U nekim skupinama zanimanja pojedine bolesti pojavljuju se sa većom učestalosti, koje su zbog toga dobile naziv bolesti profesija. To su npr. zanimanja u kojima se obavljaju poslovi pri kojima je potrebno opetovano izvođenje složenih brzih ili ponavljanje jednoličnih pokreta (rad na kompjuteru, pisanje na stroju, telegrafu, poslovi časovnićara, krojača, razvrstavanje pisama ili novčanica). U tim zanimanjima češće se pojavljuju bolesti kardiovaskularnog sistema, oštećenja kičme, reumatske bolesti i psihoneuroze što je posljedica nefizioloških uslova rada ili psihičkog stresa pri radu.
Stalnim i neprekinutim djelovanjem dugotrajnog izvođenja istih pokreta, ponavljanja mikrotraumi na istom dijelu tijela kroz dulje razdoblje, stalnih pritisaka i istezanja tijela, djelovanja težine radnog oruđa te nedostatka odgovarajućeg odmora, mogu nastati opterećenja kostiju, zglobova i mišića, kao i degenerativne bolesti njihovih struktura, u pojavi i razvoju kojih bitno značenje ima tjelesno stanje zaposlenog.
SINDROM BOLNIH LEĐA I BOLNOG RAMENA
Sindrom bolnih leđa, koji je izrazito čest u općoj populaciji, zahvaća gotovo sve dobne skupine bez obzira na spol. Više od polovine radno sposobne populacije bar se jednom tokom radnog vijeka liječilo od sindroma bolnih leđa.
Najčešći razlog nastanka boinog lumbalnog sindroma na radnom mjestu su ergonomski faktori i trauma: prisilni položaji tijela, podizanje ili rukovanje teškim predmetima, nagli pokreti, vibracije cijelog tijela.
Jednom razvijeni sindrom često ostaje u hroničnom obliku, ali ga vanjski faktori, kao što su mehanički podražaji ili utjecaj hladnoće, mogu znatno pogoršati i izazvati sliku akutnog sindroma.
Izloženost vibracijama i izvijanje tijela dovodi češće do pojave sindroma bolnih leđa i bolesti intervertebralnog diska. Oštećenje intervertebralnog diska u lumbalnom dijelu kičme kao posljedica fizičkog naprezanja najznačajnija je bolest lokomotornog trakta. Tako npr. strojovođe, vozači teretnih kola, kamiona, traktora boluju 15% češće od krstobolje nego radnici u trgovini.
Slično je i sa pojavom sindroma boinog ramena, prevalencija kojeg je visoka i u općoj populaciji, a za koji je opaženo da se u.pojedinim granama industrije pojavljuje sa učestalošću iznad 40%.
Oko 80% ljudi oboljelih od sindroma bolnih leđa ili boinog ramena oporavlja se uz odmor i terapiju nakon dvije do tri sedmice. Međutim, u 10-15% radne populacije simptomi bolesti se vraćaju unutar jedne godine. Razlog treba vjerovatno tražiti (prema rezultatima istraživanja provedenih u europskim zemljama krajem osamdesetih godina) u pristupu liječenju sindroma bolnih leđa koji je najčešće bio samo klinički, a ergonomski je dio liječenja bio potpuno zanemaren.
PROFESIONALNA OŠTEĆENJA ZGLOBOVA
Kao posljedica rada pri dugotrajnom nefiziološkom opterećenju zglobova, posebno lakta, ramena, koljena i kuka, učestali pritisak bez dovoljnog odmora može uzročiti vazomotorne poremećaje sa oštećenjima hrskavičnog tkiva, meniska i burzi. Prenaprezanje mišića koji imaju hvatišta u pojedinom zglobu, može uzročiti bolnost tog zgloba.
Artroze zglobova ruku kao posljedica mikrotraumi opisuju se u kovača, zemljoradnika i stolara. U zidara i rudara pojavljuju se bolovi u lakatnom zglobu koji se pojačavaju pri ispružanju šake i lakta. Nastaju zbog stalnog opterećenja mišića u vezi sa učestalim zabacivanjem ruke. Slične promjene u ručnom i lakatnom zglobu opisane su u daktilografa zbog prevelikog naprezanja fleksora šake i prstiju.
Povrede meniska mogu se razviti nakon često ponavljanih mikrotraumi koljena: u rudara pri radu sa pneumatskim bušilicama, minera, građevinara, osoba koje nose teret, posebno ako rade u skučenim prostorijama, prenose ili dižu teret sa fleksiranim koljenima u nefiziološkom položaju uz povremene rotacije potkoljenice. Takva dugogodišnja naprezanja mogu prouzročiti degenerativne promjene meniska: koljeno i menisk su pritom izloženi osobitim istezanjima pri kojima može doći i do rupture ili odljubljivanja meniska.
Najčešće bolesti sinovijalnih vrećica zgloba, bursi, su hipertrofije patelarne sinovijalne vrećice odnosno sinovijalne vrećice u lakatnom zglobu. Nastaju kao posljedica dugotrajno ponavljanog mehaničkog podražaja u predjelu koljena ili lakta. To su poslovi koji su povezani sa trenjem, ponavljanim udarcima na mjestima na kojima se nalaze te sinovijalne vrećice, pritiscima na njih u zaposlenih koji obavljaju posao klečeći (parketari, asfalteri, traseri, transportni radnici).
PROFESIONALNA OŠTEĆENJA MIŠIĆA, TETIVA I NERAVA
Mišićne skupine ruku ili nogu mogu kao posljedicu obavljanja određenog posla biti bolne i/ili smanjene funkcionalne pokretljivosti. Među ugroženim zanimanjima navode se fizički radnici, daktilografi, violinisti, klaviristi.
Profesionalna upala tetiva može se razviti zbog stalnog ponavljanja stereotipnih pokreta, posebno onih koji uključuju zahvat između palca i prstiju sa brzim okretanjem podlaktice. Takve pokrete izvode npr. krojači, obućari te oni koji ručno pletu mreže. Bolest se pojavljuje i u drugim zanimanjima kod kojih dolazi do dugotrajnog izvođenja brzih pokreta bez odmora (npr. klaviristi, svirači harmonike).
Profesionalne paralize perifernih živaca najčešće su mehaničke prirode. Oštećenja obično nastaju na mjestima na kojima živci ili zbog pritiska alata ili materijala koji se obrađuje, ili zbog prisilnog položaja tijela, dolaze u nepovoljne odnose sa okolnim anatomskim strukturama. Najčešće su pogođeni radijalni, medijani, ulnarni, peronealni i tibijalni živac.
PROFESIONALNO OŠTEĆENJE KRVNIH SUDOVA
Proširene vene mogu nastati pri poslovima povezanim sa dugotrajnim stajanjem (statički rad), a najčešće su pogođene površinske vene i anastomoze vene safene magne.
PROFESIONALNI LARINGITIS
Nepravilna i prekomjerna upotreba glasovnog aparata može prouzročiti poremećaje neuromišićnog aparata larinksa i dovesti do njegove hipotonije ili do profesionalnog laringitisa. Kliničku sliku karakterizira promjena u jačini i boji glasa. Nastaje disfonija koja se pojačava postepeno tokom radnog dana.
Laringoskopski, nalazi se hipotonija glasnica sa čvorićima zbog kojih se glasnice ne mogu potpuno približiti (tzv. čvorići pjevača). Te promjene osim u pjevača nastaju i u predavača, glumaca, telefonista itd.
U prevenciji je važno izbjegavati prenaprezanje glasovnog aparata i izloženost štetnim prašinama i plinovima (npr. dim cigarete).
