličinu čestica.

Sistemske reakcije izazvane topivim aerosolima, dakle tvarima koje ulaze u cirkulaciju, mogu izazvati sve topive čestice, bez obzira na kojem mjestu respiratornog trakta sedimentiraju, pa će za ocjenu opasnosti od topivih aerosola biti dovoljno odrediti težinsku koncentraciju ukupne udahnute prašine bez obzira na veličinu čestica.

Nije rijetkost da se industrijski aerosoli ne sastoje samo od jedne hemijske ili mineralne komponente. Čest je slučaj da se komponente znatno razlikuju po štetnosti (npr. vrlo štetan slobodni silicijev dioksid u smjesi sa gotovo neopasnim silikatima i karbonatima). U takvim slučajevima treba pri ocjenjivanju opasnosti od aerosola obaviti i hemijsku odnosno mineralošku analizu i utvrditi koncentraciju pojedinih komponenata.

Koncentracije aerosola izražavaju se težinski (mg/m3zraka) i brojčano (broj čestica u 1 cm3 zraka). Težinskom koncentracijom najčešće se izražava koncentracija toksičkih aerosola koji djeluju kao sistemski otrovi (npr. otrovni dimovi metala). Brojčanom koncentracijom izražava se najčešće koncentracija aerosola koji izazivaju pneumokonioze (npr. vlakna azbesta).

 

Select Language

Pretraga

Trenutno aktivnih Gostiju: 68 
Home Medicina rada AEROSOLI