Vaš Doktor

TEHNIČKA I LIČNA ZAŠTITA PRI RADU

Pod tehničkom zaštitom podrazumijevaju se sljedeće glavne metode zaštite:

1.         Automatizacija i hermetizacija
2.         Eliminacija i supstitucija
3.         Promjena tehnološkog procesa
4.         Tehnička zaštita na strojevima i mehaničkim uređajima
5.         Segregacija
6.         Opšta i lokalna ventilacija
7.         Osobna zaštitna sredstva.

Rijetko je kada primjena samo jedne metode najdjelotvorniji način korigiranja radnih uslova. Najčešće je bolje upotrijebiti kombinaciju dviju ili više metoda.

AUTOMATIZACIJA I HERMETIZACIJA

Jasno je da se zaštita radnika od nepovoljnih uslova radne okoline može najdjelotvornije provesti pri planiranju i konstrukciji tvorničkih uređaja, tako da se eliminira najveći broj nepovoljnih faktora pa da daljnje mjere asanacije postanu nepotrebne. Hermetizacijom procesa spriječit će se prodor u radnu okolinu faktora koji bi mogli ugroziti radnika, a automatizacijom će se znatno reducirati broj ugroženih radnika.

ELIMINACIJA I SUPSTITUCIJA

Katkada se tehnološki proces može voditi tako da se opasna tvar potpuno eliminira. U većem broju slučajeva može se opasna tvar zamijeniti neopasnom ili manje opasnom.

Pri bojenju se olovne boje mogu zamijeniti spojevima titana ili cinka. Isto tako je opasnost od spojeva olova u keramici znatno reducirana zamjenom olovnih oksida grubo zrnatim teško topljivim olovnim silikatima.

Umjetni brusevi gotovo su potpuno zamijenili bruseve od prirodnog kamena koji sadržavaju opasni slobodni silicijev dioksid.

Otrovni spojevi žive zamijenjeni su u proizvodnji šešira drugim tvarima.

Često se, umjesto vrlo otrovnog benzena, mogu sa istim učinkom upotrijebiti mnogo manje otrovni toluen ili ksilen.

Hlorirani ugljikovodici mogu se upotrebljavati kao zamjena za zapaljiva otapala, ali pri tome treba voditi računa da su i neki hlorirani ugljikovodici vrlo otrovni.

PROMJENA TEHNOLOŠKOG PROCESA

Postoje okolnosti kada se promjenom jednog dijela tehnološkog procesa može eliminirati ili reducirati opasnost za radnike. Regulacijom temperature, a time i brzine hemijskih reakcija, može se smanjiti oslobađanje plinova, para i aerosola. Zamjenom zavarivanja ili lemljenja zakivanjem eliminiraju se opasnosti od plinova, posebno u zatvorenom prostoru. Pri tome se doduše pojavljuje opasnost od štetnog djelovanja buke, ali to se može izbjeći toplim zakivanjem pod pritiskom. Upotreba vlažnih metoda umjesto suhih jedan je od najraširenijih primjera znatnog smanjenja opasnosti za radnike od prašine promjenom procesa.

Bušenje pneumatskim alatima uvijek treba obavljati uz dodavanje vode zbog suzbijanja prašine. Usitnjavanje vlažnog materijala mnogo je manje prašan proces od usitnjavanja suhog materijala.

Katkada se dobri rezultati smanjivanja zaprašenosti postižu dodavanjem ulja. U ljevaonicama je preporučljivo održavati podove neprestano vlažnima, prskajući ih vodom da bi se smanjila disperzija prašine u zrak. Pri utovaru i istovaru materijala iz kojega se praši, treba materijal, kad je god moguće, vlažiti. Kako se pri operacijama otkrivaju uvijek nove, suhe površine, treba materijal kontinuirano vlažiti.

TEHNIČKA ZAŠTITA NA STROJEVIMA

Radnici su izloženi opasnostima od svih dijelova strojeva koji se pokreću. Glavni principi zaštite od tih opasnosti su sljedeći:

  1. upotreba ograda ili oklopa koji pokrivaju ili ograđuju opasni dio stroja;
  2. mehanizirano dovođenje materijala u strojeve, tako da radnik ne mora približiti ruku opasnom dijelu stroja;
  3. upotreba uređaja koji automatski ograđuju ili zaustavljaju pokretni dio stroja ako se koji dio tijela nalazi u opasnom prostoru;
  4. upotreba uređaja kojima se upravlja strojem iz dovoljne daljine ili kod kojih su za stavljanje u pokret potrebne obje ruke;
  5. upotreba mehaničkih uređaja koji prisilno uklanjaju dijelove tijela iz opasnog prostora kad se stroj pokrene.

SEGREGACIJA

Prostornom segregacijom mogu se izolirati opasni procesi, tako da će umjesto velikog broja radnika tim mjestima biti izloženi samo oni radnici koji su neophodno potrebni za pogon tog dijela tehnološkog procesa. Taj mali broj radnika može se zaštititi osobnim zaštitnim sredstvima.

Vremenskom segregacijom može se izbjeći nepotrebno izlaganje velikog broja radnika i to tako da se izvođenje opasnih operacija odgodi za ono vrijeme kada na poslu ima najmanje radnika (npr. otpucavanje u rudnicima u vrijeme između izlaska jedne i dolaska druge smjene, vađenje i. čišćenje odijeva u ljevaonicama u noćnoj smjeni).

OPŠTA I LOKALNA VENTILACIJA

Opšta ventilacija sastoji se od uvođenja velikih količina zraka u radnu prostoriju. Time se sa jedne strane asaniraju nepovoljni toplotni faktori, a s druge razrjeđuju zagađenja u zraku. Za tu drugu svrhu opšta ventilacija se upotrebljava samo onda kada u prostoriji ima mnogo po velikoj površini raspršenih izvora zagađenja, koji ne oslobađaju velike količine zagađenja.

Opšta ventilacija je rijetko kada uspješna mjera zaštite ako je radno mjesto u blizini izvora zagađenja. Opšta ventilacija se rijetko kada može upotrijebiti za smanjenje koncentracije aerosola; češće se upotrebljava za razrjeđivanje plinova i para u zraku radne prostorije. Za suzbijanje zagađenja zraka u radnoj okolini češće se opšta ventilacija upotrebljava kao dodatna mjera uz lokalnu ventilaciju.

Od svih metoda za sprječavanje prodora opasnih tvari u zrak radnih prostorija, najčešće se upotrebljava lokalna ventilacija. Lokalnom ventilacijom stvara se oko izvora zagađenja strujanje zraka takva smjera i takve brzine da onečišćenje nošeno tom strujom neće u znatnoj koncentraciji doprijeti do radnika.

Sistem lokalne ventilacije sastoji se od sljedećih bitnih dijelova:

  1. ventilacijska kapa koja treba što djelotvornije obuhvatiti izvore a da pri tome ne smeta tehnološkom postupku;
  2. ventilacijski cjevovodi;
  3. uređaj za proizvodnju strujanja (ventilator). U neke sisteme umeće se i naprava za čišćenje zraka da se ne bi onečistila vanjska atmosfera u koju se izbacuje odventilirani zrak koji nosi onečišćenje.

LIČNA ZAŠTITA I ZAŠTITNA SREDSTVA

Osobna zaštitna sredstva upotrebljavaju se za zaštitu radnika samo kada zbog bilo kakvih razloga nije moguće upotrijebiti ni jednu drugu metodu zaštite, te za kratkotrajne izloženosti malih skupina radnika. Ponekad se upotrebljavaju i kao komplementarne mjere zaštite ako drugim metodama nije moguće radnika posve zaštititi od nepovoljnih utjecaja pri radu.

Lična zaštitna sredstva su predmeti i uređaji koje radnici nose na svom tijelu ili se njima služe da bi se zaštitili od negativnih utjecaja činioca radne okoline. Gotovo za sva osobna zaštitna sredstva koja se u nas upotrebljavaju postoje standardi koji definiraju za svako sredstvo njegovu namjenu, vrste koje se smiju proizvoditi, njihovu konstrukciju i uslove kvalitete. Propisane su i standardne metode za provjeravanje kvalitete i djelotvornosti osobnih zaštitnih sredstava. Upotreba provjerenih osobnih zaštitnih sredstava proizvedenih u skladu sa standardima postaje osobito važna kad su u pitanju ona zaštitna sredstva o kojima katkada ovisi i život radnika, a to su zaštitna sredstva glave, očiju i respiratornog trakta.

ZAŠTITA GLAVE
Sredstva za zaštitu glave trebaju radniku zaštititi glavu u prvom redu od pokretnih dijelova strojeva, plamena i intenzivnog toplinskog zračenja, udarca glavom o tvrde zapreke i pada predmeta. U nekim slučajevima sredstvo za zaštitu glave treba zaštititi radnika i od električne struje.

Najčešće se za zaštitu glave upotrebljavaju kape sa štitnikom. Za zaštitu od prljavštine, prašine i opasnog približavanja glave pokretnim dijelovima strojeva služe kapuljače od od tekstilnog materijala. Posebno su važne zaštitne kacige od materijala kao što su prešana koža, polivinil, poliesteri, fenolne smole i laki metali koji štite od pada teških predmeta na glavu, od udara glavom o zapreku ili od slučajnog dodira glave sa vodovima visokog napona.

ZAŠTITA TIJELA
Zaštitna sredstva za tijelo trebaju štititi radnika od prašine, vode i drugih tekućina, od nagrizajućih tvari, od plamena i užarenih čestica, od toplinskog zračenja, od nepovoljnih klimatskih uslova i od povreda. Tu spadaju različite vrste radnih odijela od različitih materijala, već prema namjeni: razne pregače, posebni štitnici za pojedine dijelove trupa (rame, trbuh, bok), kabanice i ogrtači. Ovamo se još ubrajaju i zaštitni opasači za radove na visini (zbog opasnosti od pada) i dubini (da se radnika može izvući u vertikalnom položaju).
ZAŠTITA RUKU
Ruke se štite od mehaničkih povreda, vibracija, različitih tekućina, od nagrizajućih tvari, od zračenja (toplinskog ultraljubičastog, jonizacijskog), od plamena, usijanih predmeta i užarenih čestica, od električne struje i hladnoće. U tu se svrhu upotrebljavaju rukavice izrađene od različitog materijala i različite izvedbe, štitnici za pojedine dijelove ruke (ručnog zgloba, lakta, podlaktice) te naprstci.
ZAŠTITA NOGU
Noge se štite od mehaničkih povreda udarom, od predmeta u padu, od vlage, od nagrizajućih tvari, od plamena, toplinskog zračenja i čestica užarenog materijala. te od hladnoće. U tu se svrhu upotrebljavaju zaštitne cipele (npr. sa čeličnom kapicom), zaštitne čizme, zaštitne potkoljenice i koljenice. Ovamo spadaju i penjalice za penjanje na stupove kao i dereze za rad na strmim terenima.
ZAŠTITA OČIJU
Osobna zaštitna sredstva za zaštitu očiju trebaju štititi oči radnika od letećih čestica obrađivanog materijala, od korozivnih plinova, para i aerosola, od prskajući korozivnih kapljica, od svjetlosnog bljeska i od ultraljubičastog odnosno infracrvenog zračenja.

Za zaštitu očiju upotrebljavaju se različiti tipovi zaštitnih naočala, štitnika za oči i cijelo lice, kombiniranih po potrebi sa kacigama. Osobitu pažnju treba obratiti izboru zaštitnih naočala od ultraljubičastog zračenja (plinski varioci i elektrovarioci), uzimajući u obzir potrebne optičke karakteristike zaštitnih stakala u ovisnosti o radnim uslovima (npr. amperaža električnog luka). Ti su uslovi navedeni u standardu.

ZAŠTITA SLUHA
Osobna zaštitna sredstva za zaštitu sluha upotrebljavaju se na radnim mjestima gdje su radnici izloženi djelovanju preintenzivne buke, a kada se buka ne može smanjiti drugim metodama.

Glavna zaštitna sredstva za zaštitu sluha su: ušni ulošci (čepovi od pamuka impregniranog voskovima i uljima), čepovi od staklene vune ("švedska vata"), čepovi izrađeni od plastičnih masa, ušni pokrovi (pokrovi obloženi materijalom koji slabo provodi zvuk, a pokrivaju cijelu ušnu školjku), kacige koje su iznutra obložene materijalom koji slabo provodi zvuk a upotrebljavaju se za zaštitu od vrlo intenzivnih buka štiteći od direktne buke kao i od akustičke energije koja se prenosi preko kostiju.

Ušni čepovi smanjuju intenzitet buke u prosjeku za 15-20 decibela, a ušni pokrovi za oko 25 decibela, što ovisi o načinu izvedbe.

ZAŠTITA DISAJNOG SISTEMA
U ovu skupinu ubrajaju se najsloženija lična zaštitna sredstva koja su potrebna za zaštitu radnika od štetnog djelovanja aerosola (otrovnih i fibrogenih), plinova i para kao i od pomanjkanja kisika.

Zaštitna sredstva kojima se pročišćava udahnuti zrak (čime se uklanjaju zagađenja) mogu se upotrijebiti samo uz uslov da u atmosferi ima iznad 16% kisika. Ovamo spadaju plinske maske (obično ih nije preporučljivo upotrebljavati uz koncentracije plinova ili para iznad 2%), hemijski respiratori (koncentracije plinova ili para do 0,1%) i samospasioci, koji se koriste za izlaz iz zatrovane atmosfere u slučaju naglog i nenadanog prodora otrovnih plinova u radnu atmosferu (npr. ugljen monoksida pri požarima u rudnicima).

Plinska maska i hemijski respirator građeni su od filtra punjenog aktivnim ugljenom, često hemijski obrađenim, koji zadržava plin ili pare adsorpcijom ili hemijskom reakcijom. Filtar je učvršćen na obraz ili poluobraz na kojoj su ugrađeni i ventili za udisanje i izdanje.

Za zaštitu od aerosola upotrebljavaju se mehanički filtri kojima se aerosoli uklanjaju iz udahnutog zraka. Filtri su od spužvaste gume, sintetskih materijala i od celuloznih vlakana.

U nekim slučajevima upotrebljava se i kombinacija mehaničkih i hemijskih filtara za istodobnu zaštitu od štetnih aerosola i plinova odnosno para.

Zaštitna sredstva kojima se dobavlja zrak za disanje upotrebljavaju se kada u atmosferi nema dovoljno kisika (ispod 16%), uz velike koncentracije zagađenja u zraku, i uopšte u situacijama neposredno opasnim za život. Glavni predstavnici te skupine ličnih zaštitnih sredstava su izolacioni aparati kod kojih je respiratorni sistem čovjeka potpuno izoliran od okolne atmosfere, a udiše se zrak ili kisik iz boce. Može se upotrijebiti i cijevna maska koja se sastoji od obrazine sa udisajnim i izdisajnim ventilom, te duže ili kraće cijevi. Važno je da je kraj cijevi smješten u prostor sa čistim zrakom, npr. kraj cijevi visi kroz prozor u vanjsku atmosferu.

Svakako treba voditi računa o činjenici da neke tvari prolaze kroz neoštećenu kožu pa se od njih radnik ne može zaštititi zaštitnim sredstvima respiratornog trakta. Takvi su primjeri anilin i cijanovodik, pri čemu treba spriječiti i doticaj sa kožom.

 

Select Language

Pretraga

Trenutno aktivnih Gostiju: 32 
Home Medicina rada TEHNIČKA I LIČNA ZAŠTITA PRI RADU