Vaš Doktor

OLOVO

Olovo i olovni spojevi uzrokuju jedno od najčešćih profesionalnih trovanja - saturnizam. Izvori trovanja olovom su talionice olovne rudače, tvornice akumulatora (zbog izrade olovnih ploča koje se stavljaju u akumulatore), tvornice boja i svi poslovi vezani uz primjenu boja koje sadrže olovo. Najčešće upotrebljavana boja je minij - olovni oksid, crvena boja kojom se kao antikorozivnim sredstvom premazuju metalni predmeti na velikim površinama pa su trovanja moguća pri autogenom rezanju i zavarivanju minijem premazanih površina. Trovanja su moguća pri izradi i primjeni drugih boja koje sadrže olova. Od organskih olovnih spojeva najopasniji je olovni tetraetil koji se dodaje benzinu radi povećanja oktanskog broja goriva, a mogućnost profesionalnog trovanja postoji u rafinerijama nafte (transport, čišćenje i reparatura spremnika s benzinom koji sadrži olovni tetraetil).

Olovo je tipičan kumulativni otrov pa trovanje nastaje obično nakon nekog vremena izloženosti olovnim parama ili prašini. Prije nastanka simptoma trovanja dolazi do stadija pojačane apsorpcije olova u kojem se olovo u tijelu nakuplja, zadržavajući se pretežno u kostima. Već u tom stadiju može doći u ljudi koji slabo održavaju higijenu usne šupljine do nastajanja tzv. olovnog ruba - taloženja olovnog sulfida u sluznicu gingive uz rub zuba. Djelovanje olova na krvotvorne organe dolazi do izražaja već u stadiju pojačane apsorpcije. Olovo, naime, sprječava normalnu izgradnju hemoglobina, što uzrokuje anemiju uz istovremeno povećano izluživanje onih tvari koje su ostale neupotrijebljene u sintezi hemoglobina (porfirini i željezo).

Sinteza hema poremećena je inhibicijom dehidrataze DALK (delta-aminolevulinska kiselina), pa je posljedica takvog djelovanja olova izluživanje velikih količina DALK u mokraći. Zbog nepravilnog sazrijevanja eritrocita, u njima nastaju karakteristična zrnca, upravo na mjestima na kojima nije došlo do izgradnje hemoglobina. To su bazofilno punktirani eritrociti. Istovremeno u perifernu krv ulazi povećan broj nezrelih oblika eritrocita - retikulocita.

Trovanje olovom izaziva promjene u tri organska trakta: hematopoetskom, živčanom (perifernom i središnjem) i bubrezima. Klinički izraženo trovanje olovom može se manifestirati u ova četiri oblika:

  1. Gastrointestinalni oblik trovanja - mučnina, gubitak apetita, jake kolike (bolni grčevi u području tankog crijeva) sa tipičnom pratećom opstipacijom koja može trajati i do sedam dana. Uz to se nalaze i opisane promjene u krvnoj slici kao izraz poremećene sinteze hemoglobina.
  2. Neuromuskularni tip trovanja - slabost i paraliza živaca koji inerviraju ekstenzorne mišićne skupine , najčešće podlaktice. To je posljedica degeneracije mijelina aksijalnih cilindara. Najčešće je pogoćen n.radijalis, rjeđe n.peroneus, ali kod težih trovanja može se razviti i potpuna kvadriplegija.
  3. Encefalopatski tip trovanja - u lakšim oblicima postoji glavobolja, vrtoglavica, nesanica, promjene refleksa, a u težim dolazi do stupora, kome, konvulzija, ekscitacije i smrti. To je posljedica degeneracije kortikalnih i ganglijskih neurona, a nastaje samo kod vrlo velikog unosa olova u organizam pa su takva trovanja češće akcidentalna nego profesionalna.
  4. Česte su i kombinacije spomenutih triju tipova trovanja (miješani tip trovanja olovom).

Posebnu sliku trovanja uzrokuje olovni tetraetil. Ulazi u tijelo inhalacijom, ali i resorpcijom preko kože. Simptomi trovanja razvijaju se vrlo brzo, već nekoliko sati nakon jače ekspozicije. Uz hipotoniju i hipotermiju javljaju se teški simptomi sa strane CNS-a: jako uzbućenje, manijakalna stanja koja nerijetko završavaju smrću. Kod blažih trovanja dolazi do glavobolje, psihičkih smetnji, gubitka sna ili teških snova proganjanja, drhtanja, proljeva i slinjenja.

Zahvaćenost bubrega olovom pokazuje se disfunkcijom proksimalnih tubula, što se očituje aminoacidurijorn, glikozurijom, hiperfosfaturijom (Fanconijev sindrom).

Laboratorijski se trovanje olovom dokazuje hematološkim testovima (smanjenje broja eritrocita i hemoglobina, povećan broj retikulocita, nalaz bazofilno punktiranih eritrocita) te povećanjem koncentracije olova u krvi i urinu odnosno nalazom koproporfirina i drugih metabolita hemoglobina (DALK) u urinu.

Jedan od najranijih pokazatelja povišene apsorpcije olova u organizmu je smanjena aktivnost dehidrataze DALK. U kasnijem toku trovanja povećava se sadržaj protoporfirina u eritrocitima na koji se umjesto željeza veće cink (eritrocitni Zn-protoporfirin).

Liječenje trovanja olovom danas je vrlo uspješno primjenom kelata (kalijeva dinatrijeva sol - etilendiaminotetraoctene kiseline). Kelati se spajaju sa olovom u kompleksni spoj koji se izlučuje preko bubrega i simptomi trovanja brzo iščezavaju.

Na poslovima pri kojima postoji izloženost olovu ne smiju raditi žene za vrijeme trudnoće i dojenja, osobe sa bolestima krvi i krvotvornih organa, bolestima CNS-a, neuropatijama, alkoholizmom, hroničnim bolestima bubrega.

Periodični zdravstveni pregledi obavljaju se svakih 12 mjeseci i obuhvaćaju klinički pregled, određivanje aktivnosti dehidrataze DALK, određivanje eritrocitnog Zn-protoporfirina, bazofilno punktiranih eritrocita, retikulocita, eritrocita.

Fakultativno se može određivati DALK u mokraći, koproporfirini u mokraći i olovo u krvi. U slučaju izraženog saturnizma osoba nije sposobna za rad u izloženosti olovu kroz 6 mjeseci.

 

Select Language

Pretraga

Trenutno aktivnih Gostiju: 284 
Home Medicina rada OLOVO